- 1 -              Rev 957/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 957/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) S. I. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & J. u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) S. A. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. D. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-796/21-3 od 4. svibnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5393/18-50 od 8. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.               Utvrđuje se da otkaz tuženika-protutužitelja tužiteljici-protutuženoj temeljem Odluke o otkazu od 24. rujna 2018. nije dopušten te da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017. nije prestao.

 

II.              Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika-protutužitelja od 24. listopada 2018. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice-protutužene.

 

III.               Određuje se 1. rujan 2019. kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-protutužene kod tuženika-protutužitelja.

 

IV.               Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj štetu zbog sudskog raskida u bruto iznosu od 94.359,65 kuna, u roku od 15 dana.

 

V.               Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj naknadu plaće u bruto iznosu od 93.126,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-18.871,93 kuna od 15. siječnja 2019. pa do isplate,

-18.871,93 kuna od 15. veljače 2019. pa do isplate,

-18.871,93 kuna od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

- 14.936,55 kuna od 15. travnja 2019. pa do isplate,

- 8.541,56 kuna od 15. svibnja 2019. pa do isplate

- 13.033,02 kuna od 15. lipnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI.               Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

"Sudski se raskida radni odnos tužiteljice-protutužene S. I., iz Z., OIB: ... kod tuženika-protutužitelja S. A. d.o.o., OIB: ... s danom donošenja prvostupanjske odluke, a koji radni odnos je zasnivan temeljem ugovora o radu od 02.01.2017. god.

 

VII.               Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od15.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

VIII.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

IX.               Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja S. A. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5393/18-50 od 8. ožujka 2021. u dijelu pod točkama VI. izreke i IX. izreke u odnosu na zahtjeva za naknadu troškova postupka glede protutužbenog zahtjeva.

 

              III. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5393/18-50 od 8. ožujka 2021. u dijelu pod točkama I. do V. i točkama VII. i IX. izreke glede odluke o troškovima postupka vezanim uz tužbeni zahtjev i sudi:

 

              a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice S. I. iz Z., koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da otkaz tuženika-protutužitelja tužiteljici-protutuženoj temeljem Odluke o otkazu od 24. rujna 2018. nije dopušten te da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017. nije prestao.

 

              II. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika-protutužitelja od 24. listopada 2018. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice-protutužene.

 

              III. Određuje se 1. rujan 2019. kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-protutužene kod tuženika-protutužitelja.

 

              IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj štetu zbog sudskog raskida u bruto iznosu od 94.359,65 kuna, u roku od 15 dana.

 

              V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženoj naknadu plaće u bruto iznosu od 93.126,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-18.871,93 kuna od 15. siječnja 2019. pa do isplate,

-18.871,93 kuna od 15. veljače 2019. pa do isplate,

-18.871,93 kuna od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

- 14.936,55 kuna od 15. travnja 2019. pa do isplate,

- 8.541,56 kuna od 15. svibnja 2019. pa do isplate,

- 13.033,02 kuna od 15. lipnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna, u roku od 15 dana".

 

              b) Nalaže se tužiteljici-protutuženici S. I. iz Z., naknaditi tuženiku-protutužitelju S. A. d.o.o., Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 29.000,00 kn u roku 8 dana.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

 

7.2. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 24. rujna 2018., da radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017. nije prestao, da se odredi 1. rujna 2019. kao dan prestanka radnog odnosa, naknada štete zbog sudskog raskida u visini 94.359,65 kuna, te naknada plaće u bruto iznosu 93.126,92 kune, kao i protutužbeni zahtjev da se sudski raskine radni odnos između tužiteljice i tuženika s danom prvostupanjske odluke.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017. na radnom mjestu koje je obuhvaćalo poslove logistike i nabave, podrške kupcima te poslove voditelja ključnih dobavljača,

- da je Odlukom o otkazu od 24. rujna 2018. tuženik otkazao navedeni ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga - kao posljedica ostvarivanja manje dobiti tuženik je donio novu Sistematizaciju radnih mjesta prema kojoj je tužiteljičino radno mjesto ukinuto, a njeni poslovi preraspodijeljeni su na druge radnike te više nema potrebe za njenim radom,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka P. G. J., kao i podataka iz Financijskog izvještaja tuženika za 2017. proizlazi kao dokazana tvrdnja tuženika da je došlo do pada u dobiti i da je predmetna reorganizacija i sistematizacija posljedica takvog negativnog trenda poslovanja,

- da su provedenom reorganizacijom ustrojena četiri sektora i to Sektor za vodu, Sektor za papir, Sektor za naftu i Sektor za računovodstvo i nabavu s četiri voditelja sektora, te su ustrojena radna mjesta pomoćnik/zamjenik voditelja odjela/sektora i administrativni djelatnik,

- da je poslove Voditelja Sektora specijalnih kemikalija preuzeo zakonski zastupnik tuženika, poslove Voditelja Sektora papira preuzeo je Ž. D., dok su svjedoci S. M., J. B., tužiteljica i radnik V. Š. dobili otkaz,

- da je svjedok H. J. ostao Voditelj sektora voda, a A. Š. V. sektora nafte, dok da su svjedok T. J. i I. B. postali pomoćnici/zamjenici voditelja sektora, a J. P. administrativna djelatnica,

- da je, što se tiče poslova koje je obavljala tužiteljica, dijelom preuzela J. P. (poslove logistike, nabavke i podrške kupcima), dok da su poslovi koji se odnose na vrstu i količinu robe prebačeni na voditelje sektora i pomoćnike voditelja sektora H. J., A. Š. i T. J.,

- da je za dio poslova koje je tužiteljica obavljala tuženik sklapao i ugovore o djelu s M. J. i to u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 15. prosinca 2018. te od 13. veljače 2019. do 20. veljače 2019. (unutar šest mjeseci od otkazivanja), ali da isto nije od utjecaja na dopuštenost otkaza jer se ne radi o zasnivanju radnog odnosa,

- da je tuženik sa svjedokom I. B., u razdoblju kada je u tijeku bio postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, sklopio ugovor o radu za radno mjesto pomoćnika voditelja svih odjela i to na neodređeno vrijeme s probnim rokom od 6 mjeseci, time da je isti počeo s radom 24. ili 25. rujna 2018.,

- da je I. B., iako to formalno ne stoji u opisu njegovih poslova, preuzeo dio poslova koje je ranije radila tužiteljica koji uključuju i poslove praćenja tržišta, ostvarivanja kontakata s kupcima i dobavljačima, praćenje proizvodnog programa dobavljača i sve druge poslove koje je tužiteljica obavljala u okviru poslova Logistike i nabave i praćenje kupaca i to jer da je I. B. sam iskazao da ostvaruje kontakte s kupcima, prati konkurenciju ukoliko istu zatekne na terenu, posjećuje kupce, posjećuje seminare, ukoliko je zamoljen priprema dokumentaciju za omogućavanje prodaje i prati stanje zaliha robe na skladištu.

 

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

12. Prema čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, pri čemu po st. 2. istog članka, ima obvezu kod odlučivanja koje radnike će zadržati u radnom odnosu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Sud prvoga stupnja obrazlaže da je tuženik zbog slabijeg poslovanja imao autonomno pravo reorganizirati poslovanje i donijeti novu sistematizaciju te u sklopu toga ukinuti radno mjesto tužiteljice i njene poslove prenijeti na ostale, postojeće, zaposlenike. Međutim, smatra da nije dopušteno poslove koje je radila tužiteljica, pa makar i samo u jednom dijelu, prenositi na osobu koja je poslove svoga radnog mjesta počela obavljati istoga dana kada je otkazan ugovor o radu tužiteljice te smatra da stoga odluka o otkazu nije dopuštena, kao ni odluka o zahtjevu za zaštitu prava.

 

14. Drugostupanjski sud pravilno navodi da kraj činjenice da su poslovi tužiteljice raspodijeljeni na više različitih radnika to, sve i da je I. B. s tuženikom sklopio ugovor o radu nakon što je tužiteljici dostavljene odluka o otkazu, a svakako unutar šest mjeseci od tada, isto samo po sebi ne bi odluku o otkazu, u konkretnim okolnostima slučaja, činilo nedopuštenom. Ovo jer je na I. B. prenesen samo jedan dio poslova koje je tužiteljica obavljala, dok su ostali poslovi preneseni na ostale radnike, a tužiteljica pri tome nije tvrdila da se radilo o tolikom opsegu poslova koje je preuzeo I. B. da bi se samo za te poslove s njom mogao nastaviti radni odnos, niti je tvrdila ili dokazivala da je ona bila stručno osposobljena za obavljanje radnog mjesta I. B.

 

15. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

16. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, tuženik je sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR dokazao da je došlo do slabijeg poslovanja i da je zbog toga morao izvršiti reorganizaciju poslova na način da je dio radnika zadržao, dijelu dao otkaz, među kojima je i tužiteljica i da je poslove koji su se inače obavljali u sklopu radnog mjesta tužiteljice preraspodijelio na ostale zaposlenike. Sve navedeno je autonomno pravo poslodavca, pri čemu nije bilo zakonske zapreke u nekom dijelu poslove tužiteljice prenijeti i na osobu koja je zaposlena par dana prije no što je otkazan ugovor o radu tužiteljici.

 

17. Nisu točni niti revizijski navodi tužiteljice da je odluka o otkazu nedopuštena obzirom da je tuženik u odluci naveo da su svi poslovi tužiteljice postali nepotrebni. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik donio odluku o otkazu tužiteljici zbog slabijeg poslovanja uslijed kojeg je morao drugačije organizirati posao, donijeti novu sistematizaciju radnih mjesta uslijed koje je radno mjesto na kojem je radila tužiteljica ukinuto dok su njeni poslovi preraspoređeni na druge radnike.

 

18. Tuženikovo je dakle pravo reorganiziranje poslovanja u cilju unapređenja njegovog poslovanja, a što podrazumijeva i ukidanje nekih radnih mjesta i preraspodjelu dijela poslova na druge radnike, što je tuženik i dokazao pa je stoga u pobijanoj odluci pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je drugostupanjski sud zaključio da pri donošenju osporene odluke o otkazu pravilno primijenjena odredba čl. 115. st. 2. ZR.

 

19. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v. r.