Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
Broj: Ppž-1162/2021
-1-
Republika HrvatskaVisoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
Broj:Ppž-1162/2021 |
|
|
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog H. B. Š., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 8. listopada 2020., broj: 30.PpP-454/2020, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. H. B. Š. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini okr. H. B. Š. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 53. stavka 1. i 3. i članka 47. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosima od 6.000,00 i 200,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.200,00 kuna / 822,88 eura.
1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja I. Z., odvjetnika u K., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini navodi zakonski tekst te odredbe. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog Suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj Sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. U pogledu žalbenih navoda kojima se upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, sugerirajući kako se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, ističe se kako su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način, te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Naime, odredba čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje kako su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava, taksativno navedenih, te koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Dokumentacija u prvostupanjskom spisu i snimka na koju se poziva žalitelj, ne može se podvesti pod prethodno navedene odredbe kojima se određuju nezakoniti dokazi, s time da snimke nadzornih kamera na javnom mjestu ne predstavljaju nezakonit dokaz.
7. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, kada je okrivljenik upozoren o svim svojim pravima sukladno odredbe članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona, u nazočnosti izabranog branitelja očitovao se krivim i izrijekom priznao počinjenje prekršaja stavljenih mu na teret. Suprotno tvrdnje žalitelja, omogućena su mu sva procesna prava u postupku u smislu članka 85. Prekršajnog zakona, budući da su svi dokazi izvedeni na raspravi u njegovoj nazočnosti uz izabranog branitelja, pa mu je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i
i da pri obavljanju tih radnji zastupa svoje interese i izražava svoje stajalište.
7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika te naročito raniju nekažnjavanost, za svako pojedino djelo već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih najnižih mjera kazni, smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
9. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za predmetne prekršaje. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj Sud nije izmijenio pravne kvalifikacije djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je mišljenja da su novčane kazne za svako pojedino djelo pravilno odmjerene uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod propisanih kazni za te prekršaje zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje i prema novom zakonu predstavljaju ublažene novčane kazne. Stoga je stav ovog Suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni blažeg propisa, jer novi zakon ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
10. Ispitujući u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ovaj Sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja, s time da je trajanje zaštitne mjere već određeno u minimalno propisanom vremenu trajanja.
11. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona ovaj Sud smatra da su se u konkretnom slučaju, prema podacima iz prvostupanjskog predmeta o materijalnim prilikama i nezaposlenosti okrivljenika ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je u nedostatku drugih relevantnih podataka oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka.
12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. travnja 2023.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r. Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.