-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1493/2022-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1493/2022-7

 

 

             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja S. Š. iz O., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica D. R., odvjetnica iz O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Z. OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/286, URBROJ: 512-2501-22-2 od 11. studenoga 2022. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/21-01/848, URBROJ: 512M2-76-22-6 od 27. rujna 2022.

 

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/286, URBROJ: 512-2501-22-2 od 11. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/21-01/848, URBROJ: 512M2-76-22-6 od 27. rujna 2022.

              2.              Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 106. brigadi HV Osijek (VP 2128 Osijek) za razdoblje od 1. prosinca 1991. do 25. veljače 1992.

              3.              Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se kao dragovoljac priključio obrani Republike Hrvatske u neprekinutom razdoblju od 22. kolovoza 1991. do 25. veljače 1992. i to prvo u pričuvnom sastavu MUP-a, a onda u Hrvatskoj vosci te je 25. veljače 1992. razvojačen na vlastiti zahtjev. Navodi da je početkom rata bio autoprijevoznik koji je u svom vlasništvu imao kamion i stavio ga je na raspolaganje za potrebe obrane Republike Hrvatske te je prevozio branitelje na borbene položaje i nazad, a za vrijeme proboja u Vukovaru je kamion bio jako oštećen. Tvrdi da nije bio samo vozač već je s braniteljima aktivno sudjelovao u borbenim aktivnostima, držao položaje i branio Grad Osijek na Jugu II, na južnoj obilaznici. Navodi i da kamion nije bio zaveden kao mobiliziran od strane HV-a, što smatra nepravednom administrativnom odlukom. Nadalje, navodi da se borio sa suborcima B. M. i H. K. čije predlaže saslušanje, kao i svoje saslušanje te saslušanje svjedoka D. M., M. K. i P. L. Predlaže Sudu pribaviti od Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske popis pripadnika postrojbe VP 2128 (106. brigade HV „R“) pod zapovjedništvom M. Š. i od Središnjeg vojnog arhiva podatke o pripadnicima VP 2128 Osijek (106. brigade) pod zapovjedništvom M. Š. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

              4.              U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Smatra da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju. Odnosno, navodi da je Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske u očitovanju od 26. ožujka 2019. navelo da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik postrojbe VP 2128 (106. brigade HV „R“), a iz očitovanja Središnjeg državnog arhiva od 16. siječnja 2022. proizlazi da nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja postrojbi VP 2128 Osijek (106. brigada Osijek). Navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, ispravno zaključeno kako je tužitelj u traženom razdoblju uglavnom radio na popravcima kamiona koji nije bio mobiliziran od strane HV-a, a koji je oštećen za vrijeme ratnih djelovanja, dok je tužitelj, kao i saslušani svjedoci bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH. Iz izjava svjedoka proizlazi i da je tužitelj povremeno dolazio na položaje, ali da je uglavnom radio na popravku privatnog kamiona, dakle nalazio se izvan postrojbe. Stoga zaključuje kako nisu ispunjeni potrebni kumulativni uvjeti predviđeni člankom 3. stavcima 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR). Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

              5.              Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 5. travnja 2023. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima iz iste, za svojim saslušanjem i saslušanjem predloženih svjedoka, kao i pribavljanjem zatražene dokumentacije. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema predanom troškovniku (str. 35 spisa). Opunomoćenik tuženika je istaknuo u vezi tužbenih navoda da tužitelj nije primao plaću, da bi se svejedno morao voditi na popisu pripadnika vojne postrojbe makar s naznakom 0, a pogotovo jer se radilo o prosincu 1991. kada je postrojba već šest mjeseci bila aktivna. Protivio se izvođenju predloženih dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka, kao i pribavljanju predložene dokumentacije budući da je nadležno tijelo u popise izvršilo uvid te se tužitelj na istima ne vodi.             

              6.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 26. lipnja 2018. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika 106. brigade 4 bataljuna 5 čete u razdoblju od 1. prosinca 1991. do 25. veljače 1992 u kojoj je obnašao dužnost vojnika, vozača. Naveo je da mu je zapovjednik bio M. Š., pa bojnik B. M., a kao svjedoke je predložio B. M. i H. K.

8.              Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz pripadnost pričuvnom sastavu MUP-a u razdoblju od 22. kolovoza 1991. do 27. studenoga 1991.

8.1.               Nadalje, s obzirom na propisano člankom 26. tada važećeg Zakona o obrani (Narodne novine, broj 49/91. i 53/91.) u svezi točke 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01/, URBROJ: 512-01-92-2391 kojima je propisan način vođenja službene evidencije, te evidentiranje podataka o izvršavanju vojne obveze i upisa činjenice pripadnosti postrojbi Hrvatske vojske, postrojbe su bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob-8). Zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove, služio je tada mjerodavnom tijelu, Sekretarijatu za narodnu obranu, kao temelj za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika, te su s obzirom na navedeno, članovi predmetne postrojbe morali biti zavedeni na službenim popisima.

8.2.              Prema očitovanju VP 3468 Karlovac (pravnog slijednika ukinute ratne brigade 106. brigade HV Osijek) KLASA: 561-01/18-01/6188, URBROJ: 3468-G1-01-19-2 od 26. ožujka 2019. proizlazi da je izvršen uvid u popise vojnih osoba VP 2128 Osijek (106. brigade HV Osijek), kao i bazu branitelja te je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene brigade u traženom razdoblju niti u bilo kojem drugom razdoblju.

8.3.              Pribavljeno je i očitovanje Središnjeg vojnog arhiva, KLASA: 034-02/18-01/1, URBROJ: 512m-010102-20-1 od 16. siječnja 2020. iz kojeg proizlazi da je izvršen uvid u zaprimljeno arhivsko gradivo VP 2128 Osijek (106. brigada HV Osijek), ali da nisu pronađeni podatci o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi.

9.              Iz izjave tužitelja dane na zapisnik 17. svibnja 2021., a koje navode je potvrdio u izjavi danoj 11. listopada 2022., proizlazi da je dobrovoljno pristupio u 106. brigadu i to u 4. bataljun, u 5. četu kod sada pokojnog M. Š. Naveo je da su držali položaje na potezu južna obilaznica – Osijek (Jug II), gdje je bio na dužnosti vojnika – vozača kamiona TAM – 170 koji je bio njegov privatni kamion. Istaknuo je da je po zapovijedi M. Š. bio na položaju na Jugu II, a kada se nešto bitno radilo na vozilu koje je bilo oštećeno bio je u Auto-Slavoniji kao pomoć u popravku kamiona.              

9.1.              Predloženi svjedoci B. M. i H. K. su saslušani, što je razvidno iz zapisnika KLASA: UP/I-561-01/21-01/848, URBROJ: 512M2-76-21-5 od 19. kolovoza 2021. Svjedok B. M. je u bitnome izjavio da je do 1. prosinca 1991. bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, i da su i drugi pripadnici među kojima je bio i tužitelj prešli u postrojbu HV-a i to u 106. brigadu HV Osijek. On je konkretno bio dozapovjednik satnije, a zapovjednik je bio M. Š. Tužitelja je poznavao i prije Domovinskog rata, budući da su obojica iz dijela grada Jug u Osijeku, gdje i on stanuje. Istaknuo je da su se zajedno uključili u obranu Republike Hrvatske prvo kroz MUP, a kasnije kroz 106. brigadu HV-a. Poznato mu je da je tužitelj kao profesionalni vozač uglavnom radio na popravku kamiona koji je stradao tijekom studenoga 1991., kada su pokušali izvršiti proboj prema Vukovaru. Naveo je da je u postrojbu i na punktove dolazio po potrebi. Nije mu poznato kada je tužitelj napustio postrojbu, prema njegovom sjećanju to je bilo u siječnju ili veljači 1992.

9.2.              Svjedok H. K. je u bitnome iskazao da je u Domovinskom ratu službeno sudjelovao od 22. kolovoza 1991. kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH i da je 1. prosinca 1991. prešao u 106. brigadu HV Osijek, gdje se zadržao do 25. ožujka 1992. U 106. brigadi obnašao je dužnost zapovjednika desetine. Tužitelja je prije Domovinskog rata poznavao iz viđenja, ali ga je kroz rat bolje upoznao. Poznato mu je da je iz pričuvnog sastava MUP-a prešao u 106. brigadu HV Osijek. Istaknuo je da je tužitelj cijelo vrijeme s njima bio u postrojbi i da ih je kao profesionalni vozač vozio gdje god je trebalo. Poznato mu je i da je tužitelj često išao popravljati kamion koji je bio oštećen ratnim djelovanjem, ali je dolazio i u postrojbu i na položaje. Zbog proteka vremena mu nije poznato dokad je bio u postrojbi i s kim je išao na položaje, ali se sjeća da ga je viđao u postrojbi, da ih je svuda vozio te je sudjelovao i u svim akcijama njihove postrojbe kao vojnik pa tako i u borbenim i napadnim akcijama.

