Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 908/23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 D. R. iz S., O.:
i tužiteljice ad. 2 S. Š. iz K., O.: , obje zastupane po pun. J. C., odvjetniku u S.,
protiv tuženika ad. 1 L. V. iz S., , O.:
i tuženika ad. 2 D. V. iz S., O.: , svi zastupani po pun. D. Ž., odvjetnici u S., radi
utvrđenja i ispravka uknjižbe, te u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 L. V. iz
S., O.: i tužitelja ad. 2 D.
V. iz S., a, O.: , svi
zastupani po pun. D. Ž., odvjetnici u S., protiv tužene ad. 1 D.
R. iz S., O.: i tužene ad. 2 S.
Š. iz K., O.: , obje zastupane po
pun. J. C., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i
javne rasprave, zaključene dana 21. studenog 2022. godine u nazočnosti pun.
tužitelja-protutuženika i pun. tuženika-protutužitelja, dana 12. travnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ad.1 D. R. i

tužiteljice ad.2 S. Š. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljice D. R. i S. Š.
suvlasnice svaka za ¼ dijela nekretnina oznake čest.zem.5179/1,
5179/5, 5179/6 upisanih u Z. 6315 k.o. S. te čest.zgr.100/1 upisane
u Z. 6976 k.o. Š. pa se iste ovlašćuju temeljem ove presude
zatražiti i upisati pravo suvlasništva svaka za ¼ dijela navedenih
nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena
ranijeg tuženika D. J., sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženicima L. V. i D. V. da u
roku od 15 dana naknade tužiteljicama D. R. i S.
Š. parnični trošak."

II. Utvrđuje se da je pravno ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o
darovanju zaključen dana 22.kolovoza 2014.godine između D.
R. i S. Š. i pok.I. J., ovjeren od





2 P. 908/23

JB H. D. br. OV-4336/14 od dana 29.kolovoza 2014.godine.

III. Nalaže se tužiteljici ad.1 D. R. i tužiteljici ad.2 S.
Š. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad.1
L. V. i tuženiku ad.2 D. V. ukupan parnični
trošak u iznosu od 2.588,09 eura / 19.500,00 kn1 sa zakonskim
zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 14. rujna 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljica
D. R. i S. Š. protiv D. J., u tužbi se navodi da je tuženik
upisan u zemljišne knjige kao vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem.
5179/1, 5179/5 i 5179/6, sve Z. 6315 k. o. S., koje u naravi predstavljaju
stambenu kuću na četiri etaže, tri garaže i dvor. Tuženik da je upisan u zemljišne
knjige kao vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zgr. 100/1 ZU 697 k. o.
Š. što u naravi predstavlja stambenu kuću. Iako je tuženik upisan u zemljišne
knjige kao vlasnik za cijelo navedenih nekretnina, tuženik da je u stvarnosti suvlasnik
istih za ½ dijela. Naime, tuženik i sada pok. I. J. navedene nekretnine da
su stekli za vrijeme trajanja njihovog braka, da su se vjenčali 1957. godine i
predmetne nekretnine stekli isključivo radom, isti da su bili suvlasnici nekretnina za
po ½ dijela, tužiteljice da su kćeri tuženika i pok. I. J.. I. J. da
je ugovorom o darovanju zaključenim sa tužiteljicama dana 22. kolovoza 2014.
godine raspolagala sa ½ dijela predmetnih nekretnina u korist tužiteljica. Radi
navedenog tužiteljice u odnosu na tuženika D. J. postavljaju zahtjev kojim
se utvrđuje da su tužiteljice suvlasnice, svaka od njih, za ¼ dijela predmetnih
nekretnina.

Dana 4. prosinca 2015. godine zaprimljen je odgovor tuženika D.
J. na tužbu, isti se usprotivio tužbenom zahtjevu navodeći da je I.
J. preminula i da je iza njene smrti u tijeku ostavinski
postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem O-5701/15. Tijekom tog postupka
da nije utvrđeno kako bi između stranaka postojao spor o sastavu imovinske mase,
ostavinski postupak da nije prekinut i tuženik da nije dao povoda za podnošenje ove
tužbe. Ugovor o darovanju od 22. kolovoza 2014. godine da je pravno ništav s
obzirom da pok. I. J. nije bila sposobna za rasuđivanje i poduzimanje
pravnih radnji. Tuženik da je zakonski i nužni nasljednik iza smrti svoje supruge
I., kao i još jedna njihova kćerka F. V., zaključenjem ovog ugovora
o darovanju da je povrijeđeno njihovo pravo na nužni nasljedni dio.

1 F. tečaj konverzije 7,53450



3 P. 908/23

Tuženik D. J. preminuo je godine, sud je
rješenjem od ... godine utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer
je tuženik D. J. preminuo.

Rješenjem ovog suda od 11. srpnja 2018. godine pozvana je F. V.
da kao nasljednica pok. D. J. preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari koji
je zbog njegove smrti prekinut, nastavljen je postupak.

F. V. je podnijela protutužbu protiv tužiteljica i postavila zahtjev
kojim traži utvrđenje da je pravno ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju
zaključen dana 22. kolovoza 2014. godine između tužiteljica i majke stranaka I.
J.. Tužiteljice su se usprotivile protutužbenom zahtjevu predlažući da sud isti
odbije kao neosnovan. Dakle, predmet ovog postupka je u biti odlučivanje po
zahtjevu, prvenstveno, je li ugovor o darovanju zaključen između tužiteljica i sada
pok. I. J. pravno valjan, je li I. J. u trenutku zaključenja ovog
ugovora bila sposobna za rasuđivanje i otuđenje predmetnih nekretnina u korist
tužiteljica.

Ova dva predmeta po tužbi i protutužbi spojeni su radi zajedničkog
raspravljanja i odlučivanja, tužena-protutužiteljica F. V. preminula je 12.
prosinca 2020. godine, utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari rješenjem
ovog suda od 7. travnja 2021. godine radi činjenice smrti F. V., postupak
iza njene smrti preuzeli su njeni nasljednici T. V., L. V. i D.
V., koji su sada tuženici-protutužitelji, postupak je nastavljen rješenjem ovog
suda koje je pravomoćno. Neposredno prije 4.siječnja 2023.godine kada je bilo
zakazano za ročište za objavu presude, preminuo je raniji tuženik ad.1 T.
V. 4.prosinca 2022.godine (a glavna rasprava je zaključena 21.studenog

2022.godine), pa je utvrđen prekid postupka, sud je službenim putem pribavio
ostavinski predmet iza smrti T. V. broj O-5976/22, pregledom smrtovnice
utvrđeno je da su njegovi jedini zakonski nasljednici upravo ostali tuženici, sinovi
L. i D. V., pozvani su preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari, to rješenje
je pravomoćno i postupak je nastavljen, u ovoj fazi, dakle, valjalo je zakazati novo
ročište za objavu presude.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u
Splitu K-1304/14; O-5701/15; izvadaka iz zemljišnih knjiga ovog suda za predmetne
nekretnine na dan 11. rujna 2015. godine; izvatka iz matice rođenih za I. B.;
rodnog lista za S. Š. i D. R.; U. o darovanju kojeg su dana

22. kolovoza 2014. godine zaključile I. J. kao darovateljica te tužiteljice
(dalje: tužiteljice-protutužene) kao obdarenice; medicinske dokumentacije za sada
pok. I. J.; Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 6.
kolovoza 2001. godine između N. M. i D. J.; Ugovora o
smještaju I. J. u ustanovu L. F. od 23. srpnja 2014. godine;
saslušanjem tužiteljice ad. 2 protutužene i ranije tužene protutužiteljice F.
V. u svojstvu stranaka; računa H.-a broj 255/95 od 1. ožujka 1995. godine;
uplatnica na ime legalizacije (I. J. i F. V.); računa za el.
priključak od 23. siječnja 1995. godine na ime S. J.; Izjave D.
J. od 27. veljače 2002. godine koja je u njegovom potpisu ovjerena kod
javnog bilježnika istog dana; pregledom originalnog zdravstvenog kartona pok.



4 P. 908/23

I. J.; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatru dr.
I. U. sa usmenom dopunom njegovog nalaza i mišljenja; rješenja o
nasljeđivanju iza smrti F. V. od 25. ožujka 2021. godine Općinskog suda
u Splitu, Stalna služba u S. broj O-5375/20.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev je osnovan.

Pregledom ostavinskog spisa iza smrti pok. I. J. broj Općinskog
suda u Splitu broj O-5701/15 utvrđeno je da je I. J. rođ. B. preminula

, a njeni zakonski nasljednici su bili suprug D. J.
(sada pokojni) te kćeri S. Š., D. R. i F. V. (sada
pokojna), utvrđeno je da je pok. I. sa kćerima S. Š. i D. R.
zaključila ugovor o darovanju. Taj postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja
ovog parničnog postupka, rješenjem ovog suda broj O-5701/15, s obzirom da je
tijekom postupka među nasljednicima sporna činjenica o sastavu imovinske mase
ostaviteljice I. J.. Predmet iza smrti pok. D. J. broj O-95/17,
spojen je sa predmet iza smrti I. J., pa je dakle, i taj predmet u prekidu
do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, po tužbi i protutužbi.

Pregledom priloženog Ugovora o darovanju koji je zaključen između
darovateljice I. J. i tužiteljica-protutuženih kao obdarenica dana 22.
kolovoza 2014. godine, a ovjeren u potpisu pok. I. kod JB u S.
H. D. broj OV-4336/14 dana 29. kolovoza 2014. godine, utvrđeno je da su
ugovorne stranke utanačile i utvrdile da je darovateljica I. J. izvanknjižna
vlasnica ½ dijela predmetnih nekretnina, predmetne nekretnine da predstavljaju
bračnu stečevinu koju je ista stekla u braku sa D. J., supružnici
J. da su suvlasnici predmetnih nekretnina, svaki od njih za po ½ idealnog
dijela. Utanačeno je da je darovateljica u braku sa suprugom stekla i ušteđevinu u
iznosu od milijun kuna, od čega darovateljici pripada ½ dijela tog iznosa, ta
ušteđevina da joj je 22. srpnja 2014. godine ukradena i da u tom pogledu postoji
kaznena prijava. Dakle, darovateljica je navedene nekretnine i novac darovala
kćerima kao obdarenicama, tužiteljicama-protutuženima, dakle, ovaj pravni posao
ugovor o darovanju između majke i dvije kćeri je zaključen u kolovozu 2014. godine,
a majka I. je preminula 11. lipnja 2015. godine. Sporno je bilo je li pok. Ivanka u
trenutku zaključena predmetnog pravnog posla bila sposobna za rasuđivanje i
proizvodi li taj ugovor o darovanju pravne učinke. Radi navedenog je sud izveo
brojne dokaze i smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno
presuđenje, da nije bilo mjesta izvođenju drugih dokaza koji nisu izvedeni.

Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice ad. 2-protutužene i tadašnje
tužene-protutužiteljice F. V., koja je danas pokojna.

Tužiteljica ad.1 protutužena S. Š. navodi u svom iskazu da su ona i
tužiteljica ad.1-protutužene sestre, kao i F. V., da su njihovi roditelji
I. i D. svoj brak zaključili , u tom trenutku da nisu imali nikakvih



5 P. 908/23

vrijednosti nisu bili vlasnici nekretnina, ali od trenutka zaključenja braka da su stjecali
i radili na dva jednaka dijela, potpuno suglasno i složno i sve što su zaradili da su
stavljali u zajedničku blagajnu, zajednički trošili i o svemu odlučivali. Navodi da je
majka bila dominantnija u tom braku, da se štedio svaki dinar, kasnije kuna, njih tri
kćeri da su njihova jedina djeca i sve tri da su rođene u Z., zemlju na S. u
S. roditelji da su zajednički sa majčinim bratom I. B. kupili

1967.godine, da je započeta izgradnja kuće koja je u grubo završena po prilici

1971.godine. Kroz godine da se dalje kuća sređivala i u potpunosti da je finalizirana
prije nekih 32.godine, a navodi da se dio njenih roditelja sastojao od 4 etaže, velike
garaže, okućnice, a pored velike da su bile još i dvije male garaže. Takvu nekretninu
odnosno takvu kuću da je imao i I. B., a između roditelja i njega da je bio spor
koji je završio nagodbom i ta nagodba da nije provedena u zemljišnim knjigama, tako
da je danas još uvijek zemljište upisano na B.. Navodi da su otac i majka u
stvarnosti bili suvlasnici čitave ove nekretnine i da je ona njihova bračna stečevina.
Prije 32 godine sestra D. da je počela živjeti na prizemlju a njen suprug da je u
svoje poslovne svrhe koristio veliku garažu temelje Ugovora o pravu doživotnog
korištenja koji je zaključio sa D.. Ona osobno da je stanovala i da stanuje u
stanu na posljednjem katu, na I. katu, na katu iznad prizemlja da su podstanari, a II.
katu roditelji. Dakle, kuća u naravi da ima 4 stana, u ovim stanovima gdje su
tužiteljica pod 1. i ona da su prije bili podstanari. Dakle, jedini vlasnici kuće da su bili
roditelji na jednake dijelove, roditelji da su ostvarivali prihod od iznajmljivanja kuće
podstanarima i štedjeli novac, to da je majka držala kod sebe u stanu i ta je
ušteđevina da je bila ogromna. Sada pok. otac da je bio stolar u Š. majka
kuharica a da je radila u U. domu S., majka da je imala mirovinu u iznosu
od 2.500,00 kn a otac 3.500,00 kn. Majka da je i sezonski radila tj. kuhala u istom
D. koji bi tada vodio sasvim drugi poslodavac u turističke svrhe. Njihov novac da
je išao za troškove života i štednju, kćer F. V. da je sa roditeljima imala
svađu odnosno potpuni prekid komunikacije u trajanju od neprekidno 10 godina, od

1997.godine do 2007.godine, nakon toga da su se pomirili, ali tužena da nikada o
njima nije skrbila i nije imala financijskih izdataka prema roditeljima, roditelji da su njoj
pomagali. Tužena (sada prednica tuženika) da se iz obiteljske kuće na S. iselila
prije 40-tak godina kada se udala i u smislu stanovanja da se više tu nije vraćala,
neko vrijeme da su u stanu kod roditelja bila njena djeca, a tužena da jest imala
ključeve roditeljskog stana. Nekretninu na Š. staru kuću sa okućnicom da su
roditelji kupili 2002.godine zajedno sa tužiteljicom pod 1. i ad.2, sestra D. da je
dala 10.000 DEM, a ona 10.000 DEM, roditelji da su dali 4.000 DEM, dakle, ukupno
da je plaćeno 24.000 DEM i roditelji da su čitavo vrijeme govorili da će ova
nekretnina nakon njihove smrti ostati isključivo tužiteljicama, da je za to znala tužena,
i u pogledu toga je bila u potpunosti informirana. Navodi da je do problema došlo
kada je majka s ocem u lipnju 2014.godin trebala ići u Š., da je tada tužena, koja
je živjela u S., javila da je majka dobila nervni slom, da ima ogromnih problema
s njom, tada da je ona po dogovoru sa sestrom, tužiteljicom ad 1. majku smjestila u
D. za starije osobe S.. F. u P., dakle, majka da je tamo smještena a
otac da je ostao kod tužene u S.. Navodi da je majka u tom D. bila 4-5
dana, a kada je tužiteljica došla u D., tamo da je bila i tužena i majka da je
inzistirala da ostane (tužiteljica) sama s njom, majka i ona da su ostale nasamo i tada
da joj je kazala da je u Š. nosila svu ušteđevinu koju je imala, 1.000 000,00 kn.
Inače da je to majka držala u stanu kod sebe a svaki put kada bi išla na B. preko
ljeta da bi to nosila sa sobom. Navodi da joj je kazala kako je taj novac nestao, i da



6 P. 908/23

joj je tužena vratila boršu na S. bez novca. Nakon ovoga da su sestra, tužiteljica
pod 1. i ona, majku odvele kuću, majka da je bila kod njih u stanovima, kako kad, da
nije bila u svom stanu jer je tužena imala ključeve toga stana, a majka sa njom da
nije željela komunicirati, tužena da nije željela komunicirati s majkom. Navodi da je
kasnije tužena sa članovima svoje obitelj mijenjala bravu na vratima obiteljskog
stana, dovodila zaštitare, razbila štok od vrata i tome slično, uglavnom sve to da je
prijavljeno. Majka da je od tog trenutka bila isključivom sa njom i tužiteljicom ad.1.,
svog ordinirajućeg liječnika da nije vidjela nakon B. i ovo incidenta, da je bila
kući, s njima, brigu o njoj da su vodile njih dvije, a tužiteljica ad.1. da je inače
medicinske struke viša medicinska sestra. Posljednja 4 mjeseca prije svoje smrti,
majka da je uglavnom ležala, njih dvije da bi je podigle i sjedale u fotelju, majka da je
prilikom one posjete D. za umirovljenike bila potpuno razumna da je moć
trezvenog rasuđivanja zadržala sve do svoje smrti a umrla da je od srca, shrvana
tugom zbog ovih događaja i u snu da je zaspala je i da se nije probudila. Navodi da
rodbine nemaju, da su majku posjećivali susjedi, i nakon majčine smrti tužena da je
napravila nered na sprovodu, dovela zaštitare, majka da je sahranjena u Š., otac
da je čitavo vrijeme od incidenta u S. bio kod tužene u S. i da im tužen a
nije u trenutku majčine sahrane dopustila komunicirati sa njim a ni poslije toga, do
njegove smrti, nikako. Što se tiče Ugovora o darovanju koji je majka zaključila u
kolovozu 2014. sa tužiteljicom pod 1. i sa njom, majka da je već od incidenta u
S. stalno govorila da je sve stjecala zajedno s ocem, međutim, da je sve na
njegovo ime i da ona u biti na papiru nema ništa. To da joj je smetalo jer je smatrala
da je polovina njena i da tužiteljice nemaju na papiru ništa, uglavnom da ih je željela
zaštiti na način da im daruje svoju polovinu, a polovina da je bila polovina svega. Njih
dvije da su angažirale odvjetnika, tamo da su bile sa majkom, a poslije toga da su
bile kod javnog bilježnika koji je ovjerio majčin potpis. Majka da je u potpunosti bila
svjesna svega, da je željela to darovanje, sastav ugovora i troškove da su platile
sestra i ona. Dakle, tvrdi da je majka u tom trenutku, prije toga, pa i poslije
sastavljanja Ugovora o darovanju do svoje smrti bila razumna, da je komunicirala, te
da nije bila smanjene sposobnosti rasuđivanja. Majka inače da nije bolovala ni od
kakve teške kronične bolesti, da je imala problema sa visokim tlakom i srcem. Majka
da nikada u životu nije imala psihičkih smetnji, da je i nakon incidenta na B.
uzimala samo lijekove za tlak i srce, da je samo ponekad znala uzeti N. za
smirenje odnosno da može spavati. Na posebno pitanje pun. tužene-protutužiteljice,
tužiteljica ad.2.-protutužena navodi da su njeni roditelji još za života govorili, a tako i
po pitanju posjeda riješili, da će stan u prizemlju sa velikom garaži pripasti D. u
vlasništvo, stan na zadnjem katu sa malom garažom pripasti njoj osobno, stan na I.
katu tuženoj, a roditeljski stan sa malom garažom da će pripasti svim strankama na
tri jedna dijela, s tim da će stan u slučaju iznajmljivanja podstanarima tj. novac od
najamnine dijeliti na tri dijela. Svakom od ova tri stana da pripada garaža, velika
garaža pripada stanu na prizemlju a svim ostalim stanovima po mala. Navodi da su u
stanu na I. katu bili podstanari čitavo vrijeme, a prije otprilike 15 godina, možda
manje, da je u stan uselio mlađi sin tužene i u stanu stanovao, uz dopuštenje
roditelja i od tada pa do danas da su stalno u smislu stanovanja u tom stanu članovi
uže obitelji tužene odnosno V.. Dakle, roditelji da su za života točno kazali što
će kome pripasti nakon njihove smrti na S. a to da su već u startu riješili na
način da su kazali da svaka od njih tri bude u posjedu dijela koji će joj i pripasti.
Navodi nadalje da je postojala čak varijanta u razmišljanju roditelja kako je D. sa
suprugom najviše ulagala u predmetnu kuću, pa tako i D. suprug sredio čitavu



