Poslovni broj: Gž-178/2023-2

1

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V AT S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj tužitelja 1. S. Š., OIB:…, iz S., i 2. T. Š., OIB: …iz S., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika B. Š., OIB: …iz O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Psp-19/2019-35 od 6. lipnja 2022., 13. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika B. Š. i djelomično se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Psp19/2019-35 od 6. lipnja 2022. i to pod točkom I./1. izreke.

 

              II Djelomično se uvažava žalba tuženika B. Š. te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Psp-19/2019-35 od 6. lipnja 2022. djelomično ukida i to pod točkama I./2. i II. izreke te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              "I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „1.Utvrđuje se da je tuženik B. Š., OIB:…, ,O. ,posredstvom treće osobe po njegovom nalogu i u njegovom interesu , time što je dana 15.11.2018.g. posjekao hrastovu šumu na nekretnini označenoj kao kat.čest.372/20, S., oranica, površine 723 m2, K.O. Ž., zasmetao tužitelje pod 1Š. S., OIB:… iz S., i Š. T. iz S.,  OIB:…, u posjedu navedene nekretnine, te je tuženik Š. B., dužan pod prijetnjom ovrhe kaniti se ubuduće svakog daljnjeg i sličnog smetanja posjeda opisanih nekretnina.

             

              2.Nalaže se tuženiku B. Š., OIB:…, O., da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljima pod 1. Š. S., OIB:… iz S., i pod 2. Š. T. iz S.,  OIB:…, na jednake dijelove iznos od 2.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče počev od 15.11.2018.g. pa sve do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 3.506,50 kn u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2 Psp-19/2019-35 dana presuđenja do isplate po stopi određenoj odredbom čl.29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

              III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da je tuženik time što je u razdoblju od početka pa do 18. veljače 2020.g. pokosio travu i nisko raslinje na kat.čest.zem.369/12 K.O. Ž., te time što je navedenu nekretninu pripremio za sadnju voćaka, zasmetao tužitelje u posjedu opisane nekretnine pa je dužan pod prijetnjom ovrhe kaniti se svakog daljnjeg i sličnog smetanja posjeda opisane nekretnine“.

 

              2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu, iz sadržaja koje proizlazi da ga pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke), ne navodeći određeno iz kojih žalbenih razloga, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

 

              5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) u svezi članka 381. i članka 438. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Predmet zahtjeva 1. tužitelja S. Š. i 2. tužitelja T. Š. (dalje: 1. i 2. tužitelji) o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem je pružanje zaštite posjeda nekretnine i naknada štete.

 

              7. Nakon provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da su 1. i 2. tužitelji posjednici nekretnine čkbr. 372/20 upisane u K.O. Ž. na kojoj nekretnini je tuženik izvršio sječu hrastovih stabala. Dan sječe nije bio sporan.

 

              8. Posebno obrazloženje u odnosu na točku I izreke ovog rješenja.

 

              9. U odnosu na zahtjev 1. i 2. tužitelja da se utvrdi čin smetanja njihovog posjeda nekretnine po tuženiku i da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće prvostupanjski sud je tijekom postupka u dovoljnoj mjeri i na pravilan način utvrdio sve pravno odlučne činjenice. Činjenični supstrat u odnosu na pravno odlučne činjenice na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o tom zahtjevu, a u pogledu pravno odlučnih činjenica (iznesenih po strankama tijekom postupka) nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženika kojima on zapravo ocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego ih je ocijenio prvostupanjski sud kojemu i pripada pravo ocjenjivati izvedene dokaze, a ne strankama (članak 8. ZPP) pa su tako i neosnovani navodi žalbe kojima žalitelj daje svoju ocjenu izvedenih dokaza.

 

              10. Prvostupanjski sud je, temeljem utvrđenja utemeljih na izvedenim dokazima, pravilno zaključio da su 1. i 2. tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine (dok suprotno tome tuženik nije dokazao) i da radnje tuženika koje se opisuju kao radnje smetanja posjeda predstavljaju čin samovlasnog smetanja njihovog posjeda (uznemiravanjem) te je pravilno zauzeo stajalište o osnovanosti zahtjeva navedenih tužitelja za pružanje posjedovne zaštite i prihvatio ga, pri čemu je pravilno primijenio odredbe članka 20. stavka 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - proč. tekst i 97/17, - dalje: ZV).

 

              11. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV), dok je odredbom članka 441. ZPP propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

              12. Radi navedenog žalbeni navodi tuženika koji se odnose na one činjenice o kojima je isključeno raspravljati u postupku za smetanje posjeda nisu od pravno odlučnog značaja za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je 1. i 2. tužiteljima pružio traženu zaštitu posjeda i prihvatio tužbeni zahtjev kao u pobijanom rješenju pod točkom I./1. izreke.

 

              13. Radi navedenog je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

 

              14. Posebno obrazloženje u odnosu na točku II izreke ovog rješenja.

 

              15. Odlučujući o zahtjevu 1. i 2. tužitelja za naknadom štete kao pod točkom I./2. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, a nije niti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na što se sadržajno osnovano ukazuje u žalbi.

 

              16. Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio sve pravno odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o naprijed navedenom zahtjevu, budući da su u potpunosti izostala utvrđenja o ispunjenju zakonskih pretpostavki odgovornosti tuženika za utuženu štetu, a koje su pretpostavke propisane mjerodavnim materijalno pravnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), a isto tako su izostala i činjenična utvrđenja o opsegu i visini štete, radi čega nema niti uvjeta za eventualno preinačenje pobijane odluke u tome dijelu po ovome sudu. Ujedno valja i navesti da prvostupanjski sud nije naveo niti jednu materijalno pravnu odredbu temeljem koje je prihvatio navedeni tužbeni zahtjev.

 

              17. Također radi prvostupanjskog suda i stranaka valja ukazati da se u ovom postupku za smetanje posjeda nije niti moglo raspravljati i o zahtjevu za naknadu štete, jer je to isključeno prema odredbi članka 441. ZPP, već je prvostupanjski sud trebao u svezi tog zahtjeva razdvojiti postupak od postupka za smetanje posjeda i dalje provesti parnični postupak u svezi tog zahtjeva sukladno mjerodavnim odredbama ZPP i konačno o tom zahtjevu odlučiti presudom, a ne rješenjem.

 

              18. Radi navedenog je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja, pri čemu je ukinuta i odluka o troškovima postupka jer ovisi o uspjehu stranaka u parnici. U ponovnom postupku, budući da je sada odluka o zahtjevu za posjedovnom zaštitom pravomoćna, prvostupanjski sud će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve pravno odlučne činjenice u svezi zakonom propisanih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete te opseg i visinu štete i potom presudom odlučiti o zahtjevu za naknadu štete, kao i o cjelokupnim troškovima postupka, a koju će odluku i valjano obrazložiti.

 

              19. Prvostupanjsko rješenje nije ispitivano pod točkom III. izreke jer u tome dijelu nije pobijano žalbom.

 

U Sisku 13. travnja 2023.

 

                                                                                                  Sudac

                                                                                                  Ivan Stipčić, v.r.