Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Pn 481/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
N. R., O.: …, iz S., zastupanog
po pun. M. J. M., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) Z.
P., O.: …, iz S., pod 2) M.
K., O.: …, iz S., I. 30, pod 3) P. V.,
O.: …, iz S., M. 14 i pod 4) I. G., O.:
…, iz S., R. 1, svi zastupani po pun. I. Č., odvj. u
S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7.
veljače 2023. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika od 1) do 4), dana 13. travnja
2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužni su tuženici pod 1) Z. P., O.: …, pod 2) M.
K., O.: …, i pod 3) P. V., O.: …, solidarno u
roku od 15 dana isplatiti tužitelju N. R., O.: …, iznos od
6.237,97 EUR/47.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od
presuđenja do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena.''.
II.Dužna je tužena pod 4) I. G., O.: …, u roku od 15 dana
isplatiti tužitelju N. R., OIB: …, iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00
kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. travnja 2023. g. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj od tužene pod 4) zatražio isplatu
iznosa od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev iz
ovog osnova odbija kao neosnovan.
III.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 1), 2) i 3) na ime
troškova postupka iznos od 1.516,46 EUR/11.425,78 kn.
Dužna je tužena pod 4) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog
troška iznos od 388,84 EUR/2.929,69 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom
koja teče od 13. travnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 26. srpnja 2019. g. tužitelj je naveo da je
tuženik pod 1) samovlasno i bez ičijeg odobrenja dana 16. travnja 2018. g. na nekretnini
oznake kat. čest. 1693 k.o. S. izgradio zid ukupne dužine 8,65 m, širine 20 cm i
visine 60-80 cm te na taj način zatvorio ulaz na zemljani parking ispred kuće u kojoj živi
tužitelj sa svojom obitelji, a koji parking je, između ostalih, koristio i tužitelj za parkiranje
svog vozila i prolazak pješice do kuće i garaže. Radi opisanog ponašanja tužitelj je
protiv tuženika pod 1) pokrenuo i postupak radi smetanja posjeda koji se pred ovim
sudom vodi pod poslovnim brojem P. 49/18. U tom postupku da je dana 2. svibnja
2019. g. doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je tuženik pod 1) izvršio smetanje
suposjeda, između ostalog, i tužitelja te mu je naloženo porušiti izgrađeni zid i ukloniti
sav otpadni materijal te omogućiti (i) tužitelju nesmetan suposjed nekretnine. Tuženik
pod 2) da je u dogovoru s tuženom pod 3) ovlastio tuženika pod 1) da podigne zid te je
tužena pod 3) i financijski sudjelovala u gradnji tog zida pa su i tuženici pod 2) i 3)
izravno sudjelovali u protupravnoj radnji podizanja zida. Drugim riječima da su se
tuženici pod 1), 2) i 3) udružili u namjeri da podizanjem zida na kat. čest. 1693 k.o.
Stobreč onemoguće tužitelju korištenje te nekretnine na do tada uobičajeni način: za
prolazak do kuće i parkiranje vozila. Tužitelj da ima bolesnu majku i dijete kojima je
potrebna stalna medicinska skrb. Radi podignutog zida, uvreda i kleveta i lažnog
optuživanja koje je doživio od tuženika, tužitelj da je doživio strah i stres jačeg
intenziteta koji da utječu na njegov svakodnevni život. Zbog podignutog zida da vozilo
Hitne pomoći, koje je bilo pozvano na intervenciju radi pogoršanog zdravstvenog stanja
tužiteljevog mal. djeteta, nije moglo pristupiti do kuće tužitelja te je tužitelj te prilike
morao na rukama nositi svoje dijete do ulice gdje je najbliže moglo doći vozilo Hitne
pomoći. Tužitelj, koji da inače ima dijagnosticiran PTSP kao posljedicu sudjelovanja u
vojnim operacijama u Domovinskom ratu, da se nakon pretrpljenog šoka i stresa radi
toga što je spašavao život svog djeteta prenoseći ga preko izgrađenog zida, bio prisiljen
konstantno psihijatrijski liječiti, inače je sniženog osnovnog raspoloženja, muče ga snovi
traumatskog sadržaja te je sniženog praga tolerancije na frustraciju. Nadalje, da je dana
11. lipnja 2018. g. u S. na adresi R. tužitelj, zajedno s još nekoliko
sumještana, koristeći institut samopomoći, zatrpavao kanal kojeg su prethodno iskopali
tuženici pod 1) i 2) i koji je onemogućavao tužitelju pristup do kuće u kojoj stanuje.
Prilikom zatrpavanja kanala da su pristupili tuženici pod 2) i 4). Tužena pod 4) da je
donijela lopatu te je prijetećim stavom plašila tužitelja. Tuženik pod 2) da je u ruku uzeo
kamen i zamahnuo njime prema tužitelju i vrijeđao ga riječima: ''Govno šiptarsko!''. Do
fizičkog obračuna nije došlo jer je M. C., koji je zajedno s tužiteljem zatrpavao
kanal, to spriječio. Tuženik pod 2) da je pred O. prekršajnim sudom u S. u
predmetu P. J.-28/44/18 lažno optužio tužitelja da je tuženu pod 2) tom prilikom uhvatio
za vrat radi čega je pala na pod. Tužitelj je u tom postupku pravomoćno oslobođen
optužbe. Uslijed verbalnog napada i prijetnji kao i tijekom prekršajnog postupka tužitelj
da je trpio stres i strah zbog neizvjesnosti ishoda tog postupka te zbog realne opasnosti
da bude proglašen krivim zbog neistinitog iskaza svjedoka-tuženika pod 2). Opisanim
protupravnim ponašanjem tuženika od 1) do 3) da je povrijeđeno pravo osobnosti
tužitelja na duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta te su ispunjene
pretpostavke za odgovornost za štetu i dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu
od 47.000,00 kn. Nadalje, tužena pod 4) da je dolaskom na nekretninu na kojoj je
tužitelj zatrpavao kanal vičući lažno optužila tužitelja da je hvatao i stiskao rukama za
vrat uslijed čega je pala na pod te je vrijeđala i klevetala tužitelja na način da je
sastavila, ispisala i javno objavila plakat naslova: ''Ovo su osobe iz S. koje žele
otuđiti tuđu zemlju'' u kojem je navela tužitelja kao jednu od tih osoba. Taj plakat da je
tužena pod 4) zalijepila na više mjesta u S. na kojima se okuplja veći broj ljudi:
na rasvjetnom stupu u blizini crkve, na zidu pored T. biroa i u lučici P.. Time da
je tužena pod 4) neosnovano, neistinito i protupravno prozvala tužitelja čime je naštetila
njegovom ugledu i časti što je kod njega izazvalo duševne bolove dužeg trajanja i jačeg
intenziteta. Tužena pod 4) da je u prisutnosti više osoba izjavila da je upravo ona
sastavila i zalijepila plakat te je svjedok B. B. i vidio da ga lijepi u lučici
P.. Objavljivanjem takvih informacija o tužitelju kao kršitelju zakona da se stvarala
negativna slika o tužitelju koji je u maloj sredini S. poznat širokom krugu
stanovnika te se tužitelj morao opravdavati prijateljima i poznanicima. Objavljivanjem
teksta na plakatu da se izazivao javni prezir, omalovažavanje i rušenje ugleda tužitelja
čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo te mu je
opravdano dosuditi naknadu štete u iznosu od 40.000,00 kn. Predloženo je donošenje
presude kojom će se tuženike pod 1), 2) i 3) solidarno obvezati na isplatu iznosa od
47.000,00 kn, te tuženu pod 4) na isplatu iznosa od 40.000,00 kn s pripadajućim
kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2), 3) i 4) su se u cijelosti usprotivili tužbi i
tužbenom zahtjevu navodeći da tuženik pod 1) predmetni zid nije izgradio samovlasno
bez ičijeg odobrenja te da rješenje o smetanju posjeda nije postalo pravomoćno.
Nadalje, da tuženik pod 2) nije u dogovoru s tuženom pod 3) ovlastio tužitelja pod 1)
podignuti zid niti su tuženici pod 2) i 3) sudjelovali u gradnji podizanja zida. Tužitelj da,
osim toga, radi radnje podizanja zida nije mogao doživjeti bilo kakav stres i strah jačeg
intenziteta. Nejasno da je i kakve je i od koga klevete, uvrede i lažno optuživanje
pretrpio tužitelj. Neistinit da je i navod da vozilo Hitne pomoći nije moglo pristupiti kući u
kojoj stanuje tužitelj i da je tužitelj morao svoje dijete nositi na rukama jer je te prilike
vozilo Hitne pomoći došlo neposredno do kuće tužitelja te tužitelj nije nikoga na rukama
nosio preko bilo kakvog zida. Bolesnu osobu da ne nose nikad članovi obitelji nego
medicinsko osoblje. Zdravstvene teškoće tužitelja da nemaju bilo kakve veze s
tuženicima. Tužitelj da do svoje kuće, kao i uvijek, da dolazi preko M. ulice, a ne
putem koji je naveo u tužbi. Događaj od 11. lipnja 2018. g. da je predmet drugog
postupka u kojem je tužitelj M. K.-u ovom postupku tuženik pod 2), a tužitelj
iz ovog predmeta je u tom predmetu (radi smetanja posjeda broj P. 100/18) jedan od
tuženika. Tužena pod 4) da nije zamahnula kamenom prema tužitelju niti mu se obratila
riječima navedenim u tužbi. Tuženici pod 1) i 3) da uopće nisu bili prisutni događaju od
11. lipnja 2018. g., a što se tiče tuženika pod 2) i 4) da su upravo oni grubo napadnuti
od strane tužitelja i to čak i lopatom. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti
za štetu jer tuženici nisu tužitelju povrijedili bilo kakvo pravo osobnosti. Što se tiče
plakata da tužena pod 4) nema nikakve veze s tim plakatom koji nije ni izradila ni
lijepila.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude O. prekršajnog suda
u S. broj P. J.-2844/18 od 21. siječnja 2019. g., spornog plakata, medicinske
dokumentacije za tužitelja, za njegovog mal. sina i za njegovu majku, fotografija
priloženih uz odgovor na tužbu, medicinske dokumentacije za tuženike pod 1), 2) i 4),
U. o kupoprodaji nekretnine ''U S., 12. listopada 2018. g.'', zaključka od 3.
kolovoza 2018. g., nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2020. g. sa skicom, video snimke
trajanja 6,47 minuta koju je sud pregledao na ročištu od 27. veljače 2020. g., presude
ovog suda broj P. 3009/18 od 14. listopada 2021. g., presude Ž. suda u
Z. broj G.-291/22 od 8. ožujka 2022. g., zaključka ovog suda broj O.-1082/21 od
25. siječnja 2023. g., dopisa O. prekršajnog suda u S. od 19. studenog
2019. g. i dijelova predmeta ovog suda broj P. 49/18 koji su uvezani u spis te
predmeta ovog suda broj P. 100/18 koji su kopirani i zadržani u privitku spisa. Sud je
izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1), 2), 3) i 4) u svojstvu parničnih
stranaka i svjedoka B. B., D. R., N. P., M.
