Poslovni broj Gž Ob-19/2023-3

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice J. D., OIB: ... iz K., koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica iz K. i 2. tužitelja mljt. T. D. OIB: ... iz K., kojeg zastupa zakonska zastupnica i majka J. D. OIB: ... iz K., protiv tuženika T. S., OIB: ... iz B., kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica iz K., radi utvrđivanja očinstva i određivanja uzdržavanja, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob-22/2022 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob-22/2022 od 12. siječnja 2023. u točkama II., III. i IV. izreke.

 

II.              Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik T. S. otac mljt. T. D. rođenog .... kojeg je rodila 1. tužiteljica J. D..

 

1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mljt. T. D. doprinosi iznose i to za veljaču 2022. iznos od 597,25 eur / 4.500,00 kn[1], za ožujak do lipanj 2022. iznos od po 199,08 eur / 1.500,00 kn1 mjesečno, za srpanj do rujan 2022. iznos od po 331,81 eur / 2.500,00 kn1 mjesečno a od 1. listopada 2022. pa nadalje iznos od po 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog zadnjeg dana u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca, sve naprijed sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ruke majke i zz J. D., sve u roku od 15 dana. 

 

1.3. U točki III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se naloži tuženiku da na ime naknade za propušteno uzdržavanje plati 2. tužitelju mljt. T. D. iznos od 26.146,44 eur / 197.000,00 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

1.4. Točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Protiv presude žalbe podnose sve stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP).

 

2.1 Tužitelji žalbom pobijaju odbijajući dio presude iz točke III. izreke te odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači te prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova postupka uključujući i trošak žalbe.

 

2.2. Tuženik se žali protiv usvajajućeg dijela presude iz točke II. izreke te protiv odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje podredno preinači uz dosuđivanje tuženiku troškova postupka uz trošak žalbe.

 

3. U odgovorima na žalbe, stranke su međusobno osporile žalbene navode, te su predložile žalbe suprotnih strana odbiti kao neosnovane uz dosuđivanje troškova odgovora na žalbe.

 

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

 

5. Predmet postupka je odluka o utvrđivanju očinstva 2. tužitelja mljt. T. D., zahtjev prema tuženiku za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje istog tužitelja u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022. te određivanje obveze i visine zakonskog uzdržavanja istog tužitelja za razdoblje od veljače 2022. pa nadalje.

 

5.1. Nepobijanom odlukom iz točke I. izreke prvostupanjske presude, utvrđeno je da je tuženik T. S. otac 2. tužitelja mljt. T. D. rođenog ... kojeg je rodila 1. tužiteljica J. D., sve sukladno izjavi o priznanju očinstava koju je tuženik dao pred sudom, pa je ova odluka donesena primjenom članka 70., članka 383. i članka 384. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19. i 47/20. - dalje: ObZ).

 

5.2. Stoga je u žalbenoj fazi postupka ostalo sporno pitanje naknade uskraćenog uzdržavanja mljt. djeteta odnosno je li tuženik kao otac 2. tužitelja mljt. T. D. doprinosio za njegovo uzdržavanje u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022., u kojem dijelu odbijajuću odluku žalbom pobijaju tužitelji.

 

5.3. Ostalo je sporno i pitanje visine budućeg uzdržavanja koje je dužan plaćati tuženik za mljt. sina, koja je visina određena u iznosu od 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno za razdoblje od veljače 2022. nadalje, u kojem dijelu odluku žalbom pobija tuženik.

 

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da je iz izvanbračne veze          1. tužiteljice J. D. i tuženika T. S. dana 31. kolovoza 2007. rođen 2. tužitelj mljt. T. D., da je 2. tužiteljica sa sinom živjela u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima u njihovu stanu u K. koji su joj pomagali u podizanju sina jer se tužiteljica zaposlila tek 2017., da je tuženik počeo viđati dijete od njegove treće godine života te da su stranke obnovile izvanbračnu vezu 2012. godine.

