- 1 -              Rev 4581/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4581/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. F. iz Ž., OIB ..., koju zastupa dr. sc. A. Č., odvjetnik u O., protiv tuženika Grada Ž., OIB ..., kojeg zastupa D. Š., odvjetniku u Ž., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1086/2018 od 27. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-276/2017-26 od 16. listopada 2018., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi

 

" Utvrđuje se da je tužiteljica M. B. F., OIB ..., iz Ž., stekla dosjelošću pravo vlasništva na  nekretninama, upisane na ime i vlasništvo tuženika Grad Ž., OIB ..., sa sjedištem u Ž., i to nakon parcelacije kč.br. 807/2 ukupne površine od 662 m2, koja se proteže od zapadne granice čestice sve do istočne međne linije A, B, C vještačkog nalaza, upisane u zk. ul. br. 4238 za k.o. Ž., čime je tužiteljica u odnosu na pravo vlasništva tuženika Grada Ž., ovlaštena temeljem ove presude ishoditi upis svog prava vlasništva na nekretninama upisanim na ime i vlasništvo tuženika.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana. "

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku na ime troškova postupka isplati iznos od 19.375,00 kuna u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Prije svega, obzirom da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn, dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dijela kč.br. 807 k.o. Županja na temelju dosjelosti.

 

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev utvrdivši da su prednici tužiteljice 1947. kupili imanje čiji je dio bila sporna nekretnina, da je sporna nekretnina nacionalizirana i upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Ž. od 1971., da je pravo vlasništva sporne nekretnine upisano na tuženika 1995., da je na spornoj nekretnini izgrađena stambena zgrada u kojoj su nositelji stanarskog prava otkupili stanove i položili ugovore u knjigu položenih ugovora, da su prednici tužiteljice 12. svibnja 1997. podnijeli zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu i to k.č. 807 k.o. Ž., koji upravni postupak je još u tijeku, te je tužiteljica sudjelovanjem u tom postupku nedvojbeno imala saznanja da posjeduje stvar koja nije njezino vlasništvo, pa njezin posjed prestaje biti pošten, što je uvjet bez kojeg se vlasništvo ni ne može stjecati dosjedanjem (čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), a nije ni zakonit (jer se više ne može pozivati na kupnju imanja iz 1947., nakon koje je nekretnina oduzeta).

 

10. Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2426/1990 od 15. veljače 1991. kako okolnost da su posjednici propustili izvršiti uvid u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda kad ostale okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je posjed bio savjestan.

 

11. Međutim, u konkretnom slučaju ne samo zemljišnoknjižno stanje već i stvarno stanje odnosno postojanje stambene zgrade na spornoj nekretnini i vođenje upravnog postupka u kojem se traži naknada za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti su okolnosti iz kojih proizlazi da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe (2017.) znala da joj pravo na posjed ne pripada. Pritom valja ukazati da je odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada; dok je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. (br. Su-IV-56/19-2) zauzeto pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

 

12. Nije odlučno niti pozivanje tužiteljice na Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) te tvrdnje da je tim zakonom "osnažena" kakvoća njenog posjeda na predmetnoj nekretnini jer se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, dakle radi se o upravnom postupku u kojem se naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima u smislu tog Zakona u načelu isplaćuje u novcu ili vrijednosnim papirima (dionice ili udjeli i obveznice), a iznimno u naravi; pri čemu je izričito stipulirano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ako tim Zakonom nije drukčije propisano. U konkretnoj situaciji, iako je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik za istu je otvorena i knjiga položenih ugovora u kojoj su upisani vlasnici stanova u zgradi koja je izgrađena na tom zemljištu, a koje vlasništvo uključuje i zajedničke dijelove zgrade te zemljište nužno za uporabu zgrade pa isti Zakon nije relevantan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

13.1. Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da sud usprkos provedenim dokazima - geodetskom vještačenju i saslušanju svjedoka nije prihvatio tužbeni zahtjev. Međutim upravo je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužiteljice, nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

 

13.2. Također, suprotno revizijskim navodima tužiteljice prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

13.3. Naime, budući da tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (nedostatak kvalitete posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću), riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                                    Predsjednik vijeća:

                                    Đuro Sessa, v.r.