- 1 -              Rev 49/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 49/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. J. A. iz V., OIB: … , koju zastupa punomoćnica D. M., odvjetnica iz R., 2. mlt. M. I., OIB: … , 3. mlt. E. I., OIB: … , oboje iz V., koje zastupa posebna skrbnica T. K., diplomirana pravnica Centra za posebno skrbništvo Z., dislocirana jedinica u R., protiv tuženika Z. I., OIB: … , iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica iz R., radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž Ob-13/2020-2 od 4. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-346/2018-28 od 26. studenog 2019., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

“1. Maloljetni M. I. rođen … u R. (OIB: … ) i E. I. rođena … u R. (OIB: … ) stanovat će s majkom J. A. (OIB: … ) na adresi u SR Njemačkoj, …. J.

 

2. J. A. će ostvarivati potpunu samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu M. i E. I.

 

3. Određuju se osobni odnosi između tuženika Z. I. i maloljetne djece M. i E. I. koji će se odvijati svaki dan od 15 sati do 19 sati u periodu kada se djeca nalaze u Hrvatskoj, minimalno jednom tjedno za vrijeme zimskih praznika, dva tjedna za vrijeme trajanja ljetnih praznika, na način da će otac preuzimati djecu u mjestu boravka majke u Hrvatskoj i po isteku vremena određenog za osobne odnose vratiti ih majci.

 

4. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.”

 

2. Sud drugog stupnja je odbio žalbu tuženika i potvrdio prethodno citiranu presudu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 1457/2020-2 od 2. rujna 2020. podnosi tuženik zbog pravnog pitanja:

 

„1. Je li sud dužan u izreci presude kojom određuje vrijeme i mjesto održavanja osobnih odnosa između maloljetne djece i roditelja s kojim djeca ne žive određeno i detaljno navesti mjesto i i vrijeme (točni dani) održavanja istih i u slučaju kada djeca nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj?

 

2. Je li sud dužan prilikom donošenja odluke o samostalnom potpunom ostvarivanju roditeljske skrbi u posebnoj točki presude odrediti hoće li roditelj koji samostalno potpuno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. Obiteljskog zakona, ili ostvarivanje prava na samostalnu potpunu roditeljsku skrb u sebi sadrži i ovlast zastupanje tog roditelja u bitnim osobnim pravima djeteta bez suglasnosti drugog roditelja?”

 

4. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti, podredno preinačiti pobijanu presudu.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 1457/2020-2 od 2. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koje je tuženik postavio u reviziji (navedenih u toč. 2. obrazloženja).

 

8. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je odluka o načinu održavanja kontakata mljt. djece sa tuženikom kako je citirana u toč. 1.3. obrazloženja u dovoljnoj mjeri određena, kao i tumačenje ovlasti roditelja koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

 

9. Tuženik u reviziji, pozivajući se na drugačiju sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu (odluka Gž Ob 1440/2016 od 20. veljače 2017.), te Županijskog suda u Varaždinu (Gž Ob 678/07-2 od 21. kolovoza 2007.), Županijskog suda u Sisku (Gž Ob 35/2015 od 22. rujna 2015.) smatra da pobijane nižestupanjske odluke odstupaju od pravnih shvaćanja u citiranim drugostupanjskim odlukama. U odnosu na drugo postavljeno pitanje poziva se na odluku Županijskog suda u Splitu Gž Ob-187/2018-2 od 24. lipnja 2018.

 

10. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U odnosu na prvo postavljeno pitanje:

 

12. Člankom 413. st. 1. toč. 1. Obiteljskog Zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: OBZ) je propisano da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta u slučajevima razdvojenog života roditelja.

 

13. Člankom 95. st. 1. OBZ je propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

 

14. Iz sadržaja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja odlučio da zajednička maloljetna djeca stranaka žive sa majkom u SR Njemačkoj koja će ostvarivati potpunu samostalnu roditeljsku skrb. Prethodno tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude sud je privremenom mjerom odlučio o prijedlogu majke da joj se dopusti da zajedno sa djecom preseli u SR Njemačku