 

6.1. Analizom i ocjenom iskaza saslušane 1. tužiteljice i tuženika te ocjenom utvrđenja koja proizlaze iz priložene materijalne dokumentacije - preslika fotografija, ispisa SMS poruka između 1. tužiteljice i tuženika, računa i uplatnica, prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sve do siječnja 2022. živjele zajedno u stanu tužiteljice u K. Kao neosnovane i suprotne provedenim dokazima sud je otklonio tvrdnje 1. tužiteljice da je tuženik s njom i djetetom provodio samo 2-3 dana u tjednu, da kod nje nije imao svoje osobne stvari već samo donji dio trenirke, majicu i četkicu za zube, da nije plaćao ništa za dijete niti kupovao hranu, da je kupovao samo ono što je on jeo te da nije sudjelovao u uzdržavanju. Pritom je uvažio brojne račune za kupnju namirnica i potrepština za kućanstvo, pregledom kojih je sud utvrdio da se radilo o svakodnevnim potrepštinama za kućanstvo, dok je pregledom SMS poruka utvrdio da je 1. tužiteljica tuženiku slala popis stvari koje je potrebno kupiti, što želi za ručak uz pitanje kada dolazi kući, da je tuženik SMS porukama slao pitanje što treba kupiti u trgovini kako bi to učinio na putu sa posla. Iz preslika fotografija prvostupanjski je sud utvrdio da su 1. tužiteljica i tuženik s mljt. T. provodili zajedničke trenutke, odlazili na izlete i ljetovanja. Sud je kao vrlo bitnu cijenio činjenicu da je 1. tužiteljica od 2019. imala punomoć na tekućem računu tuženika. Dalje je sud uvažio detaljne podatke koje je tuženik dao u svom stranačkom iskazu vezano za školske obveze, instrukcije te slobodne i sportske aktivnosti mljt. T. kao i visinu troškova povezano sa time. Na temelju svega sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke do podnošenja tužbe živjele zajedno i da su zajednički sudjelovale u troškovima uzdržavanja za mljt. T., nalazeći irelevantnim činjenicu jesu li stranke živjele zajedno u smislu života u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, dok s druge strane nalazi bitnom činjenicu da su oboje sudjelovali u zadovoljavanju djetetovih potreba. S obzirom na utvrđenje da je tuženik u relevantnom razdoblju sudjelovao u uzdržavanju mljt. T., odbio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.146,44 eur / 197.000,00 kn1 za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2022.

 

7. U odnosu na zahtjev za određivanje visine zakonske obveze tuženika na plaćanje uzdržavanja mljt. od veljače 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, prvostupanjski se sud rukovodio odredbama ObZ-a koje propisuju ovu materiju te Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj: 37/22.) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj: 37/22.). 

 

7.1. Iz provedenog postupka utvrđeno je da je tuženik u stalnom radnom odnosu u tvrtki L. H. d.o.o., na radnom mjestu voditelja logistike skladišta u O. s prosječnim primanjima u posljednjih šest mjeseci u iznosu od 2.257,25 eur / 17.007,25 kn1 neto te da osim mljt. T. nema druge djece niti druge zakonske obveze uzdržavanja. Osim što tvrdnje iz stranačkog iskaza o tome da od plaće otplaćuje kredit u iznosu od 796,34 eur / 6.000,00 kn1 podignut za kupnju automobila i podmirenje životnih troškova, tuženik ničime nije dokazao, prvostupanjski sud ujedno nalazi da kreditna opterećenja ne utječu na obvezu uzdržavanja roditelja s kojim dijete ne živi te da se mogu uzeti u obzir jedino pod uvjetom da taj način potrošnje služi zadovoljavanju nužnih životnih potreba, što tuženik nije dokazao, pa sud ove okolnosti nije cijenio.

 

7.2. U odnosu na ukupne materijalne potrebe djeteta prvostupanjski sud je imao u vidu troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove života sukladno članku 311. ObZ-a, utvrđujući da ukupne materijalne potrebe mljt. T. iznose 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno a odnose se na trošak stanovanja - režija u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn1, trošak higijene 39,82 eur / 300,00 kn1, trošak marende 66,36 eur / 500,00 kn1, trošak odjeće i obuće 132,72 eur / 1.000,00 kn1, trošak obrazovanja 106,18 eur  / 800,00 kn1, skrb o djetetovom zdravlju 53,09 eur / 400,00 kn1, sve na mjesečnoj razini. Utvrđeno je da je majka djeteta - 1. tužiteljica J. D. zaposlena u Z. kao stručni savjetnik i prima plaću od oko 796,34 eur / 6.000,00 kn1 mjesečno, međutim prvostupanjski sud uvažava da zbog činjenice što mljt. T. stanuje s majkom, njena svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

7.3. Sud prvog stupnja, uvažavajući utvrđene potrebe mljt. T. D. te utvrđene materijalne mogućnosti tuženika, smatra primjerenim da tuženik bez ugroze za svoju egzistenciju doprinosi za uzdržavanje djeteta iznos od 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno. Pritom cijeni iznose uzdržavanja koje je tuženik plaćao kroz dio utuženog razdoblja: po 398,17 eur / 3.000,00 kn1 za mjesece ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. a za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2022. po 265,45 eur / 2.000,00 kn1, koje uplate su tužitelji učinili nespornim.

 

7.4. Odluku o parničnim troškovima, prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sud temelji na odredbi članka 366. stavak 1. ObZ-a.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavak 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbama stranaka.

 

8.1. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, nije počinjena povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 277. ZPP-a, vezano za potrebu zakazivanja pripremnog ročišta i slanja tužbe na odgovor, budući da je ovo ujedno  postupak koji se dijelom vodio radi utvrđivanja očinstva, u kojem slučaju u primjenu dolazi posebna odredba članka 382. ObZ-a, koju je sud prvog stupnja očito primijenio.

 

9. Iznesena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja žalbenim navodima stranaka nisu dovedena u dvojbu.

 

10. U odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva kojim je tražena naknada za uskraćeno uzdržavanje mljt. T. D. u razdoblju od veljače 2017. do podnošenja tužbe zaključno sa siječnjem 2022. (pet godina prije podnošenja tužbe), mjerodavna je odredba članka 289. stavak 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

 

10.1. Sud prvog stupnja odbio je ovaj dio tužbenog zahtjeva postavljenog u ukupnoj visini od 26.146,44 eur / 197.000,00 kn1 uz osnovni zaključak da su stranke sve do siječnja 2022. živjele zajedno u stanu tužiteljice u K. i da su oboje sudjelovali u troškovima uzdržavanja zajedničkog djeteta, odnosno da je i tuženik u relevantnom razdoblju sudjelovao u uzdržavanju mljt. 

 

10.2. Ovakvo činjenično utvrđenje tužitelji u žalbi pobijaju tvrdnjama da sud za svoj zaključak u obrazloženju presude nije dao dostatne i relevantne razloge, pozivajući se pritom na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Osporavaju vjerodostojnost iskaza tuženika vezano za poznavanje životnih prilika mljt. T. i visinu pojedinih troškova školskih i izvanškolskih aktivnosti te vezano za podmirivanje tih troškova u relevantnom razdoblju. Tužitelji u žalbi detaljno analiziraju i daju vlastitu ocjenu pojedinih stavki iz računa priloženih po tuženiku, ukazujući da neke potrepštine ili kupljene stvari iz tih računa nemaju veze sa potrebama uzdržavanja mljt. djeteta odnosno nisu primjereni za uzrast mljt. T.. Smatraju nelogičnim da netko u razdoblju od pet godina sačuva toliko računa a obzirom da većina potiče iz trgovine „L.“, gdje je tuženik zaposlen, tvrde da je tuženik mogao pribaviti tuđe račune, koje da je osim toga nepotrebno višekratno dostavljao u spis kako bi zavarao sud. Nadalje, u žalbi tužitelji detaljno iznose sadržaj SMS poruka koje su izmjenjivali 1. tužiteljica i tuženik te daju njihovu ocjenu uz tvrdnju da iste ne ukazuju na postojanje izvanbračne zajednice odnosno suživota stranaka, već upravo suprotno na prekid veze prije relevantnog vremena. Smatraju nebitnom činjenicu što je 1. tužiteljica imala punomoć na tuženikovu tekućem računu s obzirom na utvrđenje da se 1. tužiteljica tim računom nije koristila.

 

11.  Izneseni žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva vezanog za naknadu za uskraćeno uzdržavanje, koji žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u pitanje.

 

11.1. Nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, u kojem pravcu je sud prvog stupnja sukladno članku 8. ZPP-a, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno analizirao i ocijenio iskaze 1. tužiteljice i tuženika (koji su saslušani u dva navrata) dovodeći ih u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz preostalih provedenih dokaza - preslika fotografija, ispisa SMS poruka između 1. tužiteljice i tuženika, računa i uplatnica.  

 

  11.2. Analizom i ocjenom tako provedenih dokaza izveden je ovome sudu prihvatljiv zaključak da je tuženik u relevantnom razdoblju sudjelovao u uzdržavanju mljt. T. D.. Pravilno je pritom prvostupanjski sud ocijenio irelevantnom činjenicu jesu li 1. tužiteljica i tuženik živjeli zajedno u smislu života u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici u stanu tužiteljice u K., odnosno pravilno je kao odlučnom cijenio utvrđenu činjenicu da su oboje sudjelovali u zadovoljavanju djetetovih potreba. Naime, kompleksan i konfliktan partnerski odnos roditelja (koji su se mirili i prekidali) ne utječe na zakonsku obvezu tuženika da doprinosi za uzdržavanje mljt. djeteta pri čemu je utvrđeno da je on tu obvezu izvršavao kroz relevantno razdoblje, neposredno do trenutka podnošenja tužbe u ovome predmetu, nakon čega je nesporno vršio povremena davanja u novčanim iznosima koji su uvaženi prilikom određivanja budućeg uzdržavanja.

 

11.3. Pritom valja ukazati na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoje dva načina ispunjavanja obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta, uzdržavanje u naturi i uzdržavanje u obliku novčanih doprinosa. Kada roditelji žive zajedno, uzdržavanje nije posebno uočljivo jer roditelji sve što je potrebno djetetu daju u naturi, osiguravajući mu stan, hranu, odjeću, obuću, školovanje, izvanškolske aktivnosti itd., kao što je u konkretnom slučaju utvrđeno za utuženo razdoblje od veljače 2017. do siječnja 2022. i zajednički život roditelja mljt. T. D.. Ukoliko roditelji ne žive zajedno obveza uzdržavanja postaje vidljiva i dobiva oblik novčanog davanja koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom.

 

12. Upravo u odnosu na određivanje obveze i visine takvog uzdržavanja mljt. T. D., kojeg je dužan plaćati tuženik od veljače 2022. nadalje, mjerodavne su odredbe sadržane u Obiteljskom zakonu, koje je prvostupanjski sud imao u vidu, kojima je propisano:

 

- da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (članak 288. stavak 1. ObZ-a),

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a) i da svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. ObZ-a),

- da se ukupne materijalne potrebe djeteta odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. ObZ-a),

- da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a) i da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a),

- da je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje dužan, osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovog članka, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem, radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a),

- da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ-a).

 

12.1. Odluku prvostupanjskog suda kojom je određeno da tuženik ubuduće, od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaća za uzdržavanje 2. tužitelja mljt. T. D. iznos od 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno, tuženik pobija žalbom osporavajući činjenična utvrđenja suda, kako vezano za utvrđene potrebe mljt. sina tako i vezano za materijalne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja. Smatra da je majka u stranačkom iskazu nerealno visokim označila troškove vezane za materijalne potrebe djeteta, pri čemu da je sud nekritički vjeru poklonio iskazu 1. tužiteljice. Jednako tako ukazujući na visinu svojih mjesečnih troškova života, tuženik u žalbi pokušava umanjiti značaj visine prihoda koje mjesečno ostvaruje, prvenstveno na ime plaće te ističe da pobijana presuda ne dovodi u korelaciju tuženikove prihode i rashode. 

 

12.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio relevantne okolnosti konkretnog slučaja vezanih za materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti tuženika, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredbi ObZ-a, za što je iznio detaljne i obrazložene razloge.

 

12.3. Mljt. T. D. u vrijeme presuđenja je bio u dobi od 15 i pol godina, redovno se školuje polaskom u srednju školu, sudionik je izvanškolski sportskih aktivnosti te je u dobi intenzivnog rasta i razvoja, što nedvojbeno upućuje na veće potrebe u odnosu na ranije razdoblje. Pritom, ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak suda prvog stupnja da se majci kao udio u obvezi uzdržavanja uračunava svakodnevna skrb i briga o djetetu, čega je tuženik u potpunosti lišen, pa se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

12.4. Pravilno su okvirno vrednovani i kriteriji iz vremenski relevantnih odluka donesenih po nadležnom ministru u primjeni članka 314. ObZ-a i to Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj: 37/22. - dalje Odluka) i Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj: 37/22. - dalje Tablica), koja određuje iznose uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s njegovom dobi, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. 

 

12.5. Dalje je pravilno cijenjena činjenica da se s obzirom na visinu primanja tuženika i njegovo opće imovno stanje, iznos uzdržavanja ne može odrediti u minimalnom novčanom iznosu te da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji je obveznik uzdržavanja ujedno uvažavajući da je svrha uzdržavanja zadovoljavanje djetetovih potreba a ne povećanje standarda roditelja s kojim dijete živi.

 

12.6. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik prima iznad prosječnu plaću od one određene Odlukom, a koja prosječna plaća u Republici Hrvatskoj za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. iznosi 946,18 eur / 7.129,00 kn1. Naime, iako se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da tuženikova prosječna plaća iznosi 2.257,25 eur / 17.007,25 kn1 neto, pravilnom analizom podataka iz isplatnih lista tuženika za posljednjih šest mjeseci, može se utvrditi da prosječna plaća tuženika u tome razdoblju iznosi 2.616,22 eur / 19.711,92 kn1, na što se osnovano ukazuje odgovorom na žalbu kojeg su podnijeli tužitelji.

 

12.7. Stoga, kada se sagleda platni razred u Tablici kojem pripada tuženik prema utvrđenom prosjeku prihoda (18.001,00 kn - 20.000 kn), tada proizlazi da će se određenom visinom uzdržavanja od 597,25 eur / 4.500,00 kn1 omogućiti tuženiku da mu nakon namirenja obveze uzdržavanja preostane Tablicom zajamčeni iznos prihoda, jer u konkretnom slučaju tuženiku preostaje i više od predviđenih  862,70 eur / 6.500,00 kn zajamčenog iznosa.

 

13. Dakle, kako se ukupne materijalne potrebe 2. tužitelja mljt. T. D. određuju prema životnom standardu tuženika koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 2. ObZ-a), pravilno je sud prvog stupnja osnovom prethodno utvrđenih i izloženih statusnih i imovinskih prilika tuženika utvrdio da je isti u mogućnosti doprinositi za mljt. iznos od 597,25 eur / 4.500,00 kn1 mjesečno jer će navedenim iznosom biti zadovoljene materijalne potrebe djeteta, a dosuđenim iznosom neće biti ugroženo tuženikovo osobno uzdržavanje.

 

14. Pravilna je i zakonita odluka o snašanju troškova postupka u smislu članka 366. stavak 1. ObZ-a, pri čemu je prvostupanjski sud vodio računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.  

 

15. Radi svega navedenog, žalbe stranaka je valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

16. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da sa žalbama nisu uspjele dok trošak sastava odgovora stranaka na žalbe suprotne strane nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

17. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 12. travnja 2023.

           

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.