1

Poslovni broj: 18. UsI-368/23-6

 

 

                                                                            Poslovni broj: 18. UsI-368/23-6

 

                  

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. M. iz G., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica A. T., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., OIB:  …, radi nepripadne isplate obiteljske mirovine, 13. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-03/19-01/03322554709, URBROJ: 341-99-05/3-19-009948 od 30. siječnja 2020.

              II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: 140-03/19-01/03322554709, URBROJ: 341-99-05/3-19-009948 od 30. siječnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I 140-03/18-02/03322554709, URROJ: 341-15-05/3-18-013997, broj spisa: … od 24. kolovoza 2018., kojim je u toč. I utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 4. studenog 2010. do 31. listopada 2011. u svoti od ukupno 64.491,89 kn, a toč. II tužiteljica je obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja, u korist žiroračuna Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.              

2.              Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja, tužiteljica ističe kako je temeljem odredaba Zakona stekla pravo na obiteljsku mirovinu kao majka smrtno stradalog branitelja iz Domovinskog rata, nije jasno zašto bi ista mirovinska primarna bila njoj nepripadno isplaćena, obzirom su ista mirovinska primanja dodijeljena tužiteljici temeljem pravomoćnog rješenja HZMO-a, Područni ured u S., a koje je rješenje tuženik samostalno donio na temelju svih prikupljenih dokaza. Navedenim rješenjem od 1. listopada 2009., tužiteljici je priznato dakle pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti sina, a da bi se donijelo takvo rješenje, bilo je potrebno utvrditi sve činjenice i dokaze, a koje je isti organ koji je donio navedeno rješenje, u potpunosti utvrdio pozivajući se na zakonske odredbe, pa slijedom, isto rješenje nije niti protupravno niti nezakonito. Naime, u vrijeme donošenja navedenog rješenja bili su ispunjeni svi uvjeti koji su trebali biti da bi se dodijelila mirovinska primanja ovdje tužiteljici, pa slijedom navedenog ista primanja nakon potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja i uzetih svih dokaza u vrijeme donošenja, ne mogu poslije postati nepripadna. Nadalje, navodi se da obveza vraćanja davanja stečenog bez obveze, postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZOMO-u. Ovakav navod i zaključak u ovom predmetu, ne može se upotrijebiti niti kao takav obrazložiti, obzirom je tužiteljica, svoja mirovinska primanja stekla kao majka smrtno stradalog branitelja iz Domovinskog rata, a sve temeljem članka 24., 25., 29. i 109. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te temeljem Rješenja HZMO-a, Područni ured u S., broj predmeta: …, Klasa; 140-03/18-02/03322554709, Ur. Broj: 341-15-05/3-09-022009 od dana 1. listopada 2009., a koje je rješenje na pravu osnovano. Tužiteljica se poziva na zastaru potraživanja predmetnih mirovinskih primanja odnosno obiteljske mirovine za razdoblje od 4. studenog 2010. do 31. studenog 2011., obzirom je zastara potraživanja rok od 5 godina čime je 2016. nastupila apsolutna zastara ovog potraživanja. NadaIje, odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, potraživanja mirovinskih primanja stečenih temeljem istog Zakona, zastarijevaju u roku od 3 godine, a koji je Zakon lex specialis u odnosu na ZOMO i Zakon o obveznim odnosima, pa je temeljem istog Zakona, apsolutna zastara nastupila još 2014. Također, osporava i visinu potraživanja tuženika, kao pravno neosnovanu.

3.              Slijedom navedenog, predlaže sudu uvažiti tužbu te poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

4.              Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja.

5.              Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.              Sud je 6. travnja 2023. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              U postupku ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u priloženi spis tuženika, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Razmatranjem svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Člankom 166. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13. – 62/18. – dalje u tekstu: ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

10.              Člankom 166. stavak 2. ZOMO propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

11.              Člankom 166. stavak 3. ZOMO propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

12.              Člankom 166. stavak 4. ZOMO propisano je da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

13.              Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljici rješenjem Područnog ureda u S., broj: … od 7. kolovoza 2018. prestalo pravo i obustavljena isplata obiteljske mirovine sa 3. studenim 2010., a koju je koristila kao majka pokojnog hrvatskog branitelja M. M. od 1. listopada 2009. Rješenjem Područnog ureda u S. broj …, od 16. kolovoza 2018. tužiteljici je ponovno uspostavljena isplata njezine starosne mirovine sa 4. studenim 2010., a koja joj je bila priznata 16. kolovoza 2005. te isplaćivana do 30. rujna 2009. kada je prešla na korištenje obiteljske mirovine po sinu M. M..

14.              Rješenjem tuženika Klasa: 140-03/19-02/03322554709, Urbroj: 341-99-05/3-19-000335, broj spisa: 232198 od 11. rujna 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog  ureda u S., Klasa: UP/I 140-03/18-01/03322554709, Urbroj: 341-15-05/3-18-013068, broj spisa: 46169 od 7. kolovoza 2018.

15.              Presudom posl. br. UsI-3313/19-11 od 22. siječnja 2021., koja je postala pravomoćna 11. siječnja 2023. ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika KLASA: 140-03/19-02/03322554709, URBROJ: 341-99-05/3-19-000335, broj spisa:  … od 11. rujna 2019. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I 140-03/18-01/03322554709, URBROJ: 341-15-05/3-18-013068, broj spisa: … od 7. kolovoza 2018., kojim je zamijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: 140-03/10/02/03322554709, URBROJ: 341-15-05/3-10-018130, broj spisa: … od 8. lipnja 2011. te je odlučeno da se zainteresiranoj osobi T. M. priznaje pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 4. studenoga 2010., kao djetetu M. M., smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

16.              Nastavno, tuženik je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak utvrđivanja nepripadne isplate, obzirom je utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 4. studenog 2010. do 31. listopada 2011. primala mirovinu bez pravne osnove u iznosu od 64.491,89 kn.

17.              Obzirom je rješenjem od 7. kolovoza 2018. tužiteljici utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu i obustavljena je isplata te obiteljske mirovine sa danom 3. studeni 2010., to je pravilno osporenim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 4. studenog 2010. do 31. listopada 2011. primala mirovinu bez pravne osnove, slijedom čega je utvrđen nepripadno isplaćen iznos od 64.491,89 kn.

18.              Imajući u vidu da je neosnovano primanje obiteljske mirovine od strane tužiteljice utvrđeno tek donošenjem rješenja od 7. kolovoza 2018., ukazuje se neosnovanim prigovor o nastupu zastare, a sukladno odredbi članka 168. ZOMO.

19.              Sud je kao nesvrsishodan odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se sasluša na okolnost visine njenih primanja jer smatra da joj je predmetnim zahtjevom za povrat isplaćene mirovine nametnut prekomjeran teret, budući da je obveza povrata utvrđena temeljem kogentne zakonske odredbe.

20.              Uvažavajući sve izneseno i u ovom postupku utvrđeno, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, Sud je riješio kao u izreci ove presude.

21.              Nadalje, tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

22.              Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

23.              Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, predmetni zahtjev za naknadu troška upravnog spora je odbijen, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

 

U Zagrebu  13. travnja 2023.

 

 

Sutkinja

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.