Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Pr-2189/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., …, OIB:
…, koju zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u S., …, protiv tužene E. i u. š. S., …, S., OIB:
…, koju zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u O.
d. L.-V. & P. u S., … radi utvrđenja odluke o
privremenom udaljenju radnice s posla nedopuštenom, nakon održane usmene i
javne glavne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2023., u nazočnosti
punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, dne 14. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
„I. Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena Odluka ravnateljice tuženika o
privremenom udaljenju radnice s posla, klasa: 110-01/20-01/29, urbroj: 2181-76-01-
20-01 od 10. studenog 2020., te Odluka Školskog odbora tuženika – Odgovor na
zahtjev za zaštitu prava radnika od 20. studenoga 2020., klasa: 110-01/20-01/29,
urbroj: 2181-76-01-20-03 od 26. studenog 2020., pa iste ne proizvode pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog
postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku
od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva i to pod
točkom II. kojim traži da se utvrdi da radni odnos tužiteljice temeljem zaključenog
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-02/98-01/0, urbroj: 2181-76-01-
98-01 od dana 4. prosinca 1998. i Aneksa istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001.
nije prestao, te da se obveže tuženicu vratiti tužiteljicu na posao.
II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženici
troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura/3.748,41 kn.
III. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 398,00 eura/2.998,53 kn.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 16. prosinca 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene
radi proglašenja odluke o privremenom udaljenju s posla nedopuštenom. U tužbi
navodi kako je tužena kao poslodavac donijela dana 10. studenoga 2020.g., Odluku
o privremenom udaljenju radnice s posla (dalje u tekstu – Odluka), KLASA: 110-
01/20-01/29, URBROJ: 2181-767-01-20-01 kojom Odlukom je tužiteljica udaljena s
radnog mjesta do okončanja postupka izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu.
Navodi kako je tužiteljica kod tužene zaposlena temeljem Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme, KLASA: 112-02/98-01/0, URBROJ: 2181-76-01-98-01 od dana
04. prosinca 1998.g. i Aneksa istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001.g. Pobijana
Odluka tužene temelji se na tvrdnji da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu
obveze iz radnog odnosa iznošenjem neistina na portal “ V. l.”, te
iznošenjem informacija na portal “ .. ..” čime je ista navodno nanijela veliku
štetu ugledu tužene, koji je navod u potpunosti paušalan i ničim argumentiran, pa
uvažavanjem svih okolnosti nastavak radnog odnosa kod poslodavca više nije
moguć. Nastanak štete nužno je dokazati kroz štetnu radnju i posljedicu baš te štetne
radnje, a što tužena u ovom slučaju nije učinila. Nadalje, navodi kako je istom
Odlukom poslodavca tužiteljici određena isplata naknade plaće u iznosu od polovice
prosječne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca, dakle tužiteljici je uslijed
donošenja pobijane Odluke poslodavca umanjena plaća i to za 50% iznosa pune
plaće. Umanjenje plaće u 50% iznosu predstavlja izravnu štetu koja tužiteljici nastaje
svakog mjeseca kada joj njen osobni dohodak biva isplaćen u umanjenom iznos, te
je uslijed takvog ponašanja tuženika tužiteljičina osnovna egzistencija dovedena u
pitanje. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se
utvrditi nedopuštenom Odluka o privremenom udaljenju radnice s posla dana 10.
studenog 2020., KLASA: 110-01/20-01/29, UR.BROJ: 2181-76-01-20-01, koju
Odluku je donijela tužena, te ista ne proizvodi pravne učinke; da se utvrdi da radni
odnos tužiteljice temeljem zaključenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od
dana 4. prosinca 1998. i Aneksa istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001. nije
prestao, uz obvezivanje tužene vratiti tužiteljicu na posao, sve to uz potraživanje
troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tužena ističe kako nije prijeporno da je tužiteljica podnijela
zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kao i da nije točno da se Školski odbor
oglušio o tom zahtjevu. Nadalje, nije točno da je Odluka o privremenom udaljenju s
posla donijeta suprotno zakonskim propisima. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da se
izvanredni otkaz može dati u roku od 15 dana od dana saznanja činjenica na kojoj se
temelji takav otkaz, ističe se u odgovoru na tužbu da je tužena o tome vodila računa.
