- 1 -              Rev 237/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 237/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama, protiv tuženika N. B. iz J., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1151/18-2 od 12. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Povrv-1848/18-31 od 20. srpnja 2018., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1151/18-2 od 12. svibnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Povrv-1848/18-31 od 20. srpnja 2018. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika S. L. posl. br. Ovrv-315/14 od 20. svibnja 2014. pod točkom 1. kojom je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku N. B. da u roku 8 dana ovrhovoditelju ovdje tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplati iznos glavnice od 45.704,81 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2014. godine do isplate i pod točkom 3. kojom je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku N. B. da u roku 8 dana ovrhovoditelju ovdje tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi 20. svibnja 2014. do isplate, te preostali trošak u iznosu od 1.083,81 kunu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi 20. svibnja 2014. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti. 

 

II.              Tužitelj je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.060,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama  tekućim od 20. srpnja 2018. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena, sve u roku od 15 dana.“

             

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska odluka.

 

3. Revizijski sud je rješenjem poslovnog broja Revd 2851/2020 od 21. listopada 2020. tužiteljici dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

"Da li je komitent aktivno legitimiran za podnošenje tužbe protiv korisnika kredita ukoliko je ugovor o kreditu sa korisnikom kredita kao kreditor zaključio upravo komitent?",

te je tužiteljica podnijela reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, sve uz zahtjev za naknadom troškova u povodu revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spor je zahtjev tužitelja za isplatu na ima dospjelih potraživanja iz ugovora o kreditu.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja kao kreditora i tuženika kao korisnik kredita, 6. lipnja 1995.,  a da je tužitelja zastupala Z. b. d.d.

 

8.2. Nadalje da je sklopljen Ugovor o komisionim poslovima između tužitelja kao komitenta i Z. b. d.d. kao komisionara, 3. ožujka 1992., i to između ostalog za sklapanje kreditnih poslova zaključivanjem ugovora o kreditu na temelju odluke (rješenja) nadležnih organa komitenta, te vođenje evidencije o dospijeću kamate i rate (anuiteta), te poslove u svezi s naplatom dospjelih potraživanja na neodređeno vrijeme.

 

8.3. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije prvostupanjski sud zaključuje da tuženik osnovano prigovara da iz dostavljene dokumentacije u spis nije razvidno da je Z. b. d.d. kao komisionar ustupila tužitelju kao komitentu navedenu novčanu tražbinu prema tuženiku. S obzirom da odredba čl. 787 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91) propisuje da komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla što ga je komisionar sklopio s trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi te kako iz samog pojma ugovora o komisionu iz čl. 771 st. 1. ZOO/91 proizlazi da komisionar posao s trećima obavlja u svoje ime, to da onda znači da je komisionar strana pravnog posla s trećima, s obzirom na načelo relativnosti obveznih odnosa, pa da prava i obveze prema trećima (ovdje tuženiku) stječe komisionar (Z. b. d.d.), a ne komitent (ovdje tužitelj). Stoga da komitent (ovdje tužitelj) ne može od trećega (ovdje tuženika) zahtijevati ispunjenje onih obveza koje su nastale sklapanjem ugovora između trećeg (ovdje tuženika) i komisionara (Z. b. d.d.), već to može samo komisionar. To jer da čl. 780 st. 3. ZOO/91 propisuje da je komisionar dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem s kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun, a da iz navedene odredbe proizlazi da će se tek prijenosom odnosno ustupanjem navedenih tražbina odnosno prava komitenta, sada kao cesionara, naći u pravnom položaju vjerovnika komisionarovog suugovaratelja, sada kao cesusa, te moći od njega zahtijevati ispunjenje umjesto komisionara, sada kao cedenta. Tužitelj kao komitent da nije dostavio dokaz da je Z. b. d.d. kao komisionar postupila sukladno čl. 780 st. 3. ZOO/91 i na njega prenijela potraživanje prema tuženiku, a da teret dokazivanja te činjenice je na tužitelju. Stoga taj sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran kao komitent zahtijevati ispunjenje potraživanja iz Ugovora o kreditu od 6. lipnja 1995. od tuženika, s obzirom da je u navedenom ugovoru Z. b. d.d. nastupala kao komisionar za račun tužitelja kao komitenta, ali da je kredit sklopljen u ime Z. b. d.d.

 

9. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilna.

 

10. Pravno shvaćanje, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjskih sudova je pogrešno.

 

11. Kada je utvrđeno da je ugovor o kreditu sklopljen između kreditora: „Republika Hrvatska - Ministarstvo unutarnjih poslova ... zastupano po Z. b. d.d. Z. ...“, onda ugovor nije sklopljen na način da ga je komisionar sklopio sa trećim, jer komisionar, kao što je i naveo prvostupanjski sud, prema odredbi članka 771. st.1 ZOO/91, ugovorom o komisionu se obvezuje da obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent.  U ovom konkretnom slučaju ugovor o kreditu nije sklopila Z. b. d.d. Z. u svoje ime i za račun komitenta, već je ugovor o kreditu sklopljen u ime tužiteljice. Z. b. d.d. sklopila je ugovor o kreditu kao zastupnik u ime zastupane osobe, sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZOO/91. Dakle, nije ugovor sklopljen po komisonaru, nije on sklopljen sa trećim, nije Z. b. d.d. sklopila u svoje ime i za račun tužiteljice, već je sklopljen u ime tužiteljice (i za njen račun).

 

12. U takvoj situaciji, kada je ugovor sklopljen u ime kreditora, ne radi se o komisionom poslu, jer nije sklopljen u ime komisonara a za račun kreditora, onda nema mjesta primjeni odredbi o prijenosu na komitenta potraživanja i ostalih prava koje je komisionar stekao prema trećima s kojima je obavio posao u svoje ime a za račun komitenta u kojem slučaju bi tek po tom prijenosu komitent postao vjerovnik komisonarovog suugovaratelja.

 

13. Dakle, odgovor na pitanje glasi da je tužiteljica kao kreditor aktivno legitimirana zahtijevati potraživanje iz ugovora o kreditu sklopljenim sa korisnikom kredita kada je ugovor sklopljen, po zastupniku, u njeno ime i za njen račun, iako je do zastupanja tužiteljice došlo povodom ugovora o komisionu prema kojem se komisonar (Z. b. d.d., Z.) obvezao u ime i za račun komitenta (tužiteljice) obavljati depozitne i kreditne poslove (u svezi realizacije Pravilnika o stanovanju radnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske).

 

14. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je ugovor o kreditu sklopljen sa trećom osobom u ime komisonara te da  „ ... komitent (ovdje tužitelj) ne može od trećega (ovdje tuženika) zahtijevati ispunjenje onih obveza koje su nastale sklapanjem ugovora između trećeg (ovdje tuženika) i komisionara (Z. b. d.d.), već da to može samo komisionar, jer je ugovor sklopljen u ime tužiteljice. Time ni tuženik nije treća osoba, već stranka ugovornica tužiteljice.

 

15. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili činjenično stanje dostatno za odluku o tužbenom zahtjevu, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, revizija je prihvaćana i presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda su ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

 

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučeno je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v. r.