V., D. K., M. C., K. K. i I. I. P..
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete radi
povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a radi ponašanja i postupanja tuženika
pod 1), 2) i 3): onemogućavanja tužitelja u korištenju nekretninom označenom kao kat.
čest. 1693 k.o. S. gradnjom zida, verbalnog napada i upućenih prijetnji i činjenice
vođenja prekršajnog postupka protiv tužitelja. Tužitelj je u odnosu na tuženu pod 4)
zatražio naknadu nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti na ugled, čast i
dostojanstvo radi objavljivanja lažnih informacija o tužitelju koje su bile dostupne većem
broju osoba jer je sastavila i po S. lijepila plakate s negativnim sadržajem o
tužitelju.
-u odnosu na naknadu nematerijalne štete u visini od 47.000,00 kn s
pripadajućim kamatama solidarno od tuženika pod 1), 2) i 3)
Što se tiče onemogućavanja (radi podizanja zida) vozilu Hitne pomoći pristupiti
do kuće u kojoj stanuje tužitelj radi čega je tužitelj morao svoje dijete mal. Ivana
Romanića na rukama nositi do ulice gdje se to vozilo najbliže parkiralo, što je, prema
navodima iz tužbe, tužitelju predstavljalo traumatski događaj radi kojeg je došlo do
povrede njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje, treba navesti slijedeće:
Prije svega, točno je da se radi podizanja zida na nekretnini označenoj kao kat.
čest. 1693 k.o. S. pred ovim sudom pod brojem P. 49/18 vodio postupak radi
smetanja posjeda protiv tuženika Z. P. (u ovom predmetu tuženika pod
2)) i da je doneseno pravomoćno rješenje o smetanju posjeda kojim je, između ostalog,
tuženiku naloženo uspostaviti ranije suposjedovno stanje te porušiti predmetni zid i
ukloniti otpadni i građevinski materijal i omogućiti tužiteljima od 1) do 8), među kojima je
i tužitelj N. R., nesmetani suposjed ove nekretnine te da se rušenje zida
provodi u ovršnom postupku ovog suda O.-1082/21.
To samo po sebi ne znači da je radi gradnje zida, čime je tužitelj zasmetan u
suposjedu nekretnine označene kao kat. čest. 1693 k.o. S., došlo i do povrede
prava osobnosti tužitelja.
Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naveo da su i on i cijela njegova obitelj radi
gradnje spornog zida imali zdravstvenih tegoba. Tako njegov sin da više nije mogao
preko tog podignutog zida prolaziti biciklom, a opisao je i situaciju kad je njegova
supruga radi grčeva sina pozvala Hitnu pomoć: naveo je da se bio strašno prepao za
djetetovo stanje i da je, čim je čuo zvuk sirene vozila, zgrabio dijete u naručje i došao do
R. ulice prelazeći s djetetom preko podignutog zida visine 80 cm koji je izgrađen
od dva niza ''bloketa'' na način da je sjeo na zid i prebacio noge i dijete te dijete unio u
vozilo. Na predočenoj skici lica mjesta koju je u predmetu P. 49/18 izradio vještak
mjernik označio je svoj kuću i R. ulicu i položaj vozila Hitne pomoći te put kojim je
s djetetom u naručju morao proći preko spornog zida za doći do vozila. Prije gradnje
spornog zida da je vozilo Hitne pomoći moglo pristupiti do njegove kuće R.
ulicom istom trasom koju je tužitelj prošao trčeći s djetetom u naručju Osim ovog puta
koji su tuženici zatvorili dizanjem zida da se do njegove kuće ne može automobilom
prići ni s jedne strane. Osim što su mu se radi ove situacije vraćali događaji iz
Domovinskog rata da je te 2018. g. patio i radi toga što nije mogao obrađivati 75 svojih
maslina na području S. i to isključivo iz razloga što strojeve za obradu (''frezu'' i
prikolicu) i gnojivo nije mogao izvesti iz garaže, jer nije mogao autom pristupiti garaži.
Što se tiče prilaza njegovoj kući sa strane M. ulice naveo je da se radi o ulici
položenoj jugozapadno u odnosu na njegovu kuću te da se autom može doći tako da do
njegove kuće ima još 300 m pješačenja.
Tuženik pod 1) u svom je iskazu izrazio sumnju da je tužitelj mogao, kao invalid
Domovinskog rata i osoba s bolesnom kičmom, nositi dijete, što je naveo i tuženik pod
2). Inače da tužitelj i ostali iz grupe osam mještana nikad nisu autom prolazili spornim
dijelom zemljišta, a tužitelj da nikad nije mogao doći do svoje kuće automobilom, ali da
iz pravca M. ulice može doći do svoje kuće skuterem koji vozi, moto
kultivatorom i prikolicom A. te da se radi o udaljenosti od 30, a ne 300 m. Tužitelj da
uopće nema garažu nego konobu-ostavu gdje drži mreže za ribolov. Auto da je tužitelj
držao na spornom parkiralištu što su mu tuženici stalno branili i stavljali na auto natpise
i upozorenja da tu više ne parkira.
Tuženik pod 2) objasnio je sudu u svom iskazu da je prije izgradnje zida vozilo
Hitne pomoći moglo doći do kuće tužitelja ali preko zemljišta koje nije tužiteljevo, gdje
su parkirala vozila unatoč zabrani tuženika. Nakon gradnje zida da vozilo Hitne pomoći
može doći do tužiteljeve kuće na način da parkira u M. ulici, a od M.
ulice do tužiteljeve kuće da ima 30 m. Od M. ulice do svoje konobe tužitelj da
može pristupiti ne samo pješke već i vozeći skuterom, prikolicu i frezu.
Da se do kuće tužitelja može pristupiti iz pravca M. ulice potvrdila je i
tužena pod 3) u svom iskazu te je dodala da se glavni ulaz tužitelju i nalazi na
jugozapadu kuće prema M. ulici, da se pristupa putem koji se godinama koristi
kao glavni put te da se radi o udaljenosti od svega 30 m. Putem sa sjeverne strane da
su se koristili ne samo tužitelj nego i ostali mještani, radi čega je i došlo do gradnje zida
jer je to tuženicima počelo smetati. Tužitelju da nije mogla nastati bilo kakva šteta jer
mu se ništa bitno nije promijenilo, a s obzirom da je mogao prilaziti iz smjera M.
ulice gdje je moglo pristupiti i vozilo Hitne pomoći.
I tužena pod 4) ucrtala je u skicu vještaka geometra iz predmeta ovog suda broj
P. 49/18 mjesto gdje je moglo najbliže kući tužitelja pristupiti vozilo Hitne pomoći, a
radi se o smjeru iz pravca M. ulice. Potvrdila je navode tuženika pod 1), 2) i 3)
vezano za mogućnost pristupa kući tužitelj iz pravca M. ulice moto kultivatorom,
skuterom i prikolicom. Pojasnila je sudu da se radi o gusto naseljenom dijelu S.
koji je dosta nalik V., odnosno G. u S. gdje nitko ne može doći do svoje kuće
direktno autom.
Supruga tužitelja D. R. navela je sudu da je iz pravca M.
ulice njen suprug može pristupiti jedino da na toj ulici parkira i pješači do kuće otprilike
100 koraka.
Svjedokinja N. P. kazala je sudu da od parkiranog vozila Hitne pomoći
u R. ulici do ulaza u kuću tužitelja ima doslovno 10 m. Svjedokinja M. V.
potvrdila je da tužitelj do svoje kuće može doći manjim autom ili motorom iz M.
ulice i to na dva mjesta.
Svjedok D. K. potvrdio je sudu da tužitelj jedne prilike nije mogao
dovesti svoje dijete do vozila Hitne pomoći bez da je bio prisiljen preskakati izgrađeni
zid visok oko 80 cm. Vozilo Hitne pomoći da je prije gradnje zida moglo pristupiti do
kuće tužitelja. Kazao je da se do kuće tužitelja s juga ne može pristupiti vozilom, a s te
strane da vozilo Hitne pomoći može pristupiti na udaljenost od oko 250 m.
I svjedok M. C. potvrdio je navod tužitelja da je gradnjom zida
onemogućen pristup vozilima blizu kuće tužitelja, pri čemu da najviše smeta što ne
može pristupiti vozilo Hitne pomoći. Tužitelj da je oženio sestru svjedoka koji je znao da
je tužitelj do vozila Hitne pomoći nećaka nosio preko izgrađenog zida, a to da je bilo
samo jednom. Ovaj je svjedok udaljenost od mjesta gdje se najbliže može u nuždi
vozilom pristupiti iz smjera M. ulice, ali ne i parkirati, do kuće tužitelja procijenio
na 60 m, koliko da se mora pješačiti. Iz smjera R. ulice, pak, da vozilo može u
slučaju nužde biti do kuće tužitelja zaustavljeno na udaljenosti od 20-ak metara.
Svjedokinja K. K., pak, kazala je da vozilo Hitne pomoći može doći
doslovno na udaljenost od 5 metara do ulaza u kuću tužitelja iz pravca M. ulice.
Svjedokinja I. I. P. kazala je da od mjesta gdje se može parkirati vozilo
Hitne pomoći s morske, južne strane do garaže tužitelja ima doslovno 10 koraka.
Sud je, nadalje, pregledao lice mjesta preko Google karata (maps) te je utvrdio
da je točan navod tužene pod 4) da je cijelo područje gdje je smještena kuća tužitelja i
sjeverno položeno zemljište koje je ograđeno spornim zidom jako usko i pristupačno
vozilima samo do određene udaljenosti do kuća, i da su stanari ovog dijela S. na
takav život uvelike navikli. Sud je uočio da je pristup do kuće tužitelja R. ulicom
sa sjevera dosta širi od pristupa M. ulicom (pa opet R.) s južne
strane, što je vjerojatno razlog zašto je vozilo Hitne pomoći po pozivu supruge tužitelja
pristupilo na najbližu udaljenost ulazu u kuću tužitelja R. ulicom sa sjeverne
strane. I bez obzira što tužitelj do svoje kuće može pristupati i s južne strane, ove jedne
sporne prigode vozilo Hitne pomoći pristupilo je sa sjeverne strane te je tužitelj, po
vlastitim riječima, radi toga što se prepao, uzeo dijete u naručje i sam ga, ne čekajući
medicinske tehničare, trčeći prebacio do parkiranog vozila. Udaljenost koju je tužitelj
morao pretrčati zaista je mala i po ocjeni ovog suda, nije mogla prouzročiti bilo kakvu
povredu prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja, a pogotovo kad se uzme u obzir
da je tužitelj ovu udaljenost prešao samo jednom i preko spornog zida s djetetom
prešao taj jedan put te dijete uspješno doveo do parkiranog vozila.
Stoga je sud ocijenio da do povrede prava osobnosti koja bi dovela do prava
tužitelja na naknadu neimovinske štete nije došlo, pa je tužbeni zahtjev u ovom dijelu
odbijen kao neosnovan.
Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete, odnosno prema odredbi čl.
