Poslovni broj: Pr-181/2022-12.

 

 

 

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

            Grubišno Polje, Kolodvorska 2

 

Poslovni broj: Pr-181/2022-12.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. J. iz G. P., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Z.o.u.  B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., odvjetnicima iz G., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupane po O. d. o. u B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. ožujka 2023. godine, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika  i zakonske zastupnice tužene, temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP-a), dana  17. travnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o   j e

             

I              Nalaže se R. H., za ministarstvo, OIB … da na ime razlike plaće isplati tužitelju K. J. iz G. P., OIB: …, bruto iznos od 125,18 EUR-a / 943,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 16. ožujka 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženoj R. H., za ministarstvo, OIB …. da tužitelju K. J. iz G. P., OIB: …, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50€ / 1.412,72 kune,  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate.

 

2.              U tužbi navodi da je zaposlenik ministarstva, P. u. B.-b., P. p. G. P..

Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran na terenski rad radi migrantske krize na području: - PU L.-s., PGP K. i to u razdoblju od 7. veljače 2021. godine do 17. veljače 2021. godine.

Međutim, tuženik tužitelju nije u stvarno odrađene sate rada ubrojio i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.

Tako tužitelju nisu obračunati i isplaćeni prekovremeni sati za dane:

- 7. veljače 2021. godine radi odlaska na teren i 17. veljače 2021. godine radi povratka s terena u ukupnom trajanju od 10 sati.

Pravo službenika i namještenika na dodatak za rad na terenu regulirano je čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Stavkom 7. navedenog članka propisano je da službenik i namještenik pored terenskog dodatka ima pravo i na dodatke iz čl. 38. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada, a st. 9. da se u slučajevima kada se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu, u stvarno odrađene sate rada ubraja i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu, kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.

Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da isplati razliku plaće tužitelju, sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana, uz nadoknadu troškova postupka.

Tijekom postupka, tužitelj je postavio određeno tužbeni zahtjev pismenim podneskom od 1. veljače 2023. godine, tako da je isti postavio kao u izreci.

 

3.               U odgovoru na tužbu tužena navodi da

Tuženik osporava osnovu tužbe i visinu zahtjeva tužitelja u cijelosti.

Tužitelj tužbom potražuje razliku plaće za stvarno odrađene sate rada za vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu i to za dane:

- 07. veljače 2021. odlazak na teren i

- 17. veljače 2021. povratak s terena u ukupnom trajanju od 10 sati.

Pogrešno se tužitelj poziva na odredbu čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer su istim regulirana su prava službenika pri upućivanju na rad na teren, a stavkom 1. definirano je da policijski službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Policijskom službeniku prilikom upućivanja na teren izdaje se nalog za rad na terenu, a u obračun za terenski dodatak ulazi vrijeme od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada (npr. poslovne zgrade) do povratka (tumačenje Zajedničke komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 5/56 od 11.04.2014. (u nastavku Zajednička komisija).

Stavkom 7. navedenog članka pripisano je da službenik i namještenik pored terenskog dodatka ima pravo i na dodatke iz čl. 38. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno određeni sat rada, a st. 9. da se u slučajevima kada se službenici i namještenici organizirano upućuju na teren,u stvarno određene sate rada ubraja i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu, kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu, gdje se kao primjeri navode osiguranja utakmica i preprate.

Prekovremeni rad reguliran je čl. 38. st. 9. Kolektivnog ugovora iz kojeg proizlazi da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena predviđenog dnevnim rasporedom rada, odnosno svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

Može li se vrijeme putovanja policijskih službenika do mjesta rada na terenu, odnosno povratka s terena u uobičajeno mjesto rada računati kao prekovremeni rad, te koji su uvjeti potrebni za primjenu odredbe čl. 50. st. 9. Kolektivnog ugovora, u više navrata razmatrala je Zajednička Komisija te se iz tumačenja zaključuje slijedeće:

Organizirano upućivanje na rad na terenu u smislu čl. 50. st. 9. Kolektivnog ugovora je upućivanje skupine službenika ili namještenika na rad na terenu radi organiziranog obavljanja određenih zadataka (tumačenje br. 16/56 od 29.01.2016.g.). Međutim osim što se mora raditi o organiziranom putovanju, upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju biti u kontinuitetu (tumačenje br. 15/56 od 18.11.2015.g.).