7 P. 908/23

stolariju za kuću, da D. umjesto stana na prizemlju pripadne stan na II. katu na
kojem su bili roditelji. Na posebno pitanje pun. tužene-protutužiteljice, iskazuje da je
pogrešno kazala a da sada ispravlja svoj iskaz i navodi da je tužena nakon incidenta
na B. bravu na ulaznim vratima stana mijenja na stanu na I. katu, a ne na stanu
na II. katu u kojem su stanovali roditelji, da je ključeve od brave od tog roditeljskom
stana na II. katu već imala i tužena. Na posebno pitanje pun. tužene-protutužiteljice,
tužiteljica ad.2. navodi da je otac prije svoje smrti bio hospitaliziran u splitskoj bolnici i
da je sestra D. kod njega bila u posjeti dva puta u bolnici, da otac nije niti
pokušao otići na S., a da je D. kazao da bi ga V. ubili da to pokuša,
da ne smije doći na S.. Na daljnje pitanje pun. tužene-protutužiteljice navodi da
je majka bila hospitalizirana u SB na O. neurologije i to baš
početkom 2015., na svoj rođendan, 01.01.2015., u trajanju od nekoliko dana jer je
prije toga govorila i prijetila da će se ubiti, da će skočiti sa balkona, da se napila i
udarila glavom u zid te da su je radi navedenog tužiteljica ad.1. i ona hospitalizirale
odnosno tražile liječničku pomoć. Nakon izlaska iz bolnice da majka više nije prijetila
da će dići ruku na sebe te da nakon toga više nije hospitalizirana.

F. V., prednica tuženika, ranije tužena-protutužiteljica u svom
iskazu navodi da je točan iskaz tužiteljice ad.2. u dijelu koji se odnosi na vjenčanje
roditelja, rođenje njih tri sestre, način stjecanja sredstava u tom braku, dakle, roditelji
da su radili i zarađivali, da su sve stekli zajedno i da je sve to njihova bračna
stečevine, na jednake dijelove. Navodi da je točno i da je kuća na S.
napravljena, kuća da zaista ima toliko etaža, međutim, navodi da u pogledu te kuća a
ni u pogledu nekretnine u Š. roditelji da nikada nikome od njih tri nisu ništa
darovali niti odredili kome će što pripasti nakon njihove smrti niti kome što pripada, da
su to mislili napraviti, da bi to napravili u pisanoj formi. Navodi da je zaista sestra
D. živjela u prizemlju, dopuštenjem roditelja, a njenom suprugu za vođenje obrta
da je trebao prostor velike garaže i da je otac zajedno s majkom samo dao
dopuštenje za korištenje iste. Sestra S. da je živjela i danas živi na zadnjem
katu kuće, podstanari da su bili na I. katu, a roditelji da su živjeli u stanu na II. katu
kuće. Ona da ima dva sina, stariji da je rođen 1981.g., a mlađi 1989.g., brak da je sa
svojim suprugom zaključila 1981.g. i od tada da živi u S. na B., neprekidno.
Njena djeca da su se školovala u S., da su neko vrijeme bili kod njenih roditelja,
kako kroz srednju kolu tako i kroz fakultet a mlađem sinu da su roditelji dali na
korištenje stan na I. katu u kojem da su do tada bili podstanari, on da je tada imao 14
godina, u tom stanu da je obitavao, hranio se kod roditelja, stariji sin da je tada bio
oženjen. Bez obzira na stanovanje i korištenje stanova, roditelji da su govorili da će
to sve biti nasljedstvo njih tri sestre nakon njihove smrti, jer u grob sa sobom neće
ništa ponijeti. Tvrdi kategorički da tužiteljice apsolutno ništa nisu investirale u
predmetnu kuću, one da su sa svojim obiteljima uz dopuštenje roditelja tu uredno
stanovale, a majka da je počela raditi probleme nakon 2000.g., kada je počelo njeno
psihičko propadanje i da zna da je radila probleme tužiteljicama, nazivala ih
parazitima, osobama koje žive na njihovoj grbači, kako njenoj tako i očevoj, te da je
tražila od njih na napuste kuću i da se snađu kako god znaju, otac i ona osobno da
su je smirivali, uglavnom da je radila zaista velike probleme. Dakle, majka da je bila
stava da tužiteljice nisu prema roditeljima dobre, i da se moraju početi truditi oko
svojih života, što do tada nisu radile, sve što su imale da su im dali roditelji, a navodi
da iste u svojim životima zajedno sa supružnicima imaju financijskih poteškoća i
dugovanja. Navodi da je ova situacija u pogledu majke zaista bila problematična,



8 P. 908/23

kako radi u D. zdravlja SDŽ u S., te ima i svoj
knjigovodstveni servis to da su je sestre često zvale, ona da bi otišla na S. i
smirivala majku. Navodi da je sestra D. bila i jest zaposlenica na odjelu psihijatrije
K.-a, ova situacija sa majčinim psihičkim problemima da je bila nezgodna, da se
nije za to trebalo znati, majka da nije bila hospitalizirana na psihijatriji jer je sestra
D. tamo radila i sa svojim kolegama liječnicima da je vodila računa o majčinoj
terapiji, tako da ona osobno ne zna što je ista majci davala, uglavnom da se
tužiteljica brinula za ovaj dio majčinog zdravstvenog stanja. Taj karton da nikada nije
vidjela, uglavnom problemi da su se sa majkom nastavili, majka da je postala i
nasilna, da bi znala tući po prozorima, razbijati škure. Prije incidenta u S. kod
nje, majka da je napravila ogroman incident na K. kćeri tužiteljice ad.2. na
S., da je imala ogroman ispad, tako da su njih tri suglasno odlučile i dogovorile
da nešto treba napraviti po tom pitanju. Navodi da misli da je to bila 2013.godina, a
majci da je propisan lijek H., jer je to bio najteži lijek koji je mogla uzimati. Njih tri
sestre da su donijele odluku, nakon toga da majka dođe kod tužene u S., to da
je bilo prije ljeta 2014.g., tužena da je sama tada trebala uzeti godišnji odmor i
roditelji da bi bili kod nje, kako bi se majka koliko toliko dovela u red. Njih tri da su bile
po ovom pitanju suglasne, međutim, po dolasku majke kod nje, a ista da je bila u jako
lošem psihičkom stanju, majka da je počela razbijati kod nje u kući, ona da je zvala
D., HP., D. da je reagirala na psihijatri i po preporuci dr. B.
U.-psihijatra majku da je smjestila u D. za starije L. F. u P. s
tim da je dobiven popust u iznosu od 4.700,00 kn mjesečno. Majka da je tamo bila
par dana, tužena da se stalno čula sa D. i S., a problemi među njima da
su započeli onda kada su one od nje tražile da ona plati smještaj u ovom domu, a da
će joj one u ratama vraćati plaćeno. Njoj da je bilo logično, s obzirom na mirovinu, da
njih tri na tri jednaka dijela plate razliku, tužiteljice da na to nisu željele pristati, a ona
da je znala da joj neće vratiti novac, jer da očito očekuju da ona plaća smještaj majke
u domu. Na svoju ruku da su je odvele iz doma, kod sebe na S., u konačnici da
je i pristala da je odvedu. Kada je majka odvedena kući da je čula da su problemi bili
trajni, jedne prigode da je iz S. dovela oca, koji je čitavo vrijeme bio tamo, kod
nje, da im na S. preda ključ stana na II.katu, ona da ga je čekala ispred kuće u
autu jer već tada sa tužiteljicama nije komunicirala, otac da je izišao vani i rekao da
su ga napale, kasnije da je to prijavio C. S., uglavnom situacija da je bila
prestrašna. Nakon toga otac da više nije dolazio na S., a ona osobno da sa
majkom nije nikako komunicirala od kako je iz D. odvedena gore na S., da
je kontaktirala sa njenom liječnicom dr. V. koja joj je kazala da je majka trajno
psihoorganski promijenjena, da ima pelene, da je u lošem psihičkom stanju, da ne
zna nikakve detalje, da samo zna da je te jedne prigode bila hospitalizirana, da su
došla kola H.P. Također da je čula da su tužiteljice inzistirale da bude
otpuštena iz bolnice kući, da je to bilo na njihovo izričito traženje, da je čula i za to sa
alkoholom, a da ne zna odnosno da nije znala da je majka prije toga imala bilo kakvih
problema s alkoholom, da je pila, to da zaista nikada nije čula niti o tome znala. Što
se tiče nekretnine na B., u mjestu Š., da nema govora o tome da su tužiteljice
sudjelovale u kupnji te nekretnine, to kategorički tvrdi, tu nekretninu da su kupili
isključivo svojim sredstvima majka i otac, da su je svi članovi obitelji koristili dok su
funkcionirali, i ona i tužiteljice da su imale ključeve. Nadalje navodi da ne zna kako bi
se očitovala po pitanju navoda tužiteljice ad.2 o navedenih 1.000 000,00 kn koje je
majka sa sobom donijela u S., tvrdi da je to jednostavno neistina, da mislim
kako roditelji nisu imali nikakvu ušteđevinu, moguće da su imali ali da ona za to ne



9 P. 908/23

zna. Majka da je nakon smještaja u L. F. tamo ostala, a tužiteljice i ona da su
došle u roditeljski stan na S., istresle zajedno majčinu torbu u kojoj je bilo
900,00 kn. Navodi da joj je stvarno smiješno to da bi majka sa sobom na B. nosila

1.000,000,00 kn, da bi ikada sa sobom nosila veliki novac, a s obzirom na poslove
koje su radili, da bi joj bilo čudno da su roditelji imali toliki novac. Kada je za to kazala
ocu, otac da se šokirao, da je dao svoju izjavu i po tom pitanju da ona nema dalje što
iskazati. Nakon što je otac postao svjestan majčinih problema navodi da se isti kod
CZSS S. raspitivao o proceduri oduzimanja poslovne
sposobnosti majci i da je brzo odustao, da se slomio i da nije to mogao nastaviti
raditi. To da je za njega bilo prebolno i prekomplicirano. Tužiteljice da su pokušale
poslovnu sposobnost oduzeti ocu, a ona tvrdi da je otac bio razuman. Navodi da je
tužiteljica ad 1. bila kod oca kada je bio hospitaliziran, ali da je preušutila okolnost da
je bila više puta, da je ocu prijetila radi imovine i da je otac prigovorio bolnici jer ga
nisu zaštitili u pogledu tih posjeta i takvog postupanja. Navodi da je postojala izjava
koju je dao otac, da je bio maltretiran a do njega da je bio drugi pacijent u bolničkom
krevetu, B. iz N. koji je to posvjedočio, danas da je isti pokojni.

Nakon izvedenog dokaza saslušanjem dostupnih stranaka, sud je odlučio
provesti dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatru dr. I.
U., na okolnost sposobnosti pok. I. J. za rasuđivanje u trenutku
zaključenja predmetnog pravnog posla sa tužiteljicama, Ugovora o darovanju
predmetnih nekretnina.

Prvenstveno treba navesti da je ovaj sud temeljem svih izvedenih dokaza,
iskaza tužiteljice ad. 2 i ranije tužene F. V., zaključio da je nedvojbeno
kako su roditelji tri sestre, sada pok. D. i I. J., za vrijeme trajanja
njihovog dugogodišnjeg braka, zajedno i na jednake dijelove stekli sve predmetne
nekretnine, samo i isključivo njih dvoje, radom i brigom o obitelji, dakle, kako
nekretnine u S., tako i čest. zgr. 100/1 Z. 697 k. o. Š.. Sud je stava temeljem
svih izvedenih dokaza da su predmetne nekretnine bračna stečevina supružnika
J., sada pok. I. i D. i to na dva jednaka dijela, dakle, da je pok. I.
bila suvlasnica predmetnih nekretnina zajedno sa svojim suprugom D., bez
obzira na koga su nekretnine u zemljišnim knjigama upisane.

Međutim, valjalo je za odlučivanje po tužbenom i protutužbenom zahtjevu
utvrditi je li predmetni Ugovor o darovanju zaključen između tužiteljica i I.
J. dana 22. kolovoza 2014. godine, a koji je u njenom potpisu ovjeren kod
javnog bilježnika dana 29. kolovoza 2014. godine, valjani pravni posao i proizvodi li
učinke. U slučaju da se radi o valjanom pravnom poslu, sada pok. I. J. bi
svoju polovinu predmetnih nekretnina odnosno ono što je stečeno zajedničkim radom
za vrijeme trajanja braka, otuđila svojim dvjema kćerima tužiteljicama, a ne i trećoj
kćeri F. V., sada pokojnoj. Dakle, temeljem zdravstvenog kartona pok.
I., medicinske dokumentacije i svih izvedenih dokaza u spisu, stalni sudski
vještak spec. psihijatar dr. I. U. izradio je pisani nalaz i mišljenje, njegovo pisano
vještvo od 11. studenog 2020. godine sadrži precizno navedene nalaze i utvrđenja,
analizira se cjelokupna medicinska dokumentacija i zdravstveni karton te sudski
vještak daje mišljenje o zdravstvenom stanju sada pok. I. J. u trenutku
zaključenja predmetnog pravnog posla Ugovora o darovanju dana 22. kolovoza

2014. godine. Vještak navodi da se posebno osvrnuo na zdravstveni karton I.



10 P. 908/23

J., rođene 1931. godine i preminule 11. lipnja 2015. godine. Zdravstveni
karton da obuhvaća vremensko razdoblje od 1. siječnja 2001. godine do 11. lipnja

2015. godine i da je razvidno kako se pokojna I. prvenstveno liječila zbog
poteškoća iz kruga arteriosklerotskih promjena mozga što se već 2001. godine
ocrtava u poteškoćama iz kruga P. bolesti. Ta dijagnoza da se i dalje
ponavlja u nalazima iz 2006. godine, uz tu dijagnozu da se navodi i povišeni krvni
tlak te da se lijekovi za reguliranje krvnog tlaka pridodaju ranijoj terapiji. Godine 2007.
da se navodi da je u dva mjeseca smršavila 15 kg, 2008. godine da se navodi i
senilna katarakta kao dijagnoza, godine 2011. da se navodi da slabije čuje i ima
povišene masnoće u krvi, a kćer da navodi u rujnu 2011. godine da je majka nemirna
i da je potreban pregled psihijatra. Godine 2012. da je upisano kako je I. "malo
konfuzna, zaboravljiva, lošije spava. Multiinfarktna demencija? Upućena na CT
mozga." U srpnju 2013. godine da joj se prepisuje i anksiolitik, a dana 26. ožujka

2014. godine da dolazi u pratnji kćeri i da u kartonu stoji kao dijagnoza psihoorganski
sindrom, uz napomenu da je blago dezorijentirana. Dana 14. travnja iste godine da
se upisuje dijagnoza F.07-poremećaj ličnosti i poremećaji ponašanja uzrokovani
bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga. Ista dijagnoza da se postavlja i 2. svibnja

2014. godine, 2. i 3. lipnja iste godine kada psihijatrica dr. B. navodi dijagnozu
psihoze (shizofrenija, F-20), da je ordiniran antipsihotik (H.), da je navedena
dijagnoza psihoorganskog sindroma F-07 i terapiji da se pridodaje lijek P. od
100 mg. Tijekom cijele 2014. godine pacijentica da se liječi zbog psihoorganske
promijenjenosti, uz napomenu da je inkontinentna, dijagnoza F-07 da se ponavlja i
na psihijatrijskog kontroli 1. rujna. Sve ovo da prethodi vremenski predmetnom
Ugovoru o darovanju od 22. kolovoza 2014. godine. Tijekom 2015. godine (3.
veljače, 26. veljače i 14. ožujka) da se vrše psihijatrijske kontrole, uvijek sa
dijagnozom F-07, a 4. ožujka da se upisuje dijagnoza F-06.9 (neoznačeni duševni
poremećaj vezan uz oštećenje i disfunkciju mozga i fizičku bolest). Ordiniraju se dva
antipsihotika te jedan psihički stabilizator. Nadalje navodi daljnje preglede (9. ožujka

2015. godine, 16. ožujka, 18. ožujka, 23. ožujka, 31. ožujka i 7. travnja 2015.
godine), sa dijagnozom F-06, da pacijentica ima dekubitus i navodi se "dementio
senilis". Psihijatrijski pregled da je bio i 9. travnja, a preslik zdravstvenog kartona da
završava sa psihijatrijskim pregledom 11. lipnja 2015. godine kada je upisana
dijagnoza F-06.9, tog dana da je nastupila i smrt. Vještak navodi da nalazi iz lipnja i
srpnja 2014. godine koji opisuju opće i posebno psihičko stanje pacijentice kao vrlo
teško sa razvijenim psihoorganskim sindromom i demencijom, a rezultati pregleda i
preporučena terapija od strane psihijatra to potvrđuje, razvidno ukazuju na to da se
pacijentica kritične prigode potpisivanja Ugovora o darovanju 22. kolovoza 2014.
godine nalazila u stanju razvijenog psihoorganskog sindroma i demencije. U takvim
stanjima osobe da su često sugestibilne, da ne mogu slobodno upravljati svojom
voljom niti realistički predviđati posljedice svojih čina i njihovo značenje te da lako
mogu biti podložne manipulaciji od strane drugih osoba. Sve navedeno da govori o
nesposobnosti pok. I. J. za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje
volje u kritičnom periodu. Vještaku da njegovo dugogodišnje kliničko i forenzičko
iskustvo ukazuje na takav slijed događaja i zdravstveno stanje sada pok. I.
J. koja je u vrlo lošem tjelesnom i psihičkom stanju posljednje dvije godine
svoga života, 10 mjeseci prije svoje smrti potpisala sporni ugovor. Budući da je
I. J. umrla u 84-oj godini, da je prema podacima iz liječničkog kartona
posljednjih 7 godina svog života pokazala jasne znakove senilnog propadanja i da je
od početka 2014. godine psihijatar ordinirao i antipsihotičnu terapiju, smatra da su



11 P. 908/23

osobe u takvom stanju psihoorganskih promjena i demencije sklone paranoidnim
tumačenjima te da su simptomi u vidu pritužbe na nestajanje stvari iz kuće, potajno
ulaženje drugih u kuću, potkradanje, strah od osiromašenja, česte karakteristike
strahova senilnih osoba, uz sve izrazitije fizičko propadanje. Te teškoće u
prepoznavanju vanjske stvarnosti da spadaju u spektar senilnih depresivnih
poremećaja, koji se psihijatrijski definiraju kao fenomeni derealizacije i
depersonalizacije, dakle promijenjenog doživljaja sebe i okoline. Na taj način uz
sugestibilnost kod tih osoba da se javlja i nekritičnost. Dijagnoza F-06 da označava
duševne poremećaje koji su izazvani oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom
bolešću, sada pokojnog I. J. psihijatrijske dijagnoze da su se označavale
kao F-06.9 i F-07 te da ukazuju na organske poremećaje ličnosti karakterizirane
značajnim promjenama uobičajenog načina ponašanja kakvo je u osobe bilo prije
bolesti, a uključuje izrazite promjene u izražavanju osjećaja, potreba i nagona. Dio
kliničke slike da može biti oštećenje spoznajnih funkcija i mišljenja. Sudski vještak
daje zaključak svog pisanog nalaza i mišljenja navodeći kako zaključuje da je I.
J. tijekom posljednjih 7 godina života pokazivala progresivne znakove
psihoorganskog sindroma i postupnog razvijanja demencije, što je posebno došlo do
izražaja u posljednje 4 godine života. Pacijentica da je sklopila predmetni Ugovor o
darovanju 8 mjeseci prije svoje smrti kada je već bila u izrazito teškom zdravstvenom
stanju i u tjelesnom i u psihičkom smislu, kod nje da se razvila demencija na osnovi
uznapredovalog psihoorganskog sindroma, što je potvrđeno i klinički i obavljenim
pretragama. Stalni sudski vještak zaključuje da kritične prigode I. J. nije
bila sposobna za rasuđivanje, shvaćanje značenja i posljedica svoga čina, te da nije
bila u stanju slobodno vladati svojom voljom u trenutku zaključivanja navedenog
pravnog posla.

Tužiteljice-protutužene prigovorile su nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr.
I. U., sud je odlučio izvesti dokaz usmenim očitovanjem sudskog vještaka na
primjedbe tužiteljica-protutuženih na njegov pisani nalaz i mišljenje, provesti dokaz
usmenom dopunom nalaza i mišljenja te je sud pozvao stalnog sudskog vještaka na
ročište za glavnu raspravu koje je održano pred ovim sudom dana 16. rujna 2022.
godine, sudski vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje odnosno odgovorio na sve
primjedbe na njegovo vještvo. Dakle, sudski vještak je usmeno pojasnio i elaborirao
sve navode iz svog pisanog nalaza i mišljenja, kvalitetno ih je obrazložio i kvalitetno
je i opsežno, na logičan i nedvojben način odgovorio na sva pitanja tužiteljica-
protutuženih i na njihove primjedbe na vještvo. Prema stavu ovog suda, vještvo je
usmenim putem obrazloženo, odgovoreno je od strane vještaka na sve potrebno i
nije preostalo nikakvih pitanja na koja vještak nije odgovorio niti je vještvo ostavilo
bilo kakvih dilema. Prigovori tužiteljica na vještvo nisu osnovani, sud je prihvatio
nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec.psihijatra dr I. U., kao stručno,
logično i uvjerljivo, opširno i potpuno obrazloženo, dakle, temeljem ovog vještva i svih
izvedenih dokaza, sud zaključuje da pokojna I. J., u vrijeme zaključenja
predmetnog Ugovora o darovanju dana 22.kolovoza 2014.godine (koji je u njenom
potpisu ovjeren 29.kolovoza 2014.godine) nije bila sposobna za rasuđivanje, nije bila
sposobna shvatiti značenje i posljedice svoga čina i nije bila u stanju slobodno vladati
svojom voljom u trenutku zaključivanja navedenog pravnog posla, kako to, upravo tim
riječima navodi sudski vještak u zaključku svog nalaza i mišljenja.



12 P. 908/23

Sud je pregledao i kazneni predmet ovog suda K-1304/14, u tom predmetu,
donesena je oslobađajuća presuda ovog suda dana 27.rujna 2019.godine, F.
V. oslobođena je optužbe da bi dana 21.srpnja 2014.godine otuđila I.
J., svojoj majci, iznos od 1.000.000,00 kn. Ova presuda je pravomoćna, dana

19.lipnja 2020.godine donesena je presuda Županijskog suda u Osijeku broj -
774/2019 kojom je odbijena žalba privatnih tužiteljica D. R. i S. Š.,
kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda. Dakle, nije dokazano da je
F. V. majci otuđila novac, da je počinila tešku krađu, sud nije prihvatio
kao vjerodostojne iskaze privatne tužbe da je F. V. počinila djelo za koje
se tereti. U tom predmetu izveden je dokaz čitanjem iskaza stalnog sudskog vještaka
spec.psihijatra J. Š. (na koju se referira i vještak dr U. u ovom
parničnom postupku), a izveden je dokaz i čitanjem izjave D. J. od

28.rujna 2016.godine ovjerene kod javnog bilježnika D. M. iz S.
pod brojem OV-862/16 od 10.listopada 2016.godine, JB je kao svjedok
saslušan u tijeku tog kaznenog postupka. Dakle, otac sestara sada pokojni D.
J. dao je izjavu, JB mu je istu pročitao vezano za odredbu
čl.77.st.6. Zakona o javnom bilježništvu, svjedok M. iskazao je da se kod
njega u komunikaciji sa D. J. ove prigode nije rodila sumnja u njegovo
psihičko stanje. Svi rezultati kaznenog postupka koji su elaborirani i obrazloženi u
odlukama u tom postupku ukazuju na zaključak da F. V. majci nije otuđila
milijun kuna, da je majka već tada bila nesposobna za rasuđivanje i da je zbog svog
psihičkog stanja mogla patiti od paranoje, umisliti otuđenje novca i tome slično, o
čemu je u svom vještvu precizno navodio vještak dr U..

Valja navesti da je tužiteljica ad.2 u svom iskazu navela da je predmetni
ugovor o darovanju sastavljao odvjetnik, nije se mogla sjetiti imena i prezimena tog
odvjetnika, ali, predmetni ugovor nije snabdjeven niti pečatom odvjetnika niti je
navedeno da je isti sastavljao odvjetnik, što je znakovito i ide u pravcu svih izvedenih
dokaza i zaključka sudskog vještaka da pok.I. nije bila sposobna za rasuđivanje
u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora.

Kako je sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka spec.psihijatra dr
U., koje je u skladu i sa mišljenjem sudskog vještaka spec.psihijatra dr J.
Š. iz kaznenog postupka, to ovaj sud drži da valja odbiti prijedlog tužiteljica da se
provede vještačenje po drugom vještaku, izvođenje ovog dokaza je suvišno, svi
izvedeni dokazi koji su bili potrebni za utvrđenje činjeničnog stanja su izvedeni i nije
bilo mjesta saslušanju svjedoka, jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti
postupka, a ovaj sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, za donošenje
meritorne odluke.

Ovaj sud, vezano za sve izvedene dokaze i kazneni postupak, u bitnom
poklanja vjeru sada pokojnoj F. V., prednici tuženika-protutužitelja, njen
iskaz je logičan, životan i uvjerljiv, u skladu je sa svim izvedenim dokazima i
rezultatima i dokazima iz kaznenog postupka, sud drži da je dugo prije zaključenja
predmetnog pravnog posla pokojna I. imala zdravstvenih problema, da je, kako
je to precizno vještak naveo, kod nje bio prisutan uznapredovali psihoorganski
sindrom i da je vezano za njeno zdravstveno stanje sa njom bilo mnogo problema, o
čemu svjedoči dokumentacije i zdravstveni karton, a iskaz F. V. u ovom
dijelu zaista je bio i logičan i uvjerljiv. Dakle, sud zaključuje da je u ovoj situaciji,



13 P. 908/23

velikom obiteljskom problemu vezano za psihičko stanje pok.I. došlo do raskola
u obitelji, otac D. je ostao na B. kod sada pokojne F., a pok.I. je
nakon nekoliko dana u D. za starije osobe L. F., gdje je bila zbog potrebe
stabiliziranja njenog zdravstvenog stanja, prebačena u kuću na S., pok.I.
nije bila u kontaktu sa F. i suprugom u trenutku zaključenja predmetnog
pravnog posla ugovora o darovanju, a taj pravni posao zaključila je sa tužiteljicama,
u tom trenutku i prije toga, nije bila sposobna za rasuđivanje, raspolaganja imovinom
na način da shvaća posljedice i značenje tog čina i taj, predmetni, Ugovor o
darovanju zaključen između majke i dvije kćeri ne proizvodi pravne učinke. Ništav je
ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje bez obzira na to što joj u
vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta poslovna
sposobnost, dakle, temeljem odredbe čl.276. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 I 126/21, dalje: ZOO), kako je za sklapanje
pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se
zahtijeva za sklapanje toga ugovora, a sada pokojna I. je nije imala, odnosno
nije bila sposobna za rasuđivanje u to vrijeme, radi se o ništetnom pravnom poslu,
vezano i za odredbu čl.18.ZOO-a, dakle, predmetni Ugovor o darovanju od

22.kolovoza 2014.godine jest ništetan pravni posao i protutužbeni zahtjev valjalo je
prihvatiti kao osnovan, ovaj ugovor ne proizvodi pravne učinke, radi svega
navedenog odlučeno je kao u tč.II. izreke ove presude.

Kako predmetni Ugovor o darovanju od 22.kolovoza 2014.godine nije valjan
pravni posao i ne proizvodi pravne učinke, to je zahtjev tužiteljica-protutuženih
neosnovan, dakle, one nisu temeljem pravnog posla koji proizvodi pravne učinke
stekle, svaka od njih za ¼ dijela predmetnih nekretnina i nemaju pravo na upis istih
na svoja imena u tim omjerima, zahtjev tužiteljica-protutuženih valjalo je u cijelosti
odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u tč.I. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženicima-protutužiteljima odnosi se na trošak sastava
odgovora na tužbu od 4.prosinca 2015.godine u iznosu od 1.500,00 kn; sastava
podnesaka od 13.ožujka 2018.godine i 25.listopada 2022.godine u iznosu od po

1.500,00 kn; zastupanja na 8 ročišta u iznosu od po 1.500,00 kn (22.studenog

2018.godine, 17.siječnja 2019.godine, 2.listopada 2019.godine, 22.siječnja

2020.godine, 10.veljače 2022.godine, 8.lipnja 2022.godine, 16.rujna 2022.godine i

27.studenog 2022.godine); trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn; što ukupno
zbrojeno daje iznos od 19.500,00 kn, odnosno sada 2.588,09 eura, po fiksnom tečaju
konverzije, koliko su na ime naknade parničnog troška tužiteljice-protutužene dužne
isplatiti tuženicima-protutuželjima, koji su u svom zahtjevu uspjeli, a priznat im je sav
trošak potreban za vođenje postupka. Tužiteljice-protutužene u svom zahtjevu nisu
uspjele pa je njihov zahtjev za naknadom troškova postupka valjalo odbiti.

U Splitu, 12. travnja 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.



14 P. 908/23

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženika

2. Pun. tuženika-protutužitelja


 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu