1              Poslovni broj: 1 Us I-1342/2022-9

 

 

 

 

 

 

 

                                     Poslovni broj: 1 Us I-1342/2022-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz B. L., ..., ..., kojeg zastupa opunomoćenik mr. sc. D. L., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa opunomoćenica K. B., radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 12. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-04/22-01/72, URBROJ: 511-01-203-22-2 od 27. rujna 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-08-33-UP/I-990/1-2021 od 30. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužitelja (rođenog .... u Bosni i Hercegovi, državljana Bosne i Hercegovine) za utvrđenje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske podnesen putem Generalnog konzulata Republike Hrvatske u B. L., Bosna i Hercegovina (dalje: BiH), dana 3. ožujka 2020., s obrazloženjem da je tužitelj po propisima važećima do 8. listopada 1991. uz tadašnje savezno jugoslavensko državljanstvo stekao tadašnje republičko državljanstvo BiH pa da stoga ne ispunjava uvjete za utvrđivanje državljanstva današnje Republike Hrvatske na temelju čl. 30. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19, dalje: ZHD).

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/22-01/72, URBROJ: 511-01-203-22-2 od 27. rujna 2022. kao neosnovana.

 

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. Tužitelj u tužbi iznosi iste navode kao i u žalbi, odnosno navodi da prvostupanjsko tijelo u postupku uopće nije utvrđivalo na koji način je on upisan u knjigu državljana SR Bosne i Hercegovine i je li taj upis pravno valjan ili nije i je li tužitelj trebao steći državljanstvo SR Hrvatske ili ne, a pored toga navodi da mu nije jasno radi čega u njegovom slučaju nije primijenjen čl. 5. st. 2. ZHD te tvrdi da on ispunjava pretpostavke za upis u knjigu hrvatskih državljana po tom članku jer je rođen u inozemstvu (BiH) i ispunjava sve druge uvjete za primjenu tog članka. Smatra da je pogrešno tumačenje tuženika da taj članak nije primjenjiv u njegovom slučaju jer je on rođen prije stupanja na snagu ZHD i da se taj članak primjenjuje samo na osobe koje su rođene za vrijeme važenja ZHD. Navodi kako čl. 5. ZHD nije ograničio primjenu tog članka na osobe rođene nakon 8. listopada 1991. te navodi kako nije prihvatljivo tumačenje da bi čl. 30. st. 1. ZHD ograničavao primjenu čl. 4. i 5. ZHD. Smatra da intencija zakonodavca prilikom izmjena ZHD nije bila da ograniči već da proširi krug osoba koje su ovlaštene steći hrvatsko državljanstvo podrijetlom. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i da sam riješi ovu upravnu stvar na način da se naloži upis tužitelja u evidenciju državljana Republike Hrvatske. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troškova ovoga spora.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 4. travnja 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno uz svog opunomoćenika i opunomoćenica tuženika.

 

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. 

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8. Čl. 5. st. 1. ZHD propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin. St. 2. istog članka propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu tog Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz čl. 8. st. 1. t. 5. tog Zakona. U st. 3. istog članka propisano je da osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, a ne udovoljava pretpostavci iz st. 1. tog članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

 

9. Čl. 30. st. 1. ZHD propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu tog Zakona. St. 2. istog članka propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu tog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. St. 3. istog članka propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo. St. 4. istog članka propisano je da se pisana izjava iz st. 2. tog članka predaje policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji općine na čijem području osoba ima prebivalište. St. 5. istog članka propisano je da utvrđivanje pretpostavki iz st. 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

 

10. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka i to uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine od 12. veljače 2020. slijedi da je tužitelj po rođenju upisan kao državljanin BiH u matičnoj knjizi rođenih koja se vodi za B. L. za ...., što tužitelj u konačnici ne spori. Stoga tužitelj ne ispunjava uvjete za primjenu citiranog čl. 30. st. 1. ZHD, jer tužitelj nema kontinuitet hrvatskog državljanstva do dana stupanja na snagu ZHD kako je to obrazložio i tuženik u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu. 

 

11. U odnosu na navode tužitelja da se je u njegovom slučaju osim citiranog čl. 30. st. 1. ZHD trebao primijeniti i citirani čl. 5. st. 2. ZHD navodi se da je pravilno tumačenje tuženika da se ta odredba odnosi samo na osobe koje su rođene nakon stupanja na snagu ZHD (tj. na osobe rođene nakon 8. listopada 1991. kada je taj Zakon stupio na snagu), a ne i na osobe koje su rođene za vrijeme dok je Hrvatska bila u sastavu bivše SFRJ. Tužitelj smatra da to nigdje ne piše u ZHD već da se radi o praksi tuženika i da se praksa može mijenjati. 

 

12. Međutim, Sud je izvršio uvid u Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu od 13. lipnja 2019. (Narodne novine, broj 102/19, dalje: ZID ZHD iz 2019.) u kojem je dano objašnjenje odredbi ZHD i predloženih izmjena. U istome se navodi da je citirani čl. 5. ZHD izmijenjen na način da je povećana dobna granica za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za osobu rođenu u inozemstvu s 18. na 21. godinu života kako bi došlo do usklađenja s državama u okruženju i kako bi se osobama koje roditelji nisu prijavili do 18. godine radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana omogućilo da u roku od tri godine po svojoj punoljetnosti to same učine. Nadalje se navodi da se primjedba pučke pravobraniteljice koju je iznio Odbor za unutarnju politiku ne može prihvatiti jer "podrijetlom, temeljem odredbi čl. 4. i 5. Konačnog prijedloga Zakona, mogu stjecati hrvatsko državljanstvo novorođena djeca i osobe rođene nakon stupanja na snagu važećeg ZHD tj. rođene nakon 8. listopada 1991." Također se navodi još i kako se postupak za utvrđivanje hrvatskog državljanstva provodi temeljem odredbe čl. 30. st. 1. ZHD te da je sukladno toj odredbi odlučujuća činjenica da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po ranijim propisima i da ga je u kontinuitetu zadržala do 8. listopada 1991. kada je stupio na snagu ZHD. Navedeno je i da ako je osobi, rođenoj u drugoj bivšoj jugoslavenskoj republici od roditelja hrvatskih državljana po rođenju upisan podatak o državljanstvu republike rođenja pogreškom matičara, da taj problem nije dužna rješavati Republika Hrvatska svojim zakonodavstvom već država u čijim su državni maticama takvi upisi izvršeni. 

 

13. Dakle, tužitelj je po propisima važećima do 8. listopada 1991. podrijetlom stekao državljanstvo BiH radi čega se na tužitelja ne može primijeniti citirana odredba čl. 30. st. 1. ZHD, a niti citirana odredba čl. 5. st. 2. ZHD, već bi tužitelj trebao zatražiti stjecanje hrvatskog državljanstva po nekoj drugoj osnovi (prirođenjem ukoliko ispuni uvjete). Pri tome tužitelj pogrešno smatra da je u ovom postupku trebalo utvrđivati ispravnost upisa podatka o njegovom državljanstvu BiH jer kao što je ranije navedeno  taj problem nije dužna rješavati Republika Hrvatska već država u čijoj je državnoj  matici takav upis izvršen.

 

14. U odnosu na navode tužitelja iz tužbe da je BiH inozemstvo i da se stoga na tužitelja ima primijeniti citirani čl. 5. st. 2. ZHD jer je rođen u BiH navodi se da je u čl. 11. ZHD definiran pojam inozemstva. Dakle, inozemstvom se u smislu odredaba ZHD smatra područje izvan prostora u sastavu bivših republika SFRJ pa se stoga BiH sve do 8. listopada 1991. ne smatra inozemstvom u smislu odredba ZHD. Kako je tužitelj rođen .... u BiH, to tužitelj nije rođen u inozemstvu u smislu citiranog čl. 5. st. 2. ZHD.

 

15. Osim toga citirani čl. 5. st. 2. ZHD izmijenjen je navedenim ZID ZHD iz 2019. samo u odnosu na povećanje dobne granice za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za osobu rođenu u inozemstvu međutim smisao tog članak je ostao isti kao i u vrijeme kada je donesen osnovni ZHD, dakle podrijetlom stječu hrvatsko državljanstvo osobe rođene u inozemstvu nakon stupanja na snagu ZHD tj. rođene nakon 8. listopada 1991. 

 

16.              Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim iz svih razloga iznesenih u obrazloženju tog rješenja koje u cijelosti prihvaća i Sud pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

17.              Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.  

 

U Rijeci 12. travnja 2023.

 

                                                                                                             Sutkinja

 

                                                                                                                                         Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).