1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18, dalje ZOO) neimovinska šteta predstavlja povredu prava osobnosti i nastaje
povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj
i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične
novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Osim što je doživio povredu prava osobnosti radi gradnje zida tužitelj je u tužbi
naveo i da je doživio verbalni napad i prijetnje od strane tuženika pod 2) i 4), i to kada je
dana 11. lipnja 2018. g., služeći se institutom samopomoći, s grupom mještana
zatrpavao kanal koji su prethodno iskopali tuženici pod 1) i 2). Tom prilikom da ga je
tužena pod 4) plašila lopatom i prijetećim stavom, a tuženik pod 2) da je uzeo kamen i
tim kamenom zamahnuo prema tužitelju te je fizički obračun spriječio M. C. koji
je uhvatio tuženika pod 2) za ruku te je taj tuženik ispustio kamen.
Osim što su stranke i svjedoci saslušani i na ove okolnosti, sud je pregledao i
video snimku spornog događaja (na ročištu od 27. veljače 2020. g.) kao i presudu
O. prekršajnog suda u S., S. službe u O. broj P. J.-2844/18 od 21.
siječnja 2019. g.
Na pregledanoj snimci sud je uočio da je nakon svađe, sukoba i verbalne
razmirice između dvije skupine osoba: jedna je skupina osoba koje su zatrpavale kanal,
između kojih je i tužitelj, a druga skupina su osobe koje su imale prigovora i primjedbi
na to zatrpavanje, između kojih su tuženici pod 2) i 4), zabilježen i fizički sukob koji se
na snimci dobro ne vidi, a u kojem je, prema njegovim riječima i prema priloženim
fotografijama (list 54 spisa) ozlijeđen tuženik pod 2), a tužena pod 4) se našla na tlu.
U prekršajnom predmetu oba su okrivljena: pod 1) I. G.-u ovom
predmetu tužena pod 4) i pod 2) N. R.-u ovom predmetu tužitelj, oslobođeni
od optužbe za prekršaj protiv javnog reda i mira koji im se stavljao na teret.
Tužitelj je u svom iskazu ponovio da je lažno optuživan da je tuženu pod 4) bacio
na pod te udario i davio, a da to ništa nije istina, da ga je tom prilikom tuženik pod 2)
vrijeđao te je od većeg broja osoba optuživan kako želi oduzeti tuđu zemlju.
Tuženici pod 1) i 3) ovom incidentu nisu bili prisutni i nisu na tu temu sudu imali
bilo što kazati.
Tuženik pod 2), a kako je već navedeno, kazao je da je u ovom incidentu upravo
on dobio batine, i to udarac šakom u bradu, a kako je bila gužva da nije ni znao tko ga
je udario, ali da je nakon pregledavanja snimke zaključio da ga je udario upravo tužitelj.
Priznao je da je tom prilikom postupao u afektu, kao i svi ostali sudionici svađe, da su
svi vikali i da nije siguran da je tužitelju uputio riječi koje se spominju u tužbi, ali je bio
potpuno siguran da nije uzeo nikakav kamen niti je s bilo čime zamahnuo prema
tužitelju. U svom iskazu koji je dao pred Prekršajnim sudom kazao je samo ono što je
vidio: da je tužitelj tuženu pod 4) uhvatio za vrat i bacio na pod što se vidi na video
snimci, pa da nikakvog lažnog svjedočenja nije bilo.
Tužena pod 4) objasnila je da je osoba na video snimci koja ima štaku supruga
tuženika pod 2) i njena sestra, da je uzela lopatu od svog zeta bez namjere da bilo koga
udari ili prestraši, da je i tužitelj imao neki alat u ruci i to motiku, da ju je tužitelj stisnuo
za vrat koji je kasnije bio crven i spustio na tlo.
Supruga tužitelja D. R. ponovila je navode tužitelja, a svjedok D.
K. zajedno s tužiteljem zatrpavao je kanal i opisao je nastali incident: tuženici
pod 2) i 4) i supruga tuženika pod 2) vrijeđali su i pogrdnim imenima nazivali osobe koje
su zatrpavale kanal, tom prilikom tužena pod 4) nije ozlijeđena niti ju je bilo tko gurnuo
već se na podu našla tako što se najvjerojatnije spotakla. S. M. C.
također je bio u grupi osoba koje su zatrpavale kanal te je kazao da su ih verbalno
napali tuženik pod 2), njegova žena K. i tužena pod 4) te da su vrijeđali i mahali
rukama, a prilikom incidenta da nije nitko ozlijeđen. Tuženik pod 2) da je bio uzeo
kamen da će nekoga gađati ali svjedok mu je taj kamen oduzeo. Tužena pod 4) da je
pala jer je to neravan teren, nije vidio da je bilo tko odgurnuo. Svjedokinja K.
K., supruga tuženika pod 2) kazala je da je u tom incidentu batine dobio njen
suprug i njena sestra (tuženici pod 2) i 4)), priznala je da je vikala ali ne tužitelju nego
ženi čiji je sin zatrpavao kanal.
Ostali saslušani svjedoci koje sud nije spomenuo nisu imali relevantnih saznanja.
