Poslovni broj: 16 P-207/21-37

 

 

                                                                               

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Županja 32270, Veliki kraj 48                                          

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba Županji, po sucu Heleni Zetić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G. odvjetniku u Ž., protiv tuženika C. o…. d.d., Z., OIB: …., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, te donesene i objavljene presude dana 14. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku C. o., Z. da tužitelju M. B. iz Š., kao vlasniku, ugovaratelju i osiguraniku isplati iznos od 1.014,26 EUR1 / 7.641,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. kolovoza 2020. kao dana prijave štete i podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, s time da se stopa zakonske zatezne kamate određuju prema odredbi čl. 29. ZOO za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.680,15 EUR1 /12.659,10 kn, sve u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 14.974,97 kn.

 

   r i j e š i o     j e

 

              I. Dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 13. srpnja 2022. (list 105 i 106), tako da umjesto zatraženog iznosa od 7.266,50 kn, sada potražuje iznos od 7.641,93 kn.

 

  Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je on vlasnik osobnog vozila marke Volkswagen Golf reg. oznake ŽU 317-CD, Diesel za koju posjeduje valjanu policu osiguranja automobilskog kaska br. 004211123857 od 29. lipnja 2020. Da je dana 12. kolovoza 2020. oko 19:30 sati na državnoj cesti V.-Ž.-kamion BiH tablica svojim kotačima zahvatio i podigao šljunak u zrak i oštetio prednje farove i maglenke, te da je tužitelj izvršio dana 17. kolovoza 2020. prijavu štete sa odštetnim zahtjevom tuženiku na obrascu tuženika. Da je tuženik dopisom od 10. rujna 2020. oznake 21 AK 25951 2020 dostavio tužitelju pismenu obavijest o neosnovanom zahtjevu, jer su navodno zaključili kako navode "detaljnim pregledom kompletne dokumentacije, te fotografije vozila, utvrđeno je kako prijavljena oštećenja nisu mogla nastati na opisani način, odnosno nisu nastala u jednom štetnom događaju". Da je tuženik na obavijest tuženika o otklonu štete od 10. rujna 2020. oznake 21 AK 25951 2020 dana 23. rujna 2020. uložio žalbu - pritužbu koja se podnosi tuženiku, da je dana 2. listopada 2020. tuženik donio odluku povodom žalbe – pritužbe tužitelja na način da ju je u cijelosti odbio, odnosno ostao kod prvotne odluke od 10. rujna 2020. Da je po ovlaštenom servisu D…... šteta na prednjim farovima i maglenkama utvrđena na iznos od 7.266,93 kn. Radi svega naprijed navedeno tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku sud donese presudu temeljem koje će naložiti tuženiku da tužitelju na ime naknade ove štete isplati iznos od 7.266,93 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. kolovoza 2020., kao dana prijave štete i podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kao i da obveže tuženika da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da čini nespornim činjenicu da je tužitelj vlasnik vozila reg. ozn. …. kao i činjenicu da je tužitelj sa tuženikom za navedeno vozilo imao ugovorenu policu kasko osiguranja broj 004211123857, a koja polica je bila zaključena za razdoblje od 30. lipnja 2020. do 30. lipnja 2021. Također nije sporno da je tužitelj u mirnom postupku prijavio tuženiku nastanak štetnog događaja koji se prema navodima iz prijave dogodio dana 12. kolovoza 2020. na način da je …“kamion BIH tablica svojim kotačima zahvatio i podigao šljunak u zrak i oštetio prednje farove i maglenke..“, a niti činjenica da je tuženik prilikom obrade postavljenog zahtjeva u mirnom postupku utvrdio da prijavljena oštećenja nisu mogla nastati na način opisan u prijavi štete, te je o navedenom i obavijestio tužitelja dopisom od 10. rujna 2020. Da je detaljnim pregledom cjelokupne dokumentacije, osobito analizom oštećenja nastalih na vozilu, tuženik utvrdio da prijavljena oštećenja na vozilu, osim oštećenja lijevog fara za maglu, nisu mogla nastati na način opisan u prijavi štete, te je u tom smislu tužitelju dana 01. rujna 2020. i dostavljena obavijest o izvršenoj procjeni štete sa izvidom štete, a kojim izvidom je bila predviđena zamjena fara za maglu. Da je pregledom svih ostalih prijavljenih oštećenja je utvrđeno da ista nisu mogla nastati na opisani način odnosno utvrđeno je da se radilo o tvorničkoj grešci, te da su oštećenja isključiva posljedica tehničkog nedostatka na oštećenom vozilu (primjerice, puknuće vanjske prozirne obloge fara je uzrokovano uslijed upotrebe neadekvatnog materijala u izradi fara, te se zbog navedenog pojavljuju unutarnje napetosti koje rezultiraju napuknućem prozirne vanjske obloge fara u dijelu gdje je prema svojim fizikalnim svojstvima najslabija navedeni tehnički nedostatak je općepoznata greška na više modela koncerna Volkswagen koji su proizvedeni tijekom 2013- 2016). Nadalje, tuženik smatra da je do puknuća vanjske prozirne folije može doći i uslijed neadekvatnog pranja vozila kada zbog prevelike temperature vode i velikog pritiska dolazi do pojave dilatacijske sile koja uzrokuje puknuće prozirne obloge fara. Zaključno, tuženik smatra da se može potvrditi da je do puknuća prozirne vanjske obloge fara došlo uslijed djelovanja unutarnjih sila koja uzrokuju napetost materijala, a nikako uslijed djelovanja vanjske sile, a da je tako smatra da govori i činjenica da bi, po opisanoj dinamici nastanka štete u prijavi, zasigurno morale biti oštećene i druge površine, a ne samo prozirne obloge farova i maglenki, a iste su ostale u potpunosti neoštećene, što je nespojivo sa opisanom dinamikom nastanka štetnog događaja. Vezano za naprijed navedeno, tuženik navodi kako je, između ostalog, i odredbom čl. 6. st.1. toč. 6. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska predviđeno da su iz osiguranja isključene štete nastale zbog kvara na vozilu odnosno primjerice zbog greške u materijalu i sl., stoga smatra da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim. Nastavno na naprijed navedeno, tuženik se protivi i visini postavljenog zahtjeva i dalje smatrajući da je na način opisan u prijavi štete eventualno moglo doći samo do oštećenja lijevog fara za maglu, a koja šteta, prema izvidu tuženiku, iznosi cca 1.000,00 kn. Slijedom navedenog, tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu po visini  iznad iznosa od 1.000,00 kn, a u cijelosti tužbu smatra neosnovanom, te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 13. srpnja 2022. (list 105 i 106), a nakon provedenog prometno-strojarskog vještačenja tužitelj je postavio tužbeni zahtjev, tako da umjesto iznosa od 7.266,93 kn, sada potražuje iznos od 7.641,93 kn, a tuženik se i nadalje protivio ovako postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Budući da je tužitelj prethodno postavio tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 7.266,93 kn, a nakon provedenog prometno-strojarskog vještačenja podneskom od 13. srpnja 2022. (list 105 i 106), specificirao je i konačno postavio tužbeni zahtjev tako da zahtijeva isplatu iznosa od 7.641,93 kn, taj podnesak se smatra povećanjem tužbenog zahtjeva odnosno preinakom tužbenog zahtjeva, kojoj se tuženik protivio, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja. Ovu preinaku sud je prihvatio, sukladno čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14 i 70/19, 82/22 – nastavno ZPP), jer je nesporno da tuženik nije prihvatio izračunatu visinu štete na temelju dokaza koje je koji je dostavio tužitelj uz tužbu, a zbog čega se i provodilo prometno-strojarsko vještačenje, temeljem kojega je tužitelj povećao-preinačio tužbeni zahtjev, dakle tužitelj nije raspolagao sa dovoljno stručnog znanja da bi mogao točno specificirati tužbeni zahtjev zbog čega je i provedeno navedeno vještačenje.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u policu osiguranja sa lista 4, presliku prometne dozvole sa lista 5 i 6, presliku vozačke dozvole sa lista 7, prijavu štete i odštetni zahtjev sa lista 8 i 9, obavijest o neosnovanom zahtjevu sa lista 10, žalbu sa lista 11, odluku povodom pritužbe sa lista 12, ponudu sa lista 13, fotografije sa lista 23-36, oznaku štete 21-AK-25951/2020 sa lista 37, obavijest o izvršenoj procjeni štete sa lista 38, uvjeti za osiguranje automobilskog kaska sa lista 39-43, pročitan je zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 77 Pom-21/22-4 od 24. ožujka 2022. sa lista 80-81, zapisnik Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 24 Pom-5/22-5 od 14. travnja 2022. sa lista 85-88 na kojem je zamolno saslušan svjedok M. K., saslušan je tužitelj, te svjedok G. I., saslušan je prometno-strojarski vještak D. J., dok drugih dokaza nije bilo.

