1

Poslovni broj: Gž-360/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-360/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. (OIB:…) iz L. S., zastupane po punomoćnicima iz ZOU M. G. i V. Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o. (OIB:…) iz Z., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3307/21-14 od 09. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana u odnosu na t. II. kojom je odbijen daljnji zahtjev za naknadu neimovinske štete i u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3307/21-14 od 09. siječnja 2023.

 

II.              Prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u t. III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3307/21-14 od 09. siječnja 2023. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi trošak postupka od 172,53 eura[1]/1.299,99 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 09. siječnja 2023. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadom troška kao neosnovan.             

 

III.              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3307/21-14 od 09. siječnja 2023. u pobijanom dijelu t. I. i III. izreke.

 

IV.              Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbe.

             

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:             

"I. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o. isplatiti tužiteljici M. G. na ime naknade neimovinske štete iznos 663,61 eura1/ 5.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. u visini stope zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 1.990,84 eura/15.000,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom, kao i zahtjev za zateznom kamatom na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 07. prosinca 2021. do podnošenja tužbe 23. prosinca 2021.

III. Svaka stranka snositi će svoje troškove parničnog postupka."

 

2.              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica i tuženik.

 

2.1.              Tužiteljica žalbu podnosi pobijajući je u t. II. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odbijanjem dijela zatraženog iznosa od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna obzirom da objavljene informacije treba promatrati i analizirati u vremenu kada su iznesene i svakako su podobne kod tužiteljice izazvati iznimnu jaku bol, obzirom na okolnosti u kojima su informacije objavljene i da je praktično par mjeseci prije objave preuzela funkciju predsjednice Županijske skupštine Zagrebačke županije. Imajući u vidu i javnu funkciju koju obnaša, kao i da se radi o javnoj osobi koja bi trebala imati viši stupanj tolerancije i osjetljivosti na kritike objavljene u tisku, treba imati na umu da se radilo o potpuno neistinitim informacijama i neutemeljenim kritikama, već i o klevetničkim tvrdnjama koje je lako provjeriti, pa se i postavlja pitanje namjere autora teksta da naškodi tužiteljičinu ugledu i časti. I odluka o trošku nije pravilna obzirom da se ne radi o uspjehu u približno jednakim dijelovima, pa je stoga odredba čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku neprimjenjiva u konkretnom slučaju, i time je i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude u pobijanom dijelu na način da se tuženiku naloži plaćanje i daljnjeg iznosa od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna uvećanog za zatraženu zakonsku kamatu, uz dosudu zatraženog parničnog troška i troška žalbe.

 

2.2.              Pravovremenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u t. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navodi, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodom da je u spornom članku navedeno da cjelokupnu kvadraturu od 819 m2 koristi baš tužiteljica, te da je postupak autora teksta posebice urednika koji je opremao tekst neprofesionalan, jer upravo suprotno iz spornog članka kao ni iz njegove opreme ne proizlazi da tužiteljica sama koristi cijeli prostor od 819 m2, obzirom da jasno proizlazi da je prostor unajmljen za potrebe Županijske skupštine. U odnosu na taj navod, ističe da predsjednica Skupštine po svojoj funkciji predstavlja samu Skupštinu, pa prema tome nije netočna informacija, obzirom svi prostori Skupštine na raspolaganju su predsjednici, na čijem je čelu i čijim radom upravlja. Na činjenično stanje propušteno je primijeniti čl. 21. st. 4. t. 3. Zakona o medijima budući je članak utemeljen na točnim činjenicama i odgovoru Županije na novinarski upit, zbog čega je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. Pogrešno je i utvrđeno da je tužiteljici utuženim člankom nastala ikakva nematerijalna šteta a time i pogrešno primijenjen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, kao i pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodom, da objavljeni ispravak je prilično neuočljiv, te sukladno tome nije u potpunosti obeštetio tužiteljicu obzirom da ispravak ne može imati naslov identičan naslovu tuženog članka kao što je i bitno da glavni urednik nije bio u obvezi tzv. demanti najaviti na naslovnici dnevnog lista jer je ime i prezime tužiteljice spomenuto u tekstu a ne na naslovnici od 02. studenog 2021., a ispravak je objavljen na istovjetnom mjestu kao i utuženi članak. Objava ispravka predstavlja i primarni način reparacije štete, pa prvenstveno ističe da utuženi članak nije prouzrokovao nikakvu nematerijalnu štetu, dok sva eventualna šteta je u potpunosti reparirana objavom ispravkom 29. studenog 2021. Poziva se i na odluke Ustavnog suda kao i stajališta ESLJP. Obzirom da se pobija odluka o glavnoj stvari, pobija se i odluka o troškovima postupka.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, kao i sastava žalbe a podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sa žalbama stranaka postupljeno je sukladno odredbi čl. čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Na žalbe nisu dostavljeni odgovori.

 

5.              Žalbe su neosnovane.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete na temelju odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11, 81/13 – dalje ZM) u vezi informacije objavljene u tiskanom izdanju J. l. 02. studenog 2021.

 

7.              Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok nije ni ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističu tužiteljica i tuženik jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.              U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i pravilno utvrđeno činjenično stanje i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

9.              Prvostupanjski sud je utvrdio da su u tiskanom izdanju J. l. od 02. studenog 2021. objavljene utužene informacije i to podnaslova na naslovnici koji glasi "Za šeficu Skupštine unajmili 819 kvadrata prostora – u Z." i podnaslova na stranici 8. i 9. istog izdanja "Predsjednica Skupštine županije ima ured od 819 m2 – u Z.", te iz nespornih navoda u samom članku se navodi "Unajmili su i prostor od 819,17 četvornih metara na šestom katu E. po cijeni od 12,95 eura po kvadratu. Tamo stoluje predsjednik Županijske skupštine, u ovom slučaju predsjednica, M. G., a uredi, kažu nam izvori, prilično elitni." Uvidom u postavljena pitanja koja je autor tog spornog članka postavio Uredu župana županije utvrđeno je da je bilo postavljeno u pluralu uz navođenje većeg broja državnih tijela: "Županija, njena upravna tijela, skupštine i neke tvrtke u vlasništvu županije posluju na više lokacija. Molim da mi za svaku od lokacija navedete je li u najmu ili u vlasništvu Županije, površinu prostora koje koristite i cijenu najma", te je i takav odgovor bio, no u spornom članku je navedeno da cjelokupnu kvadraturu od 819 m2 koristi baš tužiteljica, koja prema stavu prvostupanjskog suda nije točna, istinita ni precizna, niti u skladu sa postavljenim pitanjem novinara i dobivenim odgovorom od Ureda župana županije. Prema iskazu tužiteljice utvrđeno je, da joj je dan prije objavljivanja predmetnog članka kolegica putem whatsappa poslala fotografiju naslovnice na kojoj je bila slika župana i podnaslov "Za šeficu županijske skupštine unajmili 819 m2 prostora u Z.", pa joj se u prvom trenu nije učinilo da bi se to odnosilo na nju iako je bila u šoku i nevjerici, no slijedeći dan kada je pročitala cijeli tekst u kojem je izričito navedeno da je za predsjednicu Županijske skupštine unajmljeno 819 m2 prostora da se radi o elitnom prostoru, da je doživjela potpuni šok, te ju je pogodilo puno više no što je mislila da će biti pogođena. U tekstu ju se i navodi u kontekstu osobe koja je rastrošna i to za proračunski novac što je navela da svakako nije, osjećala je depresiju, strah od pojavljivanja u javnosti, napadaje panike, zvali su je prijatelji i kolege sa posprdnim komentarima, te je njen bivši suprug i doista preuzeo svu brigu oko djece, nabave hrane i puno joj je pomogao a i zvala je svoju liječnicu koja joj je preporučila uzimanje tableta za smirenje, dobila je recept i podigla te tablete koje je i koristila otprilike mjesec dana, da iako se oporavila i dalje osjeća strahove prilikom javnih nastupa kada su prisutni mediji sa državne razine, osjeća strah i nesigurnost.

 

9.1.              Svjedok B. H., bivši suprug tužiteljice, navodi da je vidio predmetni tekst i u to vrijeme je bio u dobrim odnosima sa tužiteljicom, obzirom da imaju zajedničku djecu i čuju se svakodnevno, te je već u telefonskom razgovoru shvatio da nije dobro, da se osjeća loše, te su i dogovorili da on ode po dijete i vrati njoj i tada je vidio da loše izgleda. Na pitanje razloga zašto loše izgleda i osjeća se, predmetni tekst, a nakon vremena mu je i rekla da ono što je navedeno u tekstu nije istinito. Prema iskazu svjedoka G. P., autora predmetnog teksta, proizlazi da se začudio da je podnesena tužba u odnosu na taj članak, obzirom se isti uopće nije odnosio na nju a povod pisanja članka bio je što je USKOK osumnjičio u to doba zagrebačkog župana za plaćanje službenom karticom raznih liječnika nakon izlaska iz bolnice, što je bio povod za pisanje koliko novca troši župan i na što županija troši novac a u tu svrhu je i poslao službeni upit županiji sa pitanjima između ostalog i o veličini ureda, cijeni najma, iznosima koji se troše za reprezentacije, na administraciju, na automobile i sl., a kako on razumije u tom očitovanju županije prostor ureda ne koristi ovdje tužiteljica, međutim, u odgovoru Županije navedeno je da je ured te veličine koja je navedena u članku te nije posebno specificirano tko sve koristi tu površinu i na koji način se ta površina koristi a jedino gdje se spominje tužiteljica u članku je u rečenici da u tom uredu stoluje predsjednik Županijske skupštine a ovom slučaju predsjednica, ovdje tužiteljica. Nadalje, je i naveo da u službenom odgovoru županije nije navedeno da površinu od 819 m2 koristi predsjednik Skupštine, već je saznao to u razgovoru sa jednim članom skupštine koji doduše nije rekao da cijelu navedenu površinu koristi predsjednik Skupštine a on da nije radio ni naslove ni podnaslove u predmetnom tekstu. Prema iskazu svjedoka G. O., glavnog urednika tuženika, utvrđeno je da je bio u kontaktu sa tužiteljičinim odvjetnicima oko objave ispravka, koji je objavljen ali tim ispravkom tužiteljica nije bila zadovoljna, te kako u stvarnosti ispravak nije moguće objaviti potpuno isto kao sporni tekst jer se ne radi o istoj količini teksta, niti istom prostoru, a namjera urednika koji je radio opremu teksta nije bio napad na tužiteljicu osobno, već tema teksta je bila potrošnja javnog novca i preseljenje ureda, a nakon što je razgovarao sa odvjetnicima tužiteljice shvaća da je oprema teksta ispala takva da se tužiteljica osobno mogla osjetiti pogođenom i zbog toga mu je žao. Navodi da je ispravak objavljen u onom kontekstu kojega su smatrali opravdanim i sporni dio nije bio na naslovnici, niti na potpuno istom mjestu jer je ispravak bio bitno kraći od samog članka a objavljen je u rubrici V. a i tekst je bio također objavljen u rubrici V. tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku kao nakladniku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

11.              Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ( NN 59/04, 84/11, 81/13 – dalje- ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan joj je naknaditi, a šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta) sukladno st. 2. istog članka. St. 3. čl. 21. ZM propisane su situacije u kojima nakladnik ne odgovara za štetu, dok je st. 5. istog članka propisano da se st. 4. ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način. Čl. 22. st. 1. ZM propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacija i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

 

12.              Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su se ostvarile pretpostavke za naknadom štete koju tužiteljica potražuje od tuženika kao nakladnika J. l. i to stoga jer je tuženik kao nakladnik informacijama objavljenim u mediju prouzročio tužiteljici neimovinsku štetu (povrede časti i ugleda), time i povredu prava osobnosti pa je stoga i takvu štetu dužan naknaditi, ali ne u cijelokupno zatraženom iznosu. Prema čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 – dalje ZOO) propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a pod pravima osobnosti se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo (st. 2. istog članka). Prvostupanjski sud je stoga valjano postupio kada je obzirom na i činjenice koje je cijenio da prema opremi odnosno podnaslovu prosječni čitatelj može zaključiti kako je upravo za tužiteljicu, kao predsjednicu Županijske skupštine županije i unajmljen poslovni prostor od 819 m2 i da ona ima taj ured i tamo stoluje, dok objavljen ispravak, iako prema navodima prvostupanjskog objašnjava netočno navedene informacije u predmetnom članku te je objavljen na istoj poziciji kao predmetni članak ali time i da je prilično neuočljiv bez naslova, da time nije u potpunosti obeštećena tužiteljica. U okolnosti konkretnog slučaja je stoga i valjano postupljeno kada je obzirom na postojeću povredu prava osobnosti i dosuđena novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna, uzimajući pri tome u obzir da je sukladno odredbi čl. 16. st. 1. ZM tuženik kao nakladnik medija dužan poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, pa tako i tužiteljice. Pri tome, dosuđena visina se može prihvatiti, obzirom i na činjenicu da tužiteljica kao javna osoba i u obavljanju svoje funkcije kao predsjednice Županijske skupštine županije i mora biti svjesna da je izložena javnosti. Pri tome, ono što je i sudu bitno za procjenu u svakom konkretnom slučaju je i to da li je novinar djelovao u dobroj vjeri u cilju opskrbljivanja javnosti točnim i pouzdanim informacijama u skladu sa novinarskom etikom, a što je prvostupanjski sud i pravilno utvrdio jer i iz iskaza autora tog predmetnog članka i proizlazi da je odgovor na upit županije odnosio se samo na veličinu tog prostora, bez specifikacije tko koristi površinu, kao i da je saznao da u službenom odgovoru nije navedeno da tu površinu od 819 m2 koristi predsjednik Skupštine, već je to saznao u razgovoru sa članom skupštine, što isto tako i nije utvrđeno točnim. Stoga, informacije koje su utemeljene činjenicama koje nisu provjerene i osnovom koje i nije bilo osnovanog razloga povjerovati da su točne jer ne proizlaze i da su poduzete sve mjere za provjeru točnosti. Sloboda izražavanja je kao konvencijska i ustavna kategorija utvrđena i zajamčena kao ljudsko pravo i temeljna sloboda što proizlazi iz čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 7/99) i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske, međutim sloboda izražavanja i sloboda medija nisu apsolutni niti neograničeni, što i proizlazi iz čl. 10. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je i određeno da pravo na slobodu izražavanja može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi između ostalog i interesa javnog reda i mira i radi sprječavanja nereda ili zločina, kao i da sloboda i izražavanje slobode medija nije apsolutna ni neograničena proizlazi iz odredbe čl. 16. Ustava RH.

 

13.              Žalbeni navodi kojima tuženik spori da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodom da je u spornom članku navedeno da tužiteljica koristi cjelokupnu kvadraturu od 819 m2 nisu osnovani, obzirom to i proizlazi iz njegovog iskaza da je saznao o tome iz navoda člana Skupštine, kao što je i vidljivo iz naslovnice da je na objavi ispod navedenog navoda i navedeno za šeficu Skupštine županije unajmili 819 m2 prostora – u Z. kao i da je u daljnjem tekstu str. 8.i 9. sa naslovnicom "Županija zasjeda u hotelu" navedeno "Predsjednica Skupštine županije ima ured od 819 m2 – u Z.". Time je i izričito navedeni tekst i povezan sa tužiteljicom i suprotno žalbenim navodima da je navedeno korištenje za potreba Županijske skupštine već samo predsjednice skupštine. U skladu sa time je i pravna praksa ESLJP koji je izrazio pravno stajalište da zbog "dužnosti i odgovornosti" svojstvenih ostvarivanja prava na slobodu i izražavanja zaštita koja se temeljem čl. 10. pruža novinarima pri izvještavanju o pitanjima od općeg interesa podložna uvjetu da djeluju u dobroj vjeri na točnoj činjeničnoj osnovi i da pružaju točne i pouzdane informacije u skladu sa novinarskom etikom (Bergenstidende i dr. protiv Norveške i dr.).

 

14.              Stoga je i prema provedenim dokazima utvrđeno da autor spornog članka prilikom objave sporne informacije nije postupao u dobroj vjeri i u skladu sa novinarskom etikom.

 

15.              Pri tome, ni sama objava spomenutog ispravka objavljenog teksta ne isključuje pravo na naknadu štete, cijeneći i okolnosti konkretnog slučaja, kao i sadržaj objavljenog teksta i činjenicu da se radi o javnoj osobi koja bi trebala imati viši stupanj tolerancije i osjetljivosti na kritiku na navode objavljene u spornom članku, objavom ispravka može se zaključiti i da nije ostvarena odgovarajuća zadovoljština. Obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud i prihvatio iskaz tužiteljice kao životan, logičan i jasan, te na temelju istoga i utvrdio da je objava te informacije uzrokovala povredu prava osobnosti na osobni integritet, te da joj i temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna dok je i pravilno u preostalom iznosu do 15.000,00 kuna taj zahtjev i odbijen. Činjenica da je, prema iskazu tužiteljice, pila tablete za smirenje, da su je zvali prijatelji i kolege sa posprdnim komentarima, ne može se cijeniti kao povreda koja uključuje i viši iznos povrede.

 

16.              Obzirom nisu utvrđeni razlozi tužiteljice i tuženika zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to su osnovom čl. 368.st.1. ZPP-a odbijene žalbe u odnosu na glavno potraživanje i u odnosu na tužiteljicu potvrđena prvostupanjska presuda u toč.II. izreke, a u odnosu na tuženika potvrđena u toč.I. izreke. 

 

17.              Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka, pravilno se žalbom navodi da je u ovom postupku trebalo priznati pravo na trošak. Obzirom i na uspjeh u sporu prvostupanjski sud je i pravilno cijenio kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu na način da je i utvrđeno da je u osnovi svojega zahtjeva tužiteljica uspjela u sporu sa 100%, a u preostalom dijelu djelomično, odnosno ukupno u omjeru od 63% a tuženik 37%. Time je i trebalo, obzirom i na uspjeh u sporu tužiteljici odrediti parnični trošak i to na način da se od njezinog uspjeha u sporu od 63% oduzme uspjeh tuženika od 37% i dosudi nastao trošak uspjeha u sporu od 26%. U odnosu na zatražen trošak cijenjen je i priznat trošak tužbe (100 bodova), podnesak od 23. veljače 2022. (100 bodova), ročište 24. svibnja 2022. (100 bodova), i ročište 09. studenog 2022. (150 bodova). Pri tome je i priznata plaćena pristojba na tužbu od 275,00 kuna kao i pristojba na presudu od 99,98 kuna/13,27 eura. Kada se od ukupnog troška isti cijeni u odnosu na uspjeh od 26%, tada je trebalo i sukladno čl. 154. st. 1.u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a priznati ukupni iznos od 172,53 eura/1.299,99 kuna. Stoga je i prihvaćanjem žalbe tužiteljice, preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u t. III. pobijane presude, te je i priznato pravo na trošak i sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife, te je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke. Žalba tuženika u odnosu na trošak odbijena je obzirom da istom smatra da je trošak trebalo dosuditi u cijelosti tuženiku, vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je i odlučeno sukladno čl.380.st.2. ZPP-a.

 

18.              Obzirom da je tužiteljica žalbom djelomično uspjela u odnosu na odluku o trošku postupka, trošak sastava žalbe nije priznat obzirom nije uspjela u odnosu na glavnu stvar. Radi se o sporednom zahtjevu i u odnosu na isti nije nastao posebni trošak. Stoga je i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. i 166. ZPP-a, obzirom i da tuženik nije uspio sa žalbom, odlučeno kao u izreci.

 

 

U Puli - Pola 13. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.