1               Poslovni broj Gž-437/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

              Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-437/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada R., R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u R., protiv tuženice V. S. iz R., OIB …,  zastupana po punomoćniku I. O., odvjetniku iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude  Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 40 P-1101/2021-19 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća od 13.travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.   Odbija se žalbe tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1101/2021-19 od 26. siječnja 2023.

 

2. Prihvaća se žalba  tužitelja, te se nalaže tuženici da tužitelju, uz trošak postupka dosuđen st. II izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1101/2021-19 od 26. siječnja 2023. dosudi daljnji trošak prvostupanjskog postupka od 248,85 eur / 1.875,00 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2023. pa do isplate  i trošak žalbe od 31,04 eur / 233,87 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-3405/2017 od 27. rujna 2018., te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.128,14 eur / 8.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2023. pa do isplate.

 

2.          Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

2.1.      Tuženica je podnijela pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi ističe da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da je tražbina tuženice prestala najkasnije 9. ožujka 2018., dakle godinu dana nakon iseljenja obitelji M., kada je prema mišljenju vještaka u cijelosti razgrađen biološki supstrat (fekalij i urin) pa je time tužitelj ispunio svoju obvezu iz ovršne isprave. Iz rezultata cijelog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu, već da je ista ispunjena protekom vremena, djelovanjem kiše i bakterija. Tužitelj, osim deložacije obitelji M., nije očistio nekretninu, pa se i danas tamo sakupljaju štakori i dr. Naime, zbog sporosti pravosuđa i proteka vremena došlo je do nesporne razgradnje biootpada i smrad se više ne osjeća. Međutim, ne radi se o radnji ovršenika, ovdje tužitelja, kojom bi došlo do uklanjanja štetnih imisija kako mu je naloženo ovršnom ispravom. Tuženica je prijedlog za ovrhu podnijela dok se još sa nekretnine tužitelja širio nesnosan smrad pa je o dopuštenosti ili nedopuštenosti ovrhe trebalo odlučivati u trenutku kada je ovrha pokrenuta. Na ovaj način se tuženica kažnjava plaćanjem parničnog troška, iako je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu isti bio osnovan. Stoga se predlaže da se pobijana presuda preinači, a tužitelja obveže da tuženici naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka, kao i trošak žalbe.

 

2.2.      Protiv rješenja o trošku sadržanog u prvostupanjskoj presudi tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da mu je neosnovano za pristup na ročišta 04.04.2022. i 26.9. 2022. priznato 50% troška iz Odvjetničke tarife, čime je pogrešno primjenjen Tbr. 9 /1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže da se rješenje o trošku preinači i prizna tužitelju trošak za pristup na navedena dva ročišta u punom iznosu, jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, te trošak žalbe.

 

3.          Sa  žalbom tuženice postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku  (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4.          Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.          Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

 

6.          Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja te proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-3405/2017 od 27. rujna 2018., jer je utvrdio da je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi tužitelj u cijelosti ispunio tražbinu iz ovršne isprave, pa je iz navedenog razloga ovrhu trebalo proglasiti nedopuštenom.

 

7.          Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tuženice. Tuženica podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga, pa tako i bitnih povreda postupka, ne navodeći konkretno koju bi bitnu povredu postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8.          I činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te ga tuženica u žalbi niti ne osporava, osim što navodi koje su činjenice u postupku utvrđene pa je tako u postupku utvrđeno:

-  da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3248/10 od 15. prosinca 2010. prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev ovdje tuženice, te je naloženo ovdje tužitelju da otkloni uzroke štetnih imisija - neugodnih mirisa sa njegovih nekretnina pobliže označenih u toj ovršnoj ispravi,

-  da je ovdje tuženica, kao ovrhovoditeljica, 19. svibnja 2017. pokrenula ovršni postupak protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, radi ispunjenja obveze iz ovršne presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3248/10 od 15. prosinca 2010.,

-  da je u tom ovršnom predmetu rješenjem od 22. ožujka 2021. tužitelj, kao ovršenik, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem čl. 52. st. 3. i 4. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.),

-  da su se štetne imisije, koje je ovdje tužitelj trebao ukloniti s predmetnih nekretnina, sastojale u smradu koji je bio uzrokovan životom obitelji M. na predmetnoj nekretnini,

-  da je tužitelj iselio predmetnu obitelj iz te nekretnine 9. ožujka 2017.,

-  da je po iseljenju obitelji M. zazidao sve otvore i vrata na stambenoj zgradi koju je koristila ta obitelji, te naredio izvođenje radova po trgovačkom društvu D. d.o.o., koje je izvršio ispumpavanje fekalija iz poljskog WC-a,

-  da je demontirana WC školjka a rupa dezinficirana i zatvorena poklopcima te u toj nekretnini više nitko ne boravi,

-  da je iz iskaza tehničkog voditelja zdravstveno-ekološkog odjela i voditelja Odsjeka za kontrolu zraka radnog okoliša i biomonitoringa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u R., G. C., utvrđeno da smrad više ne egzistira, a da je  mogao opstati u okolišu nakon prestanka korištenja nekretnine od šest mjeseci do maksimalno godine dana, kada dolazi do razgradnje biološkog supstrata,

-  da smrad više ne egzistira potvrdila je i tuženica u svom iskazu.

 

9.          Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na proglašenje ovrhe nedopuštenom, po čl. 52.st.1.i 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22).

 

10.      Naime, obitelj M. deložirana je iz predmetnih nekretnina 9. ožujka 2017. te je po iskazu svjedoka, stručne osobe G. C. smrad mogao egzistirati na toj nekretnini najduže još godinu dana, odnosno do ožujka 2018., kada su u potpunosti otklonjeni neugodni mirisi.

 

11.      Tuženica je prijedlog za ovrhu podnijela 19. svibnja 2017., a rješenje o ovrsi doneseno je 27. rujna 2018., dakle, u vrijeme kada štetne imisije više nisu egzistirale, jer su one egzistirale najdulje do ožujka 2018. Dakle, u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi štetne imisije nisu egzistirale, te je osnovano ovdje tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi povodom koje je upućen u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer su u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi bili ostvareni žalbeni razlozi za pobijanje rješenja o ovrsi iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (tražbina je prestala na temelju činjenice koju ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava).

 

12.      Žaliteljica u žalbi ističe da nije tužitelj taj koji je ispunio obvezu iz ovršne isprave, već da se to dogodilo protekom vremena, djelovanjem bakterija i slično. Međutim, taj žalbeni navod nije osnovan s obzirom da je tužitelj otklonio uzroke štetnih imisija činjenicom deložacije obitelji koja je uzrokovala štetne imisije vršeći nuždu u poljskom WC-u, te nastavno dezinsekcijom te nekretnine, ispumpavanjem fekalija iz poljskog WC-a, zazidavanjem istoga kao i zatvaranjem cijele zgrade, radi nemogućnosti ponovnog uzurpacije te nekretnine od strane neovlaštenih stanara.

 

13.      Prema tome tužitelj je učinio sve što je mogao u smislu otklanjanja štetnih imisija, a činjenica da su se, kako žaliteljica navodi, bakterije nataložile u tlu, iste su se u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi već razgradile i štetnih imisija više nije bilo.

 

14.      Žaliteljica ističe da je činjenicom da je podnijela prijedlog za ovrhu u vrijeme kada su štetne imisije egzistirale neopravdano kažnjena plaćanjem parničnog troška, međutim navedeni žalbeni navod nije osnovan s obzirom da je parnični trošak žaliteljica mogla izbjeći činjenicom da kada je doneseno rješenje o ovrsi povodom njenog prijedloga i kada je ovdje tužitelj, kao ovršenik, podnio žalbu protiv istog, žaliteljica mogla priznati žalbene navode u kojem slučaju bi ovršni postupak bio obustavljen i spriječeni troškovi parničnog postupka, jer u vrijeme kada je ovdje tužitelj, kao ovršenik, podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi štetnih imisija više nije bilo, pošto je rješenje o ovrsi doneseno 27. rujna 2018. a štetne imisije su egzistirale najkasnije do ožujka 2018.

 

15.      Dakle, osporavanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu tuženica je uzrokovala sve parnične troškove koji su nastali pa je iz navedenog razloga dužna iste naknaditi tužitelju u visini koju žaliteljica žalbom ne osporava.

 

16.      Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo bez da je počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, to je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

17.      Međutim, osnovana je žalba tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanog u prvostupanjskoj presudi jer je prvostupanjski sud tužitelju za ročišta 4. travnja 2022. i 26. rujna 2022. priznao trošak od 50 bodova odvjetničke tarife, iako se i na ročištu 4. travnja 2022.  i  na ročištu  26. rujna 2022.  raspravljalo  o glavnoj stvari, te je tužitelj iznio dokazne prijedloge koje je prvostupanjski sud prihvatio. Stoga tužitelju za navedena ročišta pripada trošak po Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u svezi da Tbr. 7.1. Tarife , ili  prema vrijednosti predmeta spora od 13.000,00 kuna, 100 bodova Odvjetničke tarife. Kako je tužitelju za oba ročišta priznato 50% nagrade ili 50 bodova, to je prihvaćanjem žalbe tužitelja istom dosuđen daljnji trošak od 100 bodova Odvjetničke tarife ili 199,08 eur / 1.500,00 kuna, te PDV na taj iznos od 49,77 eur / 375,00 kuna, ili ukupno  248,85 eur / 1.875,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak žalbe po vrijednosti predmeta spora od 248,85 eur / 1.875,00 kuna, po Tbr 10.5.(žalba na rješenje) 50 % nagrade iz Tbr.7/1. ili 12,50 bodova odvjetničke tarife ili prema vrijednosti boda od 15 kuna, 24,89 eur / 187,50 kuna i PDV na taj iznos 6.22 eur/46,87 kuna. Sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o trošku nisu priznate tužitelju, jer isti nije ni pozvan na platež pristojbe na žalbu, niti je dostavio dokaz da je imao taj trošak. Iz navedenog razloga je žalba tužitelja protiv odluke o trošku prihvaćena i rješenje o trošku preinačeno po čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 13. travnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća

 

              Biljana Bojanić, v.r.