              6. Cijeneći navode stranaka i na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu tužitelja smatra osnovanom, te je konačno postavljeni tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, na način kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke ove presude.

              7. Među strankama je nesporno:

              - da je tužitelj vlasnik osobnog vozila marke Volkswagen Golf reg. oznake ŽU 317-CD, Diesel, za koji je na dan 12. Kolovoza 2012. posjedovao valjanu policu osiguranja automobilskog kaska br. 004211123857 od 29. lipnja 2020., sklopljenu sa tuženikom,

- da je dana 12. kolovoza 2020. oko 19:30 sati na državnoj cesti Vinkovci-Županja tužitelj upravljao navedenim osobnim vozilom, te da navodi da je kritične zgode kamion BiH tablica svojim kotačima zahvatio i podigao šljunak u zrak i oštetio prednje farove i maglenke na vozilu tužitelja,

- da je tužitelj izvršio dana 17. kolovoza 2020. prijavu štete sa odštetnim zahtjevom tuženiku na obrascu tuženika, da je tuženik dopisom od 10. rujna 2020. oznake 21 AK 25951 2020 dostavio tužitelju pismenu obavijest o neosnovanom zahtjevu, osporavajući kako prijavljena oštećenja nisu mogla nastati na opisani način, odnosno da nisu nastala u jednom štetnom događaju,

- da je tužitelj na obavijest tuženika o otklonu štete od 10. rujna 2020. oznake 21 AK 25951 2020 dna 23. rujna 2020. uložio žalbu - pritužbu tuženiku, da je dana 2. listopada 2020. tuženik donio odluku povodom žalbe – pritužbe tužitelja na način da ju je u cijelosti odbio, odnosno da je ostao kod prvobitne odluke od 10. rujna 2020.,

- da je po ovlaštenom servisu D. šteta na prednjim farovima i maglenkama procijenjena na iznos od 7.266,93 kn.

8. Među strankama je sporno da li su oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati na način opisan u tužbi ili je do oštećenja došlo iz drugih razloga (kao što je npr. tvornička greška, tuženik smatra da su oštećenja isključiva posljedica tehničkog nedostatka na oštećenom vozilu ( - primjerice, puknuće vanjske prozirne obloge fara je uzrokovano uslijed upotrebe neadekvatnog materijala u izradi fara, te se zbog navedenog pojavljuju unutarnje napetosti koje rezultiraju napuknućem prozirne vanjske obloge fara u dijelu gdje je prema svojim fizikalnim svojstvima najslabija da je navedeni tehnički nedostatak općepoznata greška na više modela koncerna Volkswagen koji su proizvedeni tijekom 2013- 2016 ili uslijed neadekvatnog pranja vozila (kada zbog prevelike temperature vode i velikog pritiska dolazi do pojave dilatacijske sile koja uzrokuje puknuće prozirne obloge fara); da do puknuća prozirne vanjske obloge fara nije došlo uslijed djelovanja vanjske sile, nego uslijed djelovanja unutarnjih sila koja uzrokuju napetost materijala, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Na okolnost nastanka i uzroka štete na vozilu tužitelja saslušan je tužitelj, te svjedok G. I., te je proveden dokaz prometno-strojarskim vještačenjem po vještaku D.J., a na okolnost oštećenja zamolno je saslušan svjedok M. K., osoba koja je kod tuženika vršila izvid sporne štete.

