1              Poslovni broj Gž-457/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-457/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Slovenije, zastupana po pun. A. J. Z., odvj. iz R. i pun. M. B., odvj. iz R., protiv tuženika H. U. Z. O., Z., OIB: …, zastupan po pun. iz OD M.& L. iz Z., radi naknade štete odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Pn-512/2015-103 od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća dana 13. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

 

Uvažavaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Pn-512/2015-103 od 16. studenog 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku H. U. Z. O., Z., OIB: …, da s osnova naknade štete isplati tužiteljici M. M. iz S., R. na D. iznos od 10.750,00 HRK/1.426,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom,tekućom od utuženja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 598.425,00 HRK/79.424,65 EUR (za iznos od 587.675,00 HRK/77.997,88 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom odbija tužiteljica kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici M. M. iz S., R. na D., da tuženiku H. U. Z. O., Z., OIB: …naknadi parnični trošak u iznosu od 180.817,50 HRK/23.998,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi od 5,31% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,dok se sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška do iznosa od 207.517,50kn (za iznos od 26.700,00 kn) tuženik odbija kao neosnovanim.“

 

2.Protiv citirane presude žalbu podnose obje stranke.

 

2.1.Tužiteljica podnosi žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu kao i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, zbog  apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prihvati i pobijana presuda ukine u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.2.Tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. ZPP-a pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.

 

2.3.Odgovarajući na žalbu tužiteljice, tuženik je predložio njezino odbijanje.

 

3.Žalbe stranaka su osnovane.

 

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu, troškove liječenja (goriva, upotrebe vozila, naplate parkiranja) i troškova za tuđu pomoć i njegu, koju bi pretrpjela u prometnoj nezgodi od 23. kolovoza 2010., kada je upravljajući svojim osobnim vozilom Audi A4 reg. oznake LJ …, da bi izbjegla sudar s nepoznatim vozilom koje se kretalo iz suprotnog smjera i pretjecalo osobno vozilo ispred sebe, poduzela radnju skretanjem svojeg vozila u desno te vozilom sletjela s ceste na desnu stranu, gdje su se nalazili kameni zaštitni stupići.

 

5.Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost nepoznatog vozila za nastalu prometnu nesreću.

 

5.1.Također nije sporno i da je tuženik tužiteljici po zahtjevu za isplatu akontacije isplatio iznos od 1.887,37 Eura, od čega za pretrpljene fizičke bolove 5.000.00 kn, za pretrpljeni strah 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 4.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 250,00 kn (po tužiteljici isplaćeno 28. listopada 2013., a po tuženiku 25.listopada 2013.).

 

6.Između stranka prvotno je bilo sporno je li tužiteljica doprinijela šteti upravljajući vozilom bez sigurnosnog pojasa, što tuženik više ne ističe u žalbi, a sporno je pripada li tužiteljici naknada štete preko isplaćenog iznosa, odnosno visina štete, koju tuženik osporava u bitnome tvrdeći da je isplatom prije spora podmirio štetu, da su zatraženi iznosi neprimjereni karakteru zadobivenih ozljeda, da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljede lijevog kuka (puknuća-fisure velike kvrge na bedrenoj kosti odnosno trohantera), ozljede lijevog stopala, oslabljenog vida i sluha, pojave kompleksnog regionalnog bolnog sindroma (KRBS) te posljedica u psihičkoj sferi u smislu anksiozno depresivnog poremećaja i poremećaja prilagodbe te  ozljede lijevog ramena i  u pojasu lijevog grebena zdjelice (prikazane na fotografiji  str. 1569), za koje tužiteljica tvrdi da su od struganja zaštitnog pojasa, a tuženik da su opekline od sunca koje su verificirane u zdravstvenom kartonu tužiteljice 7. i 8. rujna 2010. i za koje je bila ordinirana krema za opekline Dermazin.

 

6.1.Sporna je i imovinska šteta-troškova goriva, upotrebe vozila i naplate parkiranja, za izgubljenu zaradu i tuđu pomoć i njegu, pri čemu tuženik, pozivom na odredbu čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP) smatra kako kod štete nastale uporabom nepoznatog vozila oštećena fizička osoba nema pravo na naknadu imovinske štete, podredno da nije dokazana.

 

6.2.Također je sporno i je li nastupila zastara potraživanja.

 

7.U provedenom postupku sud je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

-kako je prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke, dipl. ing. G. H. utvrđen mehanizam nastanka nezgode na način da je vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera uslijed pretjecanja ušlo u putanju vozila kojim je upravljala tužiteljica, koja je  da bi izbjegla sudar, izvršila naglo izmicanje vozila u desno, kojom prilikom je naletjela na uzdignuti rubnjak i kameni stupić, pri čemu je vještak cijenio činjenične navode u zapisniku policije s očevida o oštećenjima na vozilu, navodeći da je vozačica na rubnjak naletjela brzinom od oko- 80 km/h, a promjena brzine uslijed naleta na rubnjak iznosila je najviše 6,9 km/h (80 km/h-73,1 km/h), tragovi kontakta na stupićima su se ocrtali na vratima suvozača i mogli su nastati pri brzini od naviše 73,1 km/h tako da je promjena brzine uslijed naleta na stupić iznosila 0,8 km/h (72,7 km/h -71,9 km/h), vozač i suvozač su bili vezani sigurnosnim pojasom, na vjetrobranskom staklu nema tragova naleta vozačice, uslijed sudara nije došlo do skraćenja putničke kabine vozila na strani vozačice, dok je sigurnosni pojas suvozača vidno izdužen, te da s tehničke točke gledišta lijevo stopalo i kuk nisu zadobili udarce tj. sile karakteristične za opisane ozljede po težini time da je ovaj vještak izjavio kako će konačnu riječ o tome dati vještak medicinske struke,

-kako je prema pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. J. Š., specijaliste sudske medicine (list 971-975 spisa) tužiteljica ambulantno pregledana 24. kolovoza 2010. u Hitnoj traumatološkoj ambulanti u UKC Ljubljana kada je utvrđeno da su kretnje vratne kralježnice radi bolova ograničene na ½, da je paravertebralna muskulatura napeta i palpatorno bolna na lijevoj strani, palpacija lijevih donjih rebara minimalno osjetljiva, disanje obostrano jednako, prsni koš respiratorno simetrično pomičan, radiološki nalaz bez znakova svježe koštane traume te su postavljene dijagnoze: natučenje glave, istegnuće mišića vrata, natučenje prsnog koša; zatim su na UKC Ljubljana na Klinici za ORL 23. rujna 2010. postavljene dijagnoze sumnje na oštećenje sluha na lijevom uhu i sumnja na prijelom sljepoočne kosti; u traumatološkoj ambulanti UKC Ljubljana 23. rujna 2010., gdje je pristupila radi bolova u lijevom kuku, radiološkom obradom utvrđena fisura velike kvrge lijeve natkoljenične kosti te se postavila dijagnoza prijeloma velike kvrge lijeve natkoljenične kosti, postavljena je dijagnoza slabijeg sluha na lijevo uho i dvoslika; 20. siječnja 2011. radiološkom obradom utvrđeno da je lom velike kvrge lijeve natkoljenične kosti zarastao i da je 13. travnja 2011. na donesenom CT-u temporalne kosti isključeno postojanje prijeloma i direktnih znakova ozljede.