Stoga je, u zakonskom roku, podnijela tužbu protiv S. P., radi
nadomještanja suglasnosti namjeravanom izvanrednom otkazu, budući da je
tužiteljica sindikalna povjerenica S. P., koji je uskratio suglasnost.
Ističe kako je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i to
iznošenjem lažnih podataka na portalu „V. l,“ i „….“, stvarajući lošu sliku
o odgojno- obrazovnoj ustanovi u kojoj radi čime je nanijela štetu ugledu Škole, a
osim toga, na portalu V. l. objavljene su i fotografije tužiteljice na kojima
pozira s pištoljem, što je izazvalo veliku uznemirenost kod učenika i zabrinutost
roditelja za sigurnost njihove djece. Stoga, nastavak radnog odnosa više nije moguć
jer nema povjerenja među ugovornim strankama. Navodi da je tužiteljica otvorila
bolovanje od 9. studenoga 2020. god tj. 1 dan prije donošenja predmetne Odluke i
još uvijek je privremeno nesposobna za rad pa joj se cijelo vrijeme isplaćuje
pripadajući osobni dohodak po osnovu bolovanja, odnosno nije točno da se tužiteljici
svaki mjesec isplaćuje plaća u umanjenom iznosu. Tužena predlaže odbiti tužbeni
zahtjev, jer je tužba neosnovana, uz obvezivanje tužiteljice na snošenje troškova
tuženici..
3. Presudom ovog suda pod br, Pr-2477/2020 od 1. lipnja 2022. odbijen je tužbeni
zahtjev na utvrđenje nedopuštenom Odluke o privremenom udaljenju radnice s posla
dana 10. studenog 2020., Klasa: 110-01/20-01/29, UR.BROJ: 2181-76-01-20-01,
koju Odluku je donijela tužena, te ista ne proizvodi pravne učinke i na utvrđenje da
radni odnos tužiteljice temeljem zaključenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
Klasa: 112-02/98-01/0, Urbroj: 2181-76-01-98-01 od dana 4. prosinca 1998. i Aneksa
istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001. nije prestao, te da je tužena dužna vratiti
tužiteljicu na posao, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.
4. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovni broj GžR-2674/2022-2 od 27.
rujna 2022. ukinuta je gore navedena presuda ovog suda i predmet je vraćen ovom
sudu na ponovno suđenje.
5. Podneskom od 16. siječnja 2021. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev pod
točkom I., te je ujedno povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva i to pod točkom II
kojim traži da se utvrdi da radni odnos tužiteljice temeljem zaključenog Ugovora o
radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 112-02/98-01/0, Urbroj: 2181-76-01-98-01 od
dana 4. prosinca 1998. i Aneksa istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001. nije
prestao, te da je tužena dužna vratiti tužiteljicu na posao, a sve iz razloga jer je
tužiteljici radni odnos prestao osnovom odluke o izvanrednom otkazu s pravnim
učinkom od 2. travnja 2022. pa ista više nema pravni interes ni mogućnost ustrajati u
točki II. tužbenog zahtjeva da joj tužena omogući obavljanje poslova njezinog radnog
mjesta pa je utoliko povukla tu točku tužbenog zahtjeva.
6. Podneskom od 1. veljače 2023. tužena ističe kako se ne protivi povlačenju dijela
tužbenog zahtjeva (točka II. istog), međutim, zahtijeva naknadu troškova postupka u
visini jednokratne nagrade od 200 bodova + PDV.
7. Kako je tužiteljica povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II., a kojem
se povlačenju tužena nije protivila, to je sukladno odredbi čl. 193. st.2. Zakona o
parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22 i 114/22; dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
8. Zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka glede povučenog dijela
tužbenog zahtjeva je osnovan.
9. Naime, prema odredbi čl.158. st.1. Zakona o parničnom postupku određeno je
kako je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične
troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu
tužitelja, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (st.2.citiranog članka)
troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
9.1. Tužiteljica navodi kako joj je izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom tužene
od 25. ožujka 2022., koju je ista zaprimila 2. travnja 2022. pa nema više pravnog
interesa ustrajati u točki II. tužbenog zahtjeva, a prije odluke tužene nije mogla povući
tužbu, stoga se protivi zahtjevu tužene za naknadom troškova postupka, jer je do
povlačenja tog dijela tužbenog zahtjeva došlo zbog promijenjenih okolnosti koje su
nastupile nakon podnošenja tužbe.