Nadalje, kod utvrđivanja uračunava li se vrijeme provedeno u vožnji do mjesta rada na terenu i obrnuto u radno vrijeme, odlučnu činjenicu predstavlja radno vrijeme, odnosno raspored rada policijskog službenika za taj dan. Službenicima se u radno vrijeme računa vrijeme od preuzimanja do predaje smjene, što znači da se kao radno vrijeme računa vrijeme od preuzimanja do predaje smjene, što znači da radno vrijeme policijskog službenika započinje otpremom službe (tumačenje br. 3/56 od 13.06.2013.g.), a ako je policijski službenik nakon preuzimanja smjene radio duže od radnog vremena predviđenog dnevnim rasporedom rada, radi se o prekovremenom radu. U takvim slučajevima, sukladno čl. 13. „Naputka o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova“ za svaki sat prekovremenog rada mora biti izdan nalog za prekovremeni rad, kojeg izdaje rukovoditelj ustrojstvene jedinice koji je prekovremeni rad i naložio.

Policijski službenik, K. J. zaposlenik je ministarstva PU b.-b. od 01.08.2018. godine. U vremenu od 01.08.2018. do 31.01.2019. godine nalazio se u statusu vježbenika. Po završetku vježbeničkog staža, dana 01.02.2019. godine na dalje, raspoređen je na radno mjesto policijskog službenika u P. p. G. P..

U konkretnom slučaju, temeljem dopisa P. u. B.–b. broj: 511-02-03/1-505/299-19 od 01. veljače 2021. godine i obavijesti PP G. P. broj: 511-02-09/1-342/136-19 od 02. veljače 2021. godine u vremenu od 07. veljače 2021. godine do 17. veljače 2021. godine bio je upućen na ispomoć u P. u. L. – s., PGP K., radi obavljanja poslova nadzora državne granice službenim vozilom i u tom periodu mu je bio organiziran smještaj u V..

Iz evidencije rada policijskih službenika koji se nalaze na ispomoći u PGP K. u vremenu od 07.02.2021. do 17.02.2021.g. i izvješća o rasporedu rada PP G. P. za veljaču 2021. g. proizlazi da je tužitelju radno vrijeme dana 07.2.2021. počelo tek u 20,00 sati navečer i trajalo do 08,00 sati ujutro slijedećeg dana, a dan prije povratka s terena 16.02.2021. radio je od 20,00 sati navečer do 8,00 sati ujutro, dakle vrijeme putovanja na teren i povratka s terena nije mu obuhvaćalo radno vrijeme prema rasporedu.

Prije odlaska na teren izdan mu je nalog za rad na terenu br. 511-02-09/1-33/5-2021. iz kojeg proizlazi da je vrijeme polaska dana 07.02.2021. g. u 02,00 sati, a vrijeme povratka s terena dana 17.02.2021.g. u 14,00 sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće imenovanog za veljaču 2021.g. vidljivo je da imenovani u veljači 2021.g. nije ostvario naknadu za prekovremene sate rada.

Pogrešno tužitelj tumači odredbu čl. 50. st. 9. koji propisuje ako se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprata) u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji koju predviđa ova odredba (osiguranje utakmica, preprata), dakle jednokratni događaj koji se odvija za potrebe jednog naloga, već se radilo o upućivanju na rad u drugu policijsku upravu na 10 dana u kontinuitetu koji je organiziran i određen temeljem Naloga za rad na terenu i kojim je točno određeno vrijeme polaska, visina terenskog dodatka, da je osiguran smještaj i prehrana policijskom službeniku.

Postoji Tumačenje Zajedničke komisije (br. 5/50 od 04.11.2019.g.) u kojem stoji da se državnom službeniku upućenom na terenski rad kojem je poslodavac osigurao prijevozno sredstvo, vrijeme putovanja u mjesto rada ne računa u sate rada kako je to propisano u čl. 50. st. 9. Kolektivnog ugovora.

