Poslovni broj: 13 Povrv-135/2020-35

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A   

 

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji D. K., u pravnoj stvari tužitelja A. D. S..A. S. a. L., 1 R. J. P., L-….-L., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. Š. Š., F. 40, Z., OIB: ….., radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 16. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, te objave presude dana 13. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. L. iz S. broj Ovrv-…/.. od …..

 

II/ Nalaže se tuženiku M. Š. Š. da tužitelju A. D. S. A. S. a. L. plati iznos od 155,56 EUR /  1.172,05 kn (sto pedeset pet eura i pedeset šest centi / tisuću sto sedamdeset dvije kune i pet lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 7. lipnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 3.814,57 EUR / 28.740,90 kn1 s ugovorenom kamatom prema Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d. koja teče od 7. lipnja 2016. do isplate, te se odbija dio tužbenog zahtjeva radi isplate ugovorne kamate na iznos od 155,56 EUR /  1.172,05 kn tekuće od 7. lipnja 2016. do isplate prema Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

             

              IV/ Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

              1. Z. b. d.d. Z. podnijela je kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu protiv M. Š. Š. kao ovršenika i to kao nasljednika iza pokojnog V. Š. iz Z., F. 10, kojim potražuje isplatu iznosa od 29.912,95 kuna s ugovorenom kamatom tekućom od 7. lipnja 2016. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, temeljem kojeg je javni bilježnik S. L. iz S. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-…/.. od …. 

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor, pa je ovaj sud (kojem je spis delegiran kao drugom stvarno nadležnom sudu temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda RH broj Su-IV-414/2017-5 od 2. listopada 2017.) svojim rješenjem broj Povrv-…/..-. od 22. siječnja 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak.

 

3. Tijekom postupka A. D. S..A. S. a. L. obavijestio je sud da je predmetnu tražbinu Z. b. d.d. Z. ustupila njemu kao novom vjerovniku temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017., čime je na treću osobu prešla tražbina radi čije se isplate vodi ovaj parnični postupak zbog čega je predložio da mu se dopusti stupanje u predmetni postupak na mjesto tužitelja. Stoga je ovaj sud rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 2. prosinca 2019. dopustio navedenu subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto dosadašnjeg tužitelja Z. b. d.d. Z. u parnicu kao tužitelj stupa A. D. S. A. S. a. L.

             

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak nije sastavljen u skladu sa stvarnim stanjem međusobnih obveza, da ne sadržava sve sastojke vjerodostojne isprave propisane člankom 31. stavak 2. Ovršnog zakona, da je potpuno nejasno na što se odnosi navodno potraživanje tužitelja. Ističe i da je tek primitkom rješenja o ovrsi saznao za navodno dugovanje njegovog pokojnog oca te o tome nikakvih saznanja, a upravo zbog toga osporava i zahtjev za plaćanje troškova ovršnog postupka i zateznih kamata jer o navodnom dugovanju nema nikakvih saznanja niti je svojim ponašanjem prouzročio vođenje ovršnog postupka. Ističe i da kao nasljednik sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine te da je u konkretnom slučaju zbog dugova ostavitelja naslijeđena imovina opterećena založnim pravima, a imajući u vidu ostala dugovanja, imovina koju je naslijedio nije dostatna za pokriće dugova ostavitelja.

 

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, i to u:  izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. lipnja 2016., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba broj O-…./..-.,UPP/OS-..-./.. od …., Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od ….. sklopljen između Z. b. d.d., A. D. s.r.o., A. D. S. A. S. a. L., solemniziran kod javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem OV-…./…. dana ….., Ugovor o usluzi banke 1 za sve od 4. prosinca 2012. sklopljen između Z. b. d.d. i V. Š., dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 8. rujna 2021. i to rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. broj Ovrv-…/….od …..., presudu zbog izostanka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-…./..-.. od … s potvrdom o provedenom nalogu za plaćanje od 20. veljače 2019. na iznos od 17.333,12 kn, rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-…/….-. od ….., rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-…./…. od …. s prilozima, zaključke Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-…./….-.. i broj Ovr-…./….-.., oba od 12. veljače 2018., promet po tekućem računu broj ……. dostavljen uz dopis Z. b. od 13. listopada 2021. te dostavljen uz podnesak tužitelja od 24. siječnja 2022. odnosno uz dopis Z. b. d.d. od 31. siječnja 2022., nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje M. H. iz V. od 7. travnja 2022. te je saslušao vještakinju na glavnoj raspravi 17. studenoga 2022., dok druge dokaze (predloženo vještačenje vrijednosti naslijeđene imovine) nije provodio budući da je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci.

