- 1 -              Poslovni broj: I Kž-Us-106/2022-4

Poslovni broj: I Kž-Us-106/2022-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Ć. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 3. lipnja 2022. broj K-Us-8/2020-22, u sjednici održanoj 12. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba USKOK-a, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi T. Ć., na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti  primanjem mita iz članka 293. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude, a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Prvostupanjski sud svoj zaključak kako nema dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo temelji na utvrđenju da je optuženi T. Ć. imao svojstvo predsjednika P. za izbor pristupnika ali to nije bilo određeno nikakvim aktom, a niti je on kao predsjednik imao bilo kakve veće ovlasti od ostala dva člana P. čiji je zadatak bio obavljanje postupka izbora pristupnika na obavljanje specijalizacije iz oralne kirurgije te predlaganje izbora pristupnika za obavljanje specijalizacije dok samu suglasnost za izbor pristupnika donosi ravnatelj KBC R. iz čega slijedi da optuženik ''ne predstavlja odgovornu osobu za izbor kandidata, već sa preostala dva člana P. odgovornu osobu za provedbu natječaja, za sastavljanje bodovne odnosno rang liste i prijedlog kandidata R..

 

6.1. Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je prethodno opisano rezoniranje prvostupanjskog suda pogrešno jer je optuženik Odlukom ravnatelja KBC R. od 25. travnja 2018. imenovan u P. za izbor pristupnika na obavljanje specijalizacije iz oralne kirurgije te je člankom 5. Odluke Povjerenstvu povjereno obavljanje točno određenih poslova iz čega proizlazi njegovo svojstvo odgovorne osobe. Stoga ispravno žalitelj upire da je optuženiku povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja KBC R., a radnje koje mu se stavljaju na teret odnose se upravo na rangiranje pristupnika koje je obuhvaćeno člankom 5. citirane Odluke.

 

6.2. Nadalje, ispravno žalitelj tvrdi da postojeće utvrđeno činjenično stanje, za sada, ukazuje na zaključak da je optuženik predlagao C. S. kao četvrtog kandidata za rang listu, koja se sastavlja na temelju provedenog postupka bodovanja, testiranja i razgovora, iako za to mjesto nije ostvarila dovoljan broj bodova. Tako iz iskaza svjedokinje V. L. proizlazi da su se lako dogovorili oko tri kandidata, dr. Ž., dr. K. i dr. K., a ostalo je još četvrto mjesto, problem s četvrtim kandidatom, pa su se dogovorili da će to vidjeti "poslije godišnjeg", kada je optuženik počeo odugovlačiti proceduru i spomenuo je kandidatkinju C. S. što joj je izazvalo sumnju jer se nije iskazala na praktičnom i pisanom dijelu, ali je optuženik rekao da bi to trebala biti C. S.. Svjedok Ž. S., otac C. S., je iskazao da se našao na kavi s optuženikom i A. B., a nakon dva do četiri sata ga je nazvao A. B. i rekao da mu je dr. Ć. rekao kako članovi povjerenstva traže nekakav iznos, zna da je za ženskog člana bio nešto manji nego za muškog, na što je rekao B. kako misli da se doktor šali, to mu je bilo nevjerojatno a i B. je njemu rekao kako misli da se on šali, međutim, u narednim danima je čuo da se u medicinskim kuloarima priča da je nudio mito te se našao sa dr. L. koja ga je uvjeravala da ona nije tražila novac. Iskaz Ž. S. potvrđuje i iskaz svjedoka A. B. koji potvrđuje susret poslije godišnjih odmora nakon čega mu je optuženik rekao da će ''kao nešto trebati'' da bi ga nazvao i rekao mu da "dvoje iz P. traže 13", na što ga je pitao čega, a optuženik je rekao "eura". U odnosu na iznos mita, svjedokinja V. L. je iskazala da se našla sa dr. V. u kafiću koji joj je rekao da prof. Ć. traži u ime docenta A. 7 tisuća eura, a u njeno ime 6 tisuća eura za primanje dr. C. S. na specijalizaciju što ju je zaprepastilo pa se istog dana našla u gradu sa dr. S. koja joj je ponovila tu istu priču, na što je nazvala dr. S. i našla se s njim, da bi joj on ispričao da je njegov prijatelj bio poveznica između njega i optuženika jer je htio izviditi mogućnost da njegova kćer bude primljena na natječaj te da je bio voljan i platiti neko usavršavanje ili slično kao znak zahvale ali nije očekivao ''ovo što je dobio'' te da je optuženik u SMS poruci upućenoj zajedničkom prijatelju napisao koliko traže da bi se primilo C. S., nakon čega je ona otišla na policiju.

 

6.3. Slijedom prethodno citiranih iskaza svjedoka, povezujući ih s činjenicom da se rang lista radi na temelju objektivnih kriterija koji su propisani natječajem, koje prvostupanjski sud pod točkom 14.1. pobijane presude  navodi detaljno u odnosu na sve kandidate, ispravno žalitelj pobija zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije zahtijevao mito da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti jer optuženik ne predstavlja odgovornu osobu za izbor kandidata. Naime, optuženik se niti ne tereti za radnju ''izbora kandidata'' već za radnju sastavljanja rang liste pristupnika na temelju objektivno propisanih kriterija, pa neovisno o tome što lista u konačnici nije sastavljena, a što je posljedica inkriminiranih događaja, to nije odlučna okolnost koja bi ekskulpirala optuženika za zahtijevanje mita da se sastavi lista koja ne odgovara objektivnim kriterijima.

 

6.4. Prvostupanjski sud je, dakle, propustio pravilno utvrditi sve odlučne činjenične u svezi, terećenog primanja mita jer je pogrešno zaključio da optuženik nije odgovorna osoba slijedom čega i pogrešno cijenio provedene dokaze u svijetlu odluke o izboru pristupnika na obavljanje specijalizacije iz oralne kirurgije, a propustio je istodobno utvrditi radnje optuženika koje se odnose na sastavljanje liste pristupnika kako bi zatim mogao pravilno zaključiti je li eventualno zahtijevanje mita bilo usmjereno na privilegiranje kandidata C. S. neovisno o objektivnim kriterijima, odnosno je li optuženik svojim postupcima ostvario bitna obilježja kaznenog djela primanja mita.

 

6.5. Isto tako, u pravu je žalitelj kada tvrdi da zaključci suda prvog stupnja koje je izveo nakon ocjene provedenih dokaza nisu niti posve logični. Naime, ako se prihvati teza suda prvog stupnja da je ''…potpuno neuvjerljivo i neshvatljivo da bi osoba obrazovanja, kompetencija, godina kao optuženik tako naivno zatražio i primio novac…'', tada bi dokazanost kaznenog djela primanja mita ovisila ne samo o stupnju obrazovanja i godinama života optuženika već i njegovoj spretnosti i lukavosti u zahtijevanju mita, a koje rezoniranje je posve neprihvatljivo i neživotno.

 

6.6 Nadalje, posve je nejasno zašto se u odjeljku 14.16 presude bez ikakvog dodatnog obrazloženja navodi kako je više od dvije godine od inkriminiranog perioda F. v. d. O. d. s. p. . dr. sc. T. Č. dr.med. dent. izabire za šefa K. za oralnu kirurgiju F. dentalne medicine u R. na vrijeme od četiri godine…“, da bi se u sljedećem odjeljku navelo kako, uzimajući u obzir sve navedeno (pa i prethodno opisano promaknuće), sud smatra kako nema dovoljno dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo.

 

6.7. S obzirom na navedeno, žalba USKOK-a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana jer opravdano žalitelj ističe da sadržaj izvedenih dokaza, za sada, ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku.

 

7. Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo prihvatiti žalbu USKOK-a i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će sa više kritičnosti cijeniti do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu, koju će obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.