Kad se iskazi stranaka i svjedoka koje je sud interpretirao dovedu u vezu s
pregledanom snimkom koju je preko mobitela snimila supruga tužitelja ovom se sudu
nameće zaključak da tužitelj nije uspio dokazati svoju tvrdnju da je pretrpio fizičke
prijetnje i to od strane tuženika pod 2) kamenom i od strane tužene pod 4) lopatom. Što
se tiče verbalnih prijetnji i vrijeđanja, jasno je da se radilo o stresnoj situaciji s povišenim
tenzijama, da je taj događaj započeo zatrpavanjem kanala i vikom i vrijeđanjem koje je
uglavnom, kome god je stigla, upućivala supruga tuženika pod 2) K. K. i da je
nakon toga situacija izmakla kontroli te prerasla i u fizičko nasilje. U toj situaciji sud nije
mogao izolirati ponašanje tuženika pod 2) i 4) u vidu verbalnog napada usmjerenog
isključivo prema tužitelju jer je svađa bila sveobuhvatna i nije imala neku posebno
izdvojenu osobu kao objekt napada. Stoga je i za ovaj čin koji je tužitelj u tužbi naveo da
predstavlja povredu njegovog prava osobnosti sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da je takvu povredu pretrpio.
Što se tiče svjedočenja tuženika pod 2) u prekršajnom predmetu kojom je
prilikom taj tuženik kazao da je vidio da je tužitelj uhvatio za vrat tuženu pod 4) koja je
nakon toga pala na pod, ovaj sud ne smatra da je tuženik pod 2) iznio neistinit iskaz i
time namjerno htio kod tužitelja izazvati stres i strah radi neizvjesnosti ishoda tog
postupka. Tuženik pod 2) iznio je ono što je vidio u općem naguravanju, što u
prekršajnom postupku sucu nije bilo dovoljno za donošenje odluke o krivnji tužitelja.
Drugim riječima, odluka kojom se tužitelj oslobađa od optužbe ne znači automatski da
su svjedoci govorili neistine i lažno svjedočili već, onako kako je naveo prekršajni sud u
obrazloženju presude: da su iskazi svjedoka činjenično neusklađeni pa da nije
dokazano da se okrivljena pod 1) našla na tlu nakon što ju je okrivljeni pod 2) uhvatio za
vrat.
Stoga je sud ocijenio da navodima tuženika pod 2) iz njegovog iskaza u
prekršajnom predmetu tužitelju nije nastala bilo kakva šteta, jer se radilo o postupku u
kojem je svatko navodio ono za što je pozvan svjedočiti: ono što se događalo na terenu
prilikom incidenta koji je u jednom trenutku bio, u to se uvjerio i ovaj sud pregledom
video snimke, zbrkan, nejasan i konfuzan, i u kojem je bilo mnogo afekta, strasti,
povišenih tonova, međusobnih optužbi, vike i naguravanja.
-u odnosu na naknadu nematerijalne štete u visini od 40.000,00 kn s pripadajućim kamatama od tužene pod 4)
I konačno, trebalo se osvrnuti na navod tužitelja da ga je tužena pod 4) klevetala
i vrijeđala na način da je sastavila, ispisala i javno objavila plakat naslova ''Ovo su
osobe iz S. koje žele otuđiti tuđu zemlju'' u kojem je navela i tužitelja kao jednu
od tih osoba i koji je zalijepila na više mjesta u S. na kojima se skuplja više ljudi:
rasvjetni stup blizu crkve, zid kraj T. biroa i u lučici P., čime je došlo do povrede
njegovog ugleda i časti i izazivanja duševnih bolova duljeg trajanja i jačeg intenziteta.
Tužiteljev argument da je plakate sastavila i lijepila upravo tužena pod 4) temelji
se na navodima same tužene pod 4) koja je, po mišljenju tužitelja, to i sama priznala i
što je zabilježeno na video snimci koju je sud pregledao u sudnici.
Na ovoj snimci i to baš na 5,37 minuta snimke osoba koja snima, a radi se o
supruzi tužitelja i saslušanoj svjedokinji D. R., obraća se tuženoj pod 4) koja
sjedi na zemlji i govori joj: ''Lipo ste natipkali plakate one, hvala!'', a tužena pod 4) s
poda odgovara: ''Jesmo, natipkat ću opet!'', supruga tužitelja na to: ''Zašto lipite
plakate? Hvala što si priznala, hvala!''.
Tužitelj je u svom iskazu ponovio da je tužena pod 4) na video snimci sve
priznala, te ju je, k tome, i susjed B. B. vidio da to čini te im kući donio jedan
plakat koji je odlijepio u lučici.
Tužena pod 4) u svom iskazu negirala je da je sastavila i lijepila plakate po
S. te je kazala da nema ništa s tim plakatima i da ih je prvi put vidjela kad je
dobila tužbu, a B. B. da je osoba koja izmišlja za tužitelja. Ono što se vidi na
video snimci kad ona, sjedeći na podu priznaje da je lijepila plakate, da se ne odnosi na
sporne plakate već na upozorenja koje je na molbu sestre lijepila na nepropisno parkirana auta na njihovoj zemlji.
Tuženici pod 1) i 2) sudu su naveli da se po S. priča da je te plakate lijepio
upravo svjedok B., odnosno da je to napravio sam tužitelj i njegova ''ekipa''.
Tuženik pod 3) o tome nije imao bilo kakvih saznanja.
Svjedok B. B. ispričao je sudu da je vidio tuženu pod 4) kako u lučici
P. u S. rano ujutro, da je nitko ne vidi, na jedan stup lijepi plakat na kojem je
pisalo da joj uzimaju zemlju i nabrojeno je 8 ljudi, a u ruci je imala i tubu ljepila. Naveo je
da nema govora da je on stavljao te plakate, a kako su u svojim iskazima insinuirali neki
od tuženika (što mu je sud predočio), jer s tim nema nikakve veze, a niti mu je tužitelj
obećavao bilo kakav novac.
Ostali saslušani svjedoci nisu znali tko je postavio sporne plakate po S.,
neki su ih vidjeli, a neki ih uopće nisu vidjeli po S..
Sud nije prihvatio navode tužene pod 4) i iste takve navode svjedokinja N.