 

7. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja po osnovi ugovora sklopljenog između Z. b. d.d. kao ranijeg vjerovnika i sada pokojnog V. Š. – Ugovor o usluzi banke 1 za sve od ….., koju tužitelj, kao novi vjerovnik temeljem ugovora o cesiji sklopljenog s ranijim vjerovnikom, potražuje od tuženika kao nasljednika pokojnog V. Š.

 

8. Iz sadržaja prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da tuženik osporava osnov tražbine navodeći da je nejasno na što se odnosi to potraživanje o kojem do primitka rješenja o ovrsi nije imao saznanja te osporava visinu tražbine ističući da ne odgovara stvarnom stanju obveza kao i prigovor odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja u visini naslijeđene imovine.

 

9. Uvidom u Ugovor o usluzi banke 1 za sve od ….. (dalje: Ugovor) utvrđeno je da je istim uređen ugovorni odnos između Z. b. d.d. i korisnika usluge V. Š. u vezi s korištenjem usluge banke "1 za sve" što je naziv za više različitih bankarskih računa i s njima povezane usluge i pogodnosti (čl. 1. Ugovora). Prema članku 2. Ugovora banka je otvorila i vodila bankarske račune za korisnika usluge i to četiri računa između kojih i tekući kunski račun broj: …….., a korisnik računa obvezao se plaćati upisninu, članarinu za korištenje usluge i naknade za korištenje računa i s njima povezane usluge, sve sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge banke (čl. 5. Ugovora). Prema članku 3. Ugovora korisnik usluge obvezao se voditi evidenciju prometa i stanja sredstava po bankarskim računima koji su uključeni u ovu uslugu banke te se obvezao da po računima neće stvarati obveze veće od iznosa raspoloživih sredstava, odnosno bez odgode na račune uplatiti iznos potreban za pokriće duga nastalog po računima uvećan za pripadajuće kamate, naknade i troškove. Sukladno čl. 9.1. Ugovora ovaj Ugovor prestaje, između ostaloga, smrću korisnika usluge.

 

10. Odredbom čl. 1007. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., koje su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita.

 

11. Uvidom u Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina sklopljen između Z. b. d.d. (kao ustupitelja tražbine), A. D. s.r.o. (kao primatelja i ustupitelja) te A. D. S..A. S. a. L. (kao primatelja), solemniziran kod javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem OV-…./…. dana ….. i u Prilog jedan, utvrđeno je da je istim tužitelju kao novom vjerovniku (primatelju) ustupljena novčana tražbina temeljem partije: ……. tj. Ugovora o usluzi banke 1 za sve sklopljenog između Z. b. d.d. i V. Š. (str. 25 do 30 spisa), a sve sukladno članku 80. ZOO, zbog čega sukladno članku 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

 

12. Između stranaka nije sporno da je V. Š. umro i to 13. rujna 2013., te je njegovim jedinim nasljednikom proglašen njegov sin M. Š. Š., ovdje tuženik, sve kako je to utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika D. B. iz Z. broj O-…./..-.,UPP/OS-..-./.. od 28. veljače 2014.

 

13. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove i to, sukladno stavku 3., do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Navedeno se ističe iz razloga što je tuženik prigovarao da tužiteljeva tražbina ne odgovara stvarnom stanju, odnosno isticao je prigovor svoje odgovornosti za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, zbog čega je valjalo utvrditi točnu visinu tužiteljeve tražbine prema pokojnom V. Š. kao i vrijednost ostavinske imovine koju je tuženik naslijedio iza istog te eventualno već podmirene dugove ostavitelja.

 

14.1. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. lipnja 2016., koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, proizlazi da na dan 6. lipnja 2016. dospjela tražbina vjerovnika Z. b. d.d. po predmetnom tekućem računu pokojnog V. Š., čiji je nasljednik M. Š. Š., iznosi 29.912,95 kn, pa tako ova vjerodostojna isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu sadrži sve propisane podatke iz čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, zbog čega su suprotni navodi tuženika neosnovani.

14.2. Na okolnost visine tražbine provedeno je i financijsko-knjigovodstveno vještačenje. U svom nalazu i mišljenju od 7. travnja 2022. vještakinja M. H. navodi, na temelju dokumentacije u spisu, posebno prometa po tekućem računu, da je banka nakon otvaranja računa korisniku odobrila dozvoljeno prekoračenje u iznosu od 10.000,00 kn koje je 8. lipnja 2013. povećala na iznos od 26.500,00 kn u razdoblju do prosinca 2013. Prilikom vještačenja vještakinja je uzela u obzir promete po tekućem računu nakon zadnjeg pozitivnog salda, dakle kada nije korišteno dozvoljeno prekoračenje, te je zadnji pozitivan saldo prije smrti V. Š. (koji je preminuo 13. rujna 2013.) ostvaren dana 4. rujna 2013. u iznosu od 295,93 kn. Nakon toga ostvarena je uplata od 3.245,07 kn (uplata redovnog primanja dana 3. listopada 2013.),  isplate u ukupnom iznosu od 26.615,81 kn i terećenja banke za redovne i zatezne kamate u ukupnom iznosu od 6.838,14 kn. Najveći dio isplata/odljeva s računa izvršen je nakon smrti V. Š.. Saldo računa, odnosno dug na dan 6. lipnja 2016. iznosi 29.912,95 kn za koji je iznos pokrenuta ovrha. Što se tiče strukture duga, u iznosu od 29.912,95 kn nalazi se glavnica u iznosu od 23.287,86 kn te redovne i zatezne kamate u ukupnom iznosu od 6.625,09 kn, pri čemu vještakinja i pojedinačno navodi pojedine iznose koji čine glavnicu duga (tabela broj 2. u nalazu) te redovne i zatezne kamate (tabela broj 3. u nalazu). Niti jedna od stranaka nije imala prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje, a kao stručan, objektivan i valjano obrazložen prihvaća ga i sud.