9.3.              S obzirom na iskaze tužitelja i predloženih svjedoka prvostupanjsko tijelo i tuženik su utvrdili da je tužitelj u traženom razdoblju uglavnom radio na popravcima kamiona, koji nije bio mobiliziran od strane HV-a, a koji je oštećen za vrijeme ratnih djelovanja kada je tužitelj, kao i saslušani svjedoci bio pripadnik pričuvnog sastava MUP RH-a, da je povremeno i po potrebi dolazio na položaje, ali da je uglavnom radio na popravku privatnog kamiona, odnosno da se nalazio van postrojbe. Stoga je zaključeno kako se sama izjava svjedoka ne može prihvatiti kao prikladan dokaz na utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske, a naročito kada se uzmu u obzir rezultati izvedenih dokaza utemeljenim na podacima službenih evidencija nadležnog tijela od kojih niti jedan podatak ne ukazuje na činjenicu pripadnosti imenovanog 106. brigadi Hrvatske vojske u traženom razdoblju pa su ostali navodi i zahtjevi tužitelja ocijenjeni dvojbenima.

10.              Uzimajući u obzir sve pribavljene i provedene dokaze, izjavu tužitelja, podatke službene evidencije, očitovanje VP 3468 Karlovac (pravnog slijednika ukinute ratne postrojbe 106. brigade HV Osijek), kao i očitovanje Središnjeg vojnog arhiva, te iskaze predloženih svjedoka zaključeno je da zahtjev tužitelja nije u dovoljnoj mjeri obrazložen i dokazan, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točke a. ZOHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11.              Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

12.              Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.             

13.              Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

14.              Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

15.              Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16.              Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da je u postupku pravilno zaključeno da s obzirom na nedostatak materijalnih dokaza i ne vođenja tužitelja u službenim evidencijama, odnosno popisu pripadnika 106. brigadi HV Osijek (VP 2128 Osijek), nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki a. ZOHBDR-a. K tome, Sud smatra da je pravilno zaključeno da aktivnosti tužitelja, prema vlastitom iskazu, kao i iskazu svjedoka koje su se sastojale od popravaka kamiona, koji nije bio mobiliziran od strane HV-a, a koji je oštećen za vrijeme ratnih djelovanja kada je tužitelj, kao i saslušani svjedoci bio pripadnik pričuvnog sastava MUP RH-a, da je povremeno i po potrebi dolazio na položaje, ali da je uglavnom radio na popravku privatnog kamiona, odnosno da se nalazio van postrojbe nisu aktivnosti predviđene člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a.

17.              S obzirom na sve prethodno utvrđeno i sam sadržaj izjava svjedoka, Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati predložene svjedoke, kao niti novo predložene svjedoke koje je tužitelj mogao, ali nije predložio saslušati u upravnom postupku, pa je Sud odbio te dokazne prijedloge. Posebno stoga što su svjedoci koje je tužitelj predložio u upravnom postupku u istome i saslušani, a uz to je proteklo i više od 30 godina od događaja o kojima svjedoče te što ne postoje nikakvi materijalni dokazi o angažiranosti tužitelja kao pripadnika 106. brigade HV Osijek (VP 2128 Osijek), a samo iskazi svjedoka, bez obzira na njihov sadržaj se ne mogu uzeti kao mjerodavni niti odlučni. Sud je odbio pribaviti i popise pripadnika navedene postrojbe budući da je nadležno tijelo u iste izvršilo uvid i utvrdilo da se tužitelj na tim popisima ne vodi, te je odbio i ponovno pribaviti očitovanje Središnjeg državnog arhiva budući da je isto pribavljeno i sadržano u spisu upravnog postupka.

18.              Slijedom iznesenoga, a budući da nesporno ne postoje nikakvi materijalni dokazi o pripadnosti tužitelja 106. brigadi HV Osijek (VP 2128 Osijek), pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki a., a niti s obzirom na aktivnosti koje je obavljao, prema stavku 2. ZOHBDR-a, pa je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

19.              Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.               19.1.              Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 12. travnja 2023.

 

 

                                                                                         Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).