Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 17 P-458/2022-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB: 77561654785
Poslovni broj: 17 P-458/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. D. iz C., OIB: …, zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD … d.o.o. iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 6. ožujka 2023., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice G. Š., odvjetnika iz Ž., te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, a koja presuda je donesena i objavljena 14. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava na računima tužitelja/ovršenika Đ. D. iz C., OIB:…, a koja pljenidba i prijenos se provodi po osnovi zahtjeva tuženika/ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB: …, podnesenog Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05-21, od 20. listopada 2005.
II. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici Đ. D. iz C., OIB: …, na ime troška ovog parničnog postupka naknadi iznos od 2.112,00 eura¹ (slovima: dvije tisuće stotinu dvanaest eura)/15.912,86 kn (slovima: petnaest tisuća devet stotina dvanaest kuna i osamdeset šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od presuđenja tj. od 14. travnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
___________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
r i j e š i o j e
I. Mijenja se rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora objavljeno na ročištu održanom 6. ožujka 2023., te se kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrđuje iznos od 21.442,27 eura (161.556,79 kn).
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je ovdje tuženika kao ovrhovoditelj 4. listopada 2022. podnio Financijski agenciji O. (u daljnjem tekstu: FINA) zahtjev za izravnom naplatom na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05-21, od 20. listopada 2005., a temeljem kojeg zahtjeva je blokiran novac na računu ovdje tužitelja kao ovršenika. Nadalje navodi da se Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05-21, od ovdje tužiteljice kao dužnika potražuje isplata iznosa od 40.149,47 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2020., te iznos od 5.443,60 kn na ime troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je ovdje tužiteljici kao ovršeniku po istoj ovršnoj ispravi ustegnut iznos od 161.556,79 kn, a protiv zahtjeva za izravnom naplatom ovdje tužiteljica je podnijela zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti izravne naplate zbog čega je Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-1063/22, od 14. studenog 2022., upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja da izravna naplata nije dopuštena.
1.1. U tužbi tužiteljica ponajprije ističe prigovor zastare tuženikovog potraživanja pozivajući se na odredbu čl. 233. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti i slično zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. S obzirom da je Presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., postala pravomoćna i ovršna 3. travnja 2007., smatra da su nastupili zastarni rokovi u pogledu iste. Tužiteljica čini nespornim da se kod Općinskog suda u Županji vodio ovršni postupak pod brojem Ovr-445/08, a koji postupak je naknadno obustavljen i to 2. svibnja 2017., Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, i to pod kasnijim poslovnim brojem Ovr-3377/16, te iz tog razloga smatra da nije nastupio prekid zastare, odnosno da se ima primijeniti odredba čl. 242. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnji koje je poduzeo, a kako je nesporno da je ovršni postupak koji se kasnije vodio pod poslovnim brojem Ovr-3377/16, pravomoćno obustavljen Rješenjem od 2. svibnja 2017., smatra da prekid zastare nije niti nastupio, i to iz razloga jer je ovršni postupak obustavljen u odnosu na ovdje tužiteljicu s obzirom da u tom postupku ovrhovoditelj nije predložio novi predmet i sredstvo ovrhe.
1.2. Osim prigovora zastare tužiteljica je isticala i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u postupku koji je pokrenuo pred nadležnom FINA-om i to iz razloga jer navodi da ona nikada nije bila u nikakvom poslovnom odnosu sa ovdje tuženikom, niti prema njemu ima bilo kakvih dugovanja, a s obzirom da je tuženik naknadno stekao tražbinu s osnova ugovora o prijenosu prava i tražbine iz ovršnih isprava koji nije bio ovrhovoditelj niti stranka u postupku poslovni broj Ovr-445/08 odnosno Ovr-3377/16, smatra da ovdje tuženik kao ovrhovoditelj nije niti ovlašten tražiti ovrhu na temelju iste ovršne isprave.
