1

                            Poslovni broj: Gž R-252/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-252/2022-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. V. D., OIB: …, Z., zastupane po punomoćnici M. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika D. bolnice S., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi  tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5919/2021-8 od 27. listopada 2022., 14. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e   

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5919/2021-8 od 27. listopada 2022. u dosuđujućem dijelu u točki I. i III. izreke.

 

2. Točka II. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku D. bolnica S., iz Z., OIB: …, da tužiteljici I. V. D., iz Z., … OIB: …, isplati iznos od 6.869,60 kn / 911,75 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 516,40 kn od 12.02.2016. pa do isplate,

- iznos od 516,40 kn od 11.03.2016. pa do isplate,

- iznos od 516,40 kn od 12.04.2016. pa do isplate,

- iznos od 516,40 kn od 12.05.2016. pa do isplate,

- iznos od 515,30 kn od 13.06.2016. pa do isplate,

- iznos od 515,50 kn od 12.07.2016. pa do isplate,

- iznos od 519,00 kn od 11.08.2016. pa do isplate,

- iznos od 519,00 kn od 12.09.2016. pa do isplate,

- iznos od 519,00 kn od 11.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 519,00 kn od 11.11.2016. pa do isplate,

- iznos od 605,56 kn od 13.12.2016. pa do isplate,

- iznos od 655,10 kn od 12.01.2017. pa do isplate,

- iznos od 436,53 kn od 13.02.2017. pa do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku tužiteljici, naknaditi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.625,00 kn / 348,40 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućom od dana 27. listopada 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da je preinači te odbije tužbu i tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a zatražio je i trošak za sastav žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženik ne navodi u žalbi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst,  25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) uzeo da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

 

6. Tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

6.1. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu tih žalbenih navoda i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi te utvrdio da je valjano obrazložena i neproturječna te da se može ispitati, a niti pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio takve povrede.

 

7. Tužiteljica tužbom traži na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune 2011.) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. (dalje: Arbitražna odluka iz 2011.) isplatu od 6.869,60 kn / 911,75 eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose razlike plaće od siječnja 2016. do zaključno s plaćom za siječanj 2017. Tvrdi da je u tom periodu bila zaposlenik tuženika na poslovima voditelja prehrane i da je tuženik pogrešno obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn.

 

8. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće:

- tuženik je u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. tužiteljici plaću obračunavao i isplaćivao prema osnovici za obračun plaće od 5.108,84 kn,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na temelju kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, a u članku III. utvrdili su način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn utvrđuje nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- Arbitraža odluka iz 2011., sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži utvrdila je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a u 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

- sukladno članku 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10.; dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, a isto je propisano i člankom 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12.; dalje: TKU/12).

 

7.1. Polazeći od tih činjenica, sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune 2011. jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom iz 2011., TKU/12 te Vjerodostojnim tumačenjem te stoga što prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti pa je irelevantno što Izmjene i dopune iz 2011. nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. U vezi toga, sud prvog stupnja obrazlaže da bi na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena i dopuna iz 2011. utjecalo da je navedeni sindikat bio isključen iz samog pregovaranja o istima, a da tuženik to nije dokazao. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Nadovezuje se da su navedene Izmjene i dopune iz 2011. unesene i u TKU /2012 koji je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune pa da stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

 

7.2. Zaključak je suda prvog stupnja da su navedene Izmjene i dopune iz 2011. u svakom slučaju postale dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali te da se prema članku 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17.; dalje: ZR) kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a da kolektivni ugovor može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa pa, budući da su plaće svakako važan dio radnog odnosa, da upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Nadalje, zaključak je suda prvog stupnja da su Izmjene i dopune iz 2011. zaključene na rok od 5 godina, ali da se sukladno članku 199. stavak 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora pa da prema tome važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, odnosno da je rok važenja navedenih Izmjena  istekao 26. siječnja 2017. i da stoga Izmjene i dopune 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti. Ocjena je suda prvog stupnja da se članak VII. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na odgodu primjene članka III. i jer iz teksta i smisla članka VII u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određenog člankom IV., dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a pa da sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice.

 

7.3. Na temelju tih svih navedenih činjenica, pozivom na podatke koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a iz kojih proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao te da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2 %, sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tako da je naložio tuženiku da plati tužiteljici ukupno 6.869,60 kn/911,75 eura, odnosno razliku plaće obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn (točka I. izreke) i parnični trošak od 2.625,00 kn/348,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), a odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka II. izreke).

 

8. Tuženik u žalbi osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice i svoju pasivnu legitimaciju te postojanje bilo kakve obveze tuženika na isplatu prema tužiteljici. Smatra da prvostupanjska presuda nije zakonita, odnosno da sud prvog stupnja nije naznačio niti jednu odredbu zakona na temelju koje se može zaključiti da bi predmetne Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće predstavljale valjani pravni posao u skladu s pozitivnim propisima hrvatskog zakonodavstva. Nadovezuje se da je sud prvog stupnja u potpunosti zanemario njegov prijedlog da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska kao umješač na strani tuženika čime bi se zasnovao intervencijski efekt.

 

9. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, a prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno navedenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Ovaj sud je prethodno je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog koje se žali tuženik, a isto tako nalazi da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Neosnovani su prigovori tuženika kojima dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice i svoju pasivnu legitimaciju, a koji su sadržajno vezani za pravnu valjanost Izmjena i dopuna iz 2011.

 

11.1. Naime, utvrđeno je da navedene Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (dalje: Sindikat) i da to nema utjecaj na pravnu valjanost jer tuženik nije dokazao da je Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja o predmetnim Izmjenama i dopunama iz 2011. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama na koje se poziva sud prvog stupnja zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, odnosno da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. S tim u vezi, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Konačno, valja napomenuti i to da ni jedan od potpisnika Izmjena i dopuna iz 2011 nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

 

11.2. Obzirom na naprijed navedeno, sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo utvrdivši da Izmjene i dopune iz 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi te da članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

 

11.3. Dakle, žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zaključak suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju niti postoje razlozi koji dovode u pitanje osnovu potraživanja tužiteljice, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika.

 

12. Tuženik se žali navodeći da je sukladno članku 211. ZPP-a istaknuo prijedlog da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska putem nadležnog Državnog odvjetništva te da se Republiku Hrvatsku pozove na miješanje na strani tuženika, a da je taj prijedlog sud prvog stupnja u potpunosti zanemario.

 

12.1. Točni su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja zanemario prijedlog da se o ovoj parnici obavijesti i pozove Republika Hrvatska da kao umješač na strani tuženika stupi u parnicu, ali  tu se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 211. ZPP-a, odnosno žalbenom razlogu zbog kojeg se obzirom na članak 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

 

 

 

13. Iz obrazloženih razloga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu te je odlučeno kao u izreci.

 

Koprivnica, 14. travnja 2023.