- 1 -              Revd 4946/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4946/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. T. iz S., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica iz S., protiv tuženika Zdravstvene ustanove Lj. S. iz S., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik H. A., odvjetnik iz S., radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik nekretnine i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-436/2022-6 od 19. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2450/2019 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev:

 

- na utvrđenje da je tužitelj „suvlasnik čest. zem. 706/2 iz z.u. 4787 k.o. S. za 138/487 dijela.“,

 

- da se tužitelju dopusti „kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 706/2 iz z.u. 4787 k.o. S., na vlastito ime za 138/487 dijela uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena“ tuženika za 138/487 dijela,

 

- da se tuženiku naloži „naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 24.950,00 kuna.",

 

dok je tužitelju naloženo „nadoknaditi tuženiku parnični trošak umjeren sa 22.781,25 kuna“.

 

2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanja:

 

1./ „Da li tužitelj ima pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje ''vanknjižnog vlasništva'' nekretnine?“,

 

2./ „Da li tužitelj koji je stekao vlasništvo točno određenog dijela nekretnine koji dio nije moguće pravno odvojiti u zasebnu nekretninu može osnovano tražiti utvrđenje prava suvlasništva nekretnine u odgovarajućem omjeru?“,

 

3./ „Da li sama činjenica što isprava za stjecanje vlasništva nekretnine sadrži drugačiju oznaku nekretnine od oznake nekretnine koju posjednik drži u posjedu čini taj posjed nepoštenim?“.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo paušalna tvrdnja predlagatelja da su ta pitanja (prvo i drugo) „važna za osiguranje ravnopravnosti svih u primjeni prava budući bi sukladno stavu drugostupanjskog suda ovakvi vlasnici koji imaju valjani osnov stjecanja i kojima je nekretnina predana u zakonit, istinit i pošten posjed, dakle koji ostvaruju sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva bili dovedeni u neravnopravan položaj s onima koji svoje pravo mogu uknjižiti u zemljišnoj knjizi“, odnosno (za treće pitanje) „budući bi sukladno stavu drugostupanjskog suda poštenje posjeda tužitelja bilo objektivna kvaliteta koja ovisi o formalnim pretpostavkama, a što je protivno ustaljenoj sudskoj praksi i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima po kojima je poštenje posjeda subjektivna kvaliteta posjeda koja ovisi isključivo o svijesti posjednika.“

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

9. Prethodno navedeno pod točkom 8. treba sagledati uvažavajući:

 

9.1. da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

 

9.2. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili pretvoriti, kako bi to predlagatelj htio (navodom o važnosti pitanja), oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagatelj ne ukazuje) nesigurna i neujednačena sudska praksa.

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

 

11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

 

 

12. Revizijski sud tek primjećuje:

 

- da u području zaštite i uređivanja vlasništva nekretnine naš pravni sustav „poznaje“ diobu suvlasničke zajednice, razvrgnuće te zajednice - po kojoj će svaki suvlasnik nekretnine na ime svog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine dobiti određeni njen realni dio, ali ne dopušta tome suprotno: pretvaranje realnog dijela u idealni, bar ne bez suglasnosti stranaka - onako kako bi to tužitelj htio (ili, prema osporenoj presudi: „nitko ne može biti istovremeno vlasnik i suvlasnik iste nekretnine“): pritom osnovu takvome zahtjevu tužitelja nije mogla dati samo želja da mu se olakša mogućnost upisa u zemljišnim knjigama - kada takav upis (opet ...) ne bi odgovarao onome što bi moglo biti stvarno, onome suštinski osnovanom: tome da je tužitelj stekao, kako tvrdi, vlasništvo konkretnog, određenog dijela „utužene “nekretnine,

 

- da tužitelj ovdje svojim tužbenim zahtjevom nije tražio, kako to pitanjima sugerira prihvatiti, utvrđenje da je stekao vanknjižno vlasništvo prijeporne nekretnine: njegov je zahtjev određeno usmjeren samo na utvrđenje da je suvlasnik ove.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.