Poslovni broj: 11 Gž-1461/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž-1461/2022-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. iz R., OIB:..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u R. i tužiteljice Z. V. iz I., OIB:..., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u S., kao nasljednica iza pok. M. V. iz I., OIB:..., protiv tuženika W. o. V. i. g. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD I. i C. u P., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice Z. V. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-19/2021-40 od 22. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-19/2021-40 od 22. rujna 2022. u pobijanom dijelu, toč. IV. i V. izreke (u odnosu na tužiteljicu Z. V.) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. I., II. i III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici G. B.,kao nasljednici iza pok.majke M. V.,radi naknade neimovinske štete,radi povrede prava osobnosti sada pok.M. V. iznos od 11.000,00 HRK (1.459,95 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od podnošenja tužbe 21.04.2020. godine po godišnjoj stopi od 8,5%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3%,sve do konačne isplate, odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete do iznosa od 22.500,00 HRK (za 11.500,00 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom, odbija 1. tužiteljica kao neosnovanim.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici Z. V. kao nasljednici iza pok.majke M. V.,radi naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti majke, sada pok. M. V., iznos od 11.000,00 HRK (1.459,95 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od podnošenja tužbe 21.04.2020. godine

po godišnjoj stopi od 8,5%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3%,sve do konačne isplate, odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete do iznosa od 22.500,00 HRK (za 11.500,00 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom, odbija 2. tužiteljica kao neosnovanim.

 

III. Odbija se 1. tužiteljica G. B. sa tužbenim zahtjevom s osnova imovinske štete za iznos od 5.865,00 HRK (778,42 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 21.04.2020. godine po godišnjoj stopi od 8,5%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3% do konačne isplate odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Odbija se 2. tužiteljica Z. V. sa tužbenim zahtjevom s osnova imovinske štete za iznos od 5.865,00 HRK (778,42 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 21.04.2020. godine po godišnjoj stopi od 8,5%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3% do konačne isplate odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica Z. V. (dalje: žaliteljica) pobija presudu u točkama IV. i V. izreke. Ne poziva se na konkretne zakonske žalbene razloge, a sadržajem žalbe upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine odnosno preinači presudu u pobijanom dijelu.

 

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Kako žaliteljica pobija presudu u točkama IV. i V. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljica (koje su preuzele postupak nakon smrti njihove majke pok. M. V. koja je podnijela tužbu radi naknade štete jer je 3. srpnja 2019. u mjestu I. stradala u prometnoj nezgodi) radi naknade neimovinske i imovinske štete postavljen u podnescima od 19. kolovoza 2022. i 17. kolovoza 2022.

 

5.1. Obrazlažući presudu u pobijanom dijelu prvostupanjski sud navodi da je odbio tužbeni zahtjev pod toč. IV. (i III.) izreke presude na ime tražbine imovinske štete za trošak liječenja i tuđu pomoć, jer je to zapravo nenovčana imovinska šteta, a prema odredbi čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) na nasljednike prelazi samo pravo potraživati isplatu neimovinske štete.

 

6. Imajući u vidu sadržaj žalbe, prvostupanjska presuda je najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

7. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se odluka prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu temelji na pogrešnoj premisi da je relevantna odredba čl. 1105. st. 1. ZOO-a prema kojoj tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike i to samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. Naime, tom odredbom poboljšan je položaj nasljednika u odnosu na njihov položaj koji je bio normiran u ranijem važećem Zakonu o obveznim odnosima, jer i sada tražbina naknade neimovinske štete prestaje oštećenikovom smrću, ali ona prelazi na nasljednike i u situaciji kad je oštećenik podnio pisani zahtjev za odštetu ili tužbu sudu i u takvoj situaciji nasljednici stupaju na mjesto oštećenika. Dakle, tom odredbom normiran je pravni položaj nasljednika samo u vezi tražbine naknade neimovinske (a ne i imovinske) štete.

 

7.1. Nadalje, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je naknada štete za tuđu pomoć i liječenje imovinska šteta o (ne)prenosivosti prava na određene oblike naknade imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1097. ZOO-a prema kojoj se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može prenijeti na drugu osobu (st. 1.), dok se dospjeli iznosi naknade mogu prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom (st. 2.).  Dakle, tom odredbom normirano je da se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili ozljede odnosno narušenja zdravlja ne može prenijeti na drugu osobu, pa je to strogo osobno pravo koje u pravilu nije prenosivo ni nasljedivo, uz iznimku propisanu u čl. 1097. st. 2. ZOO-a, slijedom čega valja zaključiti da je pravo na naknadu imovinske štete (u konkretnom slučaju naknada za tuđu pomoć i liječenje) prenosivo i nasljedivo. U tom kontekstu osnovano je pozivanje žaliteljice na okolnost da se u ZOO-u nigdje ne spominje da se imovinska šteta (za tuđu pomoć i liječenje) ne prenosi na nasljednike.

 

8. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije niti utvrđivao odlučne činjenice koje se odnose na osnovu i visinu naknade štete za tuđu pomoć i liječenje, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 370. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. IV. izreke i posljedično u odluci o troškovima postupka (toč. V. izreke u odnosu na žaliteljicu). Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će polazeći od prava žaliteljice kao nasljednice oštećenice M. V. na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i liječenje izvođenjem i ocjenom predloženih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrditi relevantne činjenice u vezi osnove i visine te štete kako bi mogao na pravilan način odlučiti o zahtjevu žaliteljice u kojem ona s osnove imovinske štete potražuje iznos od 5.865,00 kn/778,42 EUR. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a kako bi ovaj sud u slučaju ponovne žalbe mogao odlučiti o njenoj pravilnosti i zakonitosti. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka u odluci na žaliteljicu.

 

U Varaždinu 13. travnja 2023.