- 1 - Revd 1510/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., protiv tuženika E.&S. bank d.d. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-858/2021-2 od 28. prosinca 2022., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1091/2020 od 24. svibnja 2021., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-858/2021-2 od 28. prosinca 2022., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1091/2020 od 24. svibnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer u odnosu na ta pitanja navedeni razlozi važnosti nisu podudarni s postavljenim pravnim pitanjima.
3. Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske te odluke županijskih sudova u V. i Š. u kojima se navodi kada će prvostupanjski sud donijeti rješenje ili zaključak o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U ovoj pravnoj stvari nije niti sporno da ne postoji rješenje o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa od tako naznačenih razloga u vezi postavljenih pitanja ne ovisi odluka u sporu. Također je potrebno napomenuti da u odnosu na prva dva postavljena pravna pitanja koja se odnose na mogućnost provođenja ovrhe kroz dva ovršna postupka na dvije nekretnine i potraživanja naknade štete, tužitelj u stvari nije niti naveo razloge važnosti.
4. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
