- 1 -              Rev 822/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 822/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Grad Sisak, S., OIB ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo B., B. & P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Z. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo V. i partneri iz Z., radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-965/18-2 od 15. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Psp-91/15-49 od 15. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:             

 

              "1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Grada Siska koji glasi:

              "I/ Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 2394/2 kuća od 75 m2, dvorište od 175 m2 upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku 3853, k.o. S. S. izvršena temeljem osnove – Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. ožujka 2005. koji je raskinut temeljem zakona 1. siječnja 2008.

              II/ Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. ožujka 2005. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoknjižnom ulošku 3853, k.o. S. S. kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Rješenja Općinskog suda u  Sisku poslovni broj: Z-2494/2005., od 4. srpnja 2006., tako da se briše uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini za korist tuženika Z. M..

              III/ Tuženik Z. M. dužan je nekretninu kčbr. 2394/2 kuća od 75 m2, dvorište od 175 m2 upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku 3853, k.o. S. S. predati slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju Grad Sisak, u roku od 15 dana.

              IV/ Tuženik Z. M. dužan je tužitelju Gradu Sisak naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim  za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počam od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

              2. Nalaže se tužitelju Gradu Sisku da tuženiku Z. M. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.888,00 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja Grad Sisak kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 15. lipnja 2018., poslovni broj: 9 Psp-91/2015-49.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe, te tuženika za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio  reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

 

7.2. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i opširno osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 2394/2 zgrada R. ulica od 73 m2, dvorište R. ulica od 176 m2, upisana u zemljišnoknjižni uložak 2698 k.o. S. S., izvršena na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. ožujka 2005. koji je raskinut na temelju zakona 1. siječnja 2008., brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. ožujka 2005. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoknjižnom ulošku 3853 k.o. S. S. kakvo je bilo prije provedbe Ugovora i Rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Z-2494/2005. od 4. srpnja 2006., te predaja  predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed tužitelju.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 25. ožujka 2005. Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to: kčbr. 2394/2 zgrada R. ulica od 73 m2, dvorište R. ulica od 176 m2, upisana u zemljišnoknjižni uložak 2698 k.o. S. S.,

- da su predmetnim kupoprodajnim ugovorom u čl. 7. st. 1. stranke ugovorile kao bitan sastojak ugovora obvezu tuženika da u roku od dvije godine od dana potpisa Ugovora izgradi objekt sukladno građevnoj dozvoli koja je navedena u čl. 6. Ugovora, a ukoliko ne ispoštuje ovaj uvjet, kupoprodajni ugovor ima se smatrati raskinutim, te je svaka stranka dužna vratiti što je primila,

- da su nakon osnovnog ugovora sklopljena i dva Aneksa kojima je mijenjana odredba čl. 7. st. 1., tako da je Aneksom od 26. ožujka 2007. kao bitan sastojak ugovora ugovorena obveza kupca da do dana 13. srpnja 2007. izgradi objekt tj. dovrši sve radove koji su sadržani u građevnoj  dozvoli navedenoj u čl. 6. Ugovora, a ukoliko tuženik ne ispoštuje ovaj uvjet kupoprodajni ugovor se ima smatrati raskinut, te je svaka strana dužna vratiti što je primila,

- da je II Aneksom od 17. rujna 2007. izmijenjen čl. 7. st. 1. osnovnog ugovora na način da je rok izgradnje objekta produžen do 31. prosinca 2007.,

- da tuženik nije do 31. prosinca 2007. ispunio ugovornu obvezu iz čl. 7. st. 1. predmetnog ugovora, odnosno nije izgradio objekt i dovršio sve radove koji su bili sadržani u građevinskoj dozvoli, pa je predmetni ugovor raskinut po samom zakonu dana 1. siječnja 2008.,

- da je riječ o projektu u odnosu na koji je tužitelj ishodio pravomoćnu građevnu dozvolu Klasa: UP/I-381-03/03-02/209, Ur. broj: 2176-04-01/03-04-3 izdane u Sisku, 15. siječnja 2004., kojom se dozvoljava rekonstrukcija i prenamjena građevine vodocrpilišta parnih lokomotiva u ugostiteljski lokal s vidikovcem na obali rijeke Kupe u Sisku.

 

11. Nižestupanjski sudovi zauzeli su pravno shvaćanje da zahtjev za vraćanje danog odnosno uzajamna vraćanja, predstavlja obveznopravni zahtjev u odnosu na koje se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u nastavku teksta: ZOO) o zastari potraživanja pa su stoga u odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrdili kako je raskid nastupio 1. siječnja 2008., a tužba podnesena 24. rujna 2015. protekao opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a, te odbili tužbene zahtjeve tužitelja.

 

12. Sa pravnim shvaćanjem nižestupanjskih sudova slaže se i ovaj sud.

 

13. Odredbom čl. 34. st. 1., 3., 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14; dalje: ZV) je propisano:

„(1) Ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti.

(3) Odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će i prema trećima, ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

(5) Vlasnik koji je dobio ili je pridržao pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja ispunjenja neke tražbine, obvezan je propustiti služiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje te tražbine, a ovlašten je, ne bude li mu tražbina o dospijeću ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih tražbina izvansudskim putem. Ograničenje vlasništva radi osiguranja tražbine djelovat će i prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno“.

 

13.1. Odredbom čl. 361. ZOO je propisano:

„(1) Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

„(2) Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispu­njenje ugovora.

„(3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.“

 

14. U predmetnoj stvari stranke su na jasan i nedvosmislen način uredile svoje međusobne ugovorne odnose, pri čemu je za raskid ugovora relevantna odredba čl. 7. st. 1. Ugovora prema kojoj su iste ugovorile kao bitan sastojak Ugovora obvezu kupca da u roku od dvije godine od dana potpisivanja Ugovora izgradi objekt sukladno građevnoj dozvoli navedenoj u članku 6. tog  Ugovora, a ukoliko ne ispoštuje taj uvjet kupoprodajni ugovor se ima smatrati raskinutim, te je svaka ugovorna strana dužna vratiti što je primila.

 

14.1. Naknadnim Aneksom ugovora od 26. ožujka 2007. te potom II Aneksom Ugovora od 17. rujna 2007. stranke su revidirale i izmijenile navedenu odredbu čl. 7. st. 1. osnovnog Ugovora, tako da su produžile obvezu tuženika kao kupca da dovrši svoju obvezu do zaključno 31. prosinca 2007. godine.

 

15. Prema tome jasno su stranke ugovorile da je obveza kupca u roku od dvije godine (kasnije produženo do 31. prosinca 2007.) izgraditi objekt, da je ugovaranje takvog roka i obveze bitan sastojak ugovora te da je posljedica prekoračenja roka raskid ugovora uz obvezu svake stranke vratiti što je primila.

 

16. Tužiteljevo pravo nije dakle povrijeđeno nepravilnom uknjižbom u korist tuženika, već je tužitelj tuženiku prenio vlasništvo pod određenim uvjetom sukladno odredbi čl. 34. ZV-a. Obzirom da taj ugovoreni uvjet (rok) nije bio ispunjen, došlo je do raskida predmetnog ugovora čija je posljedica obveza svake strane vratiti što je primila, a neispunjenjem navedene obveze stječe se dakle obveznopravni zahtjev i to ispunjenje dužne činidbe, a koji obveznopravni zahtjev zastarijeva.

 

17. Obzirom da je tuženik prekoračio ugovoreni rok te do 31. prosinca 2007. nije dovršio objekt, pravilno sudovi navode da je ugovor raskinut na temelju zakona istekom navedenog roka odnosno 1. siječnja 2008. pa je tužitelju tog dana sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a počeo teći rok u kojemu je mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Obzirom da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a tužitelj je podnio tužbu 24. rujna 2015., jasno proizlazi da je time protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

18. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.