Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3166/2017-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice mal. N. Č., O.: …, S.,
zastupana po zz M. Č., a ona po punomoćniku Ž.
V., odvjetniku u S., protiv tuženika A. O. d.d., Z.,
O.: …, zastupan po O. G. &
partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana
2.ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 13.travnja 2023. na ročištu
za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I - Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 144,67 EUR
(1.089,98 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21.lipnja
2017. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja
2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
II - Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana zakonsku zateznu kamatu
na iznos od 7.202,87 EUR (54.270,02 kuna) tekuću za razdoblje od 21.lipnja 2017.
do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do
17.siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
III – Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik u
roku od 15 dana isplati iznos od 6.482,18 EUR (48.840,00 kuna) sa zateznim
kamatama koje teku od 21.lipnja 2017. do isplate.
IV - Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu
od 1.221,65 EUR (9.204,52 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj
iznos od 13.travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 21.6.2017. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade
neimovinske i imovinske štete u iznosu od 122.000,00 kuna. Tužba se činjenično
temelji na tome da je tužiteljica kao putnica u vozilu ozlijeđena u prometnoj nezgodi,
a vozilo je bilo osigurano kod tuženika.
1.1.Podneskom od 5.12.2022., nakon vještačenja, tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 104.200,00 kuna.
Također, podneskom od 1.2.2023. smanjila je tužbeni zahtjev dodatno na iznos od 49.929,98 kuna navodeći da je tuženik dana 17.1.2023. platio 54.270,02 kuna.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo: da priznaje pasivnu legitimaciju i
odgovornost svog osiguranika; da prigovara suodgovornosti zbog nekorištenja
pojasa; da je u mirnom postupku isplatio 18.280,00 kuna pa se protivi visini tužbenog
zahtjeva.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane
dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te
vještačenjem po vještacima M. J., N. I. i S. B..
Dokaz kombiniranim vještačenjem nije izveden budući da tuženik nije uplatio
predujam izvođenja tog dokaza iako je rješenjem od 7.9.2022. pozvan da to učini.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljici koju
je zadobila kao vozačica vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi.
4.1.Među strankama je u ovom stadiju postupka sporna visina potraživanja posebno s obzirom i na istaknut prigovor podijeljene odgovornosti.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim
odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO),
Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11,
80/13, 158/13, 92/14, dalje: ZSPC).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao posljedice ozljeđivanja (politrauma, krvarenje ispod paučinaste moždane opne, tanki krvni izljev ispod tvrde moždane ovojnice, ruptura slezene, prijelom 3.rebra
lijevo, napuknuće 2. i 4. rebra lijevo, ugrizna rana jezika) kod tužiteljice su, prema
mišljenjima gore navedenih vještaka, nastali:
a)bolovi jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 28 dana i blagog intenziteta 84 dana, kao i još 2 sata dnevno kroz 6 mjeseci;
b)oštećenje tjelesnog zdravlja za ukupno 20% za koliko je umanjena životna
aktivnost uz navođenje da su osobe bez slezene podložne lakšoj mogućnosti
infekcije i slabije odgovaraju na infektivni agens te su manje imunološki suficijentni;
c)tzv. primarni strah nije trpjela zbog gubitka svijesti, sekundarni strah jakog
intenziteta koji trajao 7 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 4 tjedna, a
sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od nekoliko mjeseci uz dodatno
navođenje da dječji strah ima veći intenzitet i trajanje te da djeca nemaju zrele
mehanizme obrane;
d)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći sveukupno 120 sati;
e)naruženost srednjeg stupnja zbog postoperacijskog ožiljka u predjelu velike
medijalne laparotomije te drenaže trbuha koje je vidljivo u uvjetima obnaženosti tog
dijela tijela;
e)neugodnosti tijekom liječenja kao što su upućivanje u bolnicu i hospitalizacija 17
dana, trepanacija (pravljenje otvora na lubanji), ušivanje rane na jeziku, odstranjenje
slezene, MSCT snimanje, priključenje na respirator, kontrole kod specijalista,
ambulantno liječenje i rehabilitacijske vježbe;
Na objedinjena konačna mišljenja vještaka stranke nisu imale primjedbi pa im i ovaj
sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluju stručna i logična, te ih ovaj sud
smatra vjerodostojnim dokazima.
5.1.Tužiteljica se prije utuženja obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom i to
1.2.2016. koji datum je naveden na prijamnom štambilju (list 148).
Liječenje tužiteljice je, prema mišljenju vještaka J. i I., završeno protekom
6 mjeseci od dana nezgode tj. 6.6.2016.
5.2. Tuženik je tužiteljici prije utuženja 6.7.2017. isplatio ukupno 18.280,00 kuna što je
vidljivo iz naloga, a taj iznos je isplatio polazeći od pretpostavke o 50%-noj
suodgovornosti navedenoj u prijedlogu sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 132-
133). Nesporno je među strankama da je tuženik 17.1.2023. platio daljnjih 54.270,02
kuna.
5.3.Tužiteljičina majka je pravomoćno osuđena za kazneno djelo izazivanja prometne
nesreće što je vidljivo iz presude br. K-720/16 od 23.1.2017. U vještvu C. za
prometna i tehnička vještačenja d.o.o. (list 91-107), sačinjenog za potrebe istražnog
postupka, citiran je iskaz okrivljenice tj. zakonske zastupnice tužiteljice koja je navela
da se tužiteljica kroz igru s drugom djevojčicom u autu otkopčala i izašla iz sjedalice,
odnosno da je ona dozvolila djetetu da izađe iz sjedalice.
6.S obzirom na navedeno pod točkom 5., temeljem odredbe čl.1100.ZOO-a bi
tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 100.000,00 kuna zbog
povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja
pravične novčane naknade uzeti su u obzir OK VS RH
od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020., kao i činjenica da je tužiteljica
ozljede zadobila u dobi od 4 godine i da će cijeli svoj život trpjeti posljedice
ozljeđivanja.
6.1.Što se tiče prigovora podijeljene odgovornosti, treba reći da je tužiteljica s
obzirom na svoj uzrast temeljem čl.163.st.4.ZSPC trebala biti u posebnoj sigurnosnoj
sjedalici, u kojoj sjedalici je sjedila te se i otkopčala (vidjeti toč.5.3.).
Međutim, punomoćnik tužiteljice tvrdi da ona kao dijete od 4 godine nije mogla sama
koristiti pojas već je to za nju morala učiniti zakonska zastupnica tj. majka koja je
upravljala tim vozilom za koje vozilo odgovara tuženik.
Odredbu čl.1092.ZOO pravna teorija (G. i dr.: Komentar ZOO, str. 1695) tumači
tako da je subjektivni odnos oštećenika prema nastanku ili povećanju štete u primjeni
ovog instituta irelevantan. Kako sposobnost oštećenika za rasuđivanje, u primjeni
ovog instituta nije od značenja, to se on primjenjuje i u okolnostima kada štetu
prouzroče osobe koje prema ZOO nisu odgovorne za prouzročenu štetu drugome.
Imajući u vidu navedeno tumačenje citirane odredbe i s obzirom na to da se može sa
sigurnošću reći da ne bi došlo do ispadanja tužiteljice iz vozila da je bila vezana, to
se može zaključiti da je, time što je bila nevezana u trenutku nesreće, doprinos
tužiteljice nastanku štete 30% koji postotak za slične situacije prihvaća i sudska
praksa (VSRH, Rev-x 1237/13).
6.2.S obzirom na to da je tužiteljici dosad tuženik isplatio 72.550,02 kuna, a zbog
podijeljene odgovornosti od 30%, za neimovinsku štetu bi joj pripadalo 70.000,00
kuna, to je tuženik u cijelosti podmirio neimovinsku štetu.
6.3.Tužiteljica na dragovoljno plaćeni iznos od 54.270,02 kuna traži i zatezne kamate
od 21.6.2017. do 17.1.2023. Budući da je liječenje dovršeno 6.6.2016., to tužiteljici
svakako pripadaju zatezne kamate od 21.6.2017. pa do dana plaćanja tog nespornog
iznosa tj. do 17.1.2023. te su stoga temeljem čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a
dosuđene zatezne kamate.
6.4.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužiteljici je bila potrebna sveukupno 120 sati. S
obzirom da sudska praksa (VSRH, Rev-2122/10) prihvaća cijenu od 35,00 kuna za
sat pružanja tuđe pomoći i njege, to se dobije iznos od 4.200,00 kuna koliko bi joj
pripadalo, a kad se odbije postotak suodgovornosti, dobije se iznos od 2.940,00
kuna.
Budući da je povrh 70.000,00 kuna tuženik platio još i 2.550,02 kuna, tim plaćanjem
je namiren dio potraživanja na ime tuđe pomoći i njege pa je stoga temeljem
čl.1095.st.1.ZOO tuženiku naloženo platiti razliku u iznosu od 389,98 kuna (2.940,00-
2.550,02) što nakon konverzije iznosi 51,76 EUR.
Pružanje tuđe pomoći i njege je trajalo ukupno 6 tjedana od ozljeđivanja te je
svakako dovršeno do podnošenja tužbe 21.6.2017. Stoga, imajući u vidu navedeno,
kao i činjenicu kako sudska praksa (VSRH, Rev-3197/2015) tumači odredbe Zakona
o obveznim osiguranjima u prometu u svjetlu tijeka zateznih kamata, temeljem
čl.29.ZOO na navedeni iznos dosuđene su zatezne kamate od 21.6.2017. do isplate,
prema traženju tužiteljice.
6.5.Glede troškova liječenja, mišljenje je vještaka da su se mogli ostvariti na teret
HZZO, ali tužiteljici su svakako nastali određeni troškovi u svezi odlazaka na
preglede u bolnicu pa temeljem čl.1095.st.1.ZOO u vezi s čl.223.st.1.Zakona o
parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), a uzimajući u obzir
cijene autobusnih karata (javno dostupne na web stranici P. S. i količinu
odlazaka na preglede i rehabilitacijske vježbe, ovaj sud dosuđuje tužiteljici iz ove osnove 700,00 kuna što nakon konverzije iznosi 92,91 EUR.
Sve ove putne troškove je tužiteljica imala do dana podnošenja tužbe. Stoga, imajući
u vidu navedeno, temeljem čl.29.ZOO na navedeni iznos dosuđene su zatezne
kamate od 21.6.2017. do isplate.
6.6.Imajući u vidu postavljeni zahtjev te dosuđene iznose, tužbeni zahtjev je odbijen u pogledu preostalih 48.840,00 kuna (6.482,18 EUR) sa zateznim kamatama.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP i na odredbama
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).
Tužiteljica je u ovom sporu, s obzirom na iznos dosuđen i dragovoljno isplaćen od
strane tuženika tijekom parnice, uspjela 53%, a tuženik 47% pa bi tuženik trebao
tužiteljici naknaditi 6% nastalog troška. Prigovaranje suodgovornosti nije uzimano u
obzir u pogledu uspjeha budući da zbog tog prigovora nisu izvođeni nikakvi dodatni
dokazi.
7.1.Tužiteljici bi, da je u cijelosti uspjela, trebalo priznati sljedeći trošak: po 250
bodova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 27.11.2017., 5.11.2021.,
25.11.2022., 5.12.2022. te ročišta od 12.2.2020., 2.7.2021., 125 bodova za ročište od
25.2.2022., 50 bodova za ročište 11.10.2022., 100 bodova za ročište 1.3.2023., što
zbrojeno, pretvoreno u kune i uvećano za PDV od 25% iznosi 42.656,25 kuna. Kad
se doda i 1.570,00 kuna za pristojbu tužbe te 849,00 kuna za pristojbu presude,
dobije se 45.075,25 kuna. No, 6% od tog iznosa je 2.704,52 kuna. Tom iznosu treba
pribrojiti 6.500,00 kuna plaćenih za vještačenja pa se dobije 9.204,52 kuna tj. nakon
konverzije 1.221,65 EUR.
Nije dosuđen trošak sastava ostalih podnesaka zbog ograničenja iz OT da se samo za 4 podneska može dosuditi naknada.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem
čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 13.travnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika