1

                            Poslovni broj: 9 Gž Ovr Ob-2/2023

 

Poslovni broj: 9 Gž Ovr Ob-2/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. S. iz Ž., OIB: ... i ovrhovoditeljice A. S. iz Š., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćnici A. B., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika D. G. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. R., odvjetnici iz Z., radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr Ob-15/2022 od 6. ožujka 2023., dana 14. travnja 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr Ob-15/2022 od 6. ožujka 2023. pod točkom I. i III. izreke.

 

II. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršeniku postupati po rješenju Općinskog suda u Zadru broj P Ob-110/22 od 13. rujna 2022., sukladno terminima određenim tim rješenjem, uz napomenu da ako ovršenik ne ispuni obvezu da će mu sud izreći i provesti novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kn. Ujedno je pod točkom II. izreke u preostalom dijelu prijedlog za određivanje ovrhe u odnosu na zahtjev za predaju i oduzimanje djeteta odbijen kao neosnovan, a pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan i zahtjev ovrhovoditelja i ovršenika za naknadom troškova ovog postupka, te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Navedeno rješenje u odnosu na točke I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje o ovrsi te ovršeniku dosudi troškove prvostupanjskog postupka, te trošak sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji ističu da su navodi žalbe ovršenika pogrešni, a posebno u dijelu u kojem se navodi da bi postupanje suda bilo suprotno odredbama Obiteljskog zakona, smatrajući da je novčana kazna koja je određena ovršeniku i više nego adekvatna, slijedom čega žalbu ovršenika predlažu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

 

5. Nije sporno da je predmet ovog postupka postupanje po prijedlogu ovrhovoditelja radi određivanja ovrhe održavanjem susreta i druženja između ovrhovoditelja i mlt. M. G. sukladno rješenju prvostupanjskog suda pod brojem P Ob-110/2022 od 13. rujna 2022. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ob-33/2022 od 16. studenog 2022., oduzimanjem mlt. M. G. od ovršenika ili bilo koje treće osobe kod koje se dijete zatekne, te predajom djeteta ovrhovoditeljima ili pak jednom od ovrhovoditelja.

 

6. Kako se prema čl. 521. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 96/19 i 47/20 – dalje: ObZ) ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom može provesti između ostalog i temeljem odluke o privremenoj mjeri, a sukladno čl. 523. st. 1. i 2. ObZ-a sud će s obzirom na okolnosti slučaja odrediti ovrhu izricanjem i provođenjem ili novčane kazne do 30.000,00 kn ili zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do 6 mjeseci, pa kako u prijedlogu za ovrhu ne mora biti označeno sredstvo ovrhe, a ako je označeno sud nije vezan prijedlogom stranaka, prvostupanjski sud, analizirajući sve provedene dokaze u ovom postupku, zaključuje da je do realizacije osobnih odnosa ovrhovoditelja s unukom došlo tek tijekom trajanja ovog postupka, odnosno u prosincu, iako je prvi susret bio određen u listopadu, da je uočeno nevoljko postupanje ovršenika prema pravomoćnoj privremenoj mjeri koji većinu nerealiziranih osobnih odnosa pravda ranije dogovorenim planovima s djetetom, pa kako ovršenik ne izražava spremnost suradnje s ovrhovoditeljima u slučaju nemogućnosti ostvarenja susreta i druženja s djetetom prema terminima predviđenim privremenom mjerom, isti je sud našao opravdanim odrediti ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom izricanjem i provođenjem novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kn.

 

7. U žalbi ovršenik ističe da je doneseno rješenje o ovrsi u suprotnosti sa prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja, jer je sud donio odluku koju isti nisu ni tražili, odnosno o onom što su ovrhovoditelji tražili sud je odlučio pod točkom II. rješenja, pa ovršeniku nije jasno kako sud može i kako uopće odlučuje samoinicijativno o nečem što nije ni zatraženo.

 

8. U odnosu na točku I. izreke ističe kako je navedena odluka preuranjena, jer se ovršeniku sud trebao najprije ostaviti rok za postupanje po privremenoj mjeri, da bi onda mogao odmjeriti da li ovršenik zaslužuje novčanu kaznu, odnosno koliki iznos kazne mu se određuje, a da nije obrazloženo zašto smatra da je potrebno odrediti ovršeniku baš kaznu od 5.000,00 kn. Tvrdi da je u cijelosti uspio u postupku pa da mu pripadaju i troškovi.

 

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, s obzirom da ovršenik sadržajno uopće ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka nije opterećena ni jednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Nadalje, kako su odredbom čl. 509. ObZ-a propisani posebni postupci ovrhe radi predaje djeteta, ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom i uzdržavanja, a prvostupanjski sud je prije donošenja odluke postupio sukladno odredbi čl. 522. st. 1. navedenog Zakona te zakazao ročište na kojem je osobno saslušao stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti i utvrdio da je do realizacije osobnih odnosa ovrhovoditelja kao djeda i bake prema unuci, a temeljem naprijed navedene privremene mjere došlo tek u prosincu 2022., iako je prvi susret bio određen sukladno istoj privremenoj mjeri u listopadu 2022., pa kako ovršenik ni u žalbi ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da je na osnovi iskaza stranaka uočeno nevoljko postupanje ovršenika prema privremenoj mjeri koju većinu nerealiziranih osobnih odnosa pravda ranije dogovorenim planovima s djetetom, a kako ne izražava spremnost suradnje s ovrhovoditeljima u svezi ostvarivanja osobnih kontakata djeda i bake s unukom, i ovaj sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud odredio ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditelja s djetetom, posebno vodeći računa da i iz mišljenja Centra za socijalnu skrb, Područni ured Z. proizlazi da ti kontakti nisu u suprotnosti s interesima mlt. M..

 

11. Kako su odredbom čl. 523. ObZ-a propisana sredstva ovrhe u postupku radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, pa je stavkom 2. navedenog članka određeno da sud nije vezan prijedlogom stranke u svezi sredstva ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud pod točkom I. odredio ovrhu izricanjem i provođenjem novčane kazne ako ovršenik ne ispuni navedenu obvezu koja mu je određena ovršnim rješenjem, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi ovršenika da je sud pogrešno donio odluku pod točkom I. izreke jer sud nije vezan prijedlogom ovrhovoditelja.

 

12. Kako ObZ samostalno propisuje postupak ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosima  s djetetom, a time i sredstva ovrhe, pa se sukladno odredbi čl. 523. st. 1. navedenog Zakona ovrha određuje izricanjem i provođenjem novčane kazne ili kazne zatvora, zakonito je prvostupanjski sud odredio ovrhu na način da ovršenik postupi po navedenoj privremenoj mjeri u svezi ostvarivanja osobnih kontakata ovrhovoditelja i njihove unuke kako su određeni istom, uz prijetnju izricanja novčane kazne ako ovršenik ne postupi po navedenom, koja kazna je određena bliže minimumu propisanog iznosa, a ne maksimalnog iznosa, pa su neutemeljeni žalbeni navodi da mu je u rješenju o ovrsi trebao biti određen rok za ispunjenje i da nije obrazloženo zašto je određena  novčana kazna baš od 5.000,00 kn.

 

13. Kako je i u odnosu na odluku o troškovima pod točkom III. izreke pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe ovršenika potvrditi točku I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, dok je u nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena odluka ostala neizmijenjena.

 

U Varaždinu 14. travnja 2023.