1

Poslovni broj: UsI-2661/22-7

 

 

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2661/22-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. T. iz Bosne i Hercegovine, Č., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 14. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-03/01228239093, URBROJ: 341-99-06/2-22-2106, broj spisa: 756069 od 8. srpnja 2022.

              II.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-03/01228239093, URBROJ: 341-25-06/2-20-127711, broj spisa: 1222368 od 8. ožujka 2022.

III.              Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-03/01228239093, URBROJ: 341-99-06/2-22-2106, broj spisa: 756069 od 8. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-03/01228239093, URBROJ: 341-25-06/2-20-127711, broj spisa: 1222368 od 8. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu, s obrazloženjem da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja ili zatočeništva te da nije osoba navedena u članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17).

2.              Tužitelj u tužbi ističe kako u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju istoga, kao dokaz pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda, KLASA: 561-02/21-02/96, URBROJ: 426-04-01/11-22-9, evidencijski broj vještačenja: 761253 od 11. svibnja 2022., u kojem je navedeno vijeće utvrdilo, nakon uvida u kompletan spis, da kod njega postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, 50% ranjavanje po ZOHBDR, 50% bolest bez sveze. U istom rješenju se dalje navodi da je Povjerenstvo pri Ministarstvu donijelo nalaz i mišljenje, KLASA: 140-01/22-02/27, URBROJ: 522-4/4-22-2 od 15. lipnja 2022., u kojem se navodi da tjelesna oštećenja ne utječu na radnu sposobnost, dok ostala oboljenja organizma (degenerativne promjene slabinske kralježnice s politopnim protruzijama i.v. diska i pratećim radikulopatijama, degenerativne promjene kukova i koljena i promjene psihičkog stanja zdravlja) nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta.

2.1.              Tužitelj tvrdi da naprijed navedeni zaključak Povjerenstva nije jasan i ispravan, imajući u vidu činjenicu kako je ranjen u lijevu natkoljenicu i lijevu potkoljenicu i da su kao direktne posljedice ranjavanja nastala oboljenja koja imaju utjecaj na njegovu radnu sposobnost i koja su trebala biti cijenjena prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Posebno ističe da tuženik nije obrazložio zašto je vjeru poklonio nalazu i mišljenju Povjerenstva, s obzirom da se isti, nakon ocjene istih dokaza, značajno razlikuje od nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka, što pobijano rješenje čini nejasnim, pa samim tim i nezakonitim. Ističe da je navedeni nalaz, kao i nalaz Zavoda, Područnog ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: 725311 od 17. veljače 2022., donesen samo na osnovu medicinske dokumentacije i bez njegovog neposrednog pregleda. Zaključuje da u postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja niti jednom nije bio pregledan od strane nadležnih komisija, radi čega tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito.

2.2.              Poziva se na čl. 14. st. 3. Uredbe o metodologijama vještačenja te ističe da u provedenom postupku niti jednom nije pregledan od strane nadležnog vijeća vještaka, niti je na bilo koji način upoznat s nalazima i mišljenjima vijeća vještaka, odnosno isti mu nikada nisu dostavljeni, radi čega je pobijano rješenje doneseno u suprotnosti s odredbama članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisana obveza upravnog tijela da u postupku rješavanja stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje upravne stvari, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno prije donošenja prvostupanjskog odnosno pobijanog rješenja.

2.3.              Navodi kako su posljedice ranjavanja ostavile trajnu traumu na organizam, kako fizičku, tako i psihičku, čime je doveden u nemogućnost obavljanja osnovnih životnih potreba, obavljanja djelatnosti, odnosno trajnog smanjenja sposobnosti za rad, a sve imajući u vidu da su se sve navedene posljedice s vremenom pogoršale, što ima utjecaja na njegovo zdravstveno stanje, a što je liječnička komisija bila dužna cijeniti prilikom donošenja pobijanih nalaza i mišljenja. S obzirom na njegovu medicinsku dokumentaciju, smatra da se može zaključiti da kod njega postoje fizičke i psihičke posljedice koje imaju značajan utjecaj na radnu sposobnost, a koje posljedice su mogle biti utvrđene da su ga nadležna tijela u postupku donošenja pobijanog rješenja pozvala na pregled kako bi se utvrdile posljedice koje su ranjavanje i oboljenje ostavili i da je nakon ocjene medicinske dokumentacije trebalo priznati pravo na vojnu invalidsku mirovinu.

2.4.              Tužitelj dodaje kako je pobijano rješenje doneseno protivno odredbama članka 52. stavaka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da nije moglo biti doneseno neposrednim rješavanjem, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prema uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze K., broj: 07/33-45/2-17/21-1 od 8. lipnja 2021. tužitelj bio pripadnik HVO VP 1719 u razdoblju od 6. travnja 1992. do 31. srpnja 1993. i od 1. kolovoza 1993. do 4. travnja 1996. te je na vojnoj dužnosti 26. svibnja 1993. ranjen i povrijeđen na položaju B.-K., prva crta obrane. Pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata u S., broj: UP-I-03-41-ZKZ-1225/13-1 od 25. listopada 2019., tužitelju je od 25. listopada 2019. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X. grupe sa 20% vojnog invaliditeta, na temelju ranjavanja zadobivenog vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama HVO-a.

3.1.              Tuženik obrazlaže kako je nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda, Područnog ureda Z., KLASA: 561-02/21-02/96, URBROJ: 426-04-08/2-22-6, evidencijski broj vještačenja: 725311 od 17. veljače 2022. (datum vještačenja: 16. veljače 2022.), utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U povodu žalbe pribavljeno je mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 686128 od 23. studenoga 2021., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da je nalaz i mišljenje vijeća vještaka, evidencijski broj vještačenja: 725311 od 17. veljače 2022. pravilan i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl.142 st. 2. ZOHBDR.

3.2.              Ističe da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja, u skladu s odredbama članka 14. stavka 5. i članka 69. stavka 2. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17), prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je tužitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. Obrazlaže kako je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je navedenim nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 786342 od 4. srpnja 2022., utvrđeno da je nalaz i mišljenje vijeća vještaka, evidencijski broj vještačenja: 725311 od 17. veljače 2022. pravilan, tuženik zaključuje kako nije bilo osnove za uvažavanje navoda iz žalbe. Prema navedenom, tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR-a, jer tužitelju nije utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi ranjavanja. Također, tužitelj nije osoba iz članka 142. stavka 2. ZOHBDR-a, jer mu nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini priznato svojstvo ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu

6.              Na raspravi 6. travnja 2023. tužitelj navodi kako nema financijskih sredstava za predujmiti troškove sudskog vještačenja. Ističe da u upravnom postupku nije pregledan od strane vještaka Zavoda za vještačenje te da je voljan o svom trošku doći u Z. da ga pregledaju vještaci Zavoda za vještačenje. Tuženik ističe da je vještačenje provedeno sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja, koja propisuje da pregled nije obavezan kada stranka ima prebivalište u inozemstvu.

7.              Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 8. ožujka 2022. razvidno je da se u obrazloženju konstatira da je prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda, Područnog ureda u Z., KLASA: 561-02/21-02/96, URBROJ: 426- 04-08/2-22-6, evidencijski broj vještačenja 725311 od 17. veljače 2022. utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

7.1.              U rješenju nije citiran nalaz i mišljenje vještaka, pa iz obrazloženja rješenja nije razvidno na temelju čega je vijeće vještaka došlo do zaključka da tužiteljeva radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Tužitelju nalaz i mišljenje od 17. veljače 2022. nije dostavljen ni prije donošenja rješenja niti uz rješenje, čime je zapravo bio onemogućen u žalbi iznositi učinkovite i konkretne prigovore na utvrđeno činjenično stanje, jer je iz dokaznog postupka bio u cijelosti isključen.

8.              U osporenom drugostupanjskom rješenju tuženik je citirao nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda, KLASA: 561-02/21-02/96, URBROJ: 426-04-01/11-22-9, evidencijski broj vještačenja: 761253 od 11. svibnja 2022., kojim je utvrđeno da  kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, kontraindikacija su teži fizički poslovi, može raditi lakše poslove sukladno svojoj naobrazbi. Uzrok je: 50% ranjavanje po ZOHBDR, 50% bolest bez sveze, datum je 22.02.2022., kontrola nije potrebna.

