- 1 -              Poslovni broj: Usž-1858/22-2

                           

Poslovni broj: Usž-1858/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice B. E. iz Č., koju zastupa opunomoćenica S. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1095/2021-8 od 1. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice B. E. iz Č. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1095/2021-8 od 1. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1095/2021-8 od 1. ožujka 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-16/19-01/102, urbroj: 513-04/21-2 od 23. srpnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O., klasa: UP/I-411-16/14-01/3, urbroj: 513-07-03/22-2019-08 od 21. listopada 2019. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo koje je sve točno dokaze proveo tijekom postupka, a posebice nije iste obrazložio niti ocijenio svakog zasebno. U tom smislu, ukazuje da se u pobijanoj presudi navode isključivo navodi tuženika koje je ocjenjivao po slobodnoj ocjeni, dok se ne navode određeni valjani razlozi te dokumentacija, a navodi tužiteljice u predmetnoj stvari oblikuju se na način da isti predstavljaju paušalno traženje. To posebno u odnosu na dostavljeni anuitetni plan tuženika dostavljen punomoćnici tužiteljice (nepoznato iz kojeg razloga, dok su sva druga rješenja poslana izravno tužiteljici), iz kojeg je razvidno da tuženik nije usklađen u evidencijama niti osnovama za naplatu niti u visini iznosa kojeg potražuje.  Tuženik je paušalno odgovorio na tužbu te se na samom ročištu nije niti pojavio kako bi se kvalitetno mogla raspraviti predmetna  stvar. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da pravilno ističe zabranu anatocizma u tuženikovim rješenjima, no niti to nije bilo dovoljan razlog da prvostupanjski sud poništi navedena rješenja iako je razvidno da ista predstavljaju nezakonito postupanje. Napominje da joj niti u jednoj fazi postupka pred tuženikom prije donošenja rješenja nije bila dana mogućnost očitovanja u vezi naslijeđene pasive.  Posebno napominje da je njezin pravni prednik preminuo 2. rujna 2013., a tuženik je u dug računao i iznose doprinosa za studeni iste godine, iako je opće poznata činjenica da isti nisu mogli nastati ako osoba više nije bila živa, no navedeno prvostupanjski sud uopće nije razmatrao niti obrazložio. Ističe da je za većinu iznosa zastara počela teći 2008. godine, a rješenje tuženika kojim se utvrđuju porezne obveze je doneseno tek krajem 2019., pa je razvidno da je prošao i desetogodišnji rok potreban za zastaru. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te rješenja tuženika i tijela prvog stupnja te predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno podredno da o predmetnoj stvari meritorno odluči svojom presudom i istu preinači u njezinu korist, te da joj naknadi troškove upravnog spora i trošak žalbenog postupka.

3.              Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnpravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora jer je održao raspravu 22. veljače 2022., čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima  dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7.              Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 23. listopada 2013. i na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 19. prosinca 2013., javnog bilježnika M. P. iz O., proglašena univerzalnom nasljednicom odnosno univerzalnim pravnim slijednikom poreznog dužnika Ž. E. iz Č. koji je preminuo 2. rujna 2013. Tužiteljica je kao univerzalni pravni slijednik prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju stekla imovinu i to samo u odnosu na nekretnine u vrijednosti 409.348,84 kn, koja vrijednost je utvrđena na temelju rješenja o porezu na promet nekretnina Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O. od 17. prosinca 2013. i na temelju rješenja o porezu na promet nekretnina Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave B. M. od 20. prosinca 2013., kojim je tužiteljica bila oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica naslijedila i obrt za prijevoz tereta, teretna i priključna vozila, osobna vozila, kapitaliziranu štednju mirovinskog fonda, ugovor o kreditu kod P. b. Z. d.d., pa je prvostupanjsko tijelo radi naplate poreznog duga prednika tužiteljice utvrdilo samo vrijednost nekretnina, pri čemu je pravilno utvrđeno da činjenica upisa založnog prava nije od utjecaja na tržišnu vrijednost koju utvrđuje porezno tijelo te je utvrđeno da dana 21. studenog 2013. kada je tužiteljica kao supruga naslijedila sva prava i obveze proizašle iz obrta njezin prednik je dugovao iznos od 299.852,25 kn, od čega je za 34.433,91 kn nastupila zastara prava na naplatu pa je tužiteljici kao pravnom slijedniku imovine utvrđeno da mora namiriti obvezu iz porezno-dužničkog odnosa u vrijednosti od 265.418,34 kn koji iznos ne premašuje iznos visine naslijeđene imovine, a kako je to pravilno naloženo tužiteljici rješenjem tijela prvog stupnja, a u iznosima pobliže navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja s pripadajućim kamatama.

8.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer prema ocjeni ovog Suda, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

9.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 24. stavka 1., 2., 3. i 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. do 42/20.) i članka 229., 230. i 235. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13. i 41/14.).

10.              Naime, prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe zakona, prvostupanjski sud osnovano je zaključio da su prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik pravilno i zakonito utvrdili tužiteljici kao univerzalnoj pravnoj slijednici porezni dug  u iznosu od 265.418,34 kn i naložili uplatu istoga s pripadajućom kamatom.

11.              Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12.              Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan navod tužiteljice da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi isključivo navodi navode tuženika koje je ocjenjivao po slobodnoj ocjeni, a da ne prihvaća dokaze koje je tužiteljica predočila. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima sud po slobodnoj ocjeni ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pritom uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužiteljica ih tijekom provedenog postupka nije dovela u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

13.              Tužiteljica neosnovano prigovara da je tuženik računao u dug i iznose doprinosa za studeni 2013. iako je njezin suprug preminuo 2. rujna 2013. pa dug za to razdoblje nije mogao nastati ako osoba više nije bila živa. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je prednik tužiteljice preminuo 2. rujna 2013. pa je obveza doprinosa trajala za 2013. godinu u razdoblju od 1. siječnja 2013. do dana smrti prednika tužiteljice 2. rujna 2013. pa proizlazi da su doprinosi za 2013. zakonito utvrđeni.

14.              Nadalje, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i prigovor tužiteljice o zabrani anatocizma, te osnovano smatra da se kamate obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze, a na iznos dužnih kamata ne obračunavaju se kamate te porezna uprava ima ovlaštenje isključivo obračunavati zakonsku zateznu kamatu u odnosu na glavnicu duga, sukladno odredbi članka 130. Općeg poreznog zakona, kako je to i učinjeno i konkretnom slučaju pa se ni u tom dijelu prigovor tužiteljice nije mogao prihvatiti.

15.              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16.              Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17.              Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova pravnog spora, jer ista nije uspjela u sporu pa joj sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora. Iz istih razloga tužiteljici ne pripada niti pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je ovaj Sud odbio takav zahtjev tužiteljice.

 

U Zagrebu 13. travnja 2023.

 

                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                            mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.