1.3. U tužbi je tužiteljica još isticala da je ona prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona poljodjelac odnosno nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i da joj je isto pretežni izvor prihoda, te da u slučaju nastavka ovrhe neće moći nastaviti proizvodnju s obzirom da joj je račun u cijelosti blokiran, te je na taj način tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale osobe kao ovršenike koji su eventualno zaposleni i kojima bi se plijenila plaća u visini od 2/3, a na ovaj joj je način izravnom naplatom odjednom ustegnut cjelokupni iznos koji se nalazi na njenom računu, te na taj način trpi nenadoknadivu štetu.
1.4. S obzirom na sve naprijed navedeno tužiteljica je predlagala da se po provedenom postupku proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava na računima tužiteljice i to po osnovi zahtjeva ovdje tuženika podnesenog FINA-i temeljem ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., te da joj još tuženik naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega isticao da tužiteljica kao ovršenik može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo iz razloga radi kojih je upućena na parnicu, odnosno da joj nije dozvoljena mogućnost isticanja novih žalbenih razloga u tužbi, a što ista u konkretnom slučaju čini. Tuženik je prigovarao i označenoj vrijednosti predmeta spora, a koju je tužiteljica u tužbi označila sa iznosom od 161.556,79 kn, i to iz razloga jer po tuženiku glavnica po pravomoćnoj i ovršnoj Presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., temeljem koje je i podnesen zahtjev za izravnom naplatom iznosi 40.149,47 kn, te stoga smatra da isti iznos ima predstavljati vrijednost predmeta spora u ovom postupku.
2.1. Tuženik se protivio istaknutom prigovoru zastare čineći nespornim da je pravomoćna Presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., postala pravomoćna 3. travnja 2007., te da se ima u pogledu zastare tražbine utvrđene istom presudom primijeniti desetogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, tuženik se poziva na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa tako navodi da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj 4. ožujka 2008. pred tadašnjim Općinskim sudom u Županji, pod poslovnim brojem Ovr-455/08, pokrenuo protiv ovdje tužiteljice ovršni postupak, a koji je u konačnici obustavljen Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-3377/16, od 2. svibnja 2017., i to zbog toga što kod ovdje tužiteljice kao ovršenika nisu nađene stvari koje mogu biti predmet ovrhe, zbog čega smatra da je zastara ponovno počela teći nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka i zbog čega je iz istih razloga prigovor zastare neosnovan. Tuženik je još isticao da su protiv ovdje tužiteljice vođeni pred Općinskim sudom u Županji i postupci pod poslovnim brojem Ovr-445/08 i Ovr-1445/09, a kojima je također prekidan tijek zastare.
2.2. U odnosu na prigovor tužiteljice kako se ona ne nalazi u nikakvom odnosu sa ovdje tuženikom B. K. d.o.o. Z., tuženik ističe kako je došlo do ustupa predmetne tražbine koju tuženik ima prema tužiteljici na način da je banka a koja je pravni sljednik banke ustupio predmetnu tražbinu ovdje tuženiku, a o čemu je tuženik kao dokaz priložio Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava uz Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i. S obzirom da se radi o ustupu tražbine odnosno cesiji i da stoga ovdje tužiteljica nije ugovorna stranka niti je potreban njen pristanak za valjanost sklopljenoga ugovora, smatra da je tuženik aktivno legitimiran da kao vjerovnik zatraži naplatu svog dospjelog potraživanja.
2.3. Prigovore tužiteljice da je ona osoba koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, a što joj je isključivi izvor prihoda, tuženik smatra irelevantnim za ovaj postupak.
3. Tužiteljica se protivila svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Prije svega protivila se istaknutom prigovoru u pogledu označene vrijednosti predmeta spora naglašavajući da je to upravo iznos za koji je određena ovrha tj. izvršena izravna naplata. I nadalje je tužiteljica ustrajala kod prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije ovdje tuženika u ovršnom postupku smatrajući da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Ponovno je ustrajala na prigovoru zastare odnosno smatra da zbog donošenja rješenja o obustavi ovršnog postupka u predmetu poslovni broj Ovr-3377/16 nije došlo do prekida zastare.
