1

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. 35 Povrv-79/2022-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Stefani Vrh, u ovršnom predmetu O. b. P.-O. G. di P., Z. 30, P., zastupana po zakonskom zastupniku I. H., a ona po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., protiv ovršenika A. P., iz P., Ž. 57, zastupana po punomoćniku A. S., odvjetniku u P., radi isplate, 17. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
M. I., posl. br. Ovrv-255/2022 od 11. veljače 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju iznos od 1.751,44 eur / 13.196,25 kn 1zajedno sa  pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2019. do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 190,79 eur / 1.437,50 kn.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 940,79 eur / 7.088,38 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. I., posl. br. Ovrv-255/2022 od 11. veljače 2022. naloženo je tuženoj
naknaditi tužitelju iznos od 1.751,44 eur / 13.196,25 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2019. pa do isplate. Radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja tužena je pravovremeno uložila prigovor navodeći kako je rješenje o ovrsi neutemeljeno jer je zasnovano na pogrešnim I neutvrđenim činjenicama te pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Navodi kako je bila hospitalizirana dana 20. kolovoza 2019. te da je u O. b. P. boravila do 2. rujna 2019. godine. Kako boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja sa nepredvidivim pogoršanjem njezina stanja i potrebom za hospitalizaciju ista s obzirom na težinu njezina stanja i boravak u bolnici u koju je ušla kao osigurana osoba nije bila upoznata da je za vrijeme njezinog boravka isteklo njezino zdravstveno osnovno osiguranje te nije bila na isto upozorena od strane bolnice kao što nije niti mogla produžiti osiguranje, ukoliko je isteklo, jer se zatekla u bolnici na liječenju. Ista je bolnicu napustila bez ikakvih saznanja na sve navedeno i eventualno postojanje duga. Također, navodi da, pošto boluje od psihičke bolesti u periodu za vrijeme hospitalizacije ista nije u mogućnosti potpisivati nikakve dokumente, što je poznato djelatnicima bolnice te je vidljivo iz otpusnog pisma O. b. P.

3. S obzirom na uloženi prigovor, ovaj sud je rješenjem posl. br. Povrv-79/2022-2 predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U nastavku postupka tužitelj je naveo kako je tužena primljena na liječenje u bolnicu dana 20. kolovoza 2019. i bila je na liječenju do 2. rujna 2019. godine. Međutim, dana 6. listopada tužena je potpisala izjavu o obročnom plaćanju duga, a koju tužitelj prilaže u spis. Navodi kako predlaže tuženoj da promisli o početku plaćanja jer dokazivanje njezinih tvrdnji stvoriti će značajne troškove u ovoj parnici.

4. Na pripremnom ročištu održanom 31. siječnja 2023. tužitelj je predložio da se od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pribavi podatak je li tužena imala zdravstveno osiguranje u vrijeme boravka u bolnici. Pun. tužene navodi da je prilikom ulaska u bolnicu ušla prisilno, ne dobrovoljno, nije potpisala nikakav ulazak u bolnicu niti ona niti njezina bliska rodbina, a što se trebalo riješiti pri samom prijmu u bolnicu. Kao dokaz navedenom predaje specijalistički nalaz iz kojeg je vidljivo da ista potpisuje izjavu o odbijanju hospitalizacije. Navodi da se liječi od 2015. te da je bila svaki mjesec na pregledima u bolnici. U ono vrijeme kada je ušla u bolnicu je bila u teškom alkoholiziranom stanju, te boluje od teškog bipolarnog poremećaja sa teškim depresijama popraćenim alkoholizmom te u takvom stanju nije znala da li je potpisivala nešto ili ne. Pored toga izjava koju je navodno potpisala tužena nije potpisana od njezine strane odnosno ako ga je ona potpisala nije znala što potpisuje. Na uvid predaje original izjave o obročnoj isplati duga na kojoj ne stoji potpis tužene. Predlaže da se provede dokaz saslušanja tuženice.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7) potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (list 14), kopija otpusnog pisma (list 50), specijalistički nalaz od 2. lipnja 2022. (list 53) i dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 56) te je saslušana tužena.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U ovom je predmetu sporno je li tužena u obvezi podmiriti dugovanje na ime zdravstvenog osiguranja u iznosu od 1.751,44 eur / 13.196,25 kn.

8. Na ročištu održanom 2. ožujka 2023. saslušana je tužena. Ista u svom iskazu navodi da je radila na zamjeni u dječjem vrtiću R. ali ne zna kada joj je točno prestao radni odnos. Nakon što je prestala raditi pala je u depresiju te je nakon jedno deset dana otišla u bolnicu. Navodi kako je onda još imala zdravstveno osiguranje. Nakon sedam dana prestalo joj je zdravstveno osiguranje te su iz bolnice kontaktirali njezinog sina te je on otišao produžiti zdravstveno osiguranje. Dok je ležala u bolnici socijalna radnica joj je četiri puta dolazila da potpiše izjavu koju je četvrti put potpisala ali je znala da neće moći podmiriti navedeni dug. Navodi da su doktorice i sestra rekle da neće to morati platiti. Prilikom dolaska u bolnicu nije ništa potpisivala, a u bolnicu je išla jer više nisam mogla izdržati kod kuće. Nakon što sam došla u bolnicu tamo su ju zadržali te je ostala tri tjedna. Od navedena tri tjedna navodi da je dva tjedna imala zdravstveno osiguranje a zadnjih sedam dana nije. Navodi da sada ima zdravstveno i dopunsko osiguranje. Kada joj se pokazuje izjava koja prileži spisu sa njezinim potpisom navodi da ju je potpisala dok je bila u bolnici tri tjedna. Nakon izlaska iz bolnice nitko ju nije opominjao da mora podmiriti navedeni dug. Ne sjeća se ali misli da nije dobivala ništa doma od bolnice, nikakve izjave za potpis. Navodi da je nakon 2019. bila još nekoliko puta hospitalizirana. U odnosu na ostanak u bolnici navodi da kada dođe na pregled doktori joj kažu da je za hospitalizaciju i onda ona ostane. Nikad nije tražila da sama bude otpuštena već po uputi liječnika.

9. Prava i obveze zdravstvenog osiguranja proizlaze iz odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/2013, 137/2013, 98/2019; dalje u tekstu ZOZO). Dopisom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 23. svibnja 2019. do 23. srpnja 2019. bila evidentirana kao osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (kategorija osiguranja "A") na puno radno vrijeme kod poslodavca P.
u. dječji vrtići i jaslice R. P. te da je u razdoblju od 4. rujna 2019. do 29. rujna 2019. evidentirana kao osoba s prebivalištem, odnosno stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa –privremeno nezaposlena osoba (kategorija osiguranja "F").

10. Sukladno čl. 13. st. 3. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osigurane osobe kojima je prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koja im pripadaju u skladu sa zakonskom osnovom osiguranja prema kojoj su bili osigurani, ostvaruju još najviše 30 dana od dana prestanka statusa osigurane osobe po toj osnovi.

10.1. Iz navedenog se može zaključiti da je tužena nakon prestanka radnog odnosa imala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja još 30 dana, odnosno do 23. kolovoza 2019. godine.

10.2. Međutim, iz računa tužitelja, a koji predstavlja vjerodostojnu ispravu razvidno je da je iznos od 1.751,44 eur / 13.196,25 kn određen kao ukupan iznos za liječenje po dijagnozi koja je određena tuženoj. Naime, navedeni iznos nije određen s obzirom na dane koje je tužena provela u bolnici, već je to iznos koji je tužena dužna podmirit budući da joj je u jednom periodu liječenja prestalo obvezno zdravstveno osiguranje. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donosi odluku o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja na temelju koje su određene skupine na temelju kojih se određuju koeficijenti i iznosi liječenja. Sukladno tome, ukazuje se na to da nije od značaja koliko dana je tužena uživala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja budući da se iznos glavnice odnosi na samo liječenje s obzirom na šifru koja je naznačena na samom računu, a ne dane provedene u bolnici.

11. Budući da je tužitelj vjerodostojnom ispravom dokazao postojanje tražbine, dok tužena nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazio suprotno, a na kojoj je sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku (NN Službeni list SFRJ br. 4/1977,36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022; dalje u tekstu: ZPP) bio teret dokaza, valjalo je odlučiti kao u izreci.

12. U skladu s time, valja napomenuti da iz iskaza tužene proizlazi kako je ista znala da joj je isteklo obvezno zdravstveno osiguranje te da postoji dugovanje prema tužitelju. Navedeno potvrđuje i činjenica da je tužena potvrdila da je potpisala izjavu o obročnoj otplati duga.

13. Dodatno, ukazuje se na to da činjenica da tužena boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja, sa nepredvidivim pogoršanjem njezina stanja i potrebom za hospitalizaciju ne oslobađa ju od obveza koje proizlaze iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

14. Slijedom svega navedenog održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Miodraga Ivkovića, posl. br. Ovrv-255/2022 od 11. veljače 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju iznos od 1.751,44 eur / 13.196,25 kn. Sukladno odredbama ZOO-a i to čl. 29. st. 1. dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate. Budući da tužena nije ispunila svoju obvezu po dospijeću, ista pored glavnice duguje i zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do isplate.

15. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

16. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti i o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu.

17. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tužena u cijelosti izgubila parnicu nema pravo na trošak te je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove.

17.1. U skladu s time, sud je primjenom odredaba ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 20. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eu / 1.506,90 kn, trošak pristupa ročištu dana 31. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eu / 1.506,90 kn te trošak pristupa ročištu dana 2. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eu / 1.506,90 kn odnosno ukupno 750,00 eur / 5.650,87 kn. Tužitelju je također priznat ovršni trošak u iznosu od 190,79 eru / 1.437,50 kn, što sveukupno iznosi 940,79 eur / 7.088,38 kn.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Poreču, 17. travnja 2023.

 

S u d a c:

Vlatka Markuš, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od osam dana od dostaverješenja.

DNA:

1. tužitelju p.p. uz rj. o sudskoj pristojbi

2. tuženoj p.p.