Poslovni broj: 37. Gž R-444/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:  37.Gž R-444/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske (za Ministarstvo o.) OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-125/22-71 od 2. ožujka 2023., dana 17. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-125/22-71 od 2. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 105,37 eura/793,93 kn[1] sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

 

- na iznos od 4,66 eura/35,10 kn od 16. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 65,22 eura/491,38 kn od 16. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 22,55 eura/169/92 kn od 16. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 12,94 eura/97,53 kn od 16. studenoga 2014. do isplate.

 

II. Preinačuje se djelomično prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 959,13 eura/7.226,56 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke kojim joj je naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 772,49 eura/5.820,32 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 62,21 eura/468,75 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo o., OIB:…, da tužitelju I. M. iz V., OIB:…, plati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 422,01 EUR1/3.179,64 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom:

-na iznos od 74,24 EUR/559,38 kuna od 16. siječnja 2012. do isplate,

-na iznos od 6,41 EUR/48,26 kuna od 16. svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 8,56 RUR/64,52 kuna od 16. kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 112,64 EUR/848,71 kuna od 16. rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 20,95 EUR/157,85 kuna od 16. prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 3,45 EUR/26,00 kuna od 16. travnja 2013. do isplate,

-na iznos od 65,39 EUR/492,14 kuna od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-na iznos od 8,36 EUR/63,00 kuna od 16. rujna 2013. do isplate,

-na iznos od 13,34 EUR/100,48 kuna od 16. veljače 2014. do isplate,

-na iznos od 3,37 EUR/25,37 kuna od 16. travnja 2014. do isplate,

-na iznos od 4,66 EUR/35,10 kuna od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 65,22 EUR/ 491,38 kuna od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 22,55 EUR/ 169,92 kuna od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR/ 97,53 kuna od 16. studenog 2014. do isplate

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

 

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo o., OIB:.., da tužitelju I. M. iz V., OIB:…, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.731,62 EUR2/13.046,91 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 2. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena, pobijajući odluku pod točkom I. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 105,37 eura/793,93 kn i odluku pod točkom III. zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti u smislu ove zakonske odredbe zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

 

5. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba.  

 

6. U ovom postupku predmet spora je bio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, neradnim danima i blagdanom i za razliku naknade plaće za godišnji odmor, za razdoblje od prosinca 2011. do listopada 2014. jer je tužitelj tvrdio da ih tužena pogrešno obračunava. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 9. prosinca 2021. na ime razlike plaće dosuđeno je tužitelju 46,02 kn za siječanj 2013. a u ovom stadiju postupka sporan je iznos naknade plaće tijekom godišnjeg odmora od prosinca 2011. do listopada 2014.

 

7. Tijekom postupka tužena je prigovarala, ponavlja i u žalbi, pravilnosti izračuna ove naknade tvrdeći da se nakon 8. svibnja 2014. naknada plaće za godišnji odmor isplaćuje kao za rad u redovnom radnom vremenu a ne prema prosječnoj isplaćenoj plaći u prethodna tri mjeseca.

 

8. Naime, 8. svibnja 2014. je stupio na snagu  Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/14, dalje: Pravilnik 14) koji u odredbi čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

 

9. Do 7. svibnja 2014. odredbom čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 68/11) bilo je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku ili namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

10. Iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 6. prosinca 2022. proizlazi da je tužena u razdoblju od 8. svibnja 2014. nadalje obračunavala tužitelju naknadu za godišnji odmor kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Razliku naknade za godišnji odmor za ovo utuženo razdoblje vještak je utvrdio i prvostupanjski sud dosudio, polazeći od odredbi Zakona o radu, kojima je propisano pravo radnika na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ali najmanje u visini njegove prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

 

11. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u pobijanom dijelu presude kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za razdoblje nakon 8. svibnja 2014., u ovom slučaju počevši od mjeseca lipnja 2014. nadalje.

 

12. Naime, kako je tužitelj tvrdio da je bio pogrešan obračun naknade (isplata nije sporna) a vještak je utvrdio da je tužitelju naknada za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. obračunata kao da je radio u redovnom vremenu, proizlazi da obračun naknade nije bio pogrešan već sukladan mjerodavnom propisu, citiranom Pravilniku 2014.

 

13. U ovom slučaju sudski vještak je zaključio da bi tužitelju pripadala veća naknada očito polazeći od izračuna samog iznosa plaće za redovno radno vrijeme, koje je utvrdio sukladno odredbama Zakona o radu koji je citirao.

 

14. Međutim, taj stav je pogrešan, jer prije svega u postupku nije bilo utvrđeno da je tužitelju u referentnom razdoblju pogrešno obračunata i isplaćena plaća za redovno radno vrijeme, njegov zahtjev za isplatu razlike plaće je prihvaćen samo za mjesec siječanj 2013. i to u iznosu od 46,02 kn.

 

15. Pored toga, prema čl. 135.st.1 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., dalje: ZSOS 13) koji se primjenjuje u utuženom razdoblju, djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenima na temelju toga Zakona. 

 

16. Obzirom na opće pravno načelo po kojem specijalni propis derogira opći propis, budući da je u ovom slučaju citiranom posebnom odredbom čl. 135. st. 1. ZSOS 13 propisano da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava u skladu sa odredbom toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona, u razdoblju koje je ovdje sporno nisu za plaću tužitelja u referentnom razdoblju mjerodavne odredbe općeg propisa i kolektivnih ugovora koje je vještak primijenio u izračunu.

 

17. Kako je stoga u pobijanom dijelu presude pod točkom I. izreke pogrešnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen tužbeni zahtjev za razdoblje od lipnja 2014. do 16. listopada 2014. u iznosu od 105,37 eura/793,93 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti taj dio i odbiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu kao neosnovan.

 

18. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška tužitelju. Za sastav podneska od 19. studenoga 2019. pravilnom primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) priznata je nagrada od 50 bodova jer se njime također očitovao o dostavljenoj evidenciji radnog vremena i osporio njenu pravilnost. Primjenom iste odredbe pravilno je utvrđena nagrada za sastav podneska od 24. veljače 2021. kojim se i po nalogu suda očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, iznio primjedbe i predložio dopunu nalaza. Međutim, za sastav podneska od 31. svibnja 2021. kojim se samo izjasnio da nema primjedbe na nalaz vještaka i  za sastav podneska od 23. siječnja 2023. kojim je tužbeni zahtjev uskladio sa dopunom nalaza sudskog vještaka, budući da nisu u pitanju obrazloženi podnesci, nagrada iznosi po 12,5 bodova (Tbr. 8. t. 3.) umjesto po 50 bodova koliko je utvrdio prvostupanjski sud. Ostali su troškovi pravilno utvrđeni, žaliteljica u tome dijelu iznosi uopćeni prigovor, ne ukazujući na konkretne nepravilnosti. Stoga ukupni trošak tužitelja za radnje koje su bile potrebne iznosi 1.544,99 eura/11.640,72 kn umjesto iznosa 1.731,62 eura/13.046,91 kn utvrđenog u pobijanoj presudi.

 

19. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti odluku o troškovima i stoga što je  preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh tužitelja u postupku tako da on iznosi 75%, u pogledu iznosa i u pogledu osnova. Stoga je, nakon obračuna uspjeha obiju strana primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju dosuđena naknada 50% iznosa parničnih troškova od 772,49 eura/5.820,32 kn dok je s razlikom do iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom odbijen.

 

20. Tuženoj je dosuđen cjelokupni trošak sastava žalbe od 62/21 eura/468,75 kn (Tbr. 10. t. 1.) jer je sa žalbom u pogledu pobijanog dijela odluke o glavnoj stvari uspjela (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

 

                                                 U Zagrebu, 17. travnja 2023.

 

        Sudac:

                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.