9.2. Međutim, za istaknuti je kako su glede potraživanja troškova postupka u slučaju
povlačenja tužbe, a u smislu odredbi čl. 158. ZPP-a, bitne dvije činjenice, a to su da
je tužba povučena i da povlačenje nije uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu
od strane tužene. Iz stilizacije gore navedene zakonske odredbe proizlazi da postoji
obveza tužiteljice naknaditi parnični trošak tuženici neovisno od razloga zbog kojeg je
tužba povučena (osim ako se radi o udovoljavanju zahtjevu od strane tužene, što
ovdje nije slučaj). Dakle, svatko tko povuče tužbu, neovisno zbog čega je to učinio (u
ovom slučaju tužiteljica je povukla tužbu jer nema više pravnog interesa ustrajati u
tom dijelu tužbenog zahtjeva zbog promijenjenih okolnosti nakon podnošenja tužbe)
dužna je protivnoj stranci naknaditi parnični trošak, a razlozi tužiteljice za povlačenje
tužbe nisu relevantni za donošenje odluke o trošku.
9.3. Tuženici je, a u skladu s odredbom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), kao i popisu troška dosuđena
jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od
1.99 eura/15,00 kn daje iznos od 398 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od
99,5 eura, ukupno iznos od 497,50 eura/3.748,41 kn, a kao u točki II. izreke rješenja.
10. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom Odluke o
privremenom udaljenju radnice s posla od 10. studenoga 2020., Klasa: 110-01/20-
01/29, Urbroj: 2181-767-01-20-01, zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od dana
11. studenoga 2020., zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od dana 20.
studenoga 2020., dopisa- namjere tužene izvanrednog otkazivanja ugovora o radu
tužiteljice upućenog S. P. od 20.studenoga 2020., dopisa S.
z. u h. š. – P. o namjeri otkazivanja ugovora o radu
tužiteljici od dana 5. studenog 2020., članka na portalu V. l. od dana
13.svibnja 2021. (list 70-76 spisa), 26. listopada 2020., članka na portalu …. od
dana 26. listopada 2020. (list 34-67 spisa), odgovora tužene na zahtjev za zaštitu
prava radnika od 14.prosinca 2020., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list
27-31 spisa), presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp J 4222/2020 od
30.prosinca 2021., presude Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž
R-117/2022-2 od dana 8. ožujka 2022., spisa ovog suda pod br. Pr-1908/2022, te
saslušanjem tužiteljice i zz tužene kao parbenih stranaka pa je na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata
cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
11. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužiteljica zaposlena kod tužene temeljem Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme, Klasa: 112-02/98-01/0, Urbroj: 2181-76-01-98-01 od dana 04. prosinca
1998.g. i Aneksa istom ugovoru od dana 19. prosinca 2001., na radnom mjestu
nastavnice hrvatskog jezika,
- da je tužena pisano upozorila tužiteljicu dana 25.listopada 2019. na teške povrede radne obveze,
- da je tužena dana 10. studenoga 2020.g. donijela Odluku o privremenom udaljenju
tužiteljice s posla, Klasa: 110-01/20-01/29, Urbroj: 2181-767-01-20-01 do okončanja
postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu od 4.prosinca 1998. i aneksa tog
ugovora od 19.prosinca 2001.,
- da je temeljem te odluke tužiteljici priznato pravo na naknadu plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca,
- da je tužiteljica protiv pobijane Odluke Školskom odboru tužene podnijela zahtjev
za zaštitu povrijeđenog prava dana 11. studenog 2020. i zahtjev za zaštitu prava iz
radnog odnosa dana 20. studenog 2020.,
- da je tužena dopisom od 26.studenoga 2020. odbila tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnika kao neosnovan,
- da je tužena svoju namjeru o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužiteljici
dostavila S. z. u h. š.-P., koji je uskratio
suglasnost na izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici,
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-117/2022 od 8.ožujka 2022.
preinačena presuda Općinskog suda u Splitu pod br. Pr-1367/2020 od 8.studenoga
2021. na način da je nadomještena suglasnost Sindikata Preporod za namjeravani
izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici,
- da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp-J-4222/2020 od
30.prosinca 2021. tužiteljica oslobođena optužbe da bi remetila javni red i mir,
odnosno za prekršaj iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
- da je tužba podnesena u zakonskom roku.
12. Prijeporno je između parbenih stranaka je li Odluka o privremenom udaljenju
tužiteljice s posla koju je donijela tužena 10.studenoga 2020., kao i Odluka Školskog
odbora tužene-odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 26. studenoga 2020.
zakonita i dopuštena.
13. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom
odluke tužene o privremenom udaljenju tužiteljice s posla od 10.studenoga 2020., te
odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika od 26. studenoga 2020.
15. Tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o privremenom udaljenju
tužiteljica temelji na tvrdnji da nisu ispunjene zakonske pretpostavke prema kojima bi
poslodavac bio ovlašten privremeno ju udaljiti s posla, jer nije ostvaren ni preduvjet
za to u vidu otkaza ugovora o radu, dakle da tužena nije imala valjani ni zakoniti
razlog tužiteljicu privremeno udaljiti s radnog mjesta.
16. Naime, odredbom čl. 150. st. 9. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14,
127/17, 98/19, dalje: ZR) propisano je da ako se radničko vijeće protivi izvanrednom
otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od
poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku
od osam dana od dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na
radu do okončanja sudskog spora.
17. Prema st. 10. čl. 150. Zakona o radu propisano je kako u slučaju iz stavka 9.
ovoga članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika
privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz
obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene
tom radniku u prethodna tri mjeseca.
17.1. Smisao odredbe članka 150. stavak 10. ZR-a je upravo zaštita poslodavca,
odnosno da zaštita zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radnika ili
neke druge osobito važne činjenice bude odmah ostvarena čim dođe do skrivljenog
ponašanja radnika, kao što je i u ovom slučaju tužena privremeno udaljila tužiteljicu s
posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o
radu uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće isplaćene tužiteljici u posljednja tri
mjeseca.
18. Za istaknuti je kako ZR-om nisu propisani uvjeti za privremeno udaljenje s posla,
međutim, okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odluku tužene o privremenom
udaljavanju tužiteljice s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti
izvanrednog otkaza ugovora o radu uz isplatu plaće, a sve iz razloga što je tužena
smatrala da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa
zbog koje joj je, nakon odluke o privremenom udaljenju zbog iste povrede obveze iz
radnog odnosa izvanredno otkazala ugovor o radu.
19. Dakle, u konkretnom slučaju, gledajući kronološki tužena je namjeravala
tužiteljici zbog osobito teške povrede radne obveze dati izvanredni otkaz ugovora o
radu po odredbi čl. 116.st.1. ZR-a pa s obzirom da tužena može samo uz prethodnu
suglasnost radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika dati otkaz ugovora o
radu tužiteljici, a S. P. je odbio dati suglasnost, to je onda tužena od
suda u predmetu ovog suda pod br. Pr-1367/2020 zatražila da donese presudu
kojom će se nadomjestiti suglasnost Sindikata za namjeravani izvanredni otkaz
ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji zahtjev je prihvaćen presudom
Županijskog suda u Zagrebu pod br. GžR-117/2022 od 8.ožujka 2022. Naime, u
trenutku donošenja pobijane odluke tužene o udaljenju tužiteljice s posla od 10.
studenoga 2020. tužiteljica je obnašala dužnost sindikalne povjerenice
S. P., a Sindikat je dopisom od 5. studenoga 2020. odbio dati
suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, što
među strankama nije ni prijeporno.
20. Tužena je donijela Odluku o privremenom udaljenju tužiteljice s posla temeljeći
svoju odluku na razlozima počinjenja osobito teške povrede obveza iz radnog
odnosa iznošenjem neistina na portalu V. l. i neovlaštenim iznošenjem
informacija na portalu "…." od strane tužiteljice, a čime je ponovno nanijela
veliku štetu ugledu tužene (na što je već upozorena 25.listopada 2019.) pa slijedom
toga nastavak radnog odnosa nije moguć jer nema povjerenja između ugovornih
stranaka. Stoga je tužiteljicu privremeno udaljila s posla do okončanja postupka
izvanrednog otkazivanja ugovora o radu i aneksa istog uz isplaćivanje naknade plaće
u visini prosječne plaće isplaćene joj u posljednja tri mjeseca. Između stranaka nije
prijeporno da je tužena zbog iste povrede - osobito teške povrede obveze iz radnog
odnosa, dne 25. ožujka 2022 tužiteljici izvanredno otkazala ugovor o radu, a nakon
što je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-117/22 od 8. ožujka 2022.
nadomještena suglasnost sindikata za izvanredni otkaz ugovora o radu, te da je
tužiteljica podnijela tužbu za utvrđenje nedopuštenosti te odluke povodom koje je
u tijeku drugi parnični postupak između stranaka koji se vodi pred ovim sudom pod
brojem Pr-1908/2022.
21. Po mišljenju ovog suda odluka tužene o privremenom udaljenju tužiteljice s
posla je zakonita i dopuštena. Naime, a imajući u vidu javno iznošenje podataka o
radu tužene i to na način da tužena odluke donosi stihijski i bez plana, da su ključne
funkcije u školi politizirane i na njih su postavljene podobne osobe, kao i iznošenjem
podataka o zdravstvenom stanju učenika i nastavnika, o teškoj situaciji koja se
dogodila u školi s obzirom na tragičan pad učenika s trećeg kata, da je škola "slučaj
već duže vrijeme", da se ne pridržava epidemioloških mjera, što je sve izneseno dne
26.listopada 2020. na portalu V. l. u članku "U splitskoj školi shrvani
zbog preminule učenice: Upozoravali smo na ovo!", kao i objavljivanjem fotografije na
kojoj tužiteljica, a koja je profesorica hrvatskog jezika, pozira s pištoljem u ruci na
portalu V. l. od 27.listopada 2020., sve dovodi do stvaranja negativne slike
o tuženici koja kao odgojno-obrazovna ustanova treba voditi računa o svom ugledu
u društvu, koji ugled joj se narušava iznošenjem ovakvih navoda na portalima. Osim
toga, za istaknuti je kako su školi potrebni sposobni, obrazovni, stručno pedagoško
osposobljeni, motivirani nastavnici čiji će rad, riječi i djela obilježiti odrastanje djece, a
što zasigurno nije poziranje s pištoljem u ruci pa i bez obzira na činjenicu je li fotografija
neovlašteno preuzeta ili ne, kako to tužiteljica tvrdi. Također je i na portalu "…." od
26.listopada 2020. izneseno negativno stanje škole i to u članku "U Splitu preminula
maturantica: Test na koronu bio je pozitivan, cijeli njen razred je u izolaciji" izneseni
su podatci o preminuloj učenici, o čijoj smrti je ravnateljica obavijestila profesore
putem virtualne zbornice napisavši da je preminula od edema na mozgu, ne
spominjući koronavirus, kao i da je nastava u najvećoj školi u SD županiji loše
organizirana, te da je na stanje u školi sustavno upozoravala sindikalna povjerenica,
a sindikalna povjerenica u tužene je upravo tužiteljica.
22. Isto tako, člankom 6. Etičkog kodeksa neposrednih nositelja odgojno –
obrazovne Ekonomske i upravne škole Split propisano je da u obavljanju poslova u
školi i ponašanjem na javnom mjestu zaposlenik treba paziti da ne umanji osobni
ugled i povjerenje građana u djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja kao javne
službe, dok je člankom 18. propisano da kod javnih nastupa u kojima predstavlja
školu, zaposlenik škole može iznositi školska stajališta u skladu s dobivenim
ovlastima i svojim stručnim znanjem te paziti na osobni ugled i ugled škole, dok kod
javnih nastupa kada ne predstavlja školu, a koji su tematski povezani sa školom,
zaposlenik škole je dužan naglasiti da iznosi osobno gledište.