10. Svjedok G. I. potvrdio je navode tužitelja da je to štete na vozilu tužitelja došlo na način da su se tužitelj i svjedok iz V. prema Ž., da ih je jednom trenutku ih je obišao-pretekao kamion BiH reg. oznaka pri čemu je došlo do podizanja kamenčića, odnosno šljunka koji su zasuli vozilo tužitelja pri čemu je došlo do oštećenja oba prednja svjetla, prednjeg poklopca i branika, uključujući i prednje maglenke, te da su se na cesti su se odvijali radovi uslijed čega je bila razasuta veća količina šljunka.

11. Prometno strojarski vještak D. J. je svoj nalaz i mišljenje sačinio na temelju fotografija oštećenog vozila priloženog u digitalnom obliku, te je imajući u vidu iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka provedenom analizom oblika i položaja oštećenja na vozilu utvrdio da je tehnički moguće da je do oštećenja OA reg. oznake ŽU 317-CD došlo prema iskazu tužitelja i svjedoka G. I., odnosno na način da je predmetno vozilo svojim prednjim frontalnim dijelom udarilo u kamenčiće i kamenje koji su podignuti sa asfalta ispred vozila.

12. Na okolnost visine štete saslušan je svjedok M. K. i proveden je dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku D. J.

13. Vještak utvrđuje da na fotografijama nije vidljivo točkasto oštećenje stakla prednjih svjetala koje je karakteristično za udar kamenčića. Oštećenje stakala prednjih svjetala nije fotografirano iz neposredne blizine, a dostavljene digitalne fotografije nisu dovoljno velike razlučivosti da bi se zumiranjem mogle pregledati mikrolokacije oštećenja i utvrditi eventualno postojanje tragova udara kamena. Točkasta oštećenja na staklima prednjih svjetala nastaju kod udara kamenčića manjih dimenzija, veličine oko nekoliko milimetara, kada je udarna površina manja, pa je pritisak na površinu stakla veći. Kod udara kamena koji ima dimenzije nešto veće od nekoliko milimetara, udarna dodirna površina je veća, pa je i pritisak na površinu stakla manji, te ne mora nastati točkasto oštećenje, a u zoni oštećenja mogu nastati tragovi udara u vidu strugotina ili brisotina (nije nužno). U tome slučaju prilikom udara kamena zbog veće udarne površine dolazi do potiskivanja stakla prema natrag pri čemu se pojavljuje povećano naprezanje u materijalu, te može doći do linijskog oštećenja stakla. Oštećenja stakala prednjih maglenki su karakteristična za udar kamena. Slijedi da su oštećenja stakala prednjih svjetala i maglenki oblikovno mogla nastati od udara kamena. Vještak je utvrdio da je na vozilu uslijed udara kamenčića i kamenja koji su podignuti sa asfalta ispred vozila potrebno zamijeniti prednje lijevo svijetlo, vrijednosti 2.111,94 kn, prednje desno svijetlo vrijednosti 2.111,94 kn, prednje svjetlo za maglu desno i lijevo svako vrijednosti po 794,83 kn, dakle, ukupno bez PDV vrijednost dijelova za zamjenu iznosi 5.813,54 kn. Da je za zamjenu potrebna 1,50 radnih sati, po cijeni od 200,00 kn po radnom satu, odnosno ukupno 300 radnih sati, da troškovi  popravka bez PDV iznosi 6.113,54 kn, PDV iznosi 1.528,39 kn, a ukupni troškovi popravka iznosi 7.641,93 kn. Dakle, vještak je utvrdio da je na OA reg. oznake …. je nastala djelomična šteta koja s PDV-om iznosi 7.641,93 kn. Vještak nije utvrdio postojanje nekog drugog uzroka koji bi uzrokovao utvrđenu štetu na vozilu tužitelja.

