Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 455/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 455/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. b. d.d. S., OIB , (ranije S. G. S. b. d.d.) zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p., iz Z., protiv tužene Đ. B. iz K., zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-198/15-2 od 8. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-886/11 od 28. svibnja 2014., te dopunsko rješenje istoga suda poslovni broj P-886/11 od 18. lipnja 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužene se prihvaća, ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-198/15-2 od 8. lipnja 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-886/11 od 28. svibnja 2014., te dopunsko rješenje istoga suda poslovni broj P-886/11 od 18. lipnja 2014., te se tužba odbacuje.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnične troškove od 4.265,38 €(četiri tisuće dvije stotine i šezdeset pet eura i trideset osam centi)/ 32.137,50 kn (trideset dvije tisuće stotinu trideset sedam kuna i pedeset lipa)[1]

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda te dopunsko rješenje. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženoj da tužitelju isplati 23.960,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju na dan plaćanja sa zateznim kamatama, na ime dospjelih kamata 16.879,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnm tečaju na dan plaćanja te da naknadi tužitelju parnične troškove postupka od 31.005,00 kn. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi daljnje troškove postupka od 4.937,99 kn.

 

2. Tužena podnosi reviziju kojom drugostupanjsku presudu pobija u cijelosti pozivajući se na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona.

 

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i odbaci tužbu.

 

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troškova povodom sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga prema ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio sa Zlatkom Butorcem a kojem ugovoru je tužena pristupila u svojstvu solidarnog dužnika.

 

8. Utvrđujući da je tužena tužitelju izdala “izjavu o suglasnosti zapljene” nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tom ovjerovljenom ispravom tužena dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njene plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog primanja te da se isplata izvrši vjerovniku u smislu odredbe čl. 178., Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, dalje: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja izjave o suglasnosti zapljene.

 

9. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da izjava o suglasnosti zapljene ima pravnu snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi, kao i da tužitelj u sporu radi isplate, dakle kada podnosi kondemnatornu tužbu ne mora dokazivati svoj pravni interes u smislu čl. 187. st. 2. ZPP i da stoga ne postoje zakonske pretpostavke za odbacivanje tužbe, pa da okolnost što tužitelj raspolaže ovjerovljenom izjavom o suglasnosti zapljene primanja na plaći, mirovini ili drugim stalnim novčanim primanjima istoga ne sprečava da podnese kondemnatornu tužbu radi isplate.

 

10. Protiv drugostupanjske presude u izvanrednoj reviziji tužena postavlja slijedeće pitanje:

 

“Ima li tužitelj pravni interes za vođenje parničnog postupka u kojem od suda traži donošenje kondemnatorne odluke kojom bi se tuženicima naložilo da plate tužitelju tražbinu za koju on već ima u posjedu ovršnu ispravu temeljem koje može zatražiti provođenje ovrhe protiv tuženika radi naplate upravo te iste tražbine?”

 

11. Obrazlažući razloge važnosti tužena se poziva na drugačiju praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (odluka Pž-5595/09 od 22. ožujka 2011.).

 

12. Međutim, u odnosu na postavljeno pitanje ovaj sud je u predmetu Rev- 166/2021-4 od 14. rujna 2022. odgovarajući na podudarno pravo pitanje za koje je bilo dopušteno podnošenje revizije iznio slijedeće pravno shvaćanje:

 

“vjerovniku koji raspolaže sa suglasnošću o zapljeni plaće, a koja je izdana sukladno odredbi čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96), nedostaje pravni interes za vođenje parnice temeljem kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu duga protiv dužnika koji je dao takvu suglasnost. Naime, za navedeno je nevažno što Ovršni zakon (“Narodne novine” broj 57/96) nije sadržavao odredbu prema kojoj bi izjave iz čl. 178. st. 1. toga Zakona imale svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe. To iz razloga jer suglasnost o zapljeni plaće ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a sukladno odredbi čl. 5. st. 4. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96), ako se pravomoćno rješenje  ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju, sud će nastaviti s ovrhom. Dakle, tužitelj je mogao, da je ustanovio da se ne može namiriti iz plaće tužene, koristiti svoje pravo na predlaganje novog predmeta ovrhe, što on, međutim, do pokretanja ove parnice nije učinio.”

 

13. Slijedom navedenog proizlazi da je u postupcima pred sudovima nižeg stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. na koju sadržajno upućuje postavljeno postupovnopravno pitanje jer su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili postojanje pravnog interesa na strani tužitelja na podnošenje kondemnatorne tužbe u situaciji kada već raspolažu ispravom temeljem koje mogu podnijeti ovršni prijedlog radi naplate svog potraživanja (čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 288. st. 2. ZPP).

 

14. Stoga je temeljem čl. 394. st. 4. u svezi sa st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

 

15. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je o parničnim troškovima tužene.

 

16. Trošak tužene se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) i to za sastav prigovora temeljem Tbr 11. u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn, za zastupanje na roč. 8. travnja 2013., 15. listopada 2013., 13. prosinca 2013., 19. veljače 2014. te 14. travnja 2014. za svako ročište temeljem Tbr. 9. toč. 1. u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn, za sastav podnesaka od 10. prosinca 2013., 14. siječnja 2014. i 27. ožujka 2014., za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 1. 2.500,00 kn, ta sastav žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1. u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, za sastav revizije temeljem Tbr. 10. toč. 7. u zatraženom iznosu od 1.800,00 kn, što ukupno iznosi 25.550,00 kn, a uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. od 6.387,50 kn troškovi tužene za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznose 31.937,50 kn. Tuženoj su nadalje priznati troškovi plaćene sudske pristojbe na žalbu od 200,00 kn.

 

17. Ukupno parnični troškovi tužene iznose 32.137,50 kn, te je temeljem naprijed citiranih propisa odlučeno kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.

 


[1] fiksni tečaj konverzije 1 € =7.53450 kn

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu