Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1326/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice V. Ž. iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1928/2022-5 od 16. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice V. Ž. iz V. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1928/2022-5 od 16. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1928/2022-5 od 16. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-15/19-01/189, urbroj: 513-04-22-2 od 23. svibnja 2022. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave N. M., klasa: UP/I-410-15/2018-01/1075, urbroj: 513-07-05-04-2018-01 od 13. lipnja 2018.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je olako zamijenio i stao u obranu istoznačnosti pojma "kuća za odmor", a koju spominju svi zakoni o lokalnim porezima i svi pravni akti općina kojima se prikupljaju sredstva za financiranje općina, a koji se u presudi, a često i u verbalnom govoru poistovjećuju s pojmovima iz građevinske i uporabne dozvole, a koji su: klijet, vinogradarska kuća, gospodarski objekti. U tom smislu upućuje na odredbe Zakona o gradnji, te ističe da se građevina ne smije koristiti suprotno namjeni, odnosno uporabnoj dozvoli. Smatra da predmetni objekt ne može postati "kućom za odmor", već ostaje gospodarski objekt poljoprivredne namjene kao klijet ili vinogradarska kuća. Ističe da se predmetni objekt ne koristi kao kuća za odmor, jer se u građevini – klijeti ne noći, i ista se koristi namjenski. Smatra da bi namjenu klijeti – vinogradarske kuće (gospodarskog objekta) u kuću za odmor investitor – vlasnik morao zatražiti dopunom građevinske dozvole i udovoljavanjem uvjetima koji bi projektom prenamjene bili zatraženi od stvarno nadležnog tijela. U spisu predmeta ne prileže niti jedan od dokaza tuženika o načinu korištenja predmetne građevine iz kojeg bi sud mogao nedvosmisleno utvrditi da se nekretnina može smatrati "kućom za odmor". Tužiteljica predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu i poništi rješenje tuženika i tijela prvog stupnja.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici za 2018. utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi V., površine od 30,00 m2 u iznosu od 360,00 kuna, uz obrazloženje da je tužiteljica porezni obveznik kao vlasnik predmetne kuće za odmor.
7. U svrhu dokazivanja navedenih činjenica proveden je dana 13. lipnja 2017. očevid na adresi predmetne kuće za odmor, te su utvrđene relevantne činjenice vezane za predmetnu nekretninu, te je konstatirano da se radi o objektu površine 30,00 m2, koji podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor.
8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina tužiteljici služi kao kuća za odmor, pa je pravilno i zakonito u poreznom postupku tužiteljici utvrđena porezna obveza poreza na kuću za odmor.
9. Imajući na umu odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", 115/16. i 101/17.), te odredbe članka 14. Odluke o gradskim porezima Grada Varaždinskih Toplica ("Službeni glasnik Varaždinske županije", 34/17.), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave N. M., kojim je tužitelju za predmetnu nekretninu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2018. u iznosu od 360,00 kuna.
10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava, te se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
11. Prigovor tužiteljice da je iz uporabne dozvole koju je dostavila vidljivo da se radi o građevini – klijeti u vinogradu, a koja je donesena na temelju Zakona o gradnji, nije odlučna u konkretnom slučaju, te pravilno prvostupanjski sud navodi da činjenica da se temeljem građevinskih propisa objekt naziva kao klijet ne znači da se isti ne koristi kao kuća za odmor, odnosno da je u njoj moguć boravak, a što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo na temelju očevida, te i prema ocjeni ovoga Suda pravilno odlučilo da se radi o kući za odmor, a ne o klijeti i za takvu svoju odluku dalo valjano obrazloženje.
12. S obzirom da žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno-relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se ističe da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se u cijelosti slaže i ovaj Sud.
13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude naveo jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.