Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Ps-52/2018

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja O. K., V., OIB:…,
zastupana po punomoćnicima N. K., ocu tužiTelja i A. B., odvjetnici u
S., protiv tužene D. S., …. S., OIB:,
zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u S.,radi otkaza ugovora
o najmu stana sa zaštićenom najamninom nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dne 15. prosinca 2022. god. u nazočnosti punomoćnika stranaka dne 14.
travnja 2023.god.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Otkazuje se ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme( sa zaštićenom
najamninom) sklopljen presudom Općinskog suda u Splitu broj IIP-333/06 od 14.
rujna 2010. g., između tužitelja O. K., kao najmodavca, s jedne strane, i
tužene D. S., kao zaštićenog najmoprimca s druge strane u pogledu
dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 4054 kuća i čest. zem. 8240/3 vinograd u
S., z.u. 7958 k.o. S., u smislu odredbi zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-
stana i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo( E-1), jedan
trosobni stan na prizemlju zgrade na zapadnoj strani, anagrafske oznake S.,
.

2. Dužna je tužena D. S., zajedno sa svojim mužem D.
S., rođ. g., i svojim sinom T. S., rođ. u roku 90
dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 4054
kuća i čest. zem. 8240/3 vinograd u S., z.u. 7958 k.o. S., u smislu
odredbi zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima neodvojivo povezano s



2 Ps-52/2018

vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stana i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim
omjerom Etažno vlasništvo( E-1), jedan trosobni stan na prizemlju zgrade na
zapadnoj strani, anagrafske oznake S., ..., te tužitelju
O. K. predati u zakoniti i neposredni posjed predmetni stan slobodan od
osoba i svojih stvari.

3.Dužna je tužena D. S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
naknaditi tužitelju O. K. cjelokupan parnični trošak sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od presuđenja na tom sudu do isplate po stopi
određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tuženoj parbeni trošak u iznosu od 497,71 EUR/ 3.750,00 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2023. god.
pa do isplate po stopi koja s e određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena.

Obrazloženje

1.1.U tužbi i podnesku od 21. veljače 2019. tužitelj u bitnome navodi da je vlasnik
za cijelo četverosobnog stana u S., , položenoga u prizemlju zgrade na
istočnoj strani površine cca 81,90 m2, koji se sastoji od tri sobe, jedne sobice, kuhinje,
blagovaonice, izbe, kupaonice i hodnika, te suvlasnik zajedničkih dijelova u zgradi
izgrađenoj na nekretnini zemljišno knjižne oznake čest. zgr. 4054. z.u. 7958 k.o. S.. U
tom je stanu temeljem ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, do svoje
smrti(.) živjela je sada pok. Z. A.. K njoj se je iz velikoga stana svojih
roditelja preselila tužena i na toj adresi prijavila prebivalište 30.12.1985., iako su njezini
roditelji od tada nadalje u svome stanu ostali sami. Kasnije se k tuženoj preselio i njezin
sadašnji suprug, a . rodio im se i sin, pa su po smrti pokojne A. svi ostali u
sadašnjem stanu, a da o njezinoj smrti tužena nije izvijestila tužitelja, kao vlasnika stana u
roku iz. čl. 24. st.2. Zakona o najmu stanova(u nastavku-ZNS). Tužitelj je pokrenuo protiv
tužene sudski spor radi iseljenja i predaje predmetnog stana u posjed koji je vođen pred
Općinskim sudom u Splitu pod br. IIP-2370/05, a tužena je protiv njega pokrenula sudski
postupak radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom
najamninom koji se pred istim sudom vodio pod brojem IIP-333/06. Spor radi iseljenja i
predaje u posjed stana okončan je presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja
O. K., dok je spor radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana
sa zaštićenom najamninom okončan donošenjem pravomoćne presude kojom je
prihvaćen zahtjev, u tom sporu tužiteljice D. S., a koja presuda zamjenjuje
ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom između O.
K. kao najmodavca i D. S. kao zaštićenoga najmoprimca za predmetni
stan.



3 Ps-52/2018

1.2.Tužitelj nadalje navodi da se tužena ne pridržava odredbi ZNS-a niti navedene
pravomoćne presude. Tužena nije plaćala najamnine u ugovorenom roku(čl. 19. st. 1. toč.

1. ZNS), i to najamninu za lipanj 2016.god., koju nije platila ni najkasnije do kraja mjeseca
za tekući mjesec, niti ikada kasnije. Zatim je dala dio stana u podnajam, bez dopuštenja
najmodavca(19/1/2 ZNS) i to svojoj majci najmanje godinu i pol dana, do 26.02.2013. god.,
kada je stan njezine majke u V. ulici prodan i predan novom vlasniku. Nadalje
tužena je omogućila, da se stanom koristi osoba(njena majka) koja nije navedena u
ugovoru o najmu, a ne radi se o izuzetku iz čl.19.st.1.toč.4. ZNS, te je dva puta postupila
suprotno ugovoru(čl.19.st.3. ZNS).

1.3.Tužitelj je predložio donijeti presudu kojom se otkazuje Ugovor o najmu stana
na neodređeno vrijeme(sa zaštićenom najamninom), sklopljen presudom Općinskoga
suda u Splitu br. IIP-336/06 od 14. rujna 2010. između tužitelja kao najmodavca i tužene
kao najmoprimca u pogledu predmetnoga stana. Također je predložio da se tužena
obveže, zajedno sa svojim suprugom i sinom, iseliti iz predmetnoga stana, u roku od 90
dana po pravomoćnosti presude, te mu stan predati u posjed slobodan od osoba i svojih
stvari.

2.1.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se zahtjev
tužitelja odbije kao neosnovan. Navodi kako je netočno da tužitelj ima prebivalište u
R. H.. On je, kao i njegova supruga, slovenski državljanin, imaju prebivalište
u S., u I., a tužiteljeva prijava prebivališta u R. H., kao i oznaka
tužiteljeve adrese u tužbi nije valjana, budući tužitelj i njegova obitelj trajno živi i radi u
inozemstvu, a tužitelj ne može u isto vrijeme imati dva prebivališta. Neistina je da tužitelj
nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj jer iz same tužbe proizlazi da
besplatno živi u stanu svoga oca, bez naznake gdje se nalazi taj stan. Tužitelj je u
razdoblju od 2004. do sada stekao dovoljno imovine da riješi i na drugi način stambeno
pitanje, a ako to do sada nije učinio u zemlji u kojoj je zaposlen i gdje ostvaruje svoje
prihode, to znači da to i ne želi. Osporava se da bi tužitelj kupio predmetni stan da bi u
njega uselio i da bi živio u S.. Predmetni stan kupio je još 2004. god. te od tada nije
imao i nema namjeru živjeti i raditi u R. H.. Predmetni stan nije četverosobni
budući da se u zemljišnoj knjizi vodi kao trosoban. Pravo tužene na korištenje predmetnog
stana kao zaštićenoga najmoprimca zajedno s njezinom obitelji, suprugom i sinom,
utvrđeno je pravomoćnom presudom od 27.09.2010., koja zamjenjuje ugovor o najmu
stana sa zaštićenom najamninom. Tužena uredno ispunjava sve ugovorne i zakonske
obveze u pogledu predmetnoga stana, a tužitelj je već sudskim putem tražio iseljenje
tužene i njene obitelji no njegov je zahtjev odbijen pravomoćnom sudskom presudom.

2.2.Nadalje, tužena ukazuje da raniji privremeni boravak njezine majke u
predmetnom stanu, koja je u to vrijeme bila teško bolesna i nepokretna, nije i ne može biti
razlog za otkaz ugovora o najmu tim više što Konvencija Vijeća Europe i Ustav RH jamči
poštivanje i zaštitu obiteljskog života a ZNS isključuje takvu okolnost kao razlog za otkaz
ugovora o najmu stana. Tužena je pravodobno platila najamninu za 06. mjesec 2016. i to

18.06.2016. u poštanskom uredu 21000 u Splitu i o tome kopiju uplatnice dostavila
tužitelju, a on je kopiju te uplatnice priložio u svojoj tužbi u ovom postupku, pa je očito da
su njegovi navodi netočni i proturječni dokazima koje je priložio uz tužbu. Tužitelj je uz
tužbu priložio i ispravo o prometu po računu tužiteljeva oca, u kojoj je uplata najamnine za
lipanj 2016. označena s nadnevkom od 26.09.2016. te je kao uplatitelj označena HPB, dok je za sve ostale uplate najamnine kao uplatitelj označena tužena,
što znači da je HPB, koja putem poštanskih ureda prima uplate
građana, uplatu tužene od 18.06.2016. bez znanja tužene propustila odmah proslijediti na



4 Ps-52/2018

račun tužiteljeva oca i punomoćnika kod Z.B. već je to učinila tek naknadno

26.09.2016., no i tada puno prije nego je tužitelj izjavio navodni otkaz i podnio tužbu u ovoj
pravnoj stvari. Ističe se i to da tužitelj ni do trenutka predaje odgovora na tužbu nije
naknadio parnične troškove tužene po presudama IIP-333/06 i Pst-508/12 pa je očito da je
pozivanje tužitelja da mu nije plaćena najamnina za lipanj 2016. u iznosu od 221,13 kn ne
samo netočno već i očito šikaniranje tužene. Stan u S., , nikad nije bio u
vlasništvu tužene, pa su navodi tužitelja iz te osnove netočni i nerelevantni. Nisu ispunjeni
uvjeti za otkaz ugovora o najmu, a tužena koristi predmetni stan temeljem pravne osnove i
nije dužna iz njega iseliti.

3.U postupku se izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu br. IIP-
333/06, Pst-508/12, O-540/17 i IP-1602/92, izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. 4054
kuća i čest. zem. 8240/3 vinograd u S. priloženoga spisu, dopisa N. K.
MUP, PU - SD prijavno-odjavnoj
službi od 22. travnja 2016., dopisa PU S-D, Sektora Upravnih i
inspekcijskih poslova, službe za upravne poslove od N. K. 01.06.2016 i

12.09.2016., ugovora o kupoprodaji stana od 26.02.2013., naloga za nacionalna plaćanja
priloženih spisu na stranicama 18. i 19., potvrde Z. banke, poslovnica P., o
prometu po računu N. K. od 22.12.2017., izvješća o stanju stana i obveza od

23.11.2017. i 25. siječnja 2018., dopisa D. S. priloženih spisu na stranicama

22. i 25., otkaza ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme od 14. prosinca 2017.,
računa S. trade d.o.o. S. br. 14174-1/2011, otpusnoga pisma za M. T.
A. od 08.08.2012., potrdila o stalnem prebivališču U. enote P. R.
S. br. 021-1/2012-395 od 25.04.2012. i br. 021-1/2012-396 od 25.04.2012., potvrda
o prijavi prebivališta PU I, PP P. od 13.10.2017. i

23.06.2017., preslike tužiteljeve osobne iskaznice, izračuna zaštićene najamnine za
predmetni stan od 30.01.2019., izpisek iz Matičnega registra o rojstvu za I. K. od

20.04.2012., za M. K. od 20.04.2012., kupoprodaje pogodbe od 13.09.2002., dopisa
punomoćnika tužene tužitelju od 28. srpnja 2009., ponude prodaje nekretnine od 15.
listopada 2003., dopisa tužiteljice N. K. od 05. prosinca 2003., kupoprodajnoga
ugovora "U B. 22. siječnja 2004. godine", izvješća o promjeni vlasnika stana od

12.02.2004., ugovora o prodaji stana od 01.12.1998., kupoprodajnoga ugovora "U S.,

30.listopada 1993", presude Općinskoga suda u Splitu br. IP-1602/92 od 15. veljače

1993., dopisa punomoćnika tužene tužitelju od 01. veljače 2002. s poštanskom potvrde o
primitku, specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 01.02.2022., univerzalnoga naloga
za plaćanje od 15.01.2022., uplatnica priloženih na stranici 224. spisa, dopisa
punomoćnika tužene tužitelju od 28.07.2009., uplatnica priloženih na stranicama 233-238
spisa, žalbe protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskoga suda u Zagrebu br. Ovr-
2208/2021 od 27.07.2021., dopisa punomoćnika tužene tužitelju od 18. veljače 2022., od

04. ožujka 2022., od 02. travnja 2022., od 06. svibnja 2022., od 06. lipnja 2022., 06. srpnja

2022., od 06. kolovoza 2022., od 06. rujna 2022., od 07. listopada 2022. i od 09. prosinca

2022., sve s poštanskim potvrdama o primitku i preslušanjem tužene.

4.Tužitelj nije dao svoj stranački iskaz sudu.

5.Stranke su zatražile trošak postupka.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Između stranaka nije prijeporno da je pravo tužene na korištenje predmetnog stana, kao zaštićenog najmoprimca, zajedno s njezinim suprugom i sinom, utvrđeno



5 Ps-52/2018

pravomoćnom sudskom presudom Općinskoga suda u Splitu br. IIP-333/06 od 27. rujna 2010.god., a koja presuda zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

8.Prijeporno je jesu li se stekli uvjeti, sukladno čl.19. Zakona o najmu stanova, za
otkaz predmetnoga ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom te je li osnovan
tužiteljev zahtjev za iseljenjem tužene, njezina supruga i sina iz stana koji je predmet
ugovora o najmu.

9.Pregledom pravomoćne presude Općinskoga suda u Splitu br. IIP-333/06 od 27.
rujna 2010. odnosno Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme (sa zaštićenom
najamninom) koji presuda zamjenjuje, utvrđeno je da je toč. IV. ugovora ugovoreno da će
zaštićeni najmoprimac D. S., uz zaštićenu najamninu plaćati i komunalnu
naknadu te ostale troškove u svezi sa stanovanjem i to: naknadu za utrošenu električnu
energiju, vodu, odvoz smeća, troškove čišćenja zajedničkog stubišta i to izravno
nadležnim pravnim ili fizičkim osobama. Zaštićena najamnina se, prema toč.III Ugovora,
plaća svaki mjesec i to najkasnije do kraja mjeseca za tekući mjesec i na račun
najmodavca.

10.U toč.V Ugovora o najmu navedene su osobe koje imaju pravo, zajedno sa
zaštićenim najmoprimcem, koristiti stan, a to su suprug tužene D. S. i njezin sin
T. S.. Toč.VI ugovoreno je da se zaštićeni najmoprimac može koristiti stanom samo
za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi i zemljištem koje služi za
uporabu zgrade samo u skladu s njihovom namjenom. Prema toč.VIII Ugovora, otkaz
odnosno raskid Ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način utvrđen
odredbama Zakona o najmu stanova.

11.Prema odredi čl.19. st.1. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96,
48/98, 66/98, 22/06, 68/18, - dalje u tekstu: ZNS), najmodavac može otkazati ugovor o
najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i
ugovoru o najmu stana, a osobito: 1. ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku
najamninu i druge ugovorene troškove u vezi sa stanovanjem; 2. ako najmoprimac stan ili
dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca; 3. ako najmoprimac ili drugi
korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju
stanom; 4. ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za
vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o
bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o
osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok
potreba za nužnu njegu i pomoć traje; 5. ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne
koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge
namjene. Prema odredbi st.2. istoga članka, najmodavac ne može najmoprimcu otkazati
ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz st.1. toga članka ako ga prethodno pisano
ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz. Prema odredbi st.3.,
najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz st.2. ako najmoprimac više od
dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

12.Tužitelj je u postupku tvrdio da su razlozi za otkaz predmetnoga ugovora to što
tužena nije plaćala najamninu u roku, što je dio stana dala u podnajam, bez dopuštenja
najmodavca, zatim jer je omogućila da se stanom koristi osoba (njezina majka) koja nije
navedena u ugovoru o najmu, a ne radi se o izuzetku iz čl.19. st.1. toč.4. ZNS-a, te je dva
puta postupila suprotno sklopljenom ugovoru.



6 Ps-52/2018

13.Pravo tužene na korištenje predmetnoga stana, kao zaštićenog najmoprimaca,
zajedno s njezinim suprugom i sinom, utvrđeno je pravomoćnom presudom Općinskoga
suda u Splitu br. IIP-333/06 od 27. rujna 2010. god., koja zamjenjuje ugovor o najmu stana
sa zaštićenom najamninom.

14.Tužitelj je u postupku tvrdio da tužena nije pravodobno platila zaštićenu
najamninu za lipanj 2016., međutim ta tvrdnja nije osnovana. Naime, iz uplatnice koju je
tužitelj dostavio uz svoju tužbu, a koja je priložena u preslici na stranici 19. spisa, razvidno
je da je tužena stanarinu za lipanj 2016., u iznosu od 221,15 kn, uplatila na račun
tužiteljeva punomoćnika N. K. kod Z. banke d.d. dne 18. lipnja 2016.
god. Stanarinu za navedeni mjesec tužena je platila na isti način na koji je redovito plaćala
zaštićenu najamninu, što proizlazi iz uvida u uplatnice koje se odnose na različite mjesece,
a koje su također dostavljene u spis. Pri tome nije odlučno kada je uplaćeni iznos
proslijeđen od strane HPB, na koju je tužena izvršila isplatu, nego
vrijeme kada je tužena izvršila uplatu najamnine na račun punomoćnika tužitelja. Tužena
ne može biti odgovorna za propust banke i za njezino kašnjenje u prijenosu novčanog
iznosa na račun punomoćnika tužitelja. Tužitelj nije tvrdio da tužena nije izvršila isplatu bilo
koje druge rate najamnine ili izvršila bilo koju drugu isplatu za koju se obvezala sklopljenim
ugovorom o najmu stana niti da je kasnila s uplatama.

15.Tužitelj je nadalje tvrdio da je predmetni stan koristila tuženičina majka kao
osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu, za vrijeme dulje od 30 dana i bez
dopuštenja najmodavca. Točno je da je majka tužene boravila u predmetnom stanu dulje
od 30 dana i bez dopuštenja najmodavca ali kao teško bolesna i nepokretna osoba kojoj je
bila potrebna skrb od strane tužene. O tome u kakvom je zdravstvenom stanju bila majka
tužene za vrijeme boravka u stanu u vlasništvu tužitelja pokazuje otpusno pismo od 08.
kolovoza 2012. koje je tužena priložila u spis, koje potvrđuje iskaz tužene da je njezina
majka bila u to vrijeme nepokretna, morala nositi pelene i da je ovisila o pomoći druge
osobe te da je u takvom stanju bila sve do svoje smrti.

16.Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da je tužena dio predmetnog stana dala u
podnajam. Takve navode tužitelj nije dokazao, a boravak tuženičine majke, kako je već
navedeno, imao je osnovanoga razloga i ne može se okarakterizirati kao davanje dijela
stana u podnajam. Stan u S., nije bio u vlasništvu tužene pa navodi
tužitelja koji se odnose na taj stan nisu relevantni za predmetni spor.

17.Netočni su navodi tužitelja i vezano za njegovo prebivalište. Iz dokumentacije
koja je priložena spisu proizlazi da tužitelj i njegova supruga S. K. prebivalište
imaju u I., R. S.(listovi 75. i 76. spisa) dok tužitelj u R. H.
ima prijavljeno samo boravište(listovi 85. i 86. spisa).

18.Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je tužena uredno ispunjavala i
ispunjava sve ugovorne i zakonske obveze u pogledu predmetnoga stana i da se nije
ispunila niti jedna od pretpostavki propisanih čl.19.ZNS-a za otkazivanje ugovora o najmu
stana sa zaštićenom najamninom. Tužitelj nije dokazao da živi i radi u H. niti da ima
potrebu useliti u predmetni stan sa svojom obitelji.

19.Budući da nije osnovan zahtjev za otkazom predmetnog ugovora o najmu stana
nije osnovan ni zahtjev za iseljenjem tužene i njezine obitelji iz stana u S., , pa je tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti.



7 Ps-52/2018

20.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom
postupku. Tuženoj je priznata i dosuđena jednokratno nagrada za zastupanje po
odvjetniku u prvostupanjskom postupku u sporu iz stambenih odnosa, u iznosu od

3.000,00 kn, uvećana za PDV, odnosno ukupno 3.750,00 kn/ 497,71 EUR.

U Splitu, 14. travnja 2023. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ,v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi
županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu