Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-635/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliske, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. M. iz Z., koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici Odvjetničkog društva M2.-Š., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi naknade troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2202/20-7 od 9. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2202/20-7 od 9. rujna 2021.
- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-504-03/20-01/50, urbroj: 338-01-06-05-20-02 od 22. srpnja 2020. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., kasa: UP/I-504-03/20-01/61, urbroj: 338-21-02-05-20-06 od 18. svibnja 2020. kojim tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, protivno članku 60. Zakona o upravnim sporovima, ne navodi podatak o tome koje činjenice je sud utvrđivao, zašto, kojim dokazima, niti se očitovao o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora. Smatra da je neosnovano zaključeno da nije zakazan termin liječenja u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj jer je pokušala zakazati termin, ali zbog prevelikog broja narudžbi nije mogla dobiti točno određen datum nego je naručena bez određenog termina o kojemu je trebala biti obaviještena naknadno. Navodi nadalje da je netočno da nije bilo indikacije za operaciju od strane nadležnog specijalista ugovorne zdravstvene ustanove što je samo po sebi kontradiktorno jer u nalazu od 21. listopada 2019. specijalist ortoped dr.sc. H. K. predlaže mogućnost pristupa zahvatu. Iznosi tijek liječenja nakon ozljede te da joj je indicirana artroskopska artodeza desnog gležnja, no kako je smatrala da je za nju artroskopsku artoliza kao zahvat prikladniji, da je isti obavila u SR Njemačkoj. Navodi da sukladno odredbama Direktive 2011/24/EU od 9. ožujka 2011. bez obzira što prethodno nije pribavila suglasnost od HZZO-a, da ju je i tražila ne bi mogao odbiti jer je neopravdano bila prisiljena čekati da joj se zakaže termin medicinskog zahvata, a usto je taj zahvat medicinski nepovoljniji od učinjenog zahvata u SR Njemačkoj. Prigovara što sud nije provodio njezine dokazne prijedloge, te se poziva na jednakost oružja kao element prava na pravično suđenje i s tim u vezi praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske. Također se poziva na odluku U-III-2179/2017 od 5. studenog 2019. u predmetu naknade troškova korištenja prekogranične zaštite u kojem je navedeno da odbijanje zato što podnositelj prethodno nije podnio zahtjev predstavlja pretjerani (ekscesivni) formalizam. Predlaže da sud usvoji žalbu, poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev te naknadi joj trošak uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00kn.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da u cijelosti ostaje kod obrazloženja rješenja i svih navoda iznijetih tijekom postupka te da je suglasan s prvostupanjskom presudom. Predložio je da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema ocjeni ovog Suda, imajući u vidu podatke spisa, razloge u pobijanoj presudi, kao i žalbene navode, pobijanom presudom nije povrijeđen zakon tužiteljici na štetu.
7. Ovaj sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za naknadu troškova korištenja prekogranične zdravstvene zaštite u iznosu od 4796,74EUR tužiteljici za obavljeni zahvat čišćenja hrskavice (artroskopska artoliza) zaostale nakon saniranja ozljede desnog skočnog zgloba.
8. S obzirom na odredbe članka 20. stavka 1. i 2. Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, članka 27. i 28. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, 80/13., 137/13. i 98/19.), članka 7. i 37. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (Narodne novine, broj 160/13., 11/15., 16/15., 113/16. i 34/18.-dalje Pravilnik) citirane u obrazloženju rješenja tuženika te uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja rješenja tuženika, a koje nisu sporne da tužiteljica prije odlaska u zdravstvenu ustanovu u SR Njemačku-M. A.C. GmbH od 2. do 4. prosinca 2019. nije imala indikaciju od specijaliste ortopeda za taj zahvat, da tužiteljica nije pribavila prethodno odobrenje Zavoda za vršenjem planiranja zdravstvene zaštite u drugoj državi članici, a niti je priložila dokaz o zakazanom terminu za taj zahvat u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u RH, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev.
9. Prvostupanjski sud je svoju odluku temeljio na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku s obzirom da je ocijenio da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene već u postupku donošenja rješenja tuženika, a temeljem ovlasti iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. Budući da je spis upravnog tijela pružao sudu dovoljnu osnovu za zakonito i pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu, time što prvostupanjski sud dalje nije izvodio predložene dokaze ovaj Sud ne nalazi povrede postupka, kako to smatra tužiteljica.
10. I ovaj Sud nalazi da su odlučne činjenice pravilno i dostatno utvrđene u upravnom postupku jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da se radilo o korištenju planirane prekogranične zdravstvene zaštite za koju je tužiteljica prethodno trebala pribaviti odobrenje Zavoda sukladno članku 28. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na temelju zahtjeva, uz koji je trebala priložiti preporuku od strane liječnika specijaliste ugovorne zdravstvene ustanove u RH i podatak o zakazanom terminu liječenja u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u RH. Tužiteljici je bio indiciran zahvat artroskopska artodeza (nalaz spec. ortopeda T. V. od 24. listopada 2019.), za koji je podnesena narudžba bez točnog datuma termina zahvata u zdravstvenoj ustanovi u RH, no tužiteljica je u inozemstvu obavila drugu vrstu zahvata (artroskopska artoliza) koji je smatrala prikladnijim.
11. U odnosu na prigovor tužiteljice da nisu provedeni predloženi dokazi, pogrešno je pozivanje tužiteljice na povredu prava na jednakost oružja jer se ne radi o apsolutnom pravu već je sud slobodan u procjeni koje odlučne činjenice treba utvrditi i kojim dokazima, te stoga sud nije u obvezi provoditi svaki predloženi dokaz (članak 33. stavak 3. ZUS-a). I prema ocjeni ovog Suda izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke na okolnosti nužnosti zahvata nije bilo potrebno izvoditi jer se nije radilo o hitnoj, neplaniranoj zdravstvenoj zaštiti, poduzetoj radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje, u kojem slučaju bi bilo odlučno radi li se o nužnom zahvatu.
12. Sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Pravilnika troškovi zdravstvene zaštite korištene u drugim državama Europske unije terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja samo ako je ta zdravstvena zaštita korištena u skladu s propisima EU, Direktivom, Zakonom, ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda.
13. Člankom 32. Pravilnika propisano je da osigurana osoba koja je sama dogovorila termin u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi i na liječenje u inozemstvo otišla bez rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvu iz članka 26. i 28. Pravilnika nema pravo ostvariti to liječenje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
14. Imajući u vidu da je tužiteljica samoinicijativno obavila zahvat bez preporuke od strane liječnika specijaliste ugovorne zdravstvene ustanove u RH i bez prethodnog traženja odobrenja, pravilno je zaključeno da takav trošak s obzirom na citirane odredbe članka 5. i 32. Pravilnika ne može ostvariti na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
15. Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-2179/2017 od 5. studenog 2019. na koju se tužiteljica u žalbi poziva nije primjenjiva u ovom slučaju jer se odnosi na predmet koji nema istu činjeničnu osnovu.
16. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. S obzirom da nije uspjela sa žalbom tužiteljica sukladno istoj odredbi nema pravo na naknadu troška sastava žalbe te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
17. S obzirom da tužiteljica razlozima žalbe nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude, trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude (točka I. izreke).
U Zagrebu 13. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat Paliska, v.r.