Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1207/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja V. u. A., Z., kojeg zastupa G. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije – HAMAG BICRO, Z., radi sklapanja sporazuma o provedbi programa akceleracije, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3137/22-4 od 19. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja V. u. A., Z. i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3137/22-4 od 19. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3137/22-4 od 19. siječnja 2023. odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, a osobito zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog povrede ustavnog prava na pristup sudu kao sastavnog djela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je predmetni postupak eklatantan primjer arbitrarnosti, budući da sud nije niti razmatrao tužbu, već je istu uz nedostatno odnosno gotovo nikakvo obrazloženje odbacio i time onemogućio tužitelja na djelotvornu sudsku zaštitu njegovih prava. Tužitelj upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u usporedivoj pravnoj situaciji i stajališta toga suda, te smatra da u konkretnom slučaju sadržaj pismena koje je dostavljeno tužitelju, neovisno o njegovoj formi, sadržajno predstavlja odluku kojom se utvrđuje formalna dostatnost prijave na javni poziv, a o čemu ovisi i njegovo pravo na pristup proračunskim sredstvima, a isti zaključak Ustavni je sud iznio u svojoj odluci u odnosu na odluku druge agencije. Nadalje, posebno napominje da Ustavni sud utvrđuje obvezu sudova i u slučaju vlastite nenadležnosti osigurati ostvarivanje prava na sud za svaku stranku, barem usmjeravanjem na drugi raspoloživi put učinkovite pravne zaštite utvrđenjem koji bi to pravni put bio, a ako ga nema onda utvrđenjem zašto sudska zaštita nije potrebna. S obzirom na navedeno prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud bio je dužan voditi računa o ostvarivanju ustavnog prava na sudsku zaštitu. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu na način da utvrdi povredu istaknutih ustavnih prava, poništi prvostupanjsko rješenje te u nastavku postupku otkloni nedostatke i presudom riješi stvar u korist tužitelja.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
7. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
8. Člankom 30. stavkom 1. točkom 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da zabrana daljnje aktivnosti po javnom pozivu za iskaz interesa za provoditelja programa akceleracije u sklopu mjere "jačanje akceleracijske aktivnosti" u svrhu sprječavanja daljnjih štetnih posljedica odnosno povlačenje i poništenje javnog poziva u obliku i načinu u kojem je objavljen nije predmet upravnog spora u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
10. Imajući na umu navedeno ovaj Sud nalazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu.
11. S obzirom da tužitelj navodima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.