1                        Poslovni broj: 6 Us I-1137/2022-9

Poslovni broj: 6 Us I-1137/2022-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice K. T. iz Z., K., koju zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u O. d. V. i p., R., N. T., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. d.o.o., R., P., koju zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u O. d. B. & P., Z., M. u., radi izdavanja uporabne dozvole, 14. travnja 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-02/11, URBROJ: 531-07-03-01/02-22-3 od 7. rujna 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

III.              Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 1.243,75 EUR (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i tri eura i sedamdeset i pet centi) / 9.371,03 kn (slovima: devet tisuća tristo sedamdeset i jednu kunu i tri lipe) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Uporabnom dozvolom za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., izdanom od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Rab, pod oznakom KLASA: UP/I-361-05/20-30/000026, URBROJ: 2170/1-03-07/2-21-0014 dana 15. prosinca 2021., utvrđuje se da je građevina stambene namjene na katastarskim česticama k.č. zgr. … i k.č. zgr. … obje k.o. R. – M. (D. U.), izgrađena prije 15. veljače 1968. (t. I.), utvrđuju se podaci o toj građevini (t. II.), te se utvrđuje da ispitivanje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta, te drugih uvjeta nije prethodilo izdavanju dozvole.

 

2.              Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-02/11, URBROJ: 531-07-03-01/02-22-3 od 7. rujna 2022., donesenim po žalbi ovdje zainteresirane osobe, poništena je citirana uporabna dozvola te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3.              Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da zainteresirana osoba (žalitelj) nema svojstvo stranke u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole, unatoč okolnosti da se zemljišnim knjigama vodi kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine u odnosu na koju je izdana uporabna dozvola. S tim u svezi, tužiteljica ističe da je zainteresirana osoba nezakonito upisana kao vlasnik u postupku pretvorbe društvenog vlasništva poduzeća M. R. temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, budući da predmetna stambena zgrada nije nikada mogla ući u temeljeni kapital tog društvenog poduzeća, iz razloga što su u trenutku pretvorbe svi stanovi u predmetnoj stambenoj zgradi već bili otkupljeni od G. R. te kao takvi upisani u knjigu položenih ugovora „PU“ kao vlasništvo osoba koje su otkupile iste stanove. Sukladno načelu pravnog jedinstva nekretnine, proizlazi da su tužiteljica i ostali vlasnici stanova u predmetnoj stambenoj zgradi stekli suvlasništvo cijele nekretnine danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (01.01.1997.), kada su kao vlasnici stanova upisanih u knjigu položenih ugovora po samom zakonu postali vlasnicima zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Ističe da u trenutku donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zainteresirana osoba nije bila upisana u knjizi položenih ugovora kao vlasnik bilo koje samostalne uporabne cjeline, pa samim time ista nije mogla postati vlasnikom predmetne nekretnine, pa niti nezakonitim rješenjem o pretvorbi. Stoga je tuženik žalbu zainteresirane osobe bio dužan odbaciti kao nedopuštenu. Također tužiteljica navodi da pogrešno tuženik utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo propustilo u svrhu utvrđivanja vremena izgradnje građevine izvršiti uvid u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. godine ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave. Naime, iz dokaza provedenih u postupku proizlazi pravilnost uporabne dozvole u pogledu utvrđenih dimenzija zgrade u cijelosti, pa tako i glede drvarnice i terase. Naime, predmetna terasa sigurno je izgrađena prije 15.02.1968., pri čemu je moguće da ista nije vidljiva na ortofoto snimci iz razloga što je isti sniman još 1959. godine.

 

4.              Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6.              Zainteresirana osoba M. d.o.o. R., u dostavljenom odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora ukazuje na neosnovanost navoda tužiteljice u pogledu nepostojanja pravnog interesa za sudjelovanjem u postupku izdavanja uporabne dozvole, ističući da je upisana kao knjižni vlasnik predmetne nekretnine, te da u izvješću Državnog ureda za reviziju o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije trgovačkog poduzeća M. nisu utvrđene nepravilnosti tijekom postupka pretvorbe i privatizacije. Zainteresirana osoba čini nespornim da su tužiteljica i druge osobe izvanknjižni suvlasnici predmetne nekretnine, odnosno da su vlasnici pojedinačnih cjelina (stanova) u predmetnoj nekretnini. Međutim, zainteresirana osoba ističe kako se u navedenoj nekretnini u prizemlju nalazi skladište koje je u njezinom vlasništvu i posjedu, te da stoga ima svojstvo stranke u upravnom postupku povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za predmetnu nekretninu. Nastavno zainteresirana osoba ističe da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze da bi terasa i drvarnica bile izgrađene prije 1968., pri čemu ukazuje da iste nisu evidentirane u katastru do 1989., a da se radi o novijoj gradnji vidljivo je i golim okom. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora zainteresiranoj osobi.

 

7.              Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova upravnog spora zainteresiranoj osobi.

 

8.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 6. travnja 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, a na temelju čl. 38. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

9.              Opunomoćenica zainteresirane osobe na održanoj raspravi istaknula je da je u ponovnom postupku donijeto rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole, dok je opunomoćenica tužiteljice istaknula da je tužiteljica protiv navedenog rješenja izjavila žalbu.

 

10.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, te u onu koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

11.              Sud nije prihvatio dokazne prijedloge zainteresirane osobe, smatrajući da isti nisu relevantni za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, iz razloga koji će biti izloženi u nastavku obrazloženja.

 

12.              Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

13.              Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 4. prosinca 2020. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., izgrađenu na zgr. … i …, sve k.o. R. – M., povodom čega je izdana uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. KLASA: UP/I-361-05/20-30/000026, URBROJ: 2170/1-03-07/2-21-0009 od dana 12. ožujka 2021.

 

14.              Povodom žalbe koju je podnijela sama tužiteljica (podnositeljica zahtjeva), tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-361-05/21-02/22, URBROJ: 531-07-03-01/02-21-02 od 18. listopada 2021., poništio citiranu uporabnu dozvolu, te predmet vratio prvostupanjskom tijelu kako bi se otklonila neusklađenost podataka vezano uz vanjske dimenzije zgrade.

 

15.              U ponovnom postupku tijelo je izdalo citiranu uporabnu dozvolu od 15. prosinca 2021., koju je dostavilo i zainteresiranoj osobi, time ju prvi puta uključivši u postupak, nakon čega je, postupajući po žalbi zainteresirane osobe, tuženik istu prihvatio te donio osporeno rješenje od 7. rujna 2022.

 

16.              U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik navodi da je u ponovnom postupku potrebno upotpuniti relevantno činjenično stanje u poglede namjena i vremena izgradnje pojedinih dijelova građevine (osobito terase i drvarnice), te omogućiti zainteresiranoj osobi, kao zemljišnoknjižnom vlasniku predmetne nekretnine, očitovanje o relevantnim okolnostima.

17.              Pobijano se rješenje, uz obrazloženje koje je u istome dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

18.              Sukladno čl. 184. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole (st. 1.). Vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. koju po zahtjevu stranke izdaje tijelo graditeljstva, odnosno u drugom postupku u kojem je to potrebno utvrditi, a koji provodi to tijelo ili građevinska inspekcija (st. 2.). Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva prilaže: 1. kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena i 2. dokaze kojima raspolaže da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968. (st. 3.) Tijelo graditeljstva vrijeme izgradnje građevine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje uvidom u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave te po potrebi izvođenjem drugih dokaza (st. 4.).

 

19.              Sukladno čl. 138. Zakona o gradnji, stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole je investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

 

20.              Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio da je zainteresirana osoba knjižni vlasnik nekretnine na koju se odnosi zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, te ista kao takva ima položaj stranke u tom postupku.

 

21.              Naime, ovakvo stanje stvari proizlazi iz zemljišno – knjižnog izvatka za k.č.br.zgr. …, k.o. R. – M., izdanog od Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab, od 23. prosinca 2021. (dostavljenog uz žalbu), a koji izvadak predstavlja javnu ispravu, te uživa javnu vjeru.

 

22.              Pritom se sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti navoda tužiteljice o nezakonitosti tog upisa i provedene pretvorbe pravnog prednika zainteresirane osobe, budući da postupak pretvorbe predstavlja zasebni upravni postupak, zakonitost kojega se ne može preispitivati u drugom upravnog postupku odnosno upravnom sporu.

 

23.              Također nisu od utjecaja na prednje utvrđenje ni navodi tužiteljice da su ona i drugi suvlasnici vlasnici pojedinih stanova otkupljenih od G. R. (temeljem ugovora položenih u Knjigu položenih ugovora pri Općinskom sudu u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab), budući da zainteresirana osoba navedeno i ne osporava, već tvrdi da je vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade, a ne i stanova.

 

24.              Stoga je pravilno tuženik utvrdio da zainteresirana osoba ima svojstvo stranke u postupku, te uzela u razmatranje izjavljenu žalbu kao dopuštenu i izjavljenu od ovlaštene osobe.

25.              Također sud smatra da je tuženik, odlučujući o žalbenim navodima zainteresirane osobe glede nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno iste ocijenio osnovanima, te poništio uporabnu dozvolu i predmet vratio na ponovni postupak. Naime, i po ocjeni ovoga suda činjenično se stanje u pogledu namjene građevine (stambena ili stambeno-poslovna), kao i u pogledu vremena izgrađenosti pojedinih dijelova (terasa i drvarnica), ne može ocijeniti potpuno utvrđenim, budući da ove odlučne činjenice u postupku – u kojem zainteresiranoj osobi nije dana mogućnost sudjelovanja i očitovanja – nisu ni razmatrane.

 

26.              Slijedom navedenog, budući da je o ocjeni ovoga suda pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

 

27.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79 st. 4. ZUS-a, prema kojoj tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (točka II. izreke presude), već je dužna nadoknaditi troškove zainteresiranoj osobi, koja je u sporu uspjela.

 

28.              Zainteresiranoj osobi je sukladno čl. 79. st. 4. ZUS-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 dalje: Tarifa), priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava odgovora na tužbu te za pristup na ročište za raspravu održano 6. travnja 2023., za svaku radnju u visini od 250,00 bodova, vrijednost boda 1,99 EUR (15 kn) (Tbr. 23.1. i Tbr. 23.2. u svezi Tbr. 50. Tarife), u ukupnom iznosu od 995,00 EUR uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (248,75 EUR - Tbr. 42. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 1.243,75 EUR, a što sukladno fiksnom tečaju konverzije iznosi 9.371,03 kn. Zainteresiranoj osobi nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući da se sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), u upravnom sporu ne plaća sudska pristojba na odgovor na tužbu.

 

U Rijeci 14. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                    Daria Pugel, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.