4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-1063/22, spis ovoga suda poslovni broj Ovr-445/08 odnosno pod kasnijim brojem Ovr-3377/16, te u Presudu Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005.
5. Temeljem provedenih dokaza i to izvršenim uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-1063/22 nesporno je utvrđeno da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio nadležnoj FINA-i zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine na računu ovdje tužiteljice Đ. D. kao ovršenika i to temeljem ovršne isprave Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., a koja isprava je postala pravomoćna 3. travnja 2007., te da je u istom zahtjevu između ostalog navedenog da se ugovor o prijenosu prava i tražbine iz ovršne isprave prilaže uz zahtjev po osnovi Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-665/01. Nesporno je da prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje nadležne FINA-e proizlazi da je po osnovi ovršne isprave temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu ukupan dug po osnovi glavnice, pripadajućih zakonskih zateznih kamata na glavnicu, troškova parničnog postupka i zateznih kamata na iste troškove, iznosi 161.556,79 kn.
5.1. Nesporno je nadalje da je ovršenik protiv kojeg je podnesen zahtjev za izravnom naplatom podnio 13. listopada 2022. prijedlog za odgodu ovrhu i utvrđenje nedopuštenosti iste izravne naplate, ističući u svom prigovoru između ostalih prigovor zastare potraživanja, da je osporavao aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja u tom postupku, te se u tom prigovoru također pozivao da je poljodjelac i da bi mu takvom izravnom naplatom prijetila nenadoknadiva i teško nadoknadiva šteta. S obzirom na iste prigovore ovršenik iz ovršnog postupka Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, od 14. studenog 2022., upućen je da temeljem odredbe čl. 210. st. 2. a zbog razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje u tekstu: Ovršnoga zakona) pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava na računima ovršenika, a koja pljenidba i prijenos se provode po osnovi ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave tj. Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005.
5.2. Nesporno je da je ovršenik iz istog postupka, a ovdje tužiteljica, u za to određenom roku podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to upravo iz razloga na koje je upućen na pokretanje parnice.
6. Sporno je u ovom postupku prije svega da li je nastupila zastara tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja utvrđene pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., odnosno da li je vođenje ovršnog postupka protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-445/08 došlo do prekida zastare.
6.1. Sporno je da li je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u postupku izravne naplate ovlašten potraživati od ovdje tužiteljice kao ovršenika naplatu bilo kakve tražbine po Presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005.
6.2. Sporno je u ovom postupku da li je tužiteljica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe izvan razloga na koje je Zaključkom ovoga suda, od 14. studenog 2022., upućena na pokretanje parnice.
6.3. Sporna je također označena vrijednost predmeta spora u tužbi.
7. S obzirom da je među strankama prije svega bila sporna vrijednost predmeta spora, a koju je tužiteljica u tužbi označila sa iznosom od 161.556,79 kn, a koji iznos je povodom podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu ustegnut sa računa ovdje tužiteljice, a tuženik je smatrao da se kao vrijednost predmeta spora ima označiti samo vrijednost glavnog zahtjeva odnosno iznos od 40.149,47 kn, a što sada odgovara protuvrijednosti od 5.328,75 kn, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), a s obzirom da se stranke o istome nisu mogle sporazumjeti, kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos od 5.328,75 eura odnosno protuvrijednost od 40.149,47 kn, i to rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 6. ožujka 2023.
7.1. Međutim, s obzirom da se radi o rješenju koje se odnosi na upravljanje postupkom, sud je isto rješenje izmijenio i to na način da je kao vrijednost predmeta spora sada označio iznos od 161.556,79 kn, a koji iznos je tužiteljica naznačila u tužbi, i to cijeneći pri tome odredbu čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojim je regulirano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužba podnesena radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to upravo radi naplate iznosa od 161.556,79 kn, to je tužiteljica pravilno označila vrijednost predmeta spora, a osim toga i prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u Odluci, poslovni broj Rev-865/07, od 4. studenog 2007., u takvoj vrsti postupaka mjerodavna je upravo vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi, te je iz tog razloga i odlučeno kao u izreci ovoga rješenja i izmijenjeno ranije doneseno rješenje od 6. ožujka 2023.
8. S obzirom da je tuženik prigovarao da je predmetna tužba radi proglašenja ovrhe podnesena i iz razloga zbog kojih ovdje tužiteljica nije upućena na parnicu, ocjena je ovoga suda da je isti prigovor tuženika djelomično osnovan. Naime Zaključkom, poslovni broj Ovr-1063/22, od 14. studenog 2022., ovršenik a ovdje tužitelj upućen je na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (toč. 7. čl. 50.), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč. 9. čl. 50.), ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč. 11. čl. 50.).
9. Naime, u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica između ostaloga se poziva i na odredbu čl. 2. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, a koja regulira pojam "poljodjelca" odnosno ističe da će provođenjem ovrhe njoj nastupiti nenadoknadiva šteta i slično, zbog čega će biti ugrožena ne samo njena proizvodnja već i egzistencija nje i njene obitelji. S obzirom da se isti činjenični navodi koje tužiteljica ističe u tužbi ne mogu podvesti niti pod jedan žalbeni razlog zbog kojeg je ona upućena na pokretanje parnice u ovome postupku, o istim prigovorima tužiteljice sud nije raspravljao niti odlučivao budući isti navodi eventualno predstavljaju razloga za zahtijevanje odgode ovrhe, a uvidom u Rješenje ovoga suda, poslovni broj Ovr-1063/22, od 14. studenog 2022., vidljivo je da je zbog istog razloga odbijen prijedlog ovdje tužiteljice a u tom postupku ovršenika za odgodom ovrhe. Nadalje, iako je tužiteljica upućena na parnicu i iz žalbenog razloga predviđenog u toč. 9. st. 1. čl. 50. Ovršnoga zakona tj. iz razloga jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, vidljivo je da u tužbi tužiteljica ne navodi niti jednu činjenicu kojom bi opravdala postojanje istog žalbenog razloga, te se upravo zbog svega naprijed navedenog sud prilikom odlučivanja o tužbi ograničio na žalbene razloge iz toč. 7. i 11. st. 1. čl. 50. Ovršnoga zakona, a na koje činjenice se tužiteljica i pozivala u tužbi.
10. Prije svega ocijenjen je neosnovanim istaknuti prigovor tužiteljice da tuženik a u ovršnom postupku ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.
10.1. Naime, nesporno je u ovome postupku da je ovrhovoditelj a ovdje tuženik pokrenuo zahtjev za izravnom naplatom na novčanim sredstvima ovršenika a ovdje tužiteljice i to temeljem pravomoćne Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05-21, od 20. listopada 2005., a u kojoj presudi je kao tužitelj označena banka. Međutim, kako sama tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe ističe da je ovdje tuženik naknadno stekao istu tražbinu i to po osnovi Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava, to je neosnovan njen prigovor da ovdje tuženik nije aktivno legitimiran pokretati ovrhu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika i to neovisno o tome što nije sudjelovao kao stranka u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-445/08.
10.2. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je sama tužiteljica kao ovršenik učinila nespornim da je tražbina iz iste ovršne isprave ustupljena ovdje tuženiku kao ovrhovoditelju, a sve to temeljem odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), zbog čega prema čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za ustup iste tražbine nije niti bio potreban pristanak ovdje tužiteljice kao dužnika.
10.3. Kako prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, to proizlazi da je ovdje ovršenik kao ovrhovoditelj u postupku izravne naplate bio ovlašten temeljem ovršne isprave tj. Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, zahtijevati izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika, neovisno o tome što nije bio stranka niti naprijed navedenog parničnog postupka, a niti stranka iz ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-445/08.