              14. Na ovaj nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik imao niz primjedbi i pitanja za vještaka.

15. Na primjedbu/upit tuženika da li je prilikom nastanka oštećenja oba fara iz svjetala za maglu na način kako su to opisali tužitelj i svjedok G.I. moralo doći i do nekih oštećenja prednjeg branika, poklopca motora i vjetrobranskog stakla, vještak je naveo da na slikama 5-7 pisanog nalaza i mišljenja je vidljivo da se oštećenja na vozilu tužitelja nalaze na prednjim frontama površine. Da je prilikom naleta vozila na zonu podignutih kamenčića i kamenja može doći do oštećenja bilo kojeg dijela na prednjoj frontalnoj površini. Da se sva oštećenja nalaze u području ispod prednjeg poklopca i prednjeg vjetrobranskog stakla, pa je tehnički moguće da se kamenčići nisu, niti nalazili na visini prednjeg poklopca i vjetrobranskog stakla. Na prednjem braniku vozila tužitelja se nalaze i površine koje nisu lakirane i na kojima se ne moraju nužno nalaziti tragovi od udara kamenčića (prednja reg. pločica, prozračne rešetke). Stoga je mišljenja da su sva oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati na način opisan u iskazima tužitelja i svjedoka G. I.

16. Na pitanje tuženika da li je tehnički moguće da na prednjoj strani vozila nastanu četiri odvojena oštećenja na prednjoj lijevoj i desnoj strani uslijed podizanja kamenja i kamenčića koje je podignulo vozilo koje je bilo ispred oštećenog vozila, a bez da između ta četiri oštećenja nema nikakvih drugih oštećenja, a pri tome uzevši u obzir i karakteristična oštećenja na farovima, vještak je naveo da je već u  prethodnom odgovoru na prethodno pitanje odgovorio i na ovo pitanje, a da je mehanizam nastanka oštećenja stakla prednjeg lijevog i desnog obrazložen na stranici 3 pisanog nalaza i mišljenja.

17. Na primjedbu tuženika da je vještak svoje vještačenje temeljio na iskazu tužitelja i svjedoka G. I., vještak odgovara da nalaz i mišljenje nisu izrađeni samo na temelju iskaza tužitelja i svjedoka, već na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, a osobito dokumentacije procjene štete tuženika (izvid štete i fotografije oštećenja na vozilu), a vještačenjem je provedena analiza mogućnosti nastanka oštećenja na predmetnom vozilu na temelju iskaza tužitelja i svjedoka.

18. Na upit tuženika da li pri ocjeni nastanka štete mijenja na stvari dio iskaza svjedoka G. I. koji navodi da je do štete došlo prilikom obilaska vozila, vještak odgovara na temelju materijalnih tragova, a obzirom da nije izvršen očevid prometne nesreće, nije moguće rekonstruirati putanju vozila tužitelja i putanju teretnog vozila koje ih je pretjecalo prema iskazu svjedoka G. I. Mišljenja sam da je u općem slučaju tehnički moguće da kada teretno vozilo prilikom vršenja radnje pretjecanja i vraćanja iz lijeve u desnu kolničku traku može podići kamenčiće i kamenje s kolnika na koje u nastavku kretanja može naletjeti vozilo koje se pretječe (kreće iza teretnog vozila).

19. Na upit tuženika da li je u konkretnom slučaju tehnički moguće da bi uzrok nastanka štete na vozilu tužitelja bila tvornička greška vještak odgovara da na temelju dostupne dokumentacije se ne može isključiti mogućnost da su oštećenja stakla prednjeg lijevog i desnog svjetla nastala zbog greške u materijalu, no Temeljem iskustva može reći da u svojoj praksi nije imao slučaj oštećenja stakala prednjih svjetala na vozilu kao što je vozilo tužitelja (2013. VW Golf 7). Navodeći pri tome da je on sam prometno-strojarski vještak unazad 22 godine, a od 1997. je radio i na poslovima procjene štete na vozilima za osiguravajuće kuće.

