15. P-312/2019-38

 

 

15. P-312/2019-38

 

 

  Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

  Europska avenija 7

  31000 Osijek

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja-protutuženika A. M. iz O., , OIB:  i dr., zastupanih po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z. o. u. D. Š., I. K. R., I. J. i D. V., iz O., protiv tuženika-protutužitelja N. D. iz O., , OIB: , zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., radi predaje u suposjed,  nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2023. godine, u prisutnosti parničnih stranaka osobno i punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, uz javnu objavu od dana 14. travnja 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I.Tuženik-protutužitelj N. D. iz O., OIB:  dužan je tužiteljima-protutuženicima A. M. iz O., OIB: , Z. V. iz O., OIB:  , A. P. iz O., OIB: , Z. P. iz O., OIB: , S. P. iz O., OIB: , V. M. iz O., OIB: , E. d.o.o. iz O., OIB: , A. M. O. N. iz O., OIB: , P. I. iz O., , OIB: , Ž. Š.-M. iz O., S. d.o.o. iz O., OIB: , Đ. K. iz O., , OIB: i R. K. iz O., , OIB:  predati suposjed tavanskih prostorija u istočnom i jugoistočnom dijelu stambene zgrade u O.,  sagrađene na kč.br. i to površine 32,67 m2 i 45,58 m2, u roku od 15 dana kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.747,12 EUR / 35.767,18 kn [1] sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno od 14. travnja 2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

 

II. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 4.747,12 EUR / 35.767,18 kn  [2] tužitelji-protutuženici se odbijaju kao neosnovan.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja N. D. iz O., , OIB: , koji glasi:

 

"Utvrđuje se kako je tuženik-protutužitelj N. D., OIB: , vlasnik tavanskih prostorija i to u istočnom dijelu stambene zgrade u O., , sagrađene na kč. br. , koja je u diobnom planu iz 1984. god. označena kao tavanski prostor površine 32,67 m2, kao i polovice južne tavanske prostorije ukupne površine 45,58m2.

 

Tužitelji-protutuženici su dužni tuženiku-protutužitelju izdati ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. I., a koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni mu trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.", kao neosnovan u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

             

              1.Tužitelji-protutuženici u tužbi kao i tijekom postupka navode da su vlasnici stanova i poslovnog prostora kao posebnih dijelova zgrade u O.,  sve upisano u zk. uložak  k.o. O., da je tuženik-protutužitelj upisan kao vlasnik posebnog dijela etažnog vlasništva  u naravi stana koji se sastoji od ulaza sa 3,42 m2, sobe sa 17,35 m2, sanitarnog čvora sa 3,30 m2, izbe sa 5,28 m2, kuhinje sa 8 m2 i balkona 9 m2 ukupne površine 46,35 m2 koji se nalazi na prvom katu predmetne zgrade. Tužitelji-protutuženici navode da tuženik-protutužitelj drži u samoposjedu dio zajedničkih tavanskih prostora koji se nalaze na istočnom i jugoistočnom dijelu stambene zgrade u O., , površine 32,67 m2 i 45,58 m2, a posjed navedene nekretnine drži samovlasno s obzirom da kupovinom predmetnog stana nije mogao niti kupiti od svog prednika vlasništvo na zajedničkom dijelu nekretnine. Tužitelji-protutuženici navode i to da predmetni tavanski prostor predstavlja zajedničko vlasništvo vlasnika posebnih dijelova predmetne nekretnine, a s obzirom da u navedenoj zgradi nije provedeno etažiranje i nije došlo do podjele i pripajanja zajedničkih dijelova kao eventualnih sporednih dijelova stanovima, a zajednički dijelovi zgrade kao što su tavanske prostorije, ulazni hodnik i stepeništa po svojoj namjeni i prirodi predstavljaju zajedničko vlasništvo vlasnika posebnih dijelova predmetne stambene zgrade. Tužitelji-protutuženici navode da tuženik-protutužitelj odbija predati u suposjed sporne zajedničke dijelove predmetne nekretnine, pa stoga predlažu ovome sudu donijeti presudu pobliže opisanu kao u tužbi uz nadoknadu mu prouzročenog  parničnog troška.

 

              2. Tuženik-protutužitelj se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio, prije svega istačući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika-protutužitelja, podredno tuženik-protutužitelj smatra da je zakonit, istinit i pošten posjednik spornih tavanskih prostorija. Tuženik-protutužitelj postavlja i protutužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva spornog tavanskog prostora površine 32,67 m2 i 45,58 m2 držeći da je vlasništvo na istom stekao dosjelošću. Tuženik-protutužitelj potražuje i naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

              3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke S. M., saslušao svjedoka N. D., te tužitelje-protutuženike A. M., Z. P., P. I., te tuženika-protutužitelja N. D.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovan u cijelosti.

 

              5. Prije svega, sud je odlučivao o prigovoru nedostatke aktivne legitimacije tužitelja-protutuženika, te takav prigovor tuženika našao neosnovanim u cijelosti, naime tuženiku-protutužitelju na znanje da se u ovosudnom postupku ne radi o poslovima izvanredne uprave definirano odredbom članka 41. stavak 1. točka 2. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17), već se radi o tužbi na predaju u suposjed spornih dijelova nekretnine, dakle nije niti potrebna suglasnost svih suvlasnika za pokretanje tužbe, no sud je svakako provjerom u spisu utvrdio da su svi tužitelji-protutuženici potpisali valjane punomoći za zastupanje punomoćniku odvjetniku D. Š., a tužitelj-protutuženik P. I. je vrlo jasno na ročištu od 13. ožujka 2023. godine iskazao da je opunomoćio odvjetnika D. Š. za zastupanje u ovoj pravnoj stvari budući da ima pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku.

 

              6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu i to prije svega u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. uložak  k.o. O. kč. br. u naravi kuća i dvorište , sud utvrđuje da u navedenoj zgradi nije provedeno etažiranje i nije došlo do podjele i pripajanja zajedničkih dijelova kao eventualnih sporednih dijelova stanovima.

 

              7. Naime, odredbom članka 57. Zakona o vlasništvu, jasno se definira što predstavlja stvar u zajedničkom vlasništvu, pa je tako stvar u zajedničkom vlasništvu kada na nepodijeljene stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koji sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena bez obzira na to što je odrediva. Nadalje, odredbom članka 59. istoga Zakona, također je jasno određeno da je zajedničar ovlašten izvršavati sve vlasničke ovlasti glede zajedničke stvari jedino zajedno sa svim ostalim zajedničarima, ako što drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara. Odredbom članka 67. stavak 6. istoga Zakona također je jasno određeno da vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine, a u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela.

 

              8. Provedenim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S. M. sud utvrđuje da tuženik-protutužitelj drži u posjedu (što tuženik-protutužitelj niti ne spori) sporne dijelove tavanskog prostora površine 32,67 m2 i 45,58 m2. Nalaz građevinskog vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je isti jasan i određen, a na njega parnične stranke nisu imale primjedbe.

 

              9. Saslušanjem svjedoka N. D., sina tuženika-protutužitelja, sud utvrđuje kako navedeni svjedok opisuje modus za korištenje spornog poslovnog prostora, konkretno da mu je to dozvolio tuženik-protutužitelj, da je već 12 godina  u tom prostoru, da je otac vlasnik i prostora i tvrtke, no da ne zna na temelju čega je otac (tuženik-protutužitelj) vlasnik tog prostora, te misli da tuženik-protutužitelj ima vlasnički list i etažni elaborat, a u vlasničkom listu misli da se ne spominje dio tavana. Iskazuje i to da u trenutku kada je njegov otac, ovdje tuženik-protutužitelj, kupovao stan da su svi suvlasnici potpisali da njegov otac ima isključivo pravo korištenja spornog tavanskog prostora. Svjedok iskazuje i to da je ponovno zazidao zid na tavanu nakon što je gospodin M. taj dio srušio.

 

              10. Saslušanjem I, II i IX-tužitelja-protutuženika, sud utvrđuje kada su isti stekli vlasništvo na svom posebnom dijelu nekretnine u predmetnoj zgradi, te utvrđuje da postoji problem pristupa zajedničkom tavanskom dijelu u toj zgradi, budući da pristup istome onemogućava tuženik-protutužitelj, te samo uz njegovu suglasnost ili ulaskom kroz drugi stan za koji je potrebna suglasnost suvlasnika P. I., suvlasnici mogu doći do spornog dijela predmetne nekretnine, dakle potkrovlja, a u kojem dijelu se nalaze ventilacijski kanali i dimnjaci. Iskaze tužitelja-protutuženika ovaj sud prihvaća u cijelosti jer su isti jasni, iscrpni i sukladni jedni drugima.

 

11. Saslušanjem tuženika-protutužitelja N. D. sud utvrđuje da isti iskazuje kako je suglasnost za korištenje spornog tavanskog dijela dobio od bivšeg vlasnika B. B., iskazuje i to da je diobni plan iz 1980. godine, a koji prileži ovome spisu proveden u zemljišnim knjigama, te da se ne smatra vlasnikom spornog tavanskog prostora, no s obzirom da isti koristi preko 30 godina, drži da je stekao vlasništvo dosjelošću, pa traži da se utvrdi vlasnikom na predmetnim spornim dijelovima nekretnine.

 

12. Radi donošenja odluke po postavljenom tužbenom zahtjevu prije svega je potrebno utvrditi da li se u konkretnom slučaju, a glede spornih dijelova nekretnine, dakle tavanskog prostora koji je predmet ovoga spora isti predstavlja zajedničko vlasništvo. Predmetno sud utvrđuje uvidom u zk izvadak za spornu nekretninu gdje sud jasno utvrđuje da u odnosu na sporne dijelove nekretnine, kao i ostale zajedničke dijelove zgrade nije provedeno etažiranje, pa kako u konkretnom slučaju spisu ne prileži dokaz da bi sporni dijelovi nekretnine bili u nečijem vlasništvu, to se dakle po stavu ovoga suda radi o zajedničkom vlasništvu na spornim dijelovima nekretnine u smislu odredbe članka 57. Zakona o vlasništvu u svezi s člankom 67. stavak 6. istoga Zakona.

 

13. Uzimajući u obzir prednje zauzeti stav ovoga suda kao i nespornu činjenicu da tuženik-protutužitelj ne dopušta tužiteljima-protutuženima vršenje suposjeda spornih zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, dakle spornog tavanskog prostora u površini 32,67 m2 i 45,58 m2, to je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da im se preda u suposjed sporni tavanski prostor pobliže opisan kao u izreci ove presude pod točkom I.

 

14. Glede protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja sud isti nalazi neosnovanim u cijelosti, naime tuženik-protutužitelj prije svega u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik spornog tavanskog prostora, dakle bez valjane pravne osnove drži isti, a glede stava tuženika-protutužitelja da je isti stekao dosjelošću i to nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora sa B. B. kojim je isti prenio pravo korištenja tavana tuženiku-protutužitelju, sud naglašava da B. B. nije mogao na tuženika-protutužitelja prenijeti trajno pravo korištenja tavana iz toga razloga što nije niti bio vlasnik toga dijela tavana jer je isti u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika, pa stoga B. na drugoga, a u konkretnom slučaju na tuženika-protutužitelja nije niti mogao prenijeti više  prava nego što sam ima, dakle glede stava tuženika-protutužitelja da je isti  stekao dosjelošću vlasništvo na spornim dijelovima nekretnine sud ističe da navedeni posjed tuženika-protutužitelja nad spornim dijelovima nekretnine nije zakonit jer ne postoji valjana pravna osnova na temelju koje bi tuženik-protutužitelj držao u posjedu navedene dijelove tavana, nadalje nije istinit s obzirom da je evidentno pribavljen potajno i prevarnim ponašanjem tuženika, a nije niti pošten jer tuženik-protutužitelj zna da mu navedeni tavan kao zajednički dio zgrade u O., , ne pripada u posjed, niti je pripada njegova stana.

 

15. Za istaći je i to da diobni plan iz 1980. godine za kojega tuženik-protutužitelj navodi da je proveden u zemljišnim knjigama, ipak nije proveden u zemljišnim knjigama i takva tvrdnja tuženika-protutužitelja nije istinita jer je uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu vrlo jasno utvrđeno da takav diobni plan nije proveden u zemljišnim knjigama.

 

16. Slijedom izloženog valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga presuditi kao u izreci presude točke I. i III.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje su tužitelji-protutuženici imali za sastav opomene po Tbr. 35. OT-a 49,75 eura, sastav tužbe po Tbr. 7. OT-a 101,99 eura, sastav podnesaka od 31. svibnja 2019., 6. srpnja 2021., 25. 8. 2022., 8. 9. 2022. Tbr. 8. OT-a svaki po 101,99 eura, sastav podnesaka od 25. svibnja 2020. i 30. svibnja 2022. po Tbr. 8. OT-a svaki po 49,75 eura, zastupanje na ročištima po Tbr. 9. OT-a, od 20. travnja 2022., 27. lipnja 2022., 16. siječnja 2023. i 13. ožujka 2023. svaki po 101,99 eura, pristup ročištu od 2. srpnja 2021. po Tbr. 9. OT-a u iznosu od 95 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,08 eura, sudske pristojbe na presudu 53,08 eura, sudske pristojbe na odgovor na protutužbu 26,54 eura, trošak vještačenja u iznosu od 398,16 eura, te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, daje konačni iznos troška od 4.747,12 eura.

 

18. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 24. siječnja 2023. godine u iznosu od 101,99 eura iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 37/22) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 14. travnja 2023. godine

 

SUDAC

                                                                                                                      DAVOR LIŠČIĆ, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

 

Protiv  ove  presude  nezadovoljna  stranka  ima  pravo  žalbe  u  roku  od  15  dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

 

 

 

Dostaviti
1. punomoćniku tužitelja-protutuženika

2. punomoćniku tuženika-protutužitelja