10.4. Zbog svega naprijed navedenog ocijenjen je neosnovan prigovor tužiteljice da ovrha koja je pokrenuta temeljem zahtjeva za izravnom naplatom ne bi bila dopuštena iz razloga predviđenim čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnoga zakona.
11. Međutim, temeljem provedenih dokaza i to prije svega temeljem izvršenog uvida u spis poslovni broj Ovr-445/08, a kojeg obje stranke tijekom postupka kako u tužbi tako i u odgovoru na tužbu pogrešno označavaju poslovnim brojem Ovr-455/08, utvrđen je osnovanim istaknuti žalbeni razlog tužiteljice da je ovrha pokrenuta temeljem zahtjeva za izravnu naplatu nedopuštena iz razloga predviđenog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnoga zakona tj. iz razloga jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
11.1. Nesporno je u ovom postupku da isprava temeljem koje je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika predstavlja Presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., a koja presuda je postala pravomoćna i ovršna 3. travnja 2007. Nesporno je također među parničnim strankama da prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
11.2. Nesporno je također među strankama, a isto je utvrđeno i uvidom u spis ovoga suda koji je najprije nosio oznaku poslovni broj Ovr-445/08, a koji je tijekom vremena u više navrata mijenjao poslovne brojeve (Ovr-1445/09, Ovr-583/12, Pu Ovr-44/15, Ovr-3377/16), da je Slavonska banka d.d. Osijek temeljem Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., podnijela prijedlog za ovrhu između ostalog i protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika i to 4. ožujka 2008., te da je povodom tako podnesenog prijedloga za ovrhu doneseno Rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-445/08, od 7. srpnja 2008., a kojim rješenjem je određena ovrha na pokretninama svih ovršenika.
11.3. Uvidom u isti ovršni spis utvrđeno je da je 20. listopada 2008. sudski ovršitelj izašao na adresu ovdje tužiteljice a u tom postupku ovršenika i utvrdio da ovršenik nema nikakve pokretne imovine, te je o tome ovrhovoditelj obaviješten Zaključkom istoga suda od 18. studenog 2008. i pozvan da u roku od 30 dana stavi daljnji prijedlog sa upozorenjem da će se u protivnom daljnji ovršni postupak obustaviti.
11.4. Utvrđeno je također uvidom u isti spis da je naknadno ovrhovoditelj mijenjao predmet i sredstvo ovrhe, ali samo u odnosu na ostale ovršenike iz istog postupka tj. na ovršenika Ž. M. iz C. i ovršenika A. V. iz C. i to predlažući ovrhu na njihovoj plaći, čemu je i udovoljeno Rješenjem istoga suda, poslovni broj Ovr-1445/09-20, od 26. travnja 2010. (list 34 do 35 ovršnog spisa), a potom s obzirom da se ovrha nije mogla provesti niti na taj način ovrhovoditelj je Prijedlogom od 7. svibnja 2012. predlagao promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, ali opet samo ovršenika Ž. M. i A. V., čemu je također udovoljeno Rješenjem ovoga suda, poslovni broj Ovr-583/12, od 22. svibnja 2012. Nadalje, utvrđeno je da je u istom ovršnom postupku 2. svibnja 2017. doneseno Rješenje, poslovni broj Ovr-3377/16, a kojim je obustavljen predmetni ovršni postupak i obustavljene sve ovršne radnje i to između ostalog je obustavljena ovrha u odnosu na ovršenika Đ. D. temeljem čl. 136. st. 1. i 3. Ovršnoga zakona koji je tada bio na snazi.
11.5. Sporno je u ovom postupku da li je po pravomoćnosti Rješenja o obustavi postupka, poslovni broj Ovr-3377/16, od 2. svibnja 2017., a koje je između ostalog doneseno i u odnosu na ovršenika u tom postupku Đ. D., zastara počela ponovno teći kao što to tvrdi u odgovoru na tužbu tuženik, ili se s obzirom na činjenicu da je ovršni postupak u odnosu na Đ. D. obustavljen, ima smatrati da prekid zastare nije niti nastupio.
12. Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa se stoga ima smatrati da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-445/08 4. ožujka 2008. došlo do prekida zastare u odnosu na tražbinu utvrđenu Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05.
12.1. Međutim, odredbom čl. 242. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika radi ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a isto tako se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
12.2. Kako je nesporno da je ovršni postupak koji je pokrenut temeljem ovršne isprave iz 2005., a koja je postala pravomoćna 3. travnja 2007., pravomoćno obustavljen Rješenjem, poslovni broj Ovr-3377/16, od 2. svibnja 2017., i to između ostalog u odnosu na ovršenika Đ. D. u tom postupku iz razloga predviđenog u čl. 136. st. 1. i 3. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) koji je tada bio na snazi tj. iz razloga u tom postupku ovrhovoditelj nije u za to propisanom roku predložio ponovnu pljenidbu, to je stav ovoga suda da podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-445/08 nije došlo do prekida zastare odnosno da je zastara eventualno ponovno počela teći nakon 2. svibnja 2017., a sve to iz razloga jer se ima smatrati da je na taj način postupak ovrhe koji je određen stavljen izvan snage kako to predviđa st. 2. čl. 242. Zakona o obveznim odnosima, odnosno i stav je sudske prakse da se pod pojmom odustanka od radnje koje je vjerovnik poduzeo podrazumijeva i presumirani odustanak, a u ovom slučaju je upravo prednik tuženika kao ovrhovoditelj očito odustao od provođenja ovrhe u odnosu na ovršenika Đ. D., pa se stoga ima smatrati da nije nastupio prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga s obzirom da je ovršni postupak u odnosu na nju obustavljen (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Gzz-50/01, od 5. srpnja 2001.).
12.3. S obzirom da je tražbina ovdje tuženika, a u ovršnom postupku ovrhovoditelja, utvrđena presudom koja je postala pravomoćna 3. travnja 2007., a isti je zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika podnio 4. listopada 2022., dakle nakon proteka roka od 10 godina koji je predviđen u odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, to je ocijenjen osnovanim istaknuti prigovor zastare ovdje tužiteljice, te je iz tog razloga temeljem odredbe čl. 210. st. 1. Ovršnoga zakona usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i proglašena u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovdje tužitelja, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen temeljem ovršne isprave poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005.
12.4. Neosnovnim su ocijenjeni navodi iz odgovora na tužbu tuženika da su se protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika osim ovrhe pod brojem Ovr-445/08 vodili bilo kakvi daljnji ovršni postupci, pa tako i ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-455/08, s obzirom da je utvrđeno provjerom kroz upisnik "Ovr" da se isti broj spisa odnosi na sasvim druge parnične stranke, pa je stoga utvrđeno da se protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika vodio samo ovršni postupak koji je započet pod brojem Ovr-445/08, a koji je potom tijekom vremena mijenjao poslovne brojeve pa je tako između ostalog nosio i broj Ovr-1445/09, Ovr-3377/16 i druge.
13. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku te imajući u vidu u ovom postupku utvrđenu vrijednost predmeta spora, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova, trošak sastava 1 obrazloženog podneska kojim se tužiteljica očitovala na navode iz odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 250 bodova, trošak zastupanja na 1 ročištu prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 250 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 800 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura iznosi 1.592,00 eura. Osim toga tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu
od 520,27 eura, tako da sveukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 2.112,00 eura (15.912,86 kn), zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Županji 14. travnja 2023.
Sudac
Jelena Bušić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju.
Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude i rješenja teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda i rješenje objavljuju, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
- Tužiteljica po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Ž.,
- Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz OD … d.o.o. iz O.