U pogledu visine zahtjeva ističemo da za sada nemamo podatak o tome koliko bi iznosio zatraženi iznos ali ćemo dostaviti taj podatak čim nam bude na raspolaganju.

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku nadoknadi troškove postupka.

 

4.              Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-181/2022, tj. uvid u Kolektivni ugovor (NN 112/2017) (list 5-27), u očitovanje ODO B. na zahtjev za mirno rješenje spora od 14. ožujka 2022. godine (list 29-31), u podnesak P. u. B.-b. od 16. veljače 2022. godine upućen ODO-u (list 38- 40), u Rješenje ministarstva, od 22. siječnja 2019. godine (list 41), u podnesak P. u. B.-b. od 1. veljače 2021. godine (list 42-44), u Nalog za rad na terenu (list 46), u evidenciju policijskih službenika koji se nalaze na ispomoću u PGP K. (list 48), u evidenciju o radnom vremenu tužitelja (list 49-50), u obračunski list tužitelja za plaću za veljaču 2021. godine (list 51), u Tabelu plaće za prekovremeni rad za veljaču 2021. godine (list 60).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. B. (list 70-71), H. J. (list 71) i tužitelja (list 72).

 

5.               Koje će činjenice uzeti kao dokazane Sud je u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

6.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7.               Tužitelj u ovome postupku potražuje od tuženika isplatu na ime prekovremenih sati za dane od 7. veljače 2021. godine radi odlaska na teren i 17. veljače 2021. godine radi povratka sa terena u ukupnom trajanju od 10 sati.

 

8.              Cijeneći izvedene dokaze, utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj zaposlenik ministarstva, P. u. B.-b., P. p. G. P., i da je raspoređen s danom 1. veljače 2019. godine na radno mjesto "policijski službenik", zvanje "policajac",

- da je tužitelju temeljem Naloga za rad na terenu od 2. veljače 2021. godine od strane P. u. B.-b., P. p. G. P.,, naloženo obavljanje poslova na terenu u PU L.-S., PGP K., radi obavljanja poslova nadzora državne granice s vremenom polaska u 7. veljače 2021. godine u 02,00 sata i vrijeme povratka 17. veljače 2021. godine u 14,00 sati, i to ukupno trajanje 11 dana rada na terenu te da je tužitelju priznat terenski dodatak u iznosu od 2.200,00 kuna,

- da je tužitelju osiguran smještaj kao i prehrana – 1 obrok,

- da je tužitelju osiguran prijevoz službenim vozilom do mjesta rada na terenu kao i prijevoz povratka u P. p. G. P.,

- da su osim tužitelja na terenski rad upućeni i policijski službenici iz P. p. D. i G.,

- da je tužitelju isplaćena plaća za veljaču 2021. godine na bazi 160 radnih sati u bruto iznosu 8.414,41 kunu, kao i terenski dodatak – puna dnevnica 2.200,00 kuna.

 

9.              Iz evidencije o radnom vremenu za mjesec veljaču 2021. godine, utvrđuje se da je tužitelj evidentiran da je radio 7. veljače 2021. godine (u nedjelju) od 20,00 do 24,00 sata, te 8. veljače 2021. godine (ponedjeljak) od 00,00 do 08,00 sati, te da je dalje imao slobodno do utorka 9. veljače 2021. godine kada je počeo raditi od 08,00 do 20,00 sati, te 10. veljače 2021. godine (srijeda) od 20,00 do 24,00 sata, 11. veljače 2021. godine (četvrtak) od 00,00 do 08,00 sati, dana 12. veljače 2021. godine (petak) od 08,00 do 20,00 sati, te 13. veljače 2021. godine (subota) od 20,00 do 24,00 sata te 14. veljače 2021. godine (nedjelja) od 00,00 do 08,00 sati, te 15. veljače 2021. godine (ponedjeljak) od 08,00 do 20,00 sati, te 16. veljače 2021. godine (utorak) od 20,00 do 24,00 sata i u srijedu 17. veljače 2021. godine od 00,00 do 08,00 sati, te da 18., 19. i 20. veljače nije radio i da je počeo raditi 21. veljače 2021. godine od 07,00 do 19,00 sati.

 

10.              Člankom 38. st. 8. Kolektivnog ugovora propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, te uvidom u evidenciju rada tužitelja   se utvrđuje da tužitelj na terenu u PGP K. nije radio u turnusu u smislu citiranih odredbi Kolektivnog ugovora (NN 112/17).

Isto tako, istim člankom, st. 10. Kolektivnog ugovora propisano je da se prekovremenim radom smatra rad službenika i namještenika kad je isti organiziran u smjenama dvije prve-dvije druge-dvije treće i dva dana slobodno ili u turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene i turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Člankom 38. st. 11. Kolektivnog ugovora propisano je ako je rad službenika ili namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

Kada se zbroji broj radnih dana i sati koliko je tužitelj odradio od 8. do 14. veljače 2021. godine, utvrđuje se da je tužitelj radio duže od 40 sati tjedno, međutim iz evidencije rada utvrđuje se da je tužitelj doista u veljači 2021. godine odradio 160 sati koliko je fond radnih sati tog mjeseca, s obzirom da je kasnije radio u kraće radno vrijeme.

 

11.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja,  spornim se ukazuje da li tužitelj ima pravo da mu se vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu uračunava u rad.

 

12.              Člankom 50. st. 9. Kolektivnog ugovora (NN 112/2017), propisano je da ako se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprata) u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.

 

13.              Tužitelj tvrdi da u smislu citiranog čl. 50. st. 9. Kolektivnog ugovora, vrijeme putovanja na mjesto rada kao i vrijeme povratka da mu se treba ubrojiti u stvarno odrađene sate rada, a što tuženik osporava pozivajući se na Tumačenja zajedničke komisije br. 5/50 od 4. studenog 2019. godine, iz kojeg tumačenja proizlazi da treba razlikovati osiguranje prijevoza za odlazak na rad na terenu i organiziranog upućivanja na rad na terenu. Organizirano upućivanje na rad na terenu u smislu članka 50. stavka 9. Kolektivnog ugovora je upućivanje grupe službenika ili namještenika na rad na terenu radi organiziranog obavljanja određenih zadataka. Državnom službeniku i namješteniku upućenom na terenski rad i kome je poslodavac osigurao prijevozno sredstvo ili priznao pravo na naknadu troškova prijevoza u mjesto rada, vrijeme putovanja ne računa se u sate rada, kako je to propisano člankom 50. stavkom 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

 

14.              Međutim, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti Tumačenje zajedničke komisije br. 7/50 od 2. prosinca 2019. godine iz kojeg proizlazi da upućivanje službenika ili namještenika na očevid koji se obavlja izvan stalnog mjesta rada i stalnog boravka službenika predstavlja terenski rad. Ukoliko se službenik i namještenik tijekom radnog vremena upućuje na obavljanje očevida ili drugog radnog zadatka, te se nakon toga i vraća u mjesto rada, odnosno na posao, tada mu se i vrijeme putovanja uračunava u radno vrijeme. Ukoliko se službenik i namještenik izvan redovnog radnog vremena upućuje na obavljanje nekog radnog zadatka (terenski rad), tada mu se vrijeme putovanja u radno vrijeme uračunava samo ako se radi o organiziranom upućivanju na rad na terenu, odnosno ako je upućena grupa službenika ili namještenika na teren radi organiziranog obavljanja određenih zadataka.

Dakle, kako iz izvedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj upućen izvan radnog vremena na obavljanje terenskog rada i to rad u PGP K. radi obavljanja poslova nadzora državne granice i da je upućen organizirano na rad na teren zajedno sa ostalim policijskim službenicima, to onda sud nalazi da tužitelju vrijeme putovanja se uračunava u radno vrijeme.

