1              Poslovni broj: 17 P-1112/2019-36

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 17 P-1112/2019-36

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                                         i

 

                                                                         R J E Š E NJ E

             

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. (OIB: …) iz I. G., zastupanog po punomoćnicima D. K. i I. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i I. B. iz S. protiv tuženika Z. banke d.d. (OIB: …) iz Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave dana 27. veljače 2023. u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja M. K., odvjetničke vježbenice u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i I. B. te punomoćnika tuženika Z. K. S., dana 13. travnja 2023. donio, objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj … od 13. studenog 2006. zaključen između tužitelja Ž. B. iz I. G., i tuženika Z. banke d.d. iz Z.,  u dijelu članka 6, kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru odobreni iznos kredita čija su glavnica i kamate vezani uz valutu švicarski franak, te u dijelu članka 2 kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju jednostranih Odluka o kamatnim stopama Banke ili drugim aktom Banke. 

 

II      Nalaže se tuženiku Z. banci d.d. iz Z., da tužitelju Ž. B. iz I. G., isplati iznos od 412,19 eura¹/3.105,61 kuna na ime ništetne promjenjive kamatne stope zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 0,61 eura¹/4,63 kuna od 1. studenog 2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,75 eura¹/5,63 kuna od 1. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,99 eura¹/7,43 kuna od 1. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,06 eura¹/45,63 kuna od 1. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,07 eura¹/15,63 kuna od 1. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,41 eura¹/10,63 kuna od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,06 eura¹/45,63 kuna od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. siječnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,18 eura¹/54,07 kuna od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. studenog 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 eura¹/79,20 kuna od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,46 eura¹/78,83 kuna od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

time da kamata u razdoblju od 1. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamata teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

III        Nalaže se tuženiku Z. banci d.d. iz Z., da tužitelju Ž. B. iz I. G., isplati iznos od 1.774,47 eura¹/13.369,72 kuna na ime ništetne valutne klauzule zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 1,85 eura¹/13,97 kuna od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

-na iznos od 2,86 eura¹/21,56 kuna od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

-na iznos od 2,20 eura¹/16,56 kuna od 1. listopada 2008. pa do isplate,

-na iznos od 12,25 eura¹/92,28 kuna od 1. studenog 2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,44 eura¹/161,56 kuna od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,90 eura¹/59,56 kuna od 1. veljače 2009. pa do isplate,

-na iznos od 24,72 eura¹/186,29 kuna od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,36 eura¹/123,23 kuna od 1. travnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 16,13 eura¹/121,56 kuna od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,47 eura¹/116,56 kuna od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,65 eura¹/87,76 kuna od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 13,82 eura¹/104,14 kuna od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,52 eura¹/94,33 kuna od 1. rujna 2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,97 eura¹/82,67 kuna od 1. listopada 2009. pa do isplate,

-na iznos od 28,59 eura¹/215,38 kuna od 1. studenog 2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,43 eura¹/146,43 kuna od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

-na iznos od 28,90 eura¹/217,78 kuna od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 25,51 eura¹/192,19 kuna od 1. veljače 2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,53 eura¹/237,54 kuna od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,23 eura¹/272,98 kuna od 1. travnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,16 eura¹/325,16 kuna od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 44,84 eura¹/337,86 kuna od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 47,91 eura¹/360,96 kuna od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,85 eura¹/307,77 kuna od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

-na iznos od 60,66 eura¹/457,06 kuna od 1. listopada 2010. pa do isplate,

-na iznos od 53,15 eura¹/400,43 kuna od 1. listopada 2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,07 eura¹/196,43 kuna od 1. studenog 2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,56 eura¹/267,94 kuna od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

-na iznos od 75,58 eura¹/569,43 kuna od 1. siječnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 79,16 eura¹/596,43 kuna od 1. veljače 2011. pa do isplate,

-na iznos od 76,51 eura¹/576,43 kuna od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

-na iznos od 71,48 eura¹/538,57 kuna od 1. travnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 82,90 eura¹/624,59 kuna od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,24 eura¹/438,82 kuna od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 58,64 eura¹/441,80 kuna od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 142,95 eura¹/1.077,07 kuna od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

-na iznos od 97,23 eura¹/732,61 kuna od 1. rujna 2011. pa do isplate,

-na iznos od 96,12 eura¹/724,20 kuna od 1. listopada 2011. pa do isplate,

-na iznos od 97,34 eura¹/733,43 kuna od 1. studenog 2011. pa do isplate,

-na iznos od 96,57 eura¹/727,58 kuna od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

-na iznos od 49,22 eura¹/370,82 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate

time da kamata u razdoblju od 1. ožujka 2008. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamata teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.676,15 eura/20.163,45 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2023. pa do isplate  po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

V              Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 248,85 eura¹/1.874,96 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

VI              Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.493,13 eura/11.249,99 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.

 

                                                    Obrazloženje

 

1.               Tužitelj Ž. B. je dana 3. svibnja 2019. protiv tuženika Z. banke d.d. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom i to u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostranih Odluka o kamatnim stopama banke ili drugim aktom banke i u dijelu u kojemu su glavnica i kamate odobrenog iznosa kredita vezani uz valutu švicarski franak. U tužbi tužitelj traži isplatu iznosa od 17.582,84 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate.

 

2.               Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 31. svibnja 2021. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 16.475,33 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate na način kao što je to pod točkom I i II izreke navedeno. Kako je od 1. siječnja 2023. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 2.186,66 eura koji iznos odgovara iznosu od 16.475,33 kuna.

 

3.               Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj … od 13. studenog 2006. (dalje: Ugovor). Tužitelj u tužbi nadalje navodi da se tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 23.317,10 CHF po prodajnom tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit je bio namijenjen za kupovinu motornog vozila.

 

4.               Tužitelj u tužbi navodi da je uredno otplatio kredit u cijelosti.

 

5.               Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojemu strane nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

 

6.               Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom u članku 2. ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa bila je ugovorena u visini od 2,99% godišnje. U tužbi se nadalje navodi da je čl. 10.3. ugovoreno da na sve dospjele a nenaplaćene novčane tražbine Banka zaračunava zateznu kamatu u visini utvrđenoj odredbama Kreditora, a ako je zakonom propisana zatezna kamata viša, primjenjuje se zakonska zatezna kamata. Tužitelj nadalje navodi da je u čl. 1 Ugovora o kreditu tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.317,10 CHF. 

 

7.               Rok otplate kredita iznosio je 60 mjeseci, te se je imalo otplatiti 60 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 418,88 CHF koji su dospijevali svakog prvog u mjesecu plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća. Po otplatnoj je tablici predviđeno da tužitelj treba ukupno platiti na ime primljene glavnice s kamatama 25.132,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

 

8.               Radi osiguranja plaćanja tražbine iz Ugovora, sudionik u ugovoru je pored tužitelja kao korisnika kredita bio i sudužnik te su oba sudionika u kreditu uručila banci javnobilježničke ovjerene suglasnosti o zapljeni plaća i svih računa te je na banku preneseno pravo vlasništva vozila R. C. III 1.4. E., koje osiguranje je bilo upisano u upisnik F., a koje vozilo je bilo predmet kupnje na kredit.  

 

9.               Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je dogovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Tužitelj nadalje navodi da ga tuženik nije upoznao niti s rizicima vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak na način da je rizik promjene u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na valutu euro kao i to da je rast tečaja švicarskog franka bio gotovo potpuno izvjestan.

 

10.           Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i čl. 97.

 

11.           Tužitelj navodi da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita i to tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Visina kamatne stope je bitan element ugovora o kreditu pa je za svaku njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih elemenata kod svih vrsta ugovora potrebno sklapanje dodatka ugovora, a za sklapanje kojeg je ponovno potrebna suglasnost i volja obiju ugovornih strana. Tužitelj navodi da iz svega navedenog jasno proizlazi da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile određene nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora tako i za vrijeme njegovog trajanja, postupao na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužitelja.

 

12.           U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i u pogledu pravne osnove i u pogledu visine. Tuženik je istaknuo prigovor zastare utuženog iznosa navodeći da su iznosi dospjeli prije više od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe.

 

13.           Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik nadalje navodi da su naveden odredbe jasno koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora.

 

14.           Tuženik nadalje navodi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Navodi da tužena banka nije imala razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Tečaj CHF je bio stabilan dugi niz godina te tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita nije mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF/EUR.     

 

15.           Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara dakle, osnovi i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

 

16.           Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je tijekom postupka izvršio uvid u tužbu (list 1-3), Ugovor o kreditu (list 5-6), otplatni plan (list 7-8), promet po kreditu (list 9-12), odgovor na tužbu (list 16-23), izlaganje o CHF (list 25-58), novinske članke o CHF (list 59-63), opće uvjete poslovanja (list 84-90), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka dipl.ecc. T. D. (list 123-127),  podnesak od 31. svibnja 2021. (list 133-136) i dopunski nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. T. D. (list 150-152).

 

17.           Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

             

18.           Tužitelj Ž. B. u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom Z. bankom d.d. dana 13. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj ... Ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj je kredit u cijelosti uredno otplatio. Kako je tuženik tijekom kreditne obveze tužitelja nekoliko puta jednostrano mijenjao kamatnu stopu tužitelj je podnio tužbu sudu u kojoj traži da se tuženiku naloži da vrati sve iznose preplaćenih kamata, a to su iznosi koji se dobiju ako se od plaćene povećane kamate oduzme iznos početne kamate iz početnog otplatnog plana, a koji iznosi su stečeni bez osnove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno preplaćeni iznos od dospijeća pa do isplate. Zatražio je i isplatu tečajne razlike za cijelo vrijeme otplate kredita.

 

19.           Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu da li se radi o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove  da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

20.           Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP-u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

21.           Uvidom u priloženi Ugovor (list 4-6) vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj o ugovornoj klauzuli (čl. 2 – promjenjiva kamatna stopa) pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljom, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

22.           Nesporno je da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 13. studenog 2006. Ugovor o kreditu, broj … za kupnju motornog vozila, u kojem je u čl. 1 ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 23.317,10 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, u čl. 2 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa na kredit sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 2,99% koja se obračunava u CHF mjesečno i sadržana je u anuitetima, te dospijeva na naplatu zajedno s njima, dok je u čl. 6 ugovoren rok otplate kredita od 60 mjeseca, s time da se kredit od 23.317,10 CHF i kamata iz članka 2. ugovora otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora. 

 

23.           U ovom postupku sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je također je li u konkretnom slučaju nastupila zastara obzirom da je tuženik tijekom postupka navodio da tužitelj ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa, već da tužitelj treba u konkretnom predmetu dokazati da su mu povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što on u ovom postupku ne dokazuje.

 

24.           Što se tiče promjenjive kamatne stope sud je uzeo u obzir postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navedene presude potvrđene su revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH-a Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

 

25.           Bitno za ovaj postupak je to što je prije citiranom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa (i utužene banke) mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavijestima tužitelju o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakovrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., radi se o nerazumljivoj, nejasnoj i apstraktnoj ugovornoj odredbi o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

 

26.           Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

27.           Prema odredbama čl. 82. prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81. istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

 

28.           Prema odredbi čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

29.           Odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

30.           Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti, zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

 

31.           Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina dobivanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

 

32.           Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a te su takove ugovorne odredbe ništave.

 

33.           Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. 

 

34.           Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

35.           Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

 

36.           Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Naime, promatrajući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena, te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

37.           Nacionalno zakonodavstvo potrebno je tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva tumačenje u skladu s praksom Suda, u čijoj je isključivoj nadležnosti kroz institut prethodnog tumačenja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) tumačiti pravo Europske unije, a na koji je način, imajući u vidu kolektivni spor zaštite potrošača i obrazloženje sudova u navedenim odlukama te postojanje vezanosti u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, za odlučivanje i pravna shvaćanja u kolektivnim sporovima radi zaštite potrošača.

 

38.           Prema tome, odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a u konkretnom slučaju ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti, niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. 

 

39.           Uz navedeno takva odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotna je odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. (čl.10. ZOO).

 

40.           Valutna klauzula također je odlučujuća ugovorna odredba.

 

41.           Odredbe čl. 6 predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorio tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bila upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.

 

42.           Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužitelja, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

 

43.           Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".

 

44.           Tuženik  nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužitelja nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.

 

45.           Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, propisano je  kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

46.           Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 123-127) proizlazi da je zbog povećanja kamatne stope više plaćeno 3.105,61 kuna, a preplata na ime porasta CHF u odnosu tečaj CHF pri korištenju kredita iznosi ukupno 13.369,72 kuna. Ukupno je po obje osnove utvrđena razlika u iznosu od 16.475,33 kuna.

 

47.           Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka, već je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka.

 

48.           U podnesku od 3. rujna 2021. (list 138-144) tuženik Z. banka d.d. prigovorio je nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka navodeći da vještak nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita. Nadalje je naveo da je vještak uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bo viši od tečaja na dan isplate kredita.

 

49.           Kako bi se otklonile eventualne nejasnoće sud je zatražio od financijsko knjigovodstvenog vještaka T. D. da se dopunski očituje o primjedbama tuženika.

 

50.           U dopunskom nalazu i mišljenju (list 150-152) financijsko knjigovodstveni vještak je korigirao svoj osnovni nalaz i mišljenje te je utvrdio da zbroj anuiteta s preplatom iznosi 16.475,33 kuna, a zbroj anuiteta s negativnom razlikom iznosi 605,72 kuna. Prebijanjem preplate i negativne razlike utvrđen je iznos od 15.869,61 kuna.

 

51.           Nakon zaprimljenog očitovanja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj je ostao kod svog ranije specificiranog tužbenog zahtjeva navodeći da tuženikove prigovore smatra neosnovanima te je ostao kod zatraženog iznosa od 16.475,33 kuna.

 

52.           Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka iz razloga što je isti izrađen objektivno i stručno u skladu sa pravilima struke te ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

 

53.           Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

 

54.           Kako je sud utvrdio da je ugovorna odredba o  vezanosti uz valutu švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna usvojio je konačno specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti, utvrdio ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu kao što je to pod točkom I. izreke navedeno i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos naveden pod točkom II. izreke zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

55.           Sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatne stope i tečajne razlike rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st.  2. ZOO-a i točke I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).

 

56.           Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.

 

57.           Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. Tužba u ovom postupku podnesena je 7. lipnja 2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina obzirom da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zastara počela teći 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu zastara je počela teći 14. lipnja 2018.

 

58.           Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kojeg je isticao tuženik tijekom ovog postupka također nije osnovan. Tuženik u podnesku od 28. veljače 2020. navodi da je neke mjesečne anuitete uplaćivala osoba po imenu A. B., a za pojedine anuitete nije vidljivo toko ih je platio već se samo navodi ''uplata u poslovnici''. Ovaj sud smatra kako nije bitno tko je anuitete plaćao, već je bitno da su svi anuiteti plaćani temeljem ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika i u ime i za račun tužitelja Ž. B. radi podmirenja njegove ugovorom preuzete obveze.

 

59.           Nakon provedenog postupka sud zaključuje da je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva pa je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio i odlučio kao pod točkom I., II. i III. izreke.

 

60.           Odluka o kamati u skladu je sa odredbama čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04 i 72/20), čl. 29. ZOO i čl. 1115. ZOO.

 

61.           Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu nije osnovan pa je riješeno kao u izreci.

 

62.           Uvidom u Ugovor o kreditu broj … od 13. studenog 2006. (list 5-6) utvrđeno je da je u čl. 16. navedeno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora.

 

63.           Točno je da su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora u skladu sa odredbom čl. 70. st. 1. ZPP, što bi u konkretnom slučaju bio sud u Z. Međutim, sud smatra da je odredba čl. 16. Ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja pa je odbio prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu čl. 49. ZZP. Iako je tužitelj potpisivanjem ugovora prihvatio odredbu čl. 16. kojom je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Z. ta odredba je nepoštena u smislu čl. 3. Direktive 93/13 iz razloga što se o toj odredbi nije posebno pregovaralo te ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer bi tužitelj trebao putovati u Z., a podnošenjem tužbe sudu u mjestu svojega prebivališta ima manji trošak i ne treba ulagati dodatno vrijeme i novac da putuje u Z.

 

64.           Odredbom čl. 49. ZZP propisano je da je ugovorna odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

 

65.           Odredbom čl. 51. ZZP propisano je da će se, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimati u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji obzirom na ugovor  koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

66.           U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

 

67.           Kako sud smatra da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Z. ništetna ugovorna odredba odbio je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. 

 

68.           Kako je tužitelj uspio u ovom postupku dosuđen mu je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.  Tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 2.676,15 eura/20.163,45 kuna (točka IV. izreke),  a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 117/96 i 91/04, 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 104/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tbr 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 6. ožujka 2020., 4. ožujka 2021., 7. veljače 2023. i 27. veljače 2023., svako u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 26. lipnja 2019., 31. svibnja 2019., 7. lipnja 2022. i 29. studenog 2022., svako u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife) i PDV u iznosu od 447,93 eura/3.374,93 kuna. Tužitelju je nadalje priznat trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,79 eura/525,83 kuna i na presudu u iznosu od 34,90 eura/262,95 kuna.

 

69.           Kamata na trošak parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 151. st. 3.  ZPP.

 

70.           Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 248,85 eura¹/1.874,96 kuna (točka V. izreke). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Ovo stoga što je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 29. studenog 2022., za koji podnesak mu je dosuđen trošak u cijelosti i u tom podnesku je tužitelj iskazao iznose u kunama i u eurima na način da je prvo stavio iznos u kunama, a zatim u eurima dok je podnesak od 31. siječnja 2023. potpuno identičan podnesku od 29. studenog 2022. samo što su prvo navedeni iznosi u eurima, a zatim u kunama.

 

71.           Kako tuženik nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.493,13 eura/11.249,99 kuna pa je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

 

72.           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 13. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                     Ljiljana Košić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. presuda nepravomoćna
4. vidi upisnik 'P'
5. nalog tužitelju da plati pristojbu na tužbu u iznosu od 69,79 eura i presudu u iznosu od 34,90 eura
6. kal. 15 dana

 

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450