23. Ovaj sud je mišljenja, a s obzirom na sve izneseno o radu tuženice na portalu
"V. l." i "…." od strane tužiteljice (ne može se prihvatiti kao iskren i
vjerodostojan iskaz tužiteljice da ona nije bila anonimni izvor niti je razgovarala s
novinarima o bilo čemu što je navedeno u spornim člancima, jer upravo suprotno
proizlazi iz samih članaka, a osim toga za neovlašteno istupanje u medijima dobila je
i upozorenje od strane tuženice) da je stvorilo zasigurno negativnu sliku u javnosti o
tuženici kao odgojno-obrazovnoj ustanovi pa je stoga tužena imala dovoljno razloga
za donošenje odluke o privremenom udaljenju s posla tužiteljice.
24. Tvrdnje tužiteljice kako nije dokazano da je tuženici uslijed postupanja tužiteljice
nastupila šteta, te da je uzrok donošenja Odluke upravo nerazumijevanje i pogrešno
tumačenje odredbe članka 150. stavak 10. ZR-a jer u konkretnom slučaju nisu
ispunjene zakonske pretpostavke prema kojima bi poslodavac bio ovlašten radnicu
privremeno udaljiti s posla temeljem prethodno spomenute odredbe članka, su
neutemeljene, već naprotiv tužena je, a po ocjeni ovog suda, osnovano i zakonito
udaljila tužiteljicu s posla do okončanja sudskog postupka o dopuštenosti, odnosno
nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i aneksa istoga, a sve uz isplatu
mjesečne naknade plaće isplaćene tužiteljici u posljednja tri mjeseca.
24. 1. Također, neutemeljene su tvrdnje tužiteljice da odluka o privremenom
udaljenju s posla može biti donijeta isključivo nakon odluke o izvanrednom otkazu, a
nikako prije te odluke, jer se ovdje radi o hitnoj mjeri koju poslodavac može poduzeti i
prije okončanja postupka kojim se nadomješta suglasnost sindikata za izvanredni
otkaz ugovora o radu tužiteljici, kao sindikalnom povjereniku. Kako je u trenutku
donošenja pobijane odluke tužene o udaljenju tužiteljice od 10. studenoga 2020., kao
i odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika od 26. studenoga 2020., tužiteljica
obnašala dužnost sindikalne povjerenice S. P., te da je S. odbio
dati suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu
tužiteljice, u tom slučaju tužena je pravilno utemeljila pobijanu odluku
o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta na odredbi čl. 150. st. 10. ZR jer je svrha te
odredbe zaštita poslodavca, i to od skrivljenog ponašanja zaposlenika iz kojih
razloga ta zaštita treba biti odmah ostvarena pa poslodavac može radnika
privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika. Osim toga, za
uzgred navesti je kako poslodavac nije dužan ni obrazlagati odluku o privremenom
udaljenju radnika s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza.
25. Dakle, svrha odredbe čl. 150. st. 10. ZR je zaštita poslodavca, i to od skrivljenog
ponašanja radnika iz kojih razloga ta zaštita treba biti odmah ostvarena pa
poslodavac može radnika privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog
ponašanja radnika. Tužena je po odredbi iz čl. 150. st. 10. ZR bila ovlaštena
privremeno udaljiti tužiteljicu do okončanja sudskog spora o dopuštenosti
izvanrednog otkaza ugovora o radu, uz isplatu propisane naknade plaće. Stoga je
odluka tužene o privremenom udaljenju tužiteljice s posla zakonita prema odredbi čl.
150. st. 10.ZR koja propisuje pretpostavke za njeno donošenje, dok će se o
osnovanosti razloga izvanrednog otkaza i pretpostavkama vraćanja tužiteljice na rad
odlučiti u sporu o dopuštenosti izvanrednog otkaza koji se vodi pred ovim sudom pod
br. Pr-1908/2022.
26. Slijedom prednjeg, valjalo je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. ZPP-a, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika te popisanom trošku tuženici je priznata jednokratna nagrada za cijeli
prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda
od 1.99 eura/15,00 kn, daje iznos od 398,00 eura, pa je valjalo odlučiti kao u točki III
izreke rješenja.
U Splitu 14. travnja 2023.
S U T K I NJ A
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tužene