14.3. Ovdje valja reći da tuženik, kao nasljednik pokojnog V. Š., odgovara za njegove dugove nastale za života imenovanog, koji je umro, kako je rečeno, 13. rujna 2013., dakle odgovara za dugove nastale do tog trenutka. Prema usmenom obrazloženju vještakinje na ročištu 17. studenoga 2022. stanje duga po tekućem računu na dan smrti V. Š. iznosilo je 4.204,07 kn. Iz pregleda prometa po računu od 4. rujna 2013. do 6. lipnja 2016. (tabela broj 1. nalaza vještaka) proizlazi da su pojedine isplate s tekućeg računa vršene i nakon smrti V. Š., a na glavnoj raspravi 17. studenoga 2022. tuženik navodi kako je u jednom trenutku on doista i raspolagao karticom tekućeg računa V. Š. te je moguće da je on izvršio isplate gotovine nakon njegove smrti radi pokrića troškova sprovoda, a o kakvim se isplatama eventualno radi s datumima 14. rujna 2013. i 15. rujna 2013. u iznosima od po 5.000,00 kn. Što se tiče isplata po trajnim nalozima i naplatama obroka VIP i Links d.o.o., tuženik pretpostavlja da se radilo o nekakvim kupovinama na rate koje je izvršio V. Š. te o naplati tih obroka. Također, što se tiče kunskih i deviznih troškova Mastercard koji su naplaćeni 20. rujna 2013. i 20. listopada 2013. tuženik smatra, s obzirom na to da se radi o kreditnoj kartici, da su ti troškovi nastali još za života V. Š.. Što se tiče isplate za kunske troškove Mastercard 20. prosinca 2013., tuženik također pretpostavlja da se radi o nekakvoj članarini za Mastercard. Međutim, budući da je člankom 9.1. predmetnog Ugovora ugovoreno da ovaj Ugovor prestaje smrću korisnika usluge, sud utvrđuje da je navedeni ugovor prestao smrću V. Š. kao korisnika usluge dana 13. rujna 2013. te zbog toga tuženik kao nasljednik korisnika usluge ne predstavlja ugovornu stranu tog Ugovora. Slijedom navedenog tuženik, koji priznaje da je on izvršio gotovinske isplate 14. i 15. rujna 2013. u iznosima od po 5.000,00 kn, za koje nije bilo novčanog pokrića po tekućem računu budući da je već u tom trenutku postojalo prekoračenje po tekućem računu (kako je to vidljivo iz prometa po računu, odnosno iz nalaza vještakinje), a niti je više postojao osnov za dozvoljeno prekoračenje po tekućem računu upravo s obzirom na prestanak Ugovora o usluzi banke (tj. za odobreni kredit sukladno čl. 1007. ZOO), za isplatu ovih iznosa tužitelju ne odgovara kao nasljednik za dugove ostavitelja, niti temeljem ugovornog odnosa s tužiteljem (budući da nije bio ugovorna strana Ugovora o usluzi banke 1 za sve), već po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu nastalu tužitelju podizanjem novčanih iznosa od strane tužitelja s tekućeg računa njegovog pokojnog oca za koje nije bilo novčanog pokrića na računu, čime je tužitelju nastala šteta, sve u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO. Jednako tako, po stavu ovoga suda, tuženik odgovara za izvanugovornu štetu zbog naplate novčanih tražbina vjerovnika pokojnog V. Š. (VIP, Links, Mastercard) koje su novčane tražbine naplaćene novčanim sredstvima banke za što je terećen tekući račun V. Š. nakon njegove smrti, dakle u trenutku kada je prestala osnova po kojoj je banka vodila račune, pa tako i ovdje predmetni tekući račun V. Š., odnosno kada je prestao osnov za odobrenje dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, a kako tuženik kao njegov nasljednik, kojem je odmah bila poznata činjenica smrti V. Š. o tome nije obavijestio banku (štoviše, po vlastitim navodima i sam je podizao novac s tekućeg računa dan i dva nakon smrti V. Š.), za banku je isplatom novčanih sredstava radi namirenja vjerovnika V. Š. nastala šteta.

14.4. Nadalje, upravo s obzirom na činjenicu da je smrću korisnika usluge V. Š. njegov ugovorni odnos s bankom prestao, po stavu ovoga suda nakon njegove smrti više nema osnove ni za potraživanje naknada za korištenje računa – dinamična lepeza na temelju tog Ugovora. Što se tiče potraživanja s osnova redovne (ugovorne) i zatezne kamate (tabela broj 3. nalaza), iz usmenog iskaza vještakinje proizlazi da se samo redovna kamata na dan 1. listopada 2013. u iznosu od 213,05 kn odnosila na razdoblje prije smrti V. Š., a ista je, kako je to vidljivo iz prometa po računu (tabela broj 1. u nalazu) i glavnice duga (tabela broj 2. nalaza) podmirena iz uplate redovnog primanja u iznosu od 3.245,07 kn (uplaćeno 3. listopada 2013.) kojom je uplatom ukupni dug od 22.195,55 kn, u koji je uključena i navedena redovna kamata u iznosu od 213,05 kn, smanjen na iznos od 18.950,48 kn. Sve preostale kamate navedene u prometu po računu odnose se na razdoblje nakon smrti V. Š., kako to usmeno obrazlaže vještakinja. Međutim, kako je rečeno, zbog prestanka Ugovora o usluzi banke smrću V. Š., sud smatra kako nakon njegove smrti nema više osnova niti za obračun bilo ugovornih, odnosno zateznih kamata na način kako je to ugovoreno Ugovorom (članak 10.4.). Slijedom navedenog, sud je na temelju svega navedenog, posebno tabele broj 2 u nalazu i mišljenju vještakinje utvrdio da je dug u trenutku smrti ostavitelja iznosio 4.204,07 kn, čemu valja pridodati redovnu kamatu u iznosu od 213,05 kn koja se odnosi na razdoblje prije smrti V. Š., a navedeni dug djelomično je zatvoren novčanim sredstvima redovnog primanja uplaćenog 3. listopada 2013. u iznosu od 3.245,07 kn, nakon čega preostaje iznos od 1.172,05 kn, te je upravo to visina nenamirene tražbine preostala nakon smrti ostavitelja temeljem Ugovora sklopljenog s bankom.

14.5. Kako je naprijed obrazloženo, za gotovinske isplate kao i naplate tražbina vjerovnika V. Š. izvršene novčanim sredstvima banke nakon smrti V. Š., sud je utvrdio izvanugovornu odgovornost za štetu tuženika. Međutim, iz ugovora o cesiji (Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od …... s Prilogom 1) proizlazi da je, kako je to naprijed obrazloženo, predmet tog ugovora odnosno cesije tražbina po osnovi Ugovora o usluzi banke 1 za sve sklopljenog 4. prosinca 2012. između Z. b. d.d. Z. i V. Š., koju je sud utvrdio u iznosu od 1.172,05 kn, a ne i tražbina banke po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, slijedom čega sud utvrđuje da u tom dijelu tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati isplatu od tuženika.

 

15. Što se tiče potraživanja kamata, sud smatra kako tužitelj, zbog činjenice da je ugovor prestao smrću korisnika usluge V. Š., nakon njegove smrti i prestanka Ugovora nema pravo potraživati kamate ugovorene tim ugovorom, već sukladno čl. 29. st. 1. ZOO ima pravo od tuženika kao nasljednika potraživati zakonske zatezne kamate na iznos duga po tekućem računu ("minus") koji je postojao u trenutku smrti ostavitelja i to od dana smrti ostavitelja budući da je s tim trenutkom, kako je naprijed obrazloženo, došlo do prestanka Ugovora o vođenju računa između banke i pokojnog, te je tada banka imala pravo naplatiti dug nastao po tekućem računu. Ističe se i da se prema čl. 3. st. 1. ZN ostavitelja nasljeđuje u trenutku njegove smrti, pa je to trenutak u kojem za nasljednika nastaje odgovornost za dugove ostavitelja. Stoga nisu relevantni navodi tuženika kako je za njegove dugove saznao tek nakon njegove smrti zbog čega se protivi isplati zateznih kamata. Tužitelj je, međutim, kamatu na ukupni potraživani iznos zatražio od 7. lipnja 2016. do isplate, pa je sud vezan granicama njegovog tužbenog zahtjeva, zbog čega mu je kamatu na glavnični iznos koji mu je dosuđen i dosudio od tog datuma, i to ne po stopi ugovorene kamate prema Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d. (kako je to zatraženo prijedlogom za ovrhu, odnosno tužbenim zahtjevom) budući da je ugovor s bankom prestao smrću korisnika kredita, već po stopi zakonske zatezne kamate sukladno odredbama članka 29. stavak 1. i stavak 2. ZOO.

 

16.1. Što se tiče tuženikovog prigovora njegove odgovornosti kao nasljednika za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog V. Š. proizlazi da je tuženik naslijedio nekretninu upisanu u z.k. ul. …., poduložak 2, k.o. G. V. i to čkbr. … – obiteljska stambena zgrada pop. br. …. u Z., F. broj 40 i dvorište površine 147 čhv, opisane kao 2. etaža 1/2 - trosobni komforni stan u prizemnoj etaži površine 71,82 m2 te pravo na jedno i pol sobni stan u Z., H. 13, površine 46,60 m2, VII. Stubište, I. kat, stan br. 5; nadalje naslijedio je novčana sredstva kod Z. b. d.d. po tekućem računu broj …… i po deviznom računu broj ….. u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema A-Z mirovinskom fondu s naslova uplate obveznog mirovinskog osiguranja u neutvrđenom iznosu te 69 dionica društva HT d.d. u neutvrđenom iznosu. Što se tiče novčanih sredstava po računima kod Z. b., iz prometa po ovdje predmetnom tekućem računu vidljivo je da u trenutku smrti ostavitelja na tom računu nije bilo novčanih sredstava, već je upravo suprotno tome postojalo dugovanje, dok u pogledu stanja na deviznom računu kod iste banke tuženik nije dostavio nikakve dokaze niti iznio ikakve navode, a teret dokaza ovih činjenica je upravo na tuženiku. Nadalje, na raspravi 17. studenoga 2022. tuženik je naveo da je od A-Z mirovinskog fonda dobio obavijest da ne postoji nikakvo potraživanje ostavitelja prema tom fondu, a vrijednost naslijeđenih 69 dionica HT d.d. iznosila je otprilike 10.000,00 kn. Također, prema tuženikovim navodima stan u Z., F. broj 40 procijenjen je na iznos od 581.000,00 kn (o čemu postoji i nalaz građevinskog vještaka izrađen za potrebe ovršnog postupka koji se vodi na toj nekretnini, koji nalaz tuženik, iako se na to obvezao, u spis nije dostavio), a otprilike je to i vrijednost drugog stana na adresi Z., H. 30 (kako to navodi na ročištu 16. ožujka 2023.).

16.2. S druge strane, na okolnost podmirenja dugova ostavitelja tuženik je u spis dostavio samo potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 20. veljače 2019. vjerovniku A. o. d.d. prema presudi zbog izostanka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-…./..-… od ….. kojom je tuženiku M. Š. Š. naloženo, kao nasljedniku V. Š., da tužitelju A. o. d.d. isplati iznos od 9.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2013. do isplate. Iako je tuženik u spis dostavio i rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. broj Ovrv-…/…. od …. kojim je tuženiku, kao nasljedniku V. Š., naloženo da ovrhovoditelju H. E. d.o.o. Z. namiri tražbinu u iznosu od 5.013,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama te na ročištu 17. studenoga 2022. tuženik tvrdi da je i ovu tražbinu izvansudski podmirio, o tome u spis nije dostavio nikakav dokaz. Također, iz rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-…./…. od …... (i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-…/….-. od ….) proizlazi da je na nekretnini – stanu u Z., F. broj 40, u ½ dijela određena ovrha radi naplate potraživanja temeljem Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenom …. između Z. b. d.d. i V. Š. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 40.348,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 34.540,38 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja od 16. srpnja 2020. do isplate (pri čemu je kao ukupni VPS na dan 15. srpnja 2020. kao dan podnošenja prijedloga za ovrhu naznačen iznos od 260.089,00 kn), na kojem je i zasnovano založno pravo u korist banke radi osiguranja tražbine temeljem tog ugovora, a navedena nekretnina u tom ovršnom postupku, prema navodima tuženika na ročištu 16. ožujka 2023., još nije prodana.

16.3. Prema tome, iz naprijed iznesenih utvrđenja proizlazi da je tuženik (na kojemu je teret dokaza njegovih tvrdnji o nedostatnosti naslijeđene ostavinske imovine za podmirenje dugova ostavitelja, odnosno ovdje predmetne tražbine) dokazao samo podmirenje duga ostavitelja vjerovniku A. o. d.d. prema presudi zbog izostanka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-…/..-… od ….. u iznosu od 9.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Što se tiče ovrhe koja se vodi na stanu u Z., F. 40, prema navodima samog tuženika vrijednost tog stana utvrđena je u iznosu od 581.000,00 kn (na što upućuje i podatak iz zaključka o prodaji ove nekretnine Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-…./….-.. od 12. veljače 2018., koji je ovršni postupak po navodima tuženika s ročišta 17. studenoga 2022. ranije vođen na istoj nekretnini, a u kojem nekretnina nije prodana te je postupak obustavljen), a kako nekretnina u ovršnom postupku kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji se vodi pod brojem Ovr-…./.., po navodima samog tuženika, još nije prodana, to se još uvijek ne može govoriti niti o namirenju tražbine vjerovnika prodajom ove nekretnine u tom ovršnom postupku, već bi se o namirenju vjerovnika ostavitelja, odnosno duga ostavitelja koji se naplaćuje u tom ovršnom postupku moglo govoriti jedino nakon donošenja pravomoćnog rješenja o namirenju vjerovnika u tom ovršnom postupku, nakon čega bi bilo moguće utvrditi i postoji li nakon prodaje nekretnine i namirenja vjerovnika i eventualno kakav ostatak kupovnine koji bi pripao ovršeniku (ovdje tuženiku) ukoliko bi tražbina vjerovnika u cijelosti bila namirena iz vrijednosti nekretnine. Osim toga, kako je rečeno, tuženik je izvanknjižno naslijedio i još jedan stan u Z. na adresi H. 13, za koji i sam tuženik procjenjuje da ima otprilike sličnu vrijednost kao i stan na adresi F. 40, Z.

16.4. Valja naglasiti da je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o njezinu postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom svega ovdje navedenog sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao svoje navode o tome kako visina vrijednosti naslijeđene imovine nije dovoljna za namirenje dugova ostavitelja, uzimajući u obzir i već namirene dugove, odnosno da nije dovoljna za namirenje ovdje predmetne tražbine, te je primjenom navedenih odredaba sud utvrdio neosnovanima predmetne navode tuženika koje iznosi u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

 

17. Kako je, dakle, sud ocijenio neosnovanima tuženikove prigovore nedostatnosti naslijeđene ostavinske imovine za podmirenje dugova ostavitelja, te je visinu potraživanja utvrdio na način kako je to obrazloženo u točkama 14.1. do 14.5. te 15. obrazloženja, ocijenio je djelomično osnovanim tužbeni zahtjev radi isplate. Iako se u konkretnom slučaju radi o platnom nalogu koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, taj se platni nalog odnosi na ranijeg vjerovnika Z. b. d.d. Z., zbog čega je isti valjalo ukinuti temeljem čl. 451. st. 3. ZPP, te sukladno rješenju o subjektivnoj preinaci tužbe (s novim tužiteljem A. D. S..A. S. a. L.) naložiti tuženiku da novom tužitelju isplati utuženu tražbinu i to u iznosu koji je sud ocijenio osnovanim, dok je u preostalom dijelu, u kojem je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, tužbeni zahtjev odbijen.

 

18.1. Što se tiče troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i čl. 448. ZPP, pa stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Slijedom navedenoga, sud je u točki I/ izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u pogledu troškova ovrhe, te je ovom odlukom kojom se okončava postupak u točki IV/ izreke valjalo odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka u smislu čl. 164. st. 4. ZPP.

18.2. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih iznosa ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove iz zahtjeva.

18.3. Kad se stavi u omjer VPS iz tužbenog zahtjeva (29.912,95 kn) i dosuđeni iznos (1.172,05 kn / 155,56 EUR), proizlazi da je tužitelj uspio sa 3,91% svog zahtjeva, dok preostalih 96,09% predstavlja uspjeh tuženika u parnici, a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 92,18% u korist tuženika. Kako je, dakle, tuženik u većoj mjeri uspio u parnici, isti bi imao pravo na razmjernu naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, no tuženik je na ročištu 16. ožujka 2023. izjavio da ne potražuje nikakve parnične troškove. Slijedom navedenog tuženiku nisu dosuđeni nikakvi parnični troškovi, dok je zahtjev tužitelja za njihovu naknadu neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki IV/ Izreke.

 

U Varaždinu, 13. travnja 2023.

 

              Sutkinja

              Dubravka Kraljić, v.r.

                                                                                                                      

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.    

 

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Z.

2. Tuženik M. Š. Š., F. 40, Z.