8.1.              Tuženik je citirao i nalaz i mišljenje Povjerenstva Ministarstva, KLASA: 140-01/22-02/27, URBROJ: 522-4/4-22-2 od 15. lipnja 2022., prema kojem navedeno Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Zavoda od 11. svibnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak, jer je utvrđeno da ne postoji gubitak radne sposobnosti prouzročen sudjelovanjem u obrani suvereniteta.

8.2.              Konačno, tuženik je citirao i nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda, KLASA: 561-02/21-02/96, URBROJ: 426-04-01/11-22-12,, evidencijski broj vještačenja: 786342 od 4. srpnja 2022., kojim je utvrđeno da je nalaz i mišljenje vijeća vještaka, evidencijski broj vještačenja: 725311 od 17. veljače 2022., pravilan. U obrazloženju spomenutog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 4. srpnja 2022. je navedeno: „Žalitelj pripadnik HVO 18.11.1963. priznat RVI X grupe 20%, trajno po osnovi ranjavanja zadobivenog vršeći vojne dužnosti. Vijeće vještaka nije cijenilo niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti. Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe kao i kompletan spis navodi: Nalaz i mišljenje Ljekarske komisije za medicinsko vještačenje od 23.01.2019. Broj: Z-RVI-KTN-MO-34/19. Prema uvjerenju o okolnostima stradavanja broj: 22-08-41-1-102/05-2 od 09.05.2005., imenovani je imao blast injury 28.06.1993. s krhotinama po glavi te pad tijela uslijed udarnog vala. Status: višeg rasta, dobre OMG i uhranjenosti, samostalno pokretan. Na licu paranazalno desno i na prednjoj strani lijevog koljena ožiljci od ranjavanja sanirani. Funkcionalni status kralježnice u potpunosti uredan, hod na prstima i petama izvodi. Pokreti u oba koljena punog obima, bez neurološkog deficita. Psihički: svjestan, orijentiran, napet, sniženog raspoloženja, fiksiran na somatske tegobe. Ostvario RVI čl. 1. st. 1. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika liječničkih komisije BIH od 20% temeljem ozljede. Žalitelj se neredovito prati po ortopedu uz velike vremenske razmake. Na zadnje priloženom nalazu ortopeda od 18.1.2019. obzirom na kronične bolne sindrome preporučena mu je fizikalna terapija. EMNG ukazuje na kroničnu radikulopatiju L4/S1. Povratkom spisa sa Povjerenstva za reviziju ocijene radne sposobnosti pri MHB se navodi: Lakše ranjavanje u meke česti lijeve nadkoljenice i lijeve podkoljenice te glave bez neurovaskularnih lezija uz tek naznačene sanirane ožiljke u području lijevog koljena i paranazalno desno nije ostavilo nikakve posljedice niti, nagrđenje. Slijedom toga nisu ispunjeni uvjeti iz čl.142 st. 2. ZOHBDR.“

8.3.              Navedeni nalazi i mišljenja vijeća viših vještaka, kao i Povjerenstva Ministarstva, koji su ključni dokazi u postupku, tužitelju nisu dostavljeni prije donošenja odluke o žalbi, pa je tužitelj dakle, tek dostavom drugostupanjskog rješenja saznao rezultate izvedenih dokaza i konkretne razloge odbijanja njegovog zahtjeva, a u tom trenutku je upravni postupak već bio okončan.

9.              Prema ocjeni suda time što nalazi i mišljenja nadležnih tijela vještačenja nisu dostavljeni stranci i omogućeno očitovanje o tim nalazima prije donošenja rješenja, povrijeđene su odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21, dalje ZUP) o izvođenju dokaza vještačenjem i pravu stranke na sudjelovanje u postupku, odnosno pravu na sudjelovanje u izvođenju dokaza i očitovanje o rezultatima izvedenih dokaza, primjena kojih odredbi ZUP-a nije isključena ni Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) niti Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18, 16/22), a niti bi se primjena tih odredbi mogla isključiti u smislu članka 3. stavka 1. ZUP-a, jer bi to bilo protivno temeljnim odredbama ZUP-a o pravu stranke na sudjelovanje u postupku.

10.              Naime, prema članku 52. stavku 2. ZUP-a službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja vještacima, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

11.              Sukladno članku 66. stavku 4. ZUP-a kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o izloženom nalazu i mišljenju.

12.              Kako bi se osiguralo da postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju, koji se provodi sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja, bude u suglasnosti s temeljnim odredbama ZUP-a, tijelo koje vodi postupak bi trebalo prije donošenja rješenja nalaz i mišljenje stručnog tijela vještačenja dostaviti stranci na očitovanje te osigurati da se vještak očituje na eventualne prigovore na nalaz i mišljenje, ukoliko isti nisu npr. paušalni ili bespredmetni. U protivnom stranka može osnovano prigovoriti da joj je u biti uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku kao jedno od temeljnih prava stranke.

13.              Stoga su upravna tijela uskratila tužitelju pravo na sudjelovanje u ispitnom postupku na način da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i izjasni o tim rezultatima, jer tužitelj nije pregledan prije donošenja nalaza i mišljenja, nalazi i mišljenja stručnih tijela vještačenja nisu mu dostavljeni prije donošenja rješenja, a u upravnom postupku nije održana ni usmena rasprava. Time što nije proveden kontradiktoran postupak i tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, tužitelju je povrijeđeno pravo na pravičan postupak (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), koje podrazumijeva i kontradiktorni postupak. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Uss-24/16-6 od 13. prosinca 2017. i Usž-1180/18-2 od 28. ožujka 2018.

14.              Naime, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju nisu derogirale primjenu odredaba ZUP-a kojima je uređeno pravo na kontradiktoran postupak. Prema članku 30. stavku 2. ZUP-a bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom, a Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisana mogućnost da se u predmetnoj upravnoj stvari postupak može provesti bez izjašnjavanja stranke. Prejudiciranje da izjašnjenje stranke neće biti od utjecaja na odluku o upravnoj stvari, jer se vještačenje provodi isključivo po institucionalnim tijelima vještačenja, ne može biti od utjecaja na valjanu primjenu članaka 30. i 52. ZUP-a.

15.              U konkretnom slučaju tužitelj se u tužbi izričito poziva na povrede odredaba čl. 30. i 52. ZUP-a, povodom kojih prigovora je sud utvrdio da je tužitelj tek dostavom drugostupanjskog rješenja po okončanju upravnog postupka saznao konkretne razloge odbijanja njegovog zahtjeva, pri čemu u provedenom dokaznom postupku nije imao mogućnost aktivno sudjelovati sukladno citiranim odredbama ZUP-a, niti je prije donošenja nalaza i mišljenja pregledan. Stoga mogućnost pokretanja upravnog spora u kojem stranka može aktivno sudjelovati na raspravi i podnositi dokazne prijedloge, ne može nadomjestiti povredu prava stranke na sudjelovanje u upravnom postupku, pri čemu u upravnom sporu stranka koja predlaže izvođenje dokaza npr. medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, mora i predujmiti trošak izvođenja tog dokaza, čime se stranku stavlja u neravnopravan položaj da mora snositi financijski teret kako bi konačno ostvarila svoje pravo na sudjelovanje u postupku.

16.              Nadalje, iako prema članku 14. stavku 10. Uredbe za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja, a kada za to postoje razlozi, vještak ili vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe, navedena odredba ne predstavlja zapreku da se osobi koja boravi u inozemstvu (u konkretnom slučaju u susjednoj državi) i koja to traži i spremna je doći na pregled, ne omogući da dođe na pregled prije donošenja nalaza i mišljenja, kako se postupa i s osiguranicima koji borave u Hrvatskoj, a radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, u smislu čl. 8. ZUP-a.

17.              Slijedom navedenoga, zbog počinjenih povreda pravila postupka, sud temeljem stanja spisa ne može otkloniti prigovore tužitelja niti može osporeno i prvostupanjsko rješenje ocijeniti zakonitim, pa je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

 

U Zagrebu 14. travnja 2023.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).