1                             Poslovni broj: Gž R-1/2023-2             

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vladimira Šestaka, kao predsjednika  vijeća,  suca Vladimira Ferenčevića,  kao  suca izvjestitelja i člana vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao člana   vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Ć. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici S. T. K., odvjetnici iz OD V. i s. iz Z., protiv tuženika Agencija, Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima B. G. i R. L., odvjetnicima iz ZOU G. & L. iz O., radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16616/2021-42 od 21. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I Žalba se djelomično uvažava te se pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16616/2021-42 od 21. listopada 2022.:

 

- p o t v r đ u j e   u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ponuđenim Ugovorom o radu dostavljenim tužitelju, uz Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora donesenom od strane tuženika, pod brojem Klasa: 112-02/17-01/004, Ur.broj: 343-0100/01-17-002 od 10. srpnja 2017., tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje u odnosu na tužitelja, po osnovu nacionalnog podrijetla, te političke opredijeljenosti, u odnosu na ostale radnike tuženika, te radi zabrane tuženiku daljnjeg stavljanja tužitelja u nepovoljniji položaj po navedenim osnovama.

 

- p r e i n a č a v a   u preostalom dijelu, tako da se sudi:

Utvrđuje se da je ponuđenim Ugovorom o radu dostavljenim G. Ć. s prebivalištem u Z., OIB: …, uz Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora donesenom od strane Agencije, Z., OIB: …, Klasa: 112-02/17-01/004, Ur.broj: 343-0100/01-17-002 od 10. srpnja 2017., Agencija, Z., OIB: …, povrijedila pravo na jednako postupanje u odnosu na G. Ć. prebivalištem u Z., OIB: …, po osnovi dobi, u odnosu na ostale radnike  tuženika.

 

II Zabranjuje se tuženiku daljnje stavljanje tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, na temelju dobi.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 469,18 eura/3.535,00 kuna[1] u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev, koji je usvojen ovom drugostupanjskom presudom, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu do 2.500,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, pobijajući je iz svih žalbenih razloga.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je utvrdio, s tim da između stranaka niti nije sporno:

-da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme  na radnom mjestu voditelja Službe za upisnik poljoprivrednika i registre životinja, u Sektoru za registre, po sistematizaciji radnih mjesta ustrojenoj temeljem tuženikovog Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 27. svibnja 2015 (dalje: stari Pravilnik).,

-da je nakon donošenja novoga  Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 5. lipnja 2017. (dalje: novi Pravilnik), u vrijeme kada je tužitelj bio star 56 godina, tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na navedenom radnom mjestu voditelja službe, uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za  radno mjesto viši stručni savjetnik u Službi za registre, u Sektoru za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja, i to Odlukom od 10. srpnja 2017.,

-da je navedena  Odluka u bitnome obrazložena time da je novim Pravilnikom ukinuto radno mjesto na kojemu je do tada radio tužitelj, s tim da je u Sektoru za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja, umjesto dotadašnjih pet službi (Služba za vinogradarski registar i registre u biljnoj proizvodnji, Služba za sustav identifikacije zemljišnih parcela (ARKOD), Služba za prava na plaćanja, Služba za kontrolu kvalitete (ARKOD-a) i Služba za upisnik poljoprivrednika i registre životinja) ustrojene su tri službe (Služba za registre, Služba za sustav identifikacije zemljišnih parcela (ARKOD), Služba za IAKS ruralne mjere), te je iz navedenoga bilo potrebno izvršiti i preraspodjelu radnika na druga radnja mjesta unutar novih službi,  te smanjiti broj voditelja  službi.

 

6. Tužitelj tužbu u bitnome zasniva na činjeničnim tvrdnjama da njegovo radno mjesto novim Pravilnikom nije ukinuto, jer da se  je daleko najveći dio poslova koji se po novom Pravilniku obavlja u Službi za registre po prethodnom Pravilniku obavljao u Službi kojoj je on bio voditelj, da on ima višegodišnje iskustvo u vođenju i ustrojavanju upisnika koji se vode u Službi za registre, a da M. M., koja je na navedeno radno mjesto raspoređena, nije imala nikakvog radnog iskustva na navedenim poslovima, da su od pet voditelja službi u Sektoru za registre po prethodnom Pravilniku njih četvero, koji su mlađi od njega, od toga troje znatno mlađi, ponovno raspoređeni na radna mjesta voditelja službi, samo da je njemu ponuđeno radno mjesto znatno nižeg ranga, da pri otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i broju uzdržavanih članova obitelji, po kojim kriterijima bi on imao prednost u smislu članka 115. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17- dalje: ZR), te da su ovakve kadrovske odluke posljedica njegove diskriminacije na osnovi dobi, nacionalnog podrijetla, budući da mu je otac Srbin, i političkog opredjeljenja, jer da je prednost davana članovima stranaka koje čine vladajuću koaliciju na nivou države, a on da ne pripada niti jednoj političkoj stranci. U odnosu na diskriminaciju na osnovi dobi iznosi i daljnje činjenične tvrdnje, tj. da je pri davanju otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora prednost davana mlađim radnicima, pa je tako od ukupno sedamdeset jednog radnika starijeg od 55 godina njih osmero na temelju tako ponuđenog izmijenjenog ugovora  raspoređeno na radno mjesto nižeg ranga u odnosu na radno mjesto na kojem su radili prije toga, te  da je ukupno četvero voditelja službi na temelju ponuđenog izmijenjenog ugovora raspoređeno na radno mjesto nižega ranga, s tim da su svi bili stariji od 55 godina.

 

7. Na temelju navedenih činjeničnih tvrdnji tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje nedopuštenosti navedenog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kao i da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja Službe za registre unutar Sektora za registre i IAKS mjere ruralnog razvoja ili drugo odgovarajuće rukovodeće radno mjesto,  te da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi razliku plaće (točke I i II tužbenog zahtjeva). Pored toga traži da se utvrdi da je prilikom otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje po osnovi dobi, nacionalnog podrijetla te političke opredijeljenosti, uz zabranu tuženiku takvog daljnjeg postupanja prema tužitelju (točke III i IV tužbenog zahtjeva). Prvostupanjski je sud prilikom zaključenja prethodnog postupka odlučio razdvojiti postupak po zahtjevu koji se zasniva na utvrđenju o nedopuštenosti otkaza (točke I i II tužbenog zahtjeva) u odnosu na postupak po zahtjevu za utvrđenje da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje (točke III i IV tužbenog zahtjeva).

 

8. Žalbeni navod o tome da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odlučio o razdvajanju postupka, uz obrazloženje da se  cijeli tužbeni zahtjev zasniva na jednom pravnom odnosu, te da nema opravdanja za to da se o pojedinim dijelovima tužbenog raspravlja i odlučuje u posebnim postupcima, neosnovan je stoga što, nažalost, drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati navedeno rješenje o upravljanju postupkom, koje je doneseno u fazi pripremanja glavne rasprave. Ovo temeljem članka 278. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP), kojim je propisano da protiv odluka koje donosi sud u tijeku pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na upravljanje postupkom, nije dopuštena žalba. Nažalost stoga što nije rijetkost da odluke sudova o razdvajanju postupka u odnosu na pojedine dijelove tužbenog zahtjeva nije moguće opravdati razlozima efikasnosti, ekonomičnosti, ili bilo kojim drugim imperativom pri vođenju parničnog postupka, što upućuje na zaključak da se to često radi samo u svrhu postizanja boljih statističkih podataka o radu suca.

 

9. Iz Sadržaja staroga i novoga Pravilnika tuženika može se zaključiti da je Služba za registre po novome Pravilniku nastala spajanjem prethodnih Službe za upisnik poljoprivrednika, voditelj koje je bio tužitelj, i Službe za vinogradarski registar i registar u biljnoj proizvodnji. Iz navedenog proizlazi da je neosnovana u žalbi ponovljena činjenična tvrdnja tužitelja da služba kojoj je on bio voditelj nije ukinuta donošenjem novoga Pravilnika, te da se stoga u odnosu na njega nisu ostvarile zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

 

10. Odredba članka 115. stavka 2. ZR-a, kojom je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, propisuje obvezu poslodavca u slučajevima kada poslodavac uslijed gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga otkazuje ugovor o radu samo nekim radnicima koji obavljaju istu vrstu poslova. Stoga navedena odredba u konkretnom slučaju nije neposredno primjenjiva, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada primjenom navedene odredbe njemu nije dao prednost u odnosu na druge voditelje službi kojima su nakon otkaza ponuđeni  poslovi voditelja službe, tj. poslovi iste složenosti i jednake plaće kao prije otkaza.

 

11. Osnovani su žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na okolnost da li je tužitelj učinio vjerojatnim da je pri otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora bio diskriminiran, kao i da pobijana presuda ne sadrži razumljive razloge u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj to nije učinio, te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP-a, i to iz razloga koji se iznose nastavno.

 

12. Temeljem  članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. - dalje: ZSD) tužitelj nije trebao dokazati da je pri donošenju osporavane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora on bio diskriminiran po nekom od navedenih osnova u odnose na druge radnike, već je navedenu činjenicu imao učiniti vjerojatnom. U tom slučaju, tj. ukoliko bi tužitelj učinio vjerojatnim da je bio diskriminiran, na tuženiku je bio teret dokaza da nije bilo diskriminacije.

 

13. Prvostupanjski sud pobijanu presudu obrazlaže ocjenom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je bio diskriminiran po bilo kojem osnovu na koji se poziva. Pri tome ovakvu ocjenu u bitnome obrazlaže time da je autonomno pravo poslodavca da radi ostvarenja poslovnih ciljeva proces rada organizira na optimalni način, da tužitelj nije iznio objektivne pokazatelje takve diskriminacije, da on nije jedini koji je nakon donošenja novog Pravilnika pozicioniran na nižu poziciju, da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi pri ponudi izmijenjenog ugovora prednost davana radnicima s obzirom na pripadnost političkoj stranci i nacionalnost, te da tužitelj i sam navodi da da se po pitanju nacionalne pripadnosti izjašnjava kao Hrvat, da niti u odnosu na dob kao kriterij diskriminacije nije mogao utvrditi točnost činjeničnih navoda tužitelja, čemu da u prilog iskazuje zakonska zastupnica tuženika, i to u dijelu gdje navodi kako je voditelj službe M. iste ili starije dobi od tužitelja, da su njezini zamjenik i pomoćnik stari oko 50 godina, te da su na nivou Agencije zaposleni direktori i voditelji stariji od 40 godina.

 

14. U odnosu na ovakve razloge pobijane presude, osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije sve nesporne činjenice i izvedene dokaze cijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti, tj. da ocijeni o tome da tužitelju nije povrijeđeno pravo na jednako postupanje ne prethodi ocjena niza posredno relevantnih činjenica koje je tužitelj iznosio tijekom postupka.

 

15. Iz nespornih navoda stranaka i izvedenih dokaza proizlazi:

- da je  Sektor za registar prema prethodnom Pravilniku sastojao od 5 službi , i to: 1. Služba za vinogradarski registar i registar u biljnoj proizvodnji, sa voditeljem A. H. H., 2. Služba za ARKOD, sa voditeljem M. M., 3. Služba za prava na plaćanja, sa voditeljem M. M., 4.Služba za kontrolu kvalitete ARKOD-a, sa voditeljem T. J., i 5. Služba za upisnik poljoprivrednika i registar životinja, sa tužiteljem kao voditeljem, te da od voditelja službi iz navedenog sektora samo tužitelju nije ponuđen ugovor za radno mjesto voditelja prema novom Pravilniku,

-da je tužitelj godinama beziznimno ocjenjivan najvišom mogućom ocjenom za svoj rad na radnom mjestu voditelja Službe,

-da na radno mjesto voditelja Službe za registre, koja je po novome Pravilniku nastala spajanjem prethodnih Službe za  upisnik poljoprivrednika i registar životinja  te Službe za vinogradarski registar i registar u biljnoj proizvodnji, imenovana M. M., koja je prethodno bila voditelj Službe za prava na plaćanja,

-da je A. H. H. po novome Pravilniku nastavila raditi na radnom mjestu voditelja Službe za IAKS  mjere ruralnog razvoja u istome Sektoru (Sektor za registre i AIKS).

-da je u novoosnovanoj Službi za registre, pored radnog mjesta voditelja službe, sistematizirano još jedno radno mjesto višega ranga od radnog mjesta višeg stručnog savjetnika, koje je ponuđeno tužitelju, i to radno mjesto stručnog savjetnika specijaliste.

 

16. Imajući u vidu prethodno navedeno, nije jasno iz kojega razloga tužitelj, koji je za svoj rad godinama ocjenjivan najvišim ocjenom, nije bio odgovarajuća osoba za obavljanje poslova voditelja Službe za registre, koja je nastala spajanjem  prethodnih Službe za upisnik poljoprivrednika i registar životinja i Službe za vinogradarski registar i registar u biljnoj proizvodnji, u situaciji kada nije imao konkurenciju u A. H. H., koja je kao i tužitelj prethodno bila voditelj jedne od službi od kojih je nastala navedena nova služba. Osnovani su žalbeni navodi da osobe koje su neposredno donosile odluke o rasporedu radnika prema novom Pravilniku, saslušane u ovome postupku u svojstvu svjedoka, nisu iznijele uvjerljive razloge za ovakvo kadrovsko rješenje na navedenom radnom mjestu. Tako svjedok M. C., ravnateljica tuženika, koja je donosila odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pa i u odnosu na tužitelja, u svome iskazu navodi da je odluku donijela na temelju prijedloga M. Š., koji je kao pomoćnik ravnateljice za izravna plaćanja i registre bio neposredno nadređen tužitelju, dok u odnosu na pitanje iz kojeg razloga tužitelju nije ponuđeno niti jedno rukovodeće  radno mjesto odgovara da novoformirana radna mjesta zahtijevaju iskustvo rada sa nepravilnosti, financijsko upravljanje tehničkom pomoći te upravljanje programima i projektima EU, ali ne navodi konkretnije iz kojih razloga tužitelj nema takva dostatna znanja i vještine. Svjedok Š. u svome iskazu općenito navodi probleme tužitelja u komunikaciji na svim razinama, tj. unutar sektora, u međusektorskoj komunikaciji te u komunikaciji sa drugim tijelima, ali unatoč inzistiranju tužiteljske strane da konkretizira ovakve svoje konstatacije, ne iznosi niti jedan konkretan primjer za ovakve općenite navode. Stoga ostaje dojam da je tvrdnja navedenog svjedoka o problemima u komunikaciji, sintagma naučena za potrebe  konkretnog iskaza. S druge strane, znatno je konkretniji, pa stoga i uvjerljiviji, iskaz svjedoka Z. S., koji je kao direktor Sektora za  registre također bio nadređen tužitelju. Ovaj  svjedok, odgovarajući na pitanje kako bi okarakterizirao tužiteljev rad na radnom mjestu voditelja Službe,  navodi da je on svake godine predlagao najvišu moguću ocjenu za tužitelja, te da ova činjenica najbolje odgovara na postavljeno pitanje, a svoje iskazano mišljenje da je ponuđeno radno mjesto voditelja službe za registre M. M. umjesto tužitelju najčudnija i najlošija odluka pri kadroviranju navedenom prilikom, obrazlaže konstatacijom da M. M. nije imala nikakvog iskustva na ponuđenim poslovima, za razliku od tužitelja, koji da je sudjelovao u formiranju registara iz nadležnosti navedene službe.

 

17. Uspoređujući priložene izvode iz starog  i novog Pravilnik tuženika, ali i na temelju navoda stranaka i provedenih dokaza, ovaj sud nalazi da je donošenjem novoga Pravilnika bitno izmijenjeno ustrojstvo Agencije. Tako je umjesto dotadašnjih 13 sektora ustrojeno 20 novih ustrojstvenih jedinica, što sektora što samostalnih službi. Iz stranačkih navoda i provedenih dokaza ne može se sa sigurnošću zaključiti da li se je radilo o sveobuhvatnoj izmjeni organizacijske strukture u mjeri koja je imala za posljedicu otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora svim ili samo nekim radnicima. Međutim, izvjesno je da se je radilo o velikom broju radnika. Imajući u vidu da je stari Pravilnik donesen samo dvije godine prije novoga Pravilnika, ostaje nejasno iz kojeg razloga je u tako kratkom roku bilo potrebno u takvoj sveobuhvatnoj mjeri mijenjati organizacijsku strukturu cijeloga tijela, u kojemu je, prema priloženom popisu zaposlenih radnika, bilo zaposleno 739 radnika. Dakako da je navedena činjenica razlog za sumnju da je je to rađeno upravo u svrhu ostvarenja zakonskih pretpostavki za kadrovsku preraspodjelu kroz otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, mimo onoga što bi imalo biti ratio  navedenog zakonskog instituta iz članka 123. ZR-a.

 

18. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, dakle:

- da u novoj kadrovskoj shemi za tužitelja nije bilo mjesta ne samo na radnom mjestu dotadašnjeg nivoa poslova koje je on obavljao  (voditelj službe), već niti na za stupanj nižem radnom mjestu  koje je bilo sistematizirano u istoj službi u kojoj je tužitelju ponuđeno novo radno mjesto (stručni savjetnik specijalist), unatoč tome što je tužitelj prethodno svake godine ocjenjivan najvišom mogućom ocjenom za svoj rad,

- da za radno mjesto voditelja službe za registre, koja služba je preuzela između ostalog i poslove koji su do tada obavljani u službi kojoj je tužitelj bio voditelj, on nije imao konkurenciju u voditelju druge službe poslovi koje su preuzeti u službu za registre,

- da tužiteljevi pretpostavljeni koji su sudjelovali u konkretnom kadroviranju nisu iznijeli  uvjerljive razloge o tome zbog čega tužitelju nije ponuđeno radno mjesto višeg nivoa, za razliku od suprotnog mišljenja tužiteljevog pretpostavljenog Zvonimira Savića,

- te da postoje okolnosti koje uopće dovode u pitanje opravdanost motiva za sveobuhvatnu izmjenu organizacijske strukture tuženika, koja je prethodila osporavanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, ovaj drugostupanjski sud cijeni kako se radi o nizu posredno relevantnih činjenica koje upućuju na mogućnost da je tužitelj u navedenoj situaciji stavljen u nepovoljniji položaj od ostalih usporednih radnika tuženika.

 

19. Cijeneći u međusobnoj povezanosti prethodno navedene posredno relevantne činjenice, ovaj drugostupanjski sud je prije svega imao u vidu prvo navedenu činjenicu, tj. da je tužitelj prethodno konstantno ocjenjivan ocjenom koja je jedna od pretpostavki za napredovanje u službi, a da je unatoč tome na temelju ponuđenoga ugovora tužitelj bitno nazadovao u službi. Tijekom postupka tuženik nije osporavao tužiteljevu tvrdnju o tome da je za svoj rad svake godine ocjenjivan najvišom mogućom ocjenom, s tim da je navedena činjenica tijekom postupka relativizirana iskazom svjedoka Š., koji svoju tvrdnju  o problematičnoj komunikaciji tužitelja, suprotstavljenu ocjenama kojima je tužitelj ocjenjivan za svoj rad, obrazlaže tvrdnjom da ocjene nisu bile mjerilo, jer da su svi radnici ocjenjivani najvišim ocjenama. Radi se o iskazu svjedoka, s tim da ova činjenična tvrdnja nije potvrđena stranačkim navodima. Međutim, sve i ako je točna ovakva tvrdnja navedenog svjedoka, navedena okolnost nije od utjecaja na shvaćanje  ovoga drugostupanjskog suda da su se očekivanja tužitelja prilikom ponude izmijenjenog ugovora opravdano zasnivala na prethodno dobivenim ocjenama. Naime, ako je tuženik sve radnike ocjenjivao najvišom ocjenom, tada je to mogla biti posljedica ili neodgovornog odnosa ocjenjivača prema svojoj obvezi ocjenjivanja zaposlenih, ili unaprijed osmišljene strategije da se dodijeljene ocjene po potrebi, kao i predmetnom slučaju, prikažu kao neupotrebljiv kriterij pri napredovanju odnosno otkazu ugovora o radu. U oba slučaja ovakav odnos tuženika prema zakonskoj obvezi ocjenjivanja zaposlenih u navedenoj javnoj službi ne bi mogao ići na teret tužitelja.

 

20. Ocjenjujući da li je tužitelj učinio vjerojatnim da se je radilo o diskriminaciji u smislu ZSD-a, po nekom od osnova navedenih u tužbi, ovaj drugostupanjski sud cijeni neosnovanom žalbu u dijelu kojim se osporava ocjena prvostupanjskog suda da se je radilo o diskriminaciji na osnovi nacionalnog podrijetla i političkog opredjeljenja.

 

21. U odnosu na tvrdnu da se je radilo o diskriminaciji po osnovi političkog opredjeljenja, a koja se zasniva na daljnjoj činjeničnoj tvrdnji da je prednost davana članovima političkih stranaka na vlasti na nivou Republike Hrvatske, treba reći ta tužitelj niti nije iznio konkretne činjenične tvrdnje na navedenu okolnost.

 

22. Iako je osnovana žalbena tvrdnja kako sama činjenica da se tužitelj izjašnjava kao Hrvat po nacionalnosti, ne dokazuje da  on nije mogao biti diskriminiran s obzirom na srpsko nacionalno podrijetlo po ocu, ocjena je i ovoga drugostupanjskog suda kako unatoč prethodno navedenim posredno relevantnim činjenicama koje ukazuju na mogućnost diskriminacije, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je bio diskriminiran po navedenoj osnovi.

 

23. Iz podataka uzetih od usporednih radnika prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka, proizlazi da je u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora M. M. bila stara 39 godina, T. J.  38 godina a A. H. H. 43 godine. Da su dakle bili znatno mlađi od tužitelja starog 56 godina.  Između stranaka nadalje nije sporno da su ukupno četiri voditelja službe dobila otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto nižeg ranga, te da su svo četvero bili stariji od 55 godina.  U odnosu na  relevantne činjenične tvrdnje tužitelja na kojima on zasniva svoju tvrdnju da je bio diskriminiran po osnovi dobi, tuženik nije osporio niti tvrdnju tužitelja da je od voditelja službi iz njegovog sektora kojima je i nadalje ponuđeno radno mjesto voditelja službe, od njega bio mlađi i M. M., koji da je bio star 52 godine. Međutim, kao što je već rečeno, prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka M. C. nalazi da je navedeni radnik bio iste ili starije dobi od tužitelja. Neovisno od toga koje je dobi bio navedeni radnik, ovaj drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda, na temelju prethodno navedenih činjenica koje se odnose na dob voditelja službi iz tužiteljevog sektora, te starosti voditelja službi na nivou agencije kojima nije ponuđen ugovor za radno mjesto istoga ranga, u povezanosti s posredno relevantnim činjenicama prethodno rezimiranim pod točkom 18 obrazloženja, nalazi da je tužitelj učinio vjerojatnim da je bio diskriminiran po osnovi dobi.

 

24. Pri ovakvoj ocjeni ovaj drugostupanjski sud ne odriče pravo tuženiku na autonomiju pri organizaciji poslovanja, pa i na strategiju pri vođenju  kadrovske politike temeljem koje se prednost na rukovodećim poslovima daje mlađim radnicima. Međutim, konkretna odluka zasnovana na takvoj  strategiji ima biti zasnovana na racionalnim razlozima. Naprotiv, ocijenjeno je da se je u konkretnom slučaju ostvarilo dovoljno indicija za ocjenu kako postoji vjerojatnost da je pri otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora on stavljen u nepovoljniji položaj od usporednih radnika, te da je njegova starija dob bio jedan od razloga za takvo postupanje tuženika. Da je dakle, navedenom prilikom tuženik postupio protivno odredbama ZSD-a, prije svega odredbama članka 1. stavka 1, članka 2, članka 8. i članka 9. stavka 1., te da je tužitelj ostvario pravo na zatraženu sudsku zaštitu temeljem članka 16. i članka 17. istog Zakona.

 

25. Slijedom navedenog žalba je uvažena, te je temeljem članka 373.a. ZPP-a pobijana presuda preinačena prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 166. stavka 2. i članka 152. stavka 1. ZPP-a, s tim da je tužitelju priznat trošak zastupanja u prvostupanjskom postupku na ime jednokratne nagrade punomoćniku u iznosu od 331,89 eura / 2.500,00 kuna, te trošak nagrade punomoćniku za sastav žalbe u iznosu od 137,37 eura / 1.035,00 kuna.

 

 

Bjelovar,  13. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                    Vladimir Šestak v. r.