              20. Radi svega naprijed navedenog vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, za vještaka nije bilo daljnjih  pitanja, niti novih primjedbi.

21. Budući da je prometno-strojarski vještak D. J. dodatno usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, odgovorio detaljno na sva pitanja i primjedbe tuženika, pitanja i primjedbe tuženika ničim ga nisu dovele u sumnju, odnsono dvojbu, te ga stoga tim više sud drži stručnim, vjerodostojnim i objektivnim, te je isti prihvatio u cijelosti.

22. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje vještaka, sud je uvjerenja da je do štete na vozilu tužitelja došla upravo od štetnog događaja kako tvrdi i tužitelj, a koji je dakle potvrđen i nalazom i mišljenjem vještaka, a to je da su oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati na način opisan u tužbi. Kako vještak nije utvrdio da bi do oštećenja došlo iz drugih razloga (kako to smatra  tuženik, kao što je tvornička greška, da su oštećenja isključiva posljedica tehničkog nedostatka na oštećenom vozilu - primjerice, puknuće vanjske prozirne obloge fara je uzrokovano uslijed upotrebe neadekvatnog materijala u izradi fara, te se zbog navedenog pojavljuju unutarnje napetosti koje rezultiraju napuknućem prozirne vanjske obloge fara u dijelu gdje je prema svojim fizikalnim svojstvima najslabija navedeni tehnički nedostatak je općepoznata greška na više modela koncerna Volkswagen koji su proizvedeni tijekom 2013- 2016) ili uslijed neadekvatnog pranja vozila (kada zbog prevelike temperature vode i velikog pritiska dolazi do pojave dilatacijske sile koja uzrokuje puknuće prozirne obloge fara), stoga su navodi tuženika da bi šteta nastala na neki drugi način, a ne kako je to opisano u tužbi, odnosno da je šteta posljedica nekih drugih uzroka, ostali na nivou pretpostavke i nisu ničim u materijalno-prometno-tehničkom smislu dokazani.

23. Imajući u vidu navedeno sukladno čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15, 114/22, 156/22 - nastavno ZOO) tuženik je dužan tužitelju naknaditi onu štetu koja mu je nastala, a koja je utvrđena u visini kako je utvrdio prometno strojarski vještak, odnosno u iznosu od 7.641,93 kn.

24. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – nastavo ZOOP), koji je u specijalni zakon, u odnosu na ZOO. Čl. 12.st.4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. citiranog članka oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos nakade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je nesporno da je tužitelj tuženiku podnio pisani odštetni zahtjev 17. kolovoza 2020., koji je tuženik otklonio u cijelosti, stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa sve do isplate, stoga mu je kamata i dosuđena od navedenog datuma.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

26. Tužitelju je priznat trošak na ime sastava tužbe, zastupanja na 4 ročišta, sastava 1 obrazloženog podneska (svaka radnja po 1.406,25 kn), sve uključujući pripadajući PDV, te je na ime tih radnji tuženiku priznat ukupni trošak od 8.437,50 kn.

27. Tužitelju je također priznat trošak nastao vezanog za prometno-strojarsko vještačenja u iznosu od 3.621,60 kn.

28. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u  iznosu od 300,00 kn, te na presudu u iznosu od 300,00 kn.

29. Dakle, tužitelju je na ime cjelokupnog parničnog troška priznat iznos od 12.659,10 kn              .

30. Iskazivanje dosuđenih iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22).

31. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

 

U Županji 14. travnja 2023.

                                                             Sudac      

                  Helena Zetić v.r.

             

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovoga suda, pisano u 3 primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojoj se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu,  smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

              Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP)

              Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

 

 

Obavijest:

1. Tužitelj: po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž.
2. Tuženik: po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.

 

1fiksni tečaj konverzije 7,53450