- 1 -              Revd 1194/2023-2

Broj: Revd 1194/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I- tužitelja T. K., iz K. S., OIB: …, i II-tužiteljice I. K., iz K. S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u S., protiv I-tuženice A. S. L., iz K. S., OIB: …, II-tuženika L. Ć., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik I. Ć., iz K. S., OIB: …, III-tuženika I. Ć., iz K. S., OIB: …, i IV-tuženika Ž. S., iz K. S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K. S., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1631/2022-3 od 10. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5221/2018-38 od 14. lipnja 2022., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1631/2022-3 od 10. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5221/2018-38 od 14. lipnja 2022. postavljajući dva pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Vrijeđa li prava suvlasnika drugi suvlasnik koji stvar koristi na način za koji nema suglasnost ostalih suvlasnika?

2. Premašuje li okvir redovitog upravljanja stvarju njeno korištenje za držanje drugih stvari bez suglasnosti drugih suvlasnika?"

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji se u odnosu na prvo postavljeno pitanje pozivaju na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-946/20 od 24. veljače 2021., dok u odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuju odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-1753/2018 od 13. rujna 2018.

3. Tužitelji su naveli da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom – pravo na žalbu (čl. 18. Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine" br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici predlažu isti odbaciti, a podredno odbiti.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je postavljanje stola, stolica i suncobrana na nekretninu koja u naravi predstavlja terasu u suvlasništvu stranaka posao izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. To stoga što čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17) propisuje da je samo za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika, dok je odredbom čl. 42. ZVDSP propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, pri čemu je donošenje takve odluke posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

5.2. Nadalje, tužitelji su naveli da su im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom – pravo na žalbu (čl. 18. Ustava) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, tužitelji nisu obrazložili u čemu bi se očitovalo da je koja eventualna povreda odredaba parničnog postupka osobito teške naravi, a niti ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnog prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da su tužitelji bili u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelji smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2023.