P., M. V. i K. K. da su jedini plakati koje je tužena pod 4) lijepila
oni koji su postavljani na nepropisno parkirane automobile na parkingu koji je ograđen
spornim zidom i gdje je zatrpavan sporni kanal.
Prije svega, a po mišljenju ovog suda, između supruge tužitelja, koja je
mobitelom snimala incident prilikom zatrpavanja kanala i tužene pod 4) nije bilo nikakvih
nesporazuma u komunikaciji: supruga tužitelja mislila je na lijepljenje plakata sa
spornim sadržajem po Stobreču, a tužena pod 4) odgovorila je upravo misleći na te
plakate, a ne na upozorenja koja su stavljanja na automobile. Tako je, naime, sud
shvatio i protumačio njihovu komunikaciju. Drugo, potpuno je pogrešno upotrijebiti
glagol lijepiti za upozorenja koja se obično na automobile stavljaju ispod brisača, pa je
sud zaključio da se pod lijepljenjem plakata mislilo isključivo na plakate koji su osvanuli
po S., bili su pričvršćeni ljepilom na, primjerice, rasvjetni stup u lučici P. i
imaju sadržaj koji je tužitelj interpretirao u tužbi te jedan od tih plakata kopirao i dostavio
uz tužbu. Sud nije prihvatio navode ostalih tuženika da se radi o potezu samog tužitelja
ili da je svjedok B. osobno stavljao te plakate i za uzvrat primio naknadu od
tužitelja jer je to ovom sudu potpuno nevjerojatno i previše pakosno da bi se uopće sud
time bavio kod okolnosti što je tužena pod 4) odgovorila supruzi tužitelja, a što je
snimljeno na video snimci.
Stoga je sud zaključio da je tužitelj uspio dokazati da se tužena pod 4) odlučila,
te i poduzela stavljanje plakata po S. i to barem na jedno od mjesta gdje su
nalijepljeni i time većem broju osoba u S., koji je mala sredina u kojoj se svi
poznaju, učinila dostupnim tvrdnju da tužitelj, između ostalih navedenih osoba, želi
otuđiti tuđu zemlju, te da se radi toga treba sramiti, a kako je na plakatu napisano.
Prema mišljenju ovog suda takvim je tvrdnjama i grubim osudama tužena pod 4)
povrijedila pravo osobnosti tužitelja povredom njegovog ugleda i časti. Drugim riječima,
tuženu pod 4) treba smatrati odgovornom za iznošenje neprovjerenih i uvredljivih
navoda o tužitelju te, uz primjenu odredbe čl. 1098. u vezi s čl. 1100. ZOO-a tužitelju
dosuditi naknadu nematerijalne štete koja odgovara stupnju patnje i duševnih boli koju
je pretrpio radi postupaka tužene pod 4).
Kojim je patnjama radi isticanja plakata po S. bio izložen, tužitelj je govorio
sudu u svom iskazu. Naveo je da su ti plakati bili nalijepljeni na tri mjesta, da je njegova
supruga skinula jedan plakat kraj T. biroa, a svjedok B. jedan koji je bio na
stupu u lučici, da se radi riječi s početka i kraja plakata koje ga vrijeđaju osjećao loše jer
su to riječi koje su podobne izazvati javni prezir, omalovažavanje i sram u lokalnoj
zajednici, a bile su ispisane crvenom bojom debelim flomasterom što je dokazao
pružajući na uvid u sudnici original plakata. Naveo je da se osjećao jako neugodno jer
da ga svi mještani S. dobro poznaju, da su ga stalno pitali o čemu se tu radi, da
se morao opravdavati i demantirati tvrdnje da je lopov odnosno kriminalac koji želi oteti
tuđu zemlju. Takve tvrdnje da su čak došle i do njegove djece, koji su osnovnoškolci jer
se u školi o tome pričalo pa je i njima bilo nelagodno i postavljala su se pitanja.
Supruga tužitelja, svjedokinja D. R. također je sudu opisivala stanje
tužitelja vezano za postavljanje plakata te je rekla da su time bili osramoćeni i da su
djeci u školi govorili da im je otac kriminalac, da u S. svatko svakoga dobro
poznaje jer je riječ o maloj sredini i da njen suprug više nije ista osoba.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i njegove supruge smatrajući da su
iskreno ispričali sudu o tome kako se osjećao i tužitelj i cijela njegova obitelj nakon
objavljivanja plakata po S., te je ocijenio da je time došlo do ugrožavanja
tužiteljevog ugleda, dobrog glasa i časti jer je došlo do prenošenja neprovjerenih
navoda o tužitelju i javne osude što je bilo dostupno većem broju osoba, i što je kod
tužitelja izazvalo osjećaj povrijeđenosti u takvom intenzitetu koji opravdava dosuđenje
pravične novčane naknade.
Ocjenjujući stupanj duševnih boli koje je pretrpio tužitelj sud je vodio računa i o
tome da su stranke ovog postupka u dugotrajnom sukobu vezano za sporno zemljište i
mogućnost prolaska i parkiranja tužitelja, što mještanima S., isto tako, nije moglo
ostati nepoznato jer se o tome u maloj sredini zasigurno priča.
Osim toga, sud je vodio računa i o tome da je u trenutku podnošenja tužbe u ovoj
pravnoj stvari pred ovim sudom tekao i spor po tužbi tužitelja M. K. (od 19.
lipnja 2018. g.) protiv tuženika N. R., pod poslovnim brojem P. 3009/18, radi
prestanka uznemiravanja u kojem je donesena presuda od 14. listopada 2021. g. kojom
je tuženiku-u ovom predmetu tužitelju naloženo prestati uznemiravati tužitelja-u ovom
predmetu tuženika pod 2), u izvršenju njegovih vlasničkih prava na nekretnini opisanoj
kao čest. zem. 66/3 z.u. 356 k.o. S. (cijela k.č. zem. 1683), površine 188 m², na
način da na predmetnoj nekretnini parkira osobni automobil ili prikolicu (koji su opisani)
ili da na bilo koji drugi način koristi ili uzurpira bilo koji dio opisane nekretnine te mu je
zabranjeno svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju njegovih
vlasničkih prava na opisanoj nekretnini. Opisana nekretnina predstavlja upravo sporno
parkiralište, a zidić koji je izgrađen na sjeverno položenoj kat. čest. 1693 k.o. S.
izgrađen je upravo da bi se spriječilo pristupanja tom parkiralištu, između ostalih vozila, i
vozilu tužitelja.
Ova presuda potvrđena je presudom drugostupanjskog suda broj G.-291/22 od
8. ožujka 2022. g., a pun. tuženika obje je presude dostavio u spis na ročištu od 30.
ožujka 2022. g., što je ovaj sud prihvatio i pregledao presude u dokazne svrhe jer su
donesene nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu od 12. studenog 2019. g.) u ovoj pravnoj stvari.
To znači da je tužena pod 4) u vrijeme kad nije bila donesena niti prvostupanjska
presuda u predmetu ovog suda P. 300918 odlučila predočiti mještanima S.
tužitelja kao otimača tuđe zemlje koji se ima radi toga sramiti. Istina je da se ispostavilo
da je za tužitelja u pravomoćnoj sudskoj odluci utvrđeno da je uznemiravao pravo
vlasništva tužitelja M. K.-u ovom predmetu tuženika pod 2), kao suvlasnika
opisane nekretnine, na način da je na toj nekretnini bespravno parkirao svoje osobno
vozilo odnosno prikolicu, smatrajući da mu to pravo, radi dugotrajnog izvršavanja,
pripada.
To u svakom slučaju umanjuje štetu koja je nanesena tužitelju jer je tužitelj
postupao protupravno i s tim ponašanjem do odluke suda nije htio prestati. To ipak ne
znači da je tužena pod 4) mogla nesmetano i bez ikakvih posljedica tužitelja, između
ostalih mještana, izvrgavati, i pored pokrenutog postupka pred sudom, javnoj osudi i
kritici uz upotrebu oštrih izraza neprimjerenih u civiliziranoj komunikaciji.
Stoga je sud ocijenio da tužitelju pripada naknada za štetu koja mu je
prouzročena objavom spornih plakata po S., odnosno da iznos od 10.000,00 kn,
predstavlja adekvatnu satisfakciju za duševne bolove koje je trpio tužitelj radi javnog
obavještavanja mještana S. i javne osude u plakatima koje je postavila tužena
pod 4) u kojem je dijelu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu, za
isplatu iznosa od 30.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je u
ovom dijelu odbiti kao neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče
od presuđenja do isplate. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta
nastala nakon toga, što znači da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate iz
odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a u cijelosti osnovan jer bi tužitelju kamata na dosuđeni iznos
glavnice pripadala i od ranijeg datuma.
Tužitelj je u tužbi zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, prema ovoj odredbi, koja
je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice
tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u
izreci.
Odluka o troškovima postupka u odnosu na zahtjev prema tuženicima pod 1), 2) i
3) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), jer je tužitelj u odnosu na ove
tuženike u cijelosti izgubio spor, pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova
postupka kojima su bili izloženi tuženici pod 1), 2) i 3).
Ovim je tuženicima trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i
zastupanja na ročištima od 27. veljače 2020. g., 9. veljače 2021. g., 30. ožujka i 20.
rujna 2022. g. i 7. veljače 2023. g. po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak
zastupanja na ročištu od 12. studenog 2019. g. od 25 bodova.
Ukupan broj bodova od 625 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih
stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (Narodne novine broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22,
dalje Tarifa) od 30% i taj broj bodova (812,5) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife. Iznos koji se dobije na opisani način (12.187,50 kn) trebalo je uvećati za
zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 15.234,38 kn koji je trebalo tuženicima pod 1), 2) i
3) dosuditi u razmjernom dijelu od 3/4, a budući da je pun. tuženika pod 1), 2) i 3)
zastupao i tuženu pod 4) prilikom poduzimanja svih navedenih radnji. To znači da je
tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova tuženicima pod 1), 2) i 3) u visini od
11.425,78 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke
presude u odnosu na tuženike pod 1), 2) i 3).
Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženu pod 4) temelji se na odredbi
čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh ovih stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj
odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u
kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri
uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će
utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u
parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti
naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon
navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u
parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o
uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj
parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od
62,5%, a tužena pod 4) u dijelu od 37,5%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je
od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka
u odnosu na tuženu pod 4) trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara
postotku od 25%.
Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 27.
veljače 2020. g., 9. veljače 2021. g., 30. ožujka i 20. rujna 2022. g. i 7. veljače 2023. g.
po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog
2019. g. od 25 bodova.
Ukupan broj bodova od 625 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife. Iznos koji se tim postupkom dobije (9.375,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi
PDV i tako dobiven iznos od 11.718,75 kn umanjiti te ocijeniti da tužitelju, u skladu s
odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 25% ovog iznosa odnosno 2.929,69 kn što
predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužna podmiriti tužena pod 4),
zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu
zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a,
teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te u izreci presude
odrediti i stopu ove kamate.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem
konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke
Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj
85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca
2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja
2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 13. travnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja
je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).