Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
Pr-6069/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. S., OIB: …, ., . , koju zastupa punomoćnica M. R. Š.,
odvjetnica u S., protiv tuženika H. z. z. m. o.,
OIB:… Z., ., Područna služba u S.,
kojeg zastupa generalna punomoćnica Ž. M., dipl. iur., radi isplate,
nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 1. ožujka 2023. u
nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 14.
travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku
manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od svibnja 2016.g. do siječnja
2017.g. u ukupnom iznosu od 161,65 € / 1.217,98 kuna zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,29 € / 160,40 kuna teče od 16. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,48 € / 116,66 kuna teče od 16. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,14 € / 76,38 kuna teče od 16. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,29 € / 160,39 kuna teče od 16. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,23 € / 152,40 kuna teče od 16. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,89 € / 142,32 kuna teče od 16. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,29 € / 160,41 kuna teče od 16. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,86 € / 142,08 kuna teče od 16. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,19 € / 106,94 kuna teče od 16. veljača 2017.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri
postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici
parnični trošak u iznosu od 466,41 eura/3.514,17 kn uvećan za zakonsku kamatu
tekuću od dana 14. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 11. lipnja 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, a koji
predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim
službama. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke 1. veljače 2023. u
ukupnom iznosu od 161,65 eura/1.217,98 kns pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te
troškovima postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2.U odgovoru na tužbu od 1. listopada 2021. tuženik je naveo kako tužiteljica uz
tužbu nije dostavila ugovor o radu pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a
s obzirom da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 186.b ZPP-a, jer
tužiteljica od tuženika nije ni zatražila potrebne isprave, predlaže odbaciti tužbu.
Osim toga, tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao
neosnovan, predlaže isti odbiti, a ujedno ističe prigovor promašene pasivne
legitimacije i prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od
7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja DSZ-a,
odluke Vlade RH od 29.prosinca 2016.,peocejna DZS od 4. 9. i 4. 12. 2015.,
obračuna razlike plaće, platnih lista za tužiteljicu, zahtjeva tužiteljice za dostavu
podataka od 5. prosinca 2022. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog
dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ),
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za
plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da
navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što
službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl.
IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je
promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i
način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni
odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na
način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom
u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o
arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s
članom VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4.prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj.
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču
2017.
5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od
svibnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god.
i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.
8. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe
utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema
paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011.
9. Tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, jer tužiteljica uz tužbu
nije dostavila dokaze na koje se poziva pa ni ugovor o radu, međutim, navedeni
prigovor je neosnovan jer je tužiteljica radnica tuženika, razvidno iz platnih lista, kao i
obračuna razlike plaće dostavljenom po tuženiku pa je ista aktivno legitimirana u ovoj
pravnoj stvari.
10. Također je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužiteljica
zaposlenica tuženika, koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o
plaćama u javnim službama temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužiteljici pa
je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
11. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke
Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog
ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini
sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i
sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od
osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost Sporazuma, kako
to neosnovano tvrdi tuženik.
11.1. Osim toga, za istaknuti je kako je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka
Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u
pregovorima. Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Revr-13/02, zauzeo je
stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i
kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to
odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni
sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti
jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa
čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama.
11.2 U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju
tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa
sindikatima javnih službi.
12. Nadalje, u utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je
propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za
izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica
plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/0,
124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH
posebnom odlukom.
13. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl.
51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu
godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću. U istom članku TKU, u stavu 4.
navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.
14. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.
sklopljenim između sindikata javnih službi navedenih u njemu i Vlade Republike
Hrvatske, ugovoreno je povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 2007.,
2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1.
siječnja svake godine.
15. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III
izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama
sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća
iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i
dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak
Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u
trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti
produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u
razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude
zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj
primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da
vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.god.
16. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od
26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u
kojoj je navedeno da se čl. III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim
službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene
prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o
osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način
usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno
šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane
utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća
početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog
pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se
nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i
Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene
rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u
javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru
95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto
plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda
za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih
mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj
25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen
koeficijent s 1,25 na 1,2125.
17. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovore tužene u
pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sukladno tome i Arbitražne odluke
od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen
sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim
službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka
51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim
službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka
Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim
službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom
je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje
visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj
115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove
izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU
("Narodne novine" broj 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god., na koji se poziva
tužiteljica, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.
18. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine,
izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca
2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u
javnim službama od 12.prosinca 2012. godine, kao i Vjerodostojnim tumačenjem
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od
28.prosinca 2012. godine. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije
dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje
osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu
ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz
sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011.
19. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se
na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na
način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene
Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni
ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28.
prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja
primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti
za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka
ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
20. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada
2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn
bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.
21. Također, neosnovani su prigovori tužene kako u konkretnom slučaju nisu
ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja
propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni
međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja
navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1.
Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u
razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe
članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za
povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom
tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo
je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, štoviše BDP
je stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat
osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena
Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i
to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je
konzumirana kroz članak IV stavak V Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem
Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5.
Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i
isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31.
prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.
22. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu
temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo
do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).
23. Stoga je tuženik tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati
i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu
više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u
utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto), a tuženik je tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje
isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn.
24. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom
razlike plaće za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2017.
25. Kako je tužiteljica visinu tužbenog zahtjeva postavila sukladno izračunu tuženika,
to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 161,65 eura/1.217,98 kn prihvatiti
u cijelosti.
25.1. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši
od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz
članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 140/15 i 29/18 – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto
plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13,
125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11,
61/12, 70/13, 160/14 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće
isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju,
slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do
trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u
potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na
naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine
sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to pravilno i
tužiteljica zatražila, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.
26. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istakao kako se u ovom slučaju ne može
primijeniti odredba čl. 186.b ZPP-a jer tužiteljica nije dokazala da je od tuženika
zatražila potrebne isprave.
27. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne
može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne
želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima
za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da
tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu,
količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne
podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o
podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i
23. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za
to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna
žalba.
28. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st.
1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa,
podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan.
Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa
ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će
donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.
29. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu
razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od svibnja 2016. do
siječnja 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste,
raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima
za izračun tražbine.
30. Dakle, tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev koji može
poslužiti kao ovršna isprava, već je sukladno dostavljenoj dokumentaciji (od strane
suda tužiteljici je naloženo zatražiti od tuženika dostavu obračunskih isprava, a sve
radi uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice, koju dokumentaciju je tuženik
naknadno dostavio po zahtjevu tužiteljice), podneskom od 16. ožujka 2022. uredila
tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.395,76
kn/185,25 eura za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2017., a nakon dostave
izračuna razlike plaće od strane tuženika ponovno je podneskom od 1. veljače 2023.
uredila tužbeni zahtjev na iznos od 161,65 eura/1.217,98 kn.
31. Kako je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka uredila tužbeni zahtjev
na novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se
smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u
uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.
32. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako
proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica nije raspolagala potrebnom
knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim
listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom
razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužiteljice, već je
podneskom od 16. prosinca 2022. tužiteljica (a prije zaključenja prethodnog
postupka) prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tuženik
dostavio potrebnu dokumentaciju.
33. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.
33.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije
određeno.
33.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao
pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog
vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist
dužnikovog prednika.
33.3. Kako je tužba podnesena dne 11. lipnja 2021, a najstarije potraživanje
tužiteljice se odnosi na svibanj 2016., koje dospijeva na naplatu 16. lipnja 2016.god.,
to je onda očito da nije nastupila zastara, već naprotiv tužba je podnesena u
zastarnom roku od pet godina.
34. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155.
Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici dosuđen trošak u cijelosti, a u skladu s
važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne
novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) te popisu
troška i to: za sastav tužbe 25 bodova, za pristup na ročište od 5. prosinca 2022. i 1.
ožujka 2023. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, za
sastav podneska od 18. listopada 2021., 17. ožujka 2022. i 1. veljače 2023. po 25
bodova, za sastav zahtjeva od 5. prosinca 2022. 25 bodova, što pomnoženo s
vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn iznosi 373,13 eura, na ime PDV-a iznos od
93,28 eura, ukupno iznos od 466,41 eura/3.514,17 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici
su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 14. travnja 2023.god., kao
dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.
U Splitu 14. travnja 2023.
S u t k i n j a
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz
članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).
DNA:
- pun. tužiteljice
- tuženiku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.