Poslovni broj: Gž-1124/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetnik u S. protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetnik u OD G. i P. u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-230/2019 od 22. srpnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-230/2019 od 22. srpnja 2022. godine:

 

-potvrđuje:

 

a) u cijelosti u točki I. izreke  te u cijelosti u točki II. izreke;

 

b) u točki III. izreke za dosuđeni iznos od 830,00 kuna, za dosuđenu zateznu kamatu na navedeni iznos za razdoblje od 22. srpnja 2022. godine pa do isplate, i za odbijeni zahtjev za plaćanje zatezne kamate na navedeni iznos u razdoblju od 13. ožujka 2018. godine pa do 01. travnja 2019. godine;

 

c) u točki IV. izreke za odbijeni zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 150,00 kuna za razdoblje od 13. ožujka 2018. godine pa do 01. travnja 2019. godine;

 

d) u točki V. izreke za odbijeni dio zahtjeva za plaćanje iznosa od 400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2019. godine pa do isplate;

 

-preinačuje u preostalom dijelu točke III., točke IV. i točke V. izreke, te u cijelosti u točki VI. izreke pa se sudi:

 

1.) Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., da tužiteljici A. T. iz S., na dosuđeni iznos od 830,00 kuna plati zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 01. travnja 2019. godine pa do 21. srpnja 2022. godine, po stopi po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., da tužiteljici A. T. iz S., na već isplaćeni iznos od 150,00 kuna plati zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 01. travnja 2019. godine pa do 15. srpnja 2020. godine, po stopi po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., da tužiteljici A. T. iz S., s osnova troškova liječenja isplati iznos od 620,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 220,00 kuna od 23. ožujka 2018. godine pa do isplate, a na iznos od 400,00 kuna od 24. travnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.“

 

2.) Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., da tužiteljici A. T. iz S., na ime naknade parničnog troška, isplati iznos od 980,95 EUR / 7.390,94 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to od 22. srpnja 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-230/2019 od 22. srpnja 2022. godine naloženo je tuženiku A. O. d.d., iz Z., da tužiteljici A. T. iz S., isplati na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 01. travnja 2019. godina pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.600,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tužiteljica je odbijena kao s neosnovanim (točka I. izreke); kao i da joj isplati na ime naknade imovinske štete, i to s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 830,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 01. travnja 2019. godina pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a sa preostalim dijelom zahtjeva za plaćanje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 13. ožujka 2018. godine pa do 01. travnja 2019. godine tužiteljica je odbijena kao s neosnovanim (točka III. izreke); i s osnova troškova liječenja da joj  isplati iznos od 620,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 220,00 kuna od 23. ožujka 2018. godine a na iznos od 400,00 kuna od 24. travnja 2018. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 400,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2019. godine pa do isplate tužiteljica odbijena kao s neosnovanim (točka V. izreke).

 

1.1.) Istom presudom je naloženo tuženiku A. O. d.d., iz Z., da tužiteljici A. T. iz S., isplati i zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 15.000,00 kuna, tekuću od 01. travnja 2019. godine pa do 15. srpnja 2020. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (točka II. izreke); i zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 150,00 kuna tekuću od 01. travnja 2019. godine pa do 15. srpnja 2020. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (točka IV. izreke).

 

1.2.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tuženiku A. O. d.d., iz Z., naloženo da tužiteljici A. T. iz S., isplati iznos od 10.149,80 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (točka VI. izreke).

 

2.) Protiv navedene presude, i to u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te protiv odluke o troškovima postupka, žalbu izjavljuje tuženik, i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu mu parničnog troška zajedno sa troškom izjavljivanja žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

2.1.) Prvostupanjsku presudu žalbom pobija i tužiteljica, i to u dijelu u kojem je djelomično odbijena sa tužbenim zahtjevom, također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. ZPP-a, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.) Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.) Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5.) Predmet spora u ovoj parnici je tražbina naknade neimovinske (povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) te imovinske (tuđa pomoć i troškovi liječenja) štete, koju je tužiteljica pretrpjela zadobivanjem tjelesnih ozljeda u prometnoj nezgodi koja se je dogodila dana 13. ožujka 2018. godine.

 

5.1.) U svezi sa naprijed navedenim treba reći da u predmetnoj parnici nije bio sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija kao i njegova isključiva odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u navedenom štetnom događaju koji je skrivio tuženikov osiguranik.

 

5.2.) Sporan je bio obim pretrpljenih tjelesnih ozljeda te njihove posljedice, a u svezi sa tim i visina pretrpljene štete, a raspravljajući navedena sporna pitanja sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće važne činjenice:

 

-da je tužiteljica tjelesne ozljede zadobila kao vozačica kada je na njeno osobno vozilo naletjelo vozilo osiguranika tuženika;

 

-da je tužiteljica u navedenoj prometnoj nezgodi zadobila ozljede, i to: iščašenje zgloba između ključne kosti i prsne kosti, trzajnu ozljedu vrata (istegnuće vratnih mišića) te  oštećenje dva vratna živčana korijena desno u donjem segmentu;

 

-da je tužiteljica liječena konzervativno, i to nošenjem Schanzova ovratnika,  obavljanjem potrebnih snimanja i pretraga te obavljanjem kontrolnih liječničkih pregleda, a liječenje je završeno 24. travnja 2019. godine;

 

-da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila u životnoj dobi od 20 godina;

 

-da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana, i slabog intenziteta u trajanju od trideset dana;

 

-da su navedene ozljede iz ortopedske domene prouzročile trajno smanjenje životnih aktivnosti 2 % jer će, zbog zaostale ograničene pokretljivosti vrata, tužiteljica morati ulagati pojačane napore kod svih teških tjelesnih radova te radova gdje je potrebno vrat držati u prisilnom položaju, kao i kod vožnje vozila pri rotiranju glave u svim smjerovima, a da su naprijed navedene ozljede iz neurološke domene, zbog oštećenja dva vratna živčana korijena, prouzročile trajno smanjenje životnih aktivnosti za 4 %,

 

-da ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice iznosi 6 %;

 

-da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta ali kratkog trajanja (2-3 minute), sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, strah srednjeg intenziteta  oko 14 dana te slabog intenziteta u trajanju od trideset dana;

 

-da je tužiteljici bila potrebna nemedicinska pomoć druge osobe u trajanju 14 dana po dva sata dnevno (28 sati);

 

-da je tužiteljica imala trošak liječenja u iznosu od 620,00 kuna, koji se odnosi na plaćeni pregled specijaliste ortopeda  u iznosu od 220,00 kuna 23. ožujka 2018. godine i na plaćenu pretragu EMNG ruku i nogu 24. travnja 2018. godine;

 

-da se plaćeni trošak od 26.02.2019. godine odnosi na liječnički pregled nakon što je kod tužiteljice već završeno liječenje;

 

-da je tuženik tužiteljici, nakon primitka tužbe,  i to  dana 15. srpnja 2020. godine, isplatio iznos od 15.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, i iznos od 150,00 kuna na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći.

 

6.) Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede koje su kod nje prouzročile povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i to takvu povredu koja, u skladu sa odredbom čl.1100.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18.  – dalje: ZOO/05),   svojom težinom i posljedicama opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete.

 

6.1.) Slijedom toga sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici, temeljem odredbe čl.1100.st.2. ZPP-a, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 26.600,00 kuna, s tim da tu pravičnu naknadu odmjerava prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznosom od 12.000,00 kuna, prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznosom od 7.600,00 kuna i prema kriteriju pretrpljenog straha iznosom od 7.000,00 kuna, a kako je tuženik nesporno isplatio tužiteljici dana 15. srpnja 2020. godine iznos od 15.000,00 kuna, sud dosuđuje tužiteljici pripadajuću razliku u iznosu od 11.600,00 kuna, a preko tog iznosa (za 3.600,00 kuna) odbija tužbeni zahtjeva kao previsoko postavljen. Na navedeni dosuđeni iznos naknade neimovinske štete sud dosuđuje tužiteljici i zakonsku zateznu kamatu počevši od podnošenja tužbe (01. travnja 2019.), sve to temeljem odredbe čl.1103. ZOO/05.

 

7.) Isto tako, primjenom odredbe čl.1095.st.1. ZOO/05, sud prvog stupnja utvrđuje da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći, i to za ukupno 28 sati, u iznosu od 980,00 kuna, s tim da tu naknadu odmjerava prema cijeni sata tuđe pomoći od 35,00 kuna, koju naplaćuje Dom za starije i nemoćne osobe L. u S.. Kako je tuženik nesporno tužiteljici dana 15. srpnja 2020. godine isplatio iznos od 150,00 kuna, sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici naknadu imovinske štete u iznosu od 830,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, a preko navedenog (za zateznu kamatu u razdoblju od 13.03.2018. do 01.04.2019.) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7.1.) Također, temeljem naprijed navedene odredbe sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici i naknadu imovinske štete s osnova troškova njenog liječenja u ukupnom iznosu od 620,00 kuna – tj. dosuđuje joj plaćeni trošak specijalističkog pregleda od 23. ožujka 2018. godine i plaćeni trošak EMNG pretrage izvršene dana 24. travnja 2018. godine, i na taj iznos joj dosuđuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja računa za navedene troškove, a dio zahtjeva u iznosu od 400,00 kuna odbija kao neosnovan jer se radi o trošku koji je nastao nakon završetka liječenja ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju. 

 

8.) Nadalje, na nesporno plaćene iznose naknade neimovinske (15.000,00 kuna) te imovinske (150,00 kuna) štete, sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici i zakonsku zateznu kamatu počevši od podnošenja tužbe pa do dana izvršenog plaćanja pri čemu se je sud prvog stupnja pozvao na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05., 36/09. i 79/09. – dalje: ZOOP), a za period prije podnošenja tužbe odbija zahtjeva za plaćanje zakonske zatezne kamate na navedene plaćene iznose naknade štete.

 

9.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje tužiteljice i žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda, suprotno tim žalbenim tvrdnjama, sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge za sve važne činjenice, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi postojanje ni nekih drugih nedostataka zbog kojih pobijanu presudu ne bi bilo moguće na valjan način ispitati.

 

9.1.) Isto tako, ispitujući pobijanu presudu u okvirima propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje niti bilo koje druge bitne povrede postupka na koje se, u skladu sa navedenom odredbom, uvijek pazi po službenoj dužnosti.

 

10.) Odluku kojom je odlučeno o naknadi neimovinske štete, i u dosuđenom i u odbijenom dijelu, žalbama pobijaju obje parnične stranke, prigovarajući visini odmjerene pravične naknade ističući da je sud prvog stupnja pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo, a tužiteljica  je ustvrdila i to da je sud prvog stupnja na temelju činjenica koje proizlaze iz dokaza provedenim vještačenjem izveo pogrešan zaključak o stupnju smanjenja životnih aktivnosti.

 

11.) Utemeljeno tužiteljica u žalbi ističe da sud prvog stupnja, prilikom utvrđivanja u kojem stupnju je, zbog zaostalih posljedica ozljeđivanja, kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti, izveo pogrešan zaključak o ukupnom smanjenju životnih aktivnost od 6 %, a to stoga jer pri tome nije uzeo u obzir zaostale psihičke posljedice ozljeđivanja, a koje proizlaze iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka.

 

11.1.) Naime, postupajući u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja u postupku saslušanih liječničkih vještaka nalazi utvrđenim da smanjenje životnih aktivnosti od 6 % posljedica je trajnog somatskog oštećenja zdravlja tužiteljice, o kojem su iskazali liječnički vještaci ortopedske i neurološke specijalnosti. Međutim, u postupku je saslušan i liječnički vještak psihijatrijske specijalnosti, i iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi (list 82-83) da  će tužiteljica, kada se uzmu u obzir cjelokupne posljedice ozljeđivanja, što znači i posljedice iz njegove (psihijatrijske) domene, morati trajno u svakodnevnom životu ulagati pojačane napore od 5 do 10 %, i da se u navedeni postotak uklapa i smanjenje životne aktivnosti utvrđeno po ortopedu i neurologu. Dakle, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano tužiteljica ukazuje u žalbi da je, uzimajući u obzir sveukupne zaostale trajne posljedice ozljeđivanja, ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice valjalo utvrditi sa 10 %, a ne sa 6 % kako je to pogrešno utvrdio sud prvog stupnja.

 

12.) Međutim, iako je tužiteljica u pravu da je sud prvog stupnja temeljem provedenog vještačenja izveo pogrešan zaključak o ukupnom smanjenju životnih aktivnosti, to nije imalo utjecaja na pravilnost u primjeni materijalnog prava iz odredbe čl.1100.st.2. ZOO/05, jer ukupno odmjereni iznos pravične naknade od 26.600,00 kuna, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjeren je pretrpljenim ozljedama i posljedicama koje su te ozljede izazvale, i odmjeren je potpuno u skladu sa odredbom čl.1100.st.2. ZOO/05. Dakle, u dijelu u kojem i tužiteljica i tuženik prigovaraju visini utvrđene naknade neimovinske štete, njihove žalbe nisu osnovane.

 

12.1.) Naime, pri odmjeravanju navedene naknade sud prvog stupnja je, uvažavajući ne samo duljinu trpljenih bolova te njihovu jačinu, već i težinu ozljeda, način liječenja i njegovu duljinu, sve neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena pri velikom broju liječničkih pregleda, snimanja i pretraga, te neugodnosti u svezi nošenja ovratnika, pravilno vrednovao kriterij fizičkih bolova iznosom od 7.600,00 kuna, pa su neutemeljene protivne žalbene tvrdnje i tužiteljice i tuženika.

 

12.2.) Nadalje, kada je pak riječ o vrednovanju kriterija pretrpljenog straha, tada ovaj sud drugog stupnja prihvaća tvrdnje tuženika da je prema tom kriteriju tužiteljici odmjeren previsok iznos pravične naknade. Naime, imajući u vidu da je tužiteljica pretrpjela vrlo kratak primarni strah, a da kada je riječ o sekundarnom strahu u njegovoj ukupnosti (47 dana) da na onaj jakog intenziteta otpada svega 3 dana a 30 dana na strah slabijeg intenziteta, tada je pravilnom primjenom odredbe čl.1100.st.2. ZOO/05, prema navedenom kriteriju valjalo, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odmjeriti naknadu, ne u iznosu od 7.000,00 kuna, već u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

12.3.) Konačno, kada je riječ o kriteriju smanjenja životnih aktivnosti, a imajući u vidu ukupan postotak (10 %) smanjenja životnih aktivnosti, da se radi o trajnom smanjenju a tužiteljica je u vrijeme ozljeđivanja bila stara 20 godina, i imajući u vidu i način manifestiranja tog smanjenja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni kriterij je valjalo vrednovati sa iznosom od 13.000,00 kuna a ne iznosom od 12.000,00 kuna.

 

12.4.) Kada se zbroje naprijed navedeni iznosi (7.600,00 + 6.000,00 + 13.000,00) kojima je valjalo vrednovati kriterije za odmjeravanje pravične novčane naknade neimovinske štete, tada proizlazi da je pravilnom primjenom odredbe čl.1100.st.1. i st.2. ZOO/05, tužiteljici valjalo utvrditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 26.600,00 kuna, dakle, upravo onoliko koliko joj je i odmjerio sud prvog stupnja. Budući da nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime naknade navedene štete isplatio iznos od 15.000,00 kuna, to joj je onda sud prvog stupnja, pravilnom primjenom materijalnog prava iz navedenih odredbi, pravilno dosudio daljnju naknadu u iznosu od 11.600,00 kuna, a preostali dio zahtjeva, kao previsoko postavljen, utemeljeno je odbio. Slijedom toga, potpuno neutemeljeno žalbom pobijaju navedenu odluku iz točke I. izreke presude i tužiteljica i tuženik.

 

13.) Na navedenu naknadu neimovinske štete sud prvog stupnja je pravilno, primjenom odredbe čl.1103. ZOO/05, dosudio tužiteljici zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, sve to s obzirom da tužiteljica, prije pokretanja predmetne parnice, nije podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl.12. ZOOP/05.

 

13.1.) Isto tako, pozivom na odredbu čl.1103. ZOO/05 sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu na onaj iznos (15.000,00 kuna) koji je tuženik tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete nesporno isplatio dana 15. srpnja 2020. godine, također počevši od dana podnošenje tužbe pa do dana izvršenog plaćanja.

 

13.1.1.) Neosnovano tuženik žalbom pobija odluku sadržanu u točki II. izreke, kojom je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na nesporno isplaćeni joj iznos dana 15. srpnja 2020. godine, iznoseći pri tome neutemeljenu tvrdnju da tužiteljici pravo na zateznu kamatu na navedeni iznos ne pripada zbog toga što prije pokretanja predmetne parnice nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora u skladu sa odredbom čl.12. ZOOP/05.

 

13.1.2.) Naime, podnošenjem odštetnog zahtjeva osiguratelju u smislu odredbe čl.12.st.1. ZOOP/05 oštećeni stječe pravo na zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva na svu štetu (neimovinsku i imovinsku) koju je pretrpio u nekom štetnom događaju a koju je tim zahtjevom potraživao od osiguratelja. Dakle, ukoliko oštećeni ne podnese odštetni zahtjev osiguratelju prije pokretanja parnice, on samo gubi pravo na zateznu kamatu u skladu sa odredbom čl.12.st.4. ZOOP/05, ali ne gubi pravo na isplatu zatezne kamate u skladu sa odredbama ZOO/05, a u konkretnom slučaju kada je riječ o naknadi neimovinske štete, počevši od podnošenja tužbe, kako je to i propisano odredbom čl.1103. ZOO/05. S obzirom na to tužiteljici, temeljem navedene odredbe, pripada pravo na zateznu kamatu i na isplaćeni joj iznos (15.000,00 kuna) naknade neimovinske štete počevši od podnošenja tužbe pa do 15. srpnja 2020. godine kada je navedeni iznos isplaćen tužiteljici.

 

14.) Pobijanom presudom tužiteljici je, temeljem odredbe čl.1095.st.1. ZOO/05, dosuđena i naknada imovinske štete – i to s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 830,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, i s osnova troškova liječenja u iznosu od 620,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, dok je dio navedenog zahtjeva za plaćanje zatezne kamate na dosuđene iznose, i za plaćanje iznosa od 400,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan.

 

14.1.) Odluku kojom je odlučeno o troškovima liječenja, i u dosuđenom i u odbijenom dijelu (točka V. izreke), žalbama pobijaju i tužiteljica i tuženik, pri čemu žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je u cijelosti u tom dijelu osnovana.

 

14.1.1.) Naime, sud navedenu imovinsku štetu u iznosu od 620,00 kuna dosuđuje tužiteljici temeljem predočenih računa o plaćanju medicinskih usluga – i to pregleda po specijalisti ortopedu dana 23. ožujka 2018. godine u iznosu od 220,00 kuna, i EMNG pretrage dana 24. travnja 2018. godine u iznosu od 400,00 kuna.

 

14.1.2.) Osnovano tuženik u žalbi ističe da tužiteljica tijekom postupka nije ničime dokazala da je navedeni trošak bio opravdan. To stoga što se radi o liječničkom pregledu po specijalisti ortopedu te o medicinskoj pretrazi EMNG ruku i nogu, tj. o medicinskim uslugama koje se zasigurno mogu ostvariti na teret HZZO-a, a tužiteljica nije niti u tužbi, niti u svojem očitovanju na dani odgovor na tužbu, navela zbog kojih je to razloga navedeni pregled i navedenu pretragu vršila u privatnim ustanovama izvan sustava HZZO-a. Naime, tužiteljici bi pripadalo pravo na navedeni trošak samo pod pretpostavkom da navedeni pregled, odnosno navedenu pretragu ili nije mogla obaviti, ili ju nije mogla na vrijeme (zbog dugog čekanja na red) obaviti na teret HZZO. Međutim, navedene činjenice tužiteljica nije niti iznijela tijekom postupka, niti je predlagala da se na te okolnosti provede njeno saslušanje.

 

14.1.3.) Slijedom naprijed navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl.1095.st.1. ZOO/05, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja, pa je stoga u navedenom dijelu valjalo uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu, a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu u dijelu u kojem je odbijena sa navedenim zahtjevom.

 

14.2.) Nadalje, polazeći od utvrđene činjenice da je tužiteljici bila potrebna nemedicinska pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 28 sati, da su joj tu pomoć pružali članovi njene obitelji, i polazeći od pribavljenog podatka o cijeni (35,00 kuna po satu) po kojoj tuđu pomoć (nemedicinsku)  koju pruža drugim osobama Dom za starije i nemoćne osobe L. u S., sud je utvrdio da bi tužiteljici pripadalo pravo naknadu imovinske štete po ovom osnovu u iznosu od 980,00 kuna (28 x 35,00). Kako nije sporno da je tuženik tužiteljici dana 15. srpnja 2020. godine isplatio iznos od 150,00 kuna, sud prvog stupnja  tužiteljici dosuđuje razliku navedene naknade u iznosu od 830,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe.

 

14.2.1.) Neutemeljeno tuženik žalbom prigovara visini dosuđenog iznosa navedene naknade u točki III. izreke, jer je ista tužiteljici dosuđena prema onoj cijeni po kojoj takvu pomoć u mjestu tužiteljičinog prebivališta pružaju druge osobe, tj. u konkretnom slučaju riječ je o pravnoj osobi (Dom za stare i nemoćne L.). Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, pravo na naknadu navedene štete prema tako utvrđenoj cijeni sata tuđe pomoći, tužiteljici pripada neovisno od toga što ona tu pomoć nije i platila navedenoj pravnoj osobi, već su joj istu pružali članovi njenog obiteljskog kućanstva (tako i VSHR u odluci Rev x-362/2018 od 24. travnja 2018.). Međutim, s obzirom na to da su tuđu pomoć tužiteljici pružali članovi njenog kućanstva, radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti, a kako iz pribavljenih podataka o cijeni sata tuđe pomoći nema elemenata za zaključivanje da se ne radi o cijeni sata tuđe pomoći važećoj i u vrijeme donošenje pobijane prvostupanjske presude, to onda, pravilnom primjenom materijalnog prava, a napose odredbe čl.1086. ZOO/05, tužiteljici na navedenu štetu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, ne niti od dana kada je tužiteljici tuđa pomoć pružena niti od dana podnošenja tužbe, već od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je u navedenom dijelu uvažena žalba tužene u dijelu u kojem se pobija odluka o zakonskoj zateznoj kamati na navedenu naknadu štete, a odbijena žalba kojom se pobija dio njenog odbijenog zahtjeva za plaćanje zatezne kamate.

 

14.3.) Sud prvog stupnja je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni joj iznos od 150,00 kuna a osnova tuđe pomoći. Međutim, s obzirom na naprijed navedeno u prethodnoj točki – tj. da tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći počevši od donošenja presude, ali i s obzirom na to da tužiteljica nije prije pokretanja predmetne parnice, podnijela tužitelju odštetni zahtjev, to onda tužiteljici ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni joj iznos počevši od podnošenja tužbe pa do dana plaćanja 15. srpnja 2020. godine. Stoga je i u ovom dijelu uvažena žalba tuženika u cijelosti te preinačena prvostupanjska presuda u dosuđenom dijelu (točka IV. izreke).

 

15.) U skladu sa svime naprijed izloženim valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a te temeljem odredbe čl.373.t.3. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti u cijelosti kao neosnovanu, a žalbu tuženika djelomično uvažiti kao osnovanu a djelomično odbiti kao neosnovanu te presuditi kao u izreci ove presude.

 

16.) Budući da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika djelomično preinačena prvostupanjska presuda, to je onda valjalo odlučiti i o troškovima parničnog postupka u skladu sa odredbom čl.166.st.2. ZPP-a, kojom je propisano da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

 

17.) Tužiteljica je konačno postavljenim zahtjevom utužila isplatu iznosa od 16.850,00 kuna, a nakon djelomičnog uvažavanja žalbe tuženika dosuđen joj iznos od 12.430,00 kuna, iz čega proizlazi da je u sporu uspjela sa 73,8 %, što nadalje znači da je tuženik u sporu uspio sa 26,2 %. Iz navedenog proizlazi da je o troškovima valjalo odlučiti razmjerno uspjehu u sporu, na način kako je to propisano odredbom čl.154.st.2. ZPP-a. Kada se u skladu sa navedenom odredbom izvrši prebijanje navedenih postotaka (73,8 – 26,2) tada proizlazi da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici 47,6 % njenog troška utvrđenog kao potrebnog za vođenje predmetne parnice, a koji se odnosi na njeno zastupanje po punomoćniku u osobi odvjetnika i na trošak sudskih pristojbi.

 

17.1.) Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je pri utvrđivanju uspjeha stranaka trebalo uzeti u obzir kao njegov uspjeh u sporu to što je tužiteljica prvotno utužila isplatu iznosa od 33.020,00 kuna te da je tijekom postupka, nakon što je on odmah nakon primitka tužbe tužiteljici isplatio iznos od 15.150,00 kuna, snizila tužbeni zahtjev. Navedene tvrdnje ne mogu se prihvatiti jer je sniženje tužbenog zahtjeva za navedeni iznos, koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, uslijedilo kao posljedica djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu, slijedom čega tuženiku ne bi pripadalo pravo na trošak postupka za taj dio zahtjeva niti primjenom odredbe čl.158. ZPP-a.

 

18.) Sud prvog stupnja je trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku u osobi odvjetnika, kao potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl.155.st.1. ZPP-a, utvrdio u ukupnom iznosu od 9.375,00 kuna, čijoj visini tuženik ne prigovara žalbom, a pored tog troška tužiteljica je imala i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 690,00 kuna i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.600,00 kuna.

 

18.1.) Dakle, trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku u osobi odvjetnika te trošak sudskih pristojbi iznose ukupno 10.065,00 kuna, a u skladu sa navedenim u točki 18. tužiteljici pripada pravo na 47,6 % navedenog troška, što iznosi 4.790,94 kune. Ovom trošku u cijelosti treba pribrojati trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 2.600,00 kuna, pa proizlazi da je tuženik, temeljem odredbe čl.154.st.2. ZPP-a, u obvezi naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.390,94 kune, ili 980,95 EUR, koliko joj je ovom presudom i dosuđeno.

 

19.) Tužiteljica nije uspjela sa izjavljenom žalbom pa joj stoga nije niti dosuđen trošak njenog izjavljivanja.

 

19.1.) Tuženik je djelomično uspio sa izjavljenom žalbom, no nije mu dosuđen trošak njenog izjavljivanja, sve to s obzirom na naprijed citiranu odredbu čl.166.st.2. ZPP-a, i s obzirom da i nakon djelomičnog uvažavanja njegove žalbe, on je još uvijek u obvezi naknađivanja dijela troška tužiteljice.

 

20.) Slijedom naprijed izloženog, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točki VI. izreke presude.

 

 

Bjelovar, 13. travnja 2023.

 

 

                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                                            Alen Golub v. r.