 

15.              Naime, iz izvedenih dokaza, i to iskaza svjedoka M. B. i H. J. kao i tužitelja, proizlazi da su oni kao policijski službenici koji su upućeni na rad na teren u PGP K., da je vrijeme polaska bilo iz P.p. G. P. noću i da su zadužili vozilo kao i naoružanje, te zajedno sa svojim osobnim stvarima su išli dalje po ostale policijske službenike u G. ili D., te kada su došli u K. da su tamo dobili raspored i da su nekada odmah nastavili sa smjenom, a nekada su dobili noćnu smjenu. Smjena je trajala 12 sati. U K. su zaduživali opremu i nakon toga su odlazili na teren, a ako nisu nastavili odmah sa smjenom onda su otišli se smjestiti u hotel gdje im je osiguran smještaj. Isto tako u povratku, ako su radili noćnu smjenu odmah su se vraćali s te smjene nakon što se razduže sa svom opremom i dolazili su u policijsku postaju odakle su krenuli i tamo su se razdužili s oružjem i tada su tek bili slobodni. Put je trajao negdje 4,5-5 sati u jednom smjeru.

Dakle, iz izvedenih dokaza, sud utvrđuje da je tužitelj zajedno sa ostalim policijskim službenicima koji su upućeni na teren, iako im je bio osiguran prijevoz, su se prvo morali javiti u svoju policijsku postaju, zadužit opremu, te se zatim javiti u policijsku postaju gdje su upućeni na teren, i onda svakako to putovanje je bilo u svrhu službe koju su obavljali, a nikako se ne može smatrati da je to njihov dnevni odmor, te se postavlja pitanje u kakvom statusu su ti policijski službenici bili u vrijeme putovanje posebno kad su bili u odori,  sa zaduženim naoružanjem, sa službenim vozilom, a neki od njih su i vozili to vozilo kojim su putovali.

 

16.              Stoga, sud smatra da vrijeme putovanja provedeno do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja po povratku s mjesta rada na terenu se treba uračunati u rad.

 

17.              Tužitelj potražuje za to vrijeme isplatu kao prekovremeni rad a u smislu čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora kojim je propisano da se prekovremenim radom smatra rad službenika i namještenika kad je isti organiziran u smjenama dvije prve-dvije druge-dvije treće i dva dana slobodno ili u turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene i turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj proveo ukupno na putovanju 10 sati i to 5 sati do dolaska na mjesto gdje je upućen na teren na rad u PGP K. te 5 sati u povratku do PP G. P., to onda sud smatra da tih 10 sati putovanja tužitelju se trebaju priznati kao prekovremeni rad i da mu je tužena dužna to platiti.

 

18.              Iako je u postupku  utvrđeno da tužena kao poslodavac nije sačinila pisani zahtjev da bi se vrijeme putovanja smatralo kao prekovremeni rad, međutim sud smatra da tužitelj svakako ima pravo na isplatu po osnovu rada vrijeme koje je proveo na putovanju jer je isto bilo u svrhu izvršavanja radnih zadataka i to rada na terenu.

 

19.              Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, jer su stranke učinile nespornim da je razlika bruto plaće isplaćene bez prekovremenog i bruto plaće sa prekovremenim radom od 10 sati u iznosu od 943,17 kuna.

Pa kako je tužitelj uskladio i postavio određeno tužbeni zahtjev sukladno izračunu koji je dostavila tužena, to je onda sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

 

20.               Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj  cijelosti uspio u postupku, to mu je tužena dužna nadoknaditi  troškove postupka u cijelosti.

 

21.               Troškovi tužitelja prema tuženoj sastoje od troška zastupanja po odvjetniku u iznosu od 187,50€.

Tužitelju je sud priznao trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 50,00 eura te jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupka 100,00€ te 37,50€ PDV-a, ili ukupno 187,50€, pa je onda sud naložio tuženoj da navedeni trošak nadoknadi tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

U Grubišnom Polju, 17. travnja 2023.  godine

 

S u t k i n j a  :

Milka Katić, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude  dopuštena je  žalba, u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za objavu presude tj. od 17. travnja 2023. godine. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja. Žalba se može podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.1., 2., 4., 5., 6., 8.-11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467. st.1. ZPP).