-kako prema sudskom vještaku J. Š., a imajući u vidu po prometnom vještaku  prikazanu  dinamiku s inercijskim kretanjem tijela nevezane vozačice računalnom simulacijom došlo primarno do polijetanja tijela tužiteljice prema naprijed i u desno, a sekundarno prema straga i u lijevo, primarno polijetanje ostvareno je u prostoru kabine vozila i nije rezultirao nastankom bilo kakve ozljede, kako sa sudsko medicinskog stajališta sa brzinama koje su utvrđene od strane vještaka prometne struke ne može se prihvatiti, da bi tužiteljica u štetnom događaju mogla zadobiti istegnuće mišića vrata tj. trzajnu ozljedu vrata, povratno kretanje tijela tužiteljice u lijevo, da je bilo malog intenziteta i da je mogla zadobiti beznačajno natučenje glave i prsnog koša, da je sporna mogućnost nastanka ozljede u predjelu lijevog kuka pri tako malim silama polijetanja tijela u lijevo, da je radiološki utvrđena ozljeda koja je opisana kao fisura trohantera – napuknuće jednog izbočenja tj. velike kvrge natkoljenične kosti, za koju ozljedu je dovoljna sila malog intenziteta, da prijelom sljepoočne kosti nije potvrđen medicinskom dokumentacijom, da se u medicinskoj dokumentaciji govorilo o teškim promjenama u kostima lijevog stopala koje su posljedice komplikacije, a ne prijeloma, pa je ovaj vještak bio mišljenja kako prema dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće udarcem lijeve strane tijela u neki dio u unutrašnjosti kabine vozila, najvjerojatnije u unutrašnji dio vrata uz vozačko sjedalo, tužiteljica je mogla zadobiti beznačajno natučenje glave i prsnog koša, napuknuće dijela lijeve natkoljenične kosti, koje ozljede je mogla zadobiti bez obzira je li bila vezana ili nevezana sigurnosnim pojasom, jer sigurnosni pojas ne štiti tijelo od polijetanja otraga i u stranu, a obimna medicinska dokumentacija tužiteljice odnosi se na brojne teške komplikacije koje su se dogodile tijekom liječenja, a koje ni na koji način ne ovise i ne ukazuju na intenzitet djelovanja sila potrebnih za nastanak ozljeda već na nepovoljna reagiranja organizma tužiteljice na traumu,

- kako se prof. dr. J. Š. (list 991 spisa) dodatno pismeno očitovao navodeći kako se u spisu ne nalaze rendgenske snimke, radi čega se nije mogao niti upuštati u njihovu analizu, već je u svom nalazu citirao radiološki nalaz iz kojeg je vidljivo kako se obradom utvrdila fisura velike kvrge lijeve natkoljenične kosti, koja ozljeda nije mogla nastati u primarnom polijetanju tijela, dok sekundarnim polijetanjem tijela unatrag i u lijevo, dopušta mogućnost nastanka napuknuća velike kvrge i pod djelovanjem minimalne sile, pri čemu na sekundarni pomak tijela, otraga i u lijevo ne utječe aktiviran zračni jastuk,

-kako je u usmenom očitovanju sudski vještak prof. dr. J. Š. (rasprava 16. svibnja 2017., list 1506- 1508) naveo kako se u konkretnom slučaju nije radilo o prijelomu kuka, niti o prijelomu dijela natkoljenične kosti tj. velike kvrge, već o napuknuću, kako je to opisano po radiološkom nalazu kao “fisura“ i da je takva ozljeda najmanjeg obima, da djelovanje sile na ovaj dio tijela može dovesti do različitog opsega ozljede, zavisno od jačine sile, pa tako djelovanjem sile jakog intenziteta nastaju prijelomi, a sila manjeg do srednjeg intenziteta može dovesti do slične ozljede, ali i potpunog prijeloma ili otkinuća velike kvrge natkoljenične kosti, sile najmanjeg intenziteta dovode do minimalne ozljede u vidu napuknuća, vještak dalje navodi, da s obzirom na praksu i dugogodišnji rad, ozljeda u vidu prijeloma česta je trauma nastala padom na predio kuka, jer na taj dio tijela djeluje isključivo težina vlastitog tijela, da ovakve ozljede kao što je fisura sa sudsko-medicinskog stajališta, koje su po opsegu beznačajne, mogu nastati već spoticanjem tijela i udarca u prepreku čak i bez pada, da cijeneći dinamiku odigravanja štetnog događaja koji je opisao sudski vještak prometne struke, da pri primarnom gibanju tijela dovodi do polijetanja prema naprijed i u desno, ali u sekundarnom gibanju, dakle u povratu, po njegovom mišljenju kao vještaka sudske medicine, dolazi do gibanja tijela prema lijevo i straga, rendgensku snimku ozljede tužiteljice nije vidio, a prema medicinskoj dokumentaciji ozljeda lijevog kuka kod tužiteljice bila je lakšeg stupnja, takva ozljeda ne isključuje mogućnost kretanja i djelovanja osobe, a vrijeme javljanja liječniku ovisi o subjektivnoj toleranciji na bol, jer osobe koje imaju veću toleranciju na bol, možda se neće niti javiti liječniku i dolazi do zarastanja bez zaostalih štetnih posljedica,

-kako je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. R. B. (pismeno, list 1536-1538) utvrđeno kako se tužiteljica nakon 2,5 godine od nezgode odnosno 30. siječnja 2013.  javila psihijatru zbog komplikacija na psihičkom planu u vidu anksiozno depresivnog poremećaja, te kasnije poremećaja prilagodbe u odnosu na prometnu nezgodu koju je doživjela kao vozač još 23. kolovoza 2010., te je vještak po uvidu u medicinsku dokumentaciju bio mišljenja kako u predmetnoj nezgodi glede nastalih posljedica, nisu mogle nastati psihičke komplikacije koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji, već je tužiteljica mogla trpjeti strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna vezano za neizvjesnost za ishod liječenja i strah lakog intenziteta koji je mogao trajati narednih mjesec dana; ovaj vještak je u usmenom očitovanju (rasprava od 16. siječnja 2019, list-1595) spisa  naveo kako se tužiteljica javila na pregled kod psihijatra 2,5 godina kasnije, a reaktivne smetnje u smislu anksiozno-depresivnog poremećaja mogle su se javiti u pravilu unutar 3 mjeseca od stresnog događaja, da smetnje u smislu poremećaja prilagodbe traju od 6 mjeseci do godinu dana, a kod tužiteljice je vidljivo iz medicinske dokumentacije, da se ona liječi duže i da je od prometne nezgode prošlo 9 godina, iz štetnog događaja mogla je trpjeti jaki strah u trajanju jednog dana, srednji 2 dana vezano za neizvjesnost za ishod liječenja, strah lakog intenziteta mogao je trajati narednih mjesec dana kao posttraumatski strah, da dopušta mogućnost da je tužiteljica imala reaktivno depresivne smetnje i elemente poremećaja prilagodbe koji mogu trajati maksimalno godinu dana, ali ne 9 godina, da se tužiteljica vodi prema zdravstvenom kartonu kao psihijatrijski pacijent 6 godina sa dijagnozom poremećaja prilagodbe, da je u početku bio anksiozno-depresivni poremećaj, a kasnije poremećaj prilagodbe, da je moguće da se kod tužiteljice radi o nekoj drugoj dijagnozi koja nije evidentirana u kartonu ili o nekim drugim štetnim događajima, pa da je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe 6 godina, ali da se predmetni poremećaj prilagodbe ne može dovesti u vezu sa štetnim događajem, te u usmenom očitovanju (rasprava od 9. svibnja 2016., list 1610-1612 spisa) u bitnome ostao kod već danog nalaza i mišljenja,

-kako je vještačenjem po sudskom vještaku traumatologu dr. T. C. (pismeno, list 1540-1567 spisa) utvrđeno kako su u zdravstvenom kartonu tužiteljice  evidentirana tri posjeta liječniku nakon predmetne nesreće, te se u istima ne spominje bolnost kuka ili otežana pokretljivost, što se navodi tek 24. rujna 2010., zbog čega je poslana na daljnju obradu u UKC Ljubljana, a vještak navodi, za slučaj, da je došlo do napuknuća velikog trohantera bedrene kosti, da bi bilo za očekivati da je tužiteljica ukazala na očekivane simptome prijeloma, odnosno da je liječnik primijetio šepanje i bolove pri hodu, sjedenju ili ustajanju, i iziskivalo bi dodatnu obradu kako bi se isključilo postojanje kompletnog prijeloma u regiji bedrene kosti, da se iz poznatih biomehaničkih i medicinskih činjenica sudsko medicinskog aspekta ne može  dokazati uzročno posljedična veza prometne nesreće s napuknućem velikog trohantera lijeve bedrene kosti, niti je to moguće utvrditi na temelju podataka u spisu, u kasnijem tijeku liječenja, radi tegoba tužiteljice, klinička slika i medicinski postupci vezani su uz pojavu kompleksnog regionalnog bolnog sindroma (KRBS) koji je karakteriziran izrazitom bolnosti, koja nije primjerena navedenoj ozljedi iz štetnog događaja, a u predmetnom slučaju KRBS je dijagnosticiran 24. veljače 2011. dakle 6 mjeseci nakon predmetne nesreće, što se ne uklapa u uobičajeni vremenski okvir pojave KRBS koji se nastavlja na produljenu bolnu fazu nakon inicijalnog bolnog događaja i manifestira u danima i tjednima nakon inicijalnog događaja; iz zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije je vidljivo kako kirurg traumatolog 20. siječnja 2011. evidentira da nema neuroloških i cirkulacijskih ispada, a na RTG snimci lijevog gležnja od 14. travnja 2011. ne opisuju se za KRBS karakteristične promjene koštanog tkiva u vidu mrljaste atrofije, da su kasniji simptomi KRBS uzrokovali značajne promjene sa deformacijom i ukočenjem lijevog nožnog zgloba te atrofičnim pojavama na koži sa kroničnim ulcelacijama, da je bilo dugogodišnje liječenje i više operacijskih zahvata i da je zaostao deformitet stopala u nefiziološkom položaju sa praktično ukočenjem gornjeg nožnog zgloba i operacijski učinjenim ukočenjem donjeg nožnog zgloba. Vještak C. dalje navodi, a u tijeku liječenja koje je opisano u medicinskoj dokumentaciji u spisu kako ne može sa sigurnošću utvrditi uzročno posljedičnu vezu s pojavom KRBS i zadobivenih ozljeda, da u spisu postoje i izjave koje se ne poklapaju s postojećom medicinskom dokumentacijom, niti izjavama tijekom kliničkog pregleda, da tužiteljica navodi u iskazu na str. 905 spisa da je bila u nesvijesti nekoliko minuta i da je odvezena u bolnicu u Rijeku gdje joj je pružena medicinska pomoć, a tijekom pregleda navodi, da nije bila pregledana u KBC Rijeka, već da je zajedno sa djetetom A. B. odvezena na lokalitet Kantrida KBC Rijeka, kako bi se djetetu pružila pomoć, u iskazu na str. 905 spisa navodi, da je zadobila udarac u lijevi kuk i da nakon nesreće nije mogla hodati, što je suprotno podacima iz medicinske dokumentacije, da je ostala u bolnici u Ljubljani dan ili dva, a da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je obrađena ambulantno i da nije hospitalizirana, da se u nečitkim nalazima od 7. i 8. rujna 2010. razabire u zdravstvenom kartonu da je imala "opeklinu 1 mehur 10x5 cm (od sunca?)", ordinirana je krema za lokalnu terapiju Dermazin, što je uobičajena lokalna terapija za opekline, prilikom pregleda tužiteljice radi izrade vještačkog nalaza da je tužiteljica iskazala, da su to ogrebotine od pojasa na ramenu i u pojasu lijevog grebena zdjelice, da je naknadno dostavila e-mailom 18. rujna 2018. slike i da iz slika je vidio da se radi o višestrukim površnim ogrebotinama koje nisu nastale sigurnosnim pojasom, jer prilikom aktivacije pojasa da ne može doći do trenja i višestrukih površinskih ogrebotina, jer se pojas blokira i nastaju natuci i krvni podljevi, prijelomi ključne i prsne kosti, prijelomi rebara kao i moguće ozljede trbušnih organa u vidu krvarenja, sigurnosni pojas se ne nalazi na ramenu već na ključnoj kosti, a na zdjelici i trbušnoj stijenki može ostaviti trag koji odgovara dimenzijama pojasa, a ne višestrukim ogrebotinama u širokoj regiji, pa obim štete može procjenjivati sa kirurško traumatološkog staništa samo na temelju ozljeda verificiranih na pregledu 24. kolovoza 2010., a sve ostale teške posljedice da su vezane za drugu ozljedu nepoznatog mehanizma nastanka, koja je verificirana u zdravstvenom kartonu i snimkama koje je poslala tužiteljica, da na temelju dijagnoza koje su utvrđene 24. kolovoza 2010. bol jakog intenziteta nije mogla postojati, srednjeg intenziteta tijekom ozljede i akutna faza liječenja mogla je trajati 3-4 dana, bolovi slabijeg intenziteta i povremenog karaktera su se javljali tijekom prvog tjedna prilikom razgibavanja i mobilizacije, bolovi slabog karaktera mogli su trajati 7-10 dana, tuđa pomoć i njega stručne i ne stručne osobe nije bila potrebna, nije bila potrebna pojačana prehrana, naruženje ne postoji, da smanjenje životnog aktiviteta nema osnove za ocjenu na temelju tjelesnih povreda i zaostalih funkcionalnih posljedica, a da potencijalno smanjenje životnih aktivnosti treba razmotriti prema nalazu vještaka psihijatra,

-kako je u usmenom  očitovanju na prigovor i pitanja tužiteljice u dopuni nalaza i mišljenja, prof. dr. T. C. (rasprava 16. siječnja 2019., list 1592-1593 spisa), naveo kako se fotografije koje je dostavila tužiteljica prilikom pregleda njemu na uvid, (list 1569 spisa), nikako ne odnose na štetni događaj, jer takve ozljede nisu mogle nastati od sigurnosnog pojasa, jer da se radi o drugom mehanizmu ozljede koji je uzrokovao povrede koje su vidljive na slikama koje mu je tužiteljica donijela na pregled, da to može biti mehanizam višestrukog udaranja ili struganja o neku tvrdu podlogu, a da niti samo mjesto prikazanih ozljeda na fotografijama ne odgovara poziciji sigurnosnog pojasa, koji prelazi preko ključne kosti, da niti prijelom velike kvrge na bedrenoj kosti nije mogao nastati djelovanjem male količine kinetičke energije koju je utvrdio vještak prometne struke, a iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke nisu vidljive deformacije vozila na vozačevoj strani, u medicinskoj dokumentaciji da nedostaju RTG snimke kao objektivan nalaz, a pod pretpostavkom da je nastupio prijelom bedrene kosti u štetnom događaju da bi tada došlo do lokalnog krvnog podlijeva uz prisustvo boli koje bi značajno ometalo ili onemogućavalo hod, što nije zabilježeno u medicinskoj dokumentaciji u detaljnom pregledu u UKC Ljubljana jedan dan nakon prometne nesreće, iz dostavljenog zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivi su datumi 7. 8. rujna, koji su prilično nečitki i da se razabire nešto kao "poškodba", da je vrlo simptomatično, da u medicinskoj dokumentaciji jedan dan nakon nezgode uopće se ne spominju oštećenja koja su prikazana na fotografijama koje mu je dostavila tužiteljica, niti je navedeno napuknuće bedrene kosti, nigdje se ne navodi da tužiteljica ima problem s hodanjem, jer takva povreda ako je nastala, ona onemogućava hod i izaziva vrlo jake bolove pri pokušaju hodanja, jer se radi o dijelu kosti na koji se hvataju mišići koji sudjeluju pri hodu i pri opterećenjima donjih ekstremiteta, a ovdje je dijagnoza postavljena tek 23. rujna 2010., mjesec dana nakon nezgode, da sve komplikacije nakon postavljanja dijagnoze prijeloma velike kvrge lijeve bedrene kosti, nadovezuju se na dijagnozu postavljenu 23. rujna 2010., a da je nečitko u kartonu navedeno o povredi kože- "poškodba kože", što znači opeklina, da smatra da se u međuvremenu radilo o nekoj drugoj ozljedi koja je mogla uzrokovati prijelom velike kvrge bedrene kosti i kasnije loš klinički tijek kod tužiteljice, a fotografije na listu 1569 spisa nemaju nikakve veze s ozljedama koje su verificirane na pregledu tužiteljice jedan dan nakon nezgode tj. 24. kolovoza 2010.,

-kako je na okolnost proturječnosti iz nalaza i mišljenja vještaka traumatologa i vještaka sudske medicine, kao i vještaka prometne struke u utvrđenju dinamizma ozljeda te koje su vidljive na fotografiji (list 1569 spisa), na prijedlog stranaka, stalni sudski vještak prof. dr. J. Š. u pisanom očitovanju (list 1604-1605) navodi da se na slikama ne nalaze podaci o osobi koja je fotografirana, niti o datumu fotografiranja, ne sjeća se da li je imao na raspolaganju fotografije kada je vještačio dinamizam ozljeda, da se razabiru površinske promjene kože u predjelu lijevog ramena i lijeve strane trbuha iznad zdjelične kosti, da se radi o promjenama kakve se vide nakon zacjeljivanja površinskih ozljeda kože na tim mjestima, mišljenja je, da se ne može govoriti, da je sigurnosni pojas bio stalno na tipičnom dijelu tijela s obzirom na pomičnost tijela u štetnom događaju, da mjesta na kojima se nalaze promjene na koži odgovaraju ovakvom djelomičnom pomicanju sigurnosnog pojasa kod osobe na mjestu vozača, dalje ustrajući kod danog nalaza i mišljenja, odgovarajući kako sudsko medicinskim vještačenjem koje je provedeno na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, napose radiološkog nalaza medicinskim vještačenjem nije moguće utvrditi zašto ozljeda koja je verificirana 23. rujna 2010. (ozljeda velike kvrge natkoljenične-bedrene kosti) nije utvrđena inicijalnim pregledom tužiteljice 24. kolovoza 2010. u UKC Ljubljana, jer da je to u sferi nagađanja, sa sudskomedicinskog stajališta kako je moguće da je ozljeda nastala sekundarnim polijetanjem tijela ulijevo, što ne mora biti praćeno vanjskom vidljivom ozljedom ili deformacijom vozila, da je nastala silom slabog intenziteta na lijevu bočnu stranu, a djelovanje sile jačeg intenziteta da bi dovelo do prijeloma a ne napuknuća, da je vještačenje provedeno na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, napose očitanog radiološkog nalaza pa ako je isti točan, tada je i sudsko medicinski zaključak nedvojben, a ako se sumnja na ispravnost-da bi trebalo saslušati radiologa,

-kako je vještačenjem po sudskom vještaku sudske medicine, prof. dr. V. S. (pismeno, list 1623-1642 spisa), utvrđeno kako sa sudsko medicinskog stajališta, evidentirane ozljede i medicinske dijagnoze ne ukazuju sa sigurnošću na to da je u trenutku sudara tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, pod pretpostavkom, da je bila vezana sigurnosnim pojasom u takvoj ozljedi prema nastaloj dinamici kretanja vozila, mogli su nastati trakasti krvni podljevi i oguljotine, koji se kod vozača koji je vezan sigurnosnim pojasom pružaju koso po prednjoj strani prsnog koša od gore lijevo prema dolje desno i poprečno preko donjeg dijela trbuha i bočnih strana zdjelice, takve ozljede ne moraju biti vidljive u slučaju djelovanja slabijih sila sudara kakve su se razvile u predmetnom štetnom događaju, da sigurnosni pojas sprječava pomak tijela prema naprijed, ali ne sprječava bočne pomake tijela, da tijelo tužiteljice nije bilo u korektnom položaju kada su se aktivirali zračni jastuci i da je to moglo dovesti do ozljede područja lijevog kuka, da je tužiteljica mogla zadobiti istegnuće mišića vrata, krvni podljev lijeve strane lica, poremećaj vida na lijevo oko i oslabljen sluh na lijevo uho i da te ozljede odgovaraju mehanizmu djelovanja zračnih jastuka, ozljeda lijevog kuka mogla je nastati na dvojak način, prvo u trenutku sudara stražnjom kontrakcijom mišića lijeve stražnjice koji se svojim tetivama hvataju za veliku kvrgu lijeve natkoljenice, drugo, djelovanjem sile aktiviranog bočnog zračnog jastuka direktno na područje lijevog kuka kao izvor vanjskog djelovanja sile, da pod pretpostavkom, da fotografije na listu 1569 spisa prikazuju imenovanu tužiteljicu nakon štetnog događaja, da mogu predstavljati promjene nastale istovremenim djelovanjem sigurnosnog pojasa i djelovanjem aktiviranih zračnih jastuka uslijed mehaničkog, toplinskog i kemijskog djelovanja na kožu lijevog ramena i lijeve bočne strane donjeg dijela trupa u području zdjelice, da opeklina lijevog ramena predstavlja ozljedu koja je mogla nastati djelovanjem aktiviranog zračnog jastuka, da nije moguće isključiti mogućnost da su brojne i teške komplikacije nastale tijekom liječenja kao posljedica zadobivenih ozljeda u štetnom događaju,

-kako je u usmenoj dopuni u odgovoru na primjedbe tuženika (rasprava od 14. siječnja 2020., list 1667-1671) stalni sudski vještak prof. dr. V. S. ostao kod nalaza i mišljenja, navodeći kako postoji veliki disbalans između male promjene brzine utvrđene po vještaku tehničke struke i ozljeda tužiteljice, te da vještaci ne obrazlažu funkciju zračnih jastuka, kao i da bi vještak prometno tehničke struke trebao točnije odrediti sile, način i trenutak otvaranja prednjih i bočnih zračnih jastuka, jer je to važno u mehanizmu ozljeđivanja tužiteljice. Objasnio je kako koštana ozljeda u vidu napuknuća velike kvrge lijeve bedrene kosti nije prijelom, već pukotina u strukturi kosti, otkriće puknuća datira 23. rujna 2010., što je mjesec dana nakon štetnog događaja, a da je 20. siječnja 2011. utvrđeno da je pukotina zacijelila, da je vrlo teško sa sigurnošću tvrditi da takva pukotina ne predstavlja ozljedu nastalu u predmetnom štetnom događaju, jer je na području lijevog kuka i lijeve noge u tom štetnom događaju djelovala mehanička sila uslijed otvaranja bočnog zračnog jastuka, da nisu poznate tjelesne karakteristike tužiteljice, jer bi tjelesne karakteristike imale stanovitog utjecaja na sudsko medicinsko zaključivanje, da u slučaju pomaka tijela tužiteljice prema desno, nakon djelovanja mehaničke sile postoji mogućnost da bi opeklina lijevog ramena mogla nastati i uslijed djelovanja vrelih plinova iz prednjeg zračnog jastuka, da bi bilo potrebno radiološki vještačiti ishodišnu radiološku snimku u odnosu na ostale radiološke snimke koja je verificirala napuknuće velike kvrge lijeve bedrene kosti, da konkretno puknuće može dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem uslijed dinamike,

 

-kako je provedenim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u O. te uvidom u nalaz i mišljenje navedene ustanove, koje je odbor za sudsko-medicinska vještačenja povjerio  univ. mag. V. W., dr.mr, specijalisti ortopedije s užom specijalnosti iz dječje ortopedije (list 1700-1716 spisa) utvrđeno kako se nakon uvida u opsežnu medicinsku dokumentaciju ne može dovesti u vezu navodna fisura (napuknuće) velikog obrtača lijevog kuka sa ozljedama zadobivenim u predmetnoj nezgodi, sile deceleracije prikazane prema nalazu prometnog vještaka, po iskustvu vještaka i medicinskoj znanosti nisu dostatne za razvoj puknuća ili napuknuće velikog obrtača lijevog kuka, a ako je vozačica bila vezana sigurnosnim pojasom, on sprječava pomake zdjelice prilikom prometne nezgode, te istu fiksira za sjedalo, a u nedostatku uvida u RTG snimku nije moguće jasnije definirati je li uopće u pitanju prijelom ili napuknuće ili nešto treće, da je teško povezati da osoba ima prijelom ili napuknuće velikog obrtača kuka i da normalno hoda i da se ne žali na bolove mjesec dana, jer je takva povreda izrazito bolna i ne dozvoljava pokretanje, pa je vještak bio mišljenja prema znanju i iskustvu, da bi to bilo vidljivo prilikom prvog pregleda, da je pacijentica teško pokretna, odnosno da šepa, da fotografija koja je dostavljena u spis prikazuje višestruke površinske oguljotine u području lijevog ramena i lijeve strane zdjelice, da iz njegove prakse i iskustva ne odgovara ozljedama od sigurnosnog pojasa, da je vidljivo iz kartona obiteljske medicine da je ordinirana terapija kremom Dermazin koja se koristi za opekline. Vještak također navodi, pod pretpostavkom da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, tada bi slične ozljede bile preko cijelog donjeg abdomena do desne ilijačne kosti, trag bi bio manje širine i pacijentica bi se od tako jako jakog stiska sigurnosnog pojasa žalila na bolove navedenih regija, što nije vidljivo u medicinskoj dokumentaciji, postavljanje dijagnoze "kompleksnog regionalnog bolnog sindroma" ne može se povezati sa ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći, niti klinička slika, operacije i daljnje stanje pacijentice se može uzročno posljedično povezati s prometnom nezgodom, iz koje su mogle nastati ozljede lakog stupnja, koje su i verificirane, pa su bolovi srednjeg intenziteta mogli trajati 5-7 dana, blagog kroz 14 dana, pomoć nestručne osobe je bila potrebna u trajanju od 1 sata na dan tokom bolne faze, ukupno 21 dan.

 

8.Slijedom gornjih utvrđenja, ocjenjujući neosnovanim prigovor suodgovornosti tužiteljice i prigovor zastare, a prihvaćajući u svemu nalaz i mišljenje sudskog vještaka za promet G. H. i Medicinskog fakulteta u O., prvostupanjski je sud smatrao kako je tužiteljica u predmetnoj nezgodi za koju je isključivo odgovorno nepoznato vozilo, zadobila ozljede opisane u fakultetskom nalazu i mišljenju, uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je pozivom na čl. 19. 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) i čl. 30 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, - dalje: ZOOP) utvrdio kako je tužiteljici primjereno utvrditi naknadu neimovinske štete u visini od 25.000,00 kuna, od čega je odbio nesporno isplaćeni iznos od 1.887,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti 14.250,00 kuna te joj dosudio 10.750,00 kuna/1.426,77 Eur s kamatom od podnošenja tužbe, a to pozivom na  odredbu čl. 1103. i 29. ZOO-a, dok  je njezin zahtjev za više zatraženih 587.675,00 kn/77.997,88 Eura s osnova neimovinske kao i imovinske štete, kao neosnovan odbio.

 

8.1.U odnosu na potraživanje imovinske štete smatrao je kako tužiteljica  nije dokazala nastanak štete iz osnova izgubljene zarade i troškova liječenja, glede izgubljene zarade još navodeći kako se naknada ima potraživati prema odredbi iz čl. 30. st. 2. ZOOP-a.

 

8.2.Glede prigovora zastare, u bitnome smatrajući da od završetka liječenja do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, zaključio je kako je prigovor neosnovan.

 

9.Proizlazi kako navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka 30. stavka 2. ZOOP kojom je propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Uredu za osiguranje, te ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja.

 

10.Pravilno je sud prvog stupnja, temeljem rezultata dokaznog postupka, posebno nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet G. H. utvrdio da je tužiteljica utužene prigode upravljala automobilom koristeći sigurnosni pojas, radi čega je osnovano zaključio da na njezinoj strani nema doprinosa nastanku štete, što se u ovom stadiju postupka s osnovom ne dovodi u pitanje niti tuženik taj prigovor u žalbi ističe.

 

11.Nadalje, prema razlozima izloženim u pobijanoj odluci, kako je to iscrpno ranije navedeno, radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezano za nastanak prometne nezgode, uzročno posljedične veze nezgode s ozljedama na koje se tužiteljica u tužbi poziva i visine neimovinske štete, prvostupanjski sud je proveo dokaze prometnim vještačenjem (vještak G. H.), medicinskim vještačenjem po  vještacima specijalistima sudske medicine (J. Š. i V. S.) opće kirurgije, traumatologije i hitne medicine (T. C.), psihijatrije (R. B.) pri čemu je liječnike i usmeno saslušao na raspravi kada su odgovarali na pitanja i primjedbe, te putem Medicinskog fakulteta u O. čije povjerenstvo za sudsko medicinska vještačenja je isto povjerilo univ. mag. V. W., dr. medicine, specijalisti  ortopedu, uže  specijalnosti dječje ortopedije, pri čemu u bitnome (osim načina nastanka ozljeda prikazanih na fotografijama na listu 1569 jer vještak Š. dopušta nastanak struganjem  sigurnosnog pojasa, a S. putem zračnih jastuka) vještaci specijalisti sudske medicine smatraju ili dopuštaju mogućnost da su sve ozljede i komplikacije tijekom liječenja na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, uzročno posljedično povezane sa štetnim događajem, dok liječnici vještaci specijalisti opće kirurgije, traumatologije i hitne medicine, psihijatrije i ortopedije (potonje Medicinski fakultet u O.) uzročno posljedičnu povezanost nalaze samo s ozljedama utvrđenim pregledom tužiteljice  24. kolovoza 2010. u Hitnoj traumatološkoj ambulanti u UKC Ljubljana, pri čemu psihijatar dopušta određene smetnje iz te oblasti i tijekom godine dana od ozljede.

 

12.Neprijeporno je da su vještaci treće osobe, različite od stranaka i suda(ca), koje svojim stručnim znanjem ili posebnim iskustvom omogućuju sudu da sazna određenu činjenicu. Vještaci se koriste kao dokazna sredstva kad sud ne raspolaže određenim stručnim znanjem nužnim za saznanje određenih činjenica

 

12.1.Stoga se i određuju vještaci da sudu u tom smislu izlože svoje stručno znanje, tim više ako sud temeljem ostalih izvedenih dokaza sa sigurnošću ne nalazi utvrđenim činjenice koje bi trebao uzeti u obzir prilikom donošenja zakonite i pravilne odluke (čl. 250., 251. i 252. ZPP-a).

 

12.2.Prvostupanjski sud je odluku o uzročno posljedičnoj vezi između prometne nezgode i nastanka neimovinske štete utemeljio na pismenom nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta u O., koji je isto povjerio vještaku ortopedu, prihvaćajući ga  kao sačinjenog po pravilima struke, znanju i umijeću, ne obrazlažući zašto nisu prihvatljivi nalazi i mišljenja vještaka iz oblasti sudske medicine, koja su proturječna spomenutom. 

 

12.3Obrazloženje presude je bitan sadržaj sudske odluke te osim što mora sadržavati činjenice koje su stranke navele i dokaze koje su predložile mora
sadržavati opis činjeničnog stanja utvrđenog na osnovu ocjene dokaza odnosno iz
presude mora biti vidljivo na koji način i ocjenom kojih dokaza je sud utvrdio odlučne
činjenice, a ako ih je utvrđivao na osnovu dokaza potrebno je navesti obrazloženje o
pojedinim dokazima, odnosno ako je odbio zahtjev za provođenje dokaza iz
obrazloženja mora biti vidljivo iz kojega razloga se odbija provođenje dokaza, a kako
to i propisuje odredba članka 338. stavak 4. ZPP-a.

 

12.4.Odredbom članka 8. ZPP-a je propisano da će sud prema svome
uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok je prema odredbi čl. 220. ZPP-a propisano kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

 

13.Iako prvostupanjski sud u presudi detaljno nabraja činjenice, iscrpno izlaže sadržaj svakog nalaza i mišljenja, prigovore koje su stranke iznijele i odgovore na prigovore, time što je u presudi, osim uopćenog pozivanja na prihvatljivost nalaza i mišljenja na kojemu je temeljio odluku kao sastavljenog po pravilima struke i vještine sa sadržanim direktnim odgovorima na sporna pitanja, pri tome ne pribavljajući pismeno ni usmeno izjašnjenje vještaka na izložene primjedbe, jer se takvim ne može smatrati pismeni odgovor na str. 1735 spisa, izostala je ocjena svakog dokaza posebno i svih zajedno te obrazloženje prvostupanjskog suda s ocjenom i jasnim stavom o tome zašto je prihvatljiv taj nalaz i mišljenje, a nisu prihvatljivi nalazi i mišljenja vještaka iz oblasti sudske medicine, prof. dr. J. Š. i prof. dr. V. S., koja su proturječna nalazu i mišljenju na kojemu se temelji odluka.

 

13.1.Time je, po stavu ovog suda ne samo ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, već je zbog navedene procesne nepravilnosti pobijana presuda opterećena i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se zbog nejasnih razloga o odlučnim činjenicama ne može ispitati, na što osnovano ukazuje tužiteljica.

 

13.2.Inače je tuženiku, kao žalitelju u odnosu na prigovor nerazumljivosti odluke o tome na što se odnosi dosuđeni iznos odgovoriti kako je u razlozima pod točkom 13. navedeno: “Pozivom na fakultetsko mišljenje sud je tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio 25.000,00 kn kao pravičnu naknadu“, a ispravno bi bilo: „utvrdio“, jer je od tog iznosa oduzeo prije spora isplaćeni iznos iz čega proizlazi kako je spomenuti iznos utvrdio kao neimovinsku štetu.

 

13.3.Nadalje, glede prigovora kako sud ne navodi niti obrazlaže pripada li tužiteljici, i ako da, koji iznos prema kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja radi čega se ne može ispitati, odgovoriti je kako po stavu ovog suda time nije počinjena bitna povreda na koju žalitelj upire jer su to samo kriteriji/kvalifikatorne okolnosti koje sud ima u vidu prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete, pri čemu je korisno, ali nije nužno navesti koji iznos je dosuđen po pojedinom kriteriju, a kada to nije učinjeno, to ne znači da se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

 

13.4.Međutim, prvostupanjski sud nije uopće naznačio koje elemente (kriterije) je imao u vidu kod određivanja pravične naknade neimovinske štete (toč.13. obrazloženja) kada ju je utvrdio u jedinstvenom (integralnom) iznosu, već se samo uopćeno pozvao na sadržaj odredbe iz čl. 1100. ZOO-a tako da nije razvidno koje bitne okolnosti je uzeo u obzir utvrđujući naknadu, a koje nije i zašto, odnosno koje  konkretne okolnosti je cijenio i kako.

 

13.5.U pravu je tuženik i  kada ukazuje kako je tužiteljica potraživala naknadu za  tuđu pomoć i njegu, za koju sud prvog stupnja ne obrazlaže smatra li zahtjev osnovanim ili ne, ali pošto je iznos od 25.000,00 kn utvrdio kao naknadu za povredu prava osobnosti, zaključivati je kako zahtjev za tuđu pomoć i njegu smatra neosnovanim, pa utoliko odluka nema razloga, a pošto je od utvrđenog iznosa neimovinske štete oduzeo isplaćeni iznos prije spora od 1.887,00 Eura odnosno protuvrijednost  od 14.250,00 kn, što je uključivalo i naknadu za tuđu pomoć i njegu (250,00 kn), radi se o proturječnosti odnosno nerazumljivosti zbog koje se odluka ne može ispitati.

 

14.Također je navesti kako se odbijajuća odluka glede imovinske štete ne može ispitati zato što je nejasno pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 30. st. 2. ZOOP-a, prema kojoj se, po stavu ovog suda, pravo na ostvarivanje naknade štete koja je nanesena oštećenoj osobi uporabom nepoznatog motornog vozila procjenjuje ovisno o tome je li ona posljedica smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, pri čemu takva šteta može biti i neimovinska i imovinska šteta, a kao što je to upravo slučaj u ovom predmetu spora, dakle nisu isključeni zahtjevi za naknadu imovinske štete nastale u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, već je isplata limitirana do zakonskog iznosa osigurateljnog pokrića (tako i VSRH Rev-231/04 od 10. ožujka 2004., ŽS Osijek Gž-1364/16 od 30.08.2016., ŽS Varaždin Gž-2197/17 od 24.07.2018, ŽS Požega  Gž -632/2020-2 od 21.07.2020., ŽS Vukovar Gž- 482/20 od 25.11.2021., ŽS Bjelovar Gž-1261/21 od 11.11.2021).

 

14.1.Ispunjenje posebnih pretpostavki prema odredbi čl. 30. st. 3. ZOOP traži se za naplatu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari, prema kojima se može ostvariti do zakonskog iznosa osigurateljnog pokrića i uz samopridržaj 3.750,00 kn (500,00 Eura) ako je Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika prometne nesreće naknadio štetu zbog smrti ili vrlo teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje, koja odredba se primjenjuje danom prijema Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, što ovdje nije slučaj obzirom tužiteljica takav vid štete ne traži.

 

14.2.Uostalom, tuženik je već izvan spora tužiteljici isplatio i određeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

 

15.Glede odbijanja tužbenog zahtjeva iz ovog osnova izgubljene zarade zbog nedostavljanja platnih lista, odnosno i zahtjeva za naknadu troškova liječenja (putnih troškova), kao nedokazanih, navedeni razlozi proturječe podacima u spisu, budući je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka predlagala dokaze na ovu okolnost, a platne liste i druge isprave na koje se pozivala u tužbi, dostavila je uz podnesak od 15.05.2017. (list 994-995 spisa) kao izdvojene priloge (list 996-1503 spisa).

 

16.Inače je tužiteljici kao žaliteljici, kada  smatra kako izvansudski sačinjen nalaz i mišljenje vještaka (dr. D. M., spec. sudske medicine) koji je dostavio tuženik u spis (list 1652-1659) pozivajući se na isto u dokaz osnovanosti prigovora da ozljede i komplikacije utvrđene nakon 24. kolovoza 2010. nisu uzročno posljedično povezane s nezgodom, prema odredbama ZPP-a i principima vještačenja u parničnom postupku nemaju nikakvu dokaznu snagu, odgovoriti kako doista nema snagu sudskog nalaza i mišljenja jer vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud (čl. 250., 251. i 252. ZPP), a ovdje je tuženik vještaka angažirao privatno.

 

16.1.Riječ je o privatnim ispravama, koje za razliku od javnih nemaju predmnijevu istinitosti njihovog sadržaja, ali ih sud treba vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

 

16.2.Međutim po stavu suda nije bilo zapreke da tuženiku posluže za iznošenje prigovora po nalogu suda izrađenom nalazu i mišljenju, a pošto taj privatni nalaz i mišljenje sud prvog stupnja nije izveo kao dokaz i cijenio kao po nalogu suda izrađeni nalaz i mišljenje, nikakvog propusta nije bilo s tim u svezi u postupanju suda.

 

17.Glede prigovora zastari potraživanja, navesti je kako se u ovom predmetu radi o potraživanju naknade štete od nepoznatog vozila, pa se po stavu ovog suda, na pitanje zastare primjenjuje petogodišnji rok zastare sukladno odredbi čl. 230. st. 2. ZOO-a.

 

17.1.Pri tome valja naznačiti da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na opći, petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO-a jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete za koje je potraživanje predviđen poseban, subjektivni i objektivni zastarni rok iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a (Rev-2410/90 od 12. veljače 1991., Rev-142/91 od 8. svibnja 1991., Rev-6/08 od 17. rujna 2000., Rev-1350/07-2 od 19.11.2008., Rev-2480/12 od 11.04. 2018.), time da subjektivni rok nije u primjeni.

 

18.Uslijed navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka ostalo je nepotpuno utvrđeno i činjenično stanje, radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, što je razlog za ukidanje pobijane odluke.

 

19.Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pa tako da je na dan nezgode u zapisniku očevida kao ozlijeđena osoba naveden samo tužiteljičin suputnik u vozilu, da tog dana tužiteljica uopće nije zatražila liječničku pomoć u Rijeci, iako je tvrdila protivno, da je tek sutradan, 24. kolovoza 2010. zatražila pomoć u Hitnoj traumatološkoj ambulanti u UKC Ljubljana gdje su joj konstatirane ozljede koje nisu sporne, da su mjesec dana nakon nezgode evidentirani bolovi u području kuka te uslijedilo otkrivanje fisure-napuknuća velike kvrge lijeve bedrene kosti (trohantera) 23. rujna 2010., koja je do  20. siječnja 2011. zacijelila, da o tome više ne postoji RTG snimak jer su protekom vremena snimci uništeni, da je  kompleksni regionalni  bolni sindrom (KRBS) dijagnosticiran 24. veljače 2011., da tužiteljica ukazuje na ozljede i komplikacije stopala, uha i oka, da za ozljede na ramenu i lijevom grebenu zdjelice prikazane na fotografiji na listu 1569 spisa, za koje tužiteljica tvrdi da su nastale od struganja sigurnosnog pojasa prilikom nezgode, nema dokaza kada su nastale odnosno fotografija snimljena,  a da se s danom 7. i 8. rujna 2010. razabire u zdravstvenom kartonu da je imala opeklinu, „1 mehur 10x5 cm (od sunca?)“ kada joj je ordinirana krema za lokalnu terapiju Dermazin, što je uobičajena lokalna terapija za opekline, da se liječniku psihijatru prvi put javila dvije i pol godine nakon nezgode, s obzirom na vremenski odmak od nezgode do evidentiranja ozljeda i komplikacija kod liječenja, a s tim u svezi proturječna mišljenja vještaka o uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom povreda evidentiranih nakon 24. kolovoza 2010., nedvojbeno bi bilo zaključivati da se radi o vrlo složenom predmetu koji je iziskivao ulaganje truda i vremena prvostupanjskom sudu, kao i poseban angažman vještaka.

 

19.1.U danim okolnostima, kada nisu otklonjene proturječnosti između vještačkih nalaza i mišljenja, iako je to sud prvog stupnja pokušao (čl. 261. ZPP-a) i kada je odluka opterećena povredom zbog koje se ne može ispitati, a ne radi se o situaciji kada bi ovaj drugostupanjski sud mogao potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a. ZPP-a, pobijanu je odluku valjalo ukinuti.

 

19.2.U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti uočene povrede te, imajući u vidu provedene dokaze i do sada iznesene dokazne prijedloge kojima nije udovoljeno, ocijeniti može li se sadržaj nalaza s mišljenjem na kojemu je utemeljena pobijana odluka, koji je izrađen po vještaku pojedincu, spec. ortopedu Medicinskog fakulteta u O., promatrano kroz njegov odnos prema drugim provedenim dokazima, sa sigurnošću prihvatiti kao dostatan temelj za utvrđivanje uzročno posljedične veze  između prometne nezgode i svih ozljeda na koje tužiteljica upire, a s tim u svezi i svih bitnih okolnosti od kojih ovisi nastanak i visina neimovinske štete (čl. 1100. ZOO), a također i imovinske (čl. 1095. ZOO), obzirom na brojnost i raznovrsnost ozljeda, posljedica na koje se ukazuje i komplikacija u liječenju te njihove pojavnosti sa značajnim vremenskim odmakom od nezgode, za koje je osnovano pretpostaviti da zahvaćaju područja različitih medicinskih specijalnosti.

 

19.3.Ukoliko bude smatrao potrebitim, radi utvrđivanja odlučnih činjenica obaviti novo medicinsko vještačenje, prvostupanjski će sud ocijeniti je li preporučljivo/uputno eventualno povjeravanje vještačenja na sporne okolnosti (koje bi obuhvatilo mišljenje o uzročno posljedičnoj vezi između nezgode i svih ozljeda i komplikacija tijekom liječenja na koje se u tužbi ukazuje, obradu i odgovore na sva sporna pitanja u kojima se do sada angažirani vještaci ne slažu ili na pitanja na koja nisu dali odgovore, i svim kvalifikatornim okolnostima od kojih ovisi odluka o dosudi neimovinske štete) nekoj drugoj stručnoj ustanovi, posebno ako drži da je potrebno vještačenje toliko teško i složeno da na izradi nalaza i mišljenja treba raditi više stručnjaka različite specijalnosti, o čijem izboru će pribaviti suglasnost stranaka, tražeći  izradu zajedničkog nalaza i mišljenja, nakon čega će, uzev u obzir utvrđeno ocijeniti potrebu provođenja drugih ponuđenih a neizvedenih dokaza na okolnosti visine štete, a potom uzev u obzir i čl. 7. i 219. ZPP-a, u zakonito provedenom postupku, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrditi odlučno činjenično stanje te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovo donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cjelini.

 

20.Zbog svega navedenog uvažavanjem žalbi stranaka riješeno je kao u izreci (čl. 369. i 370. ZPP-a)

 

20.1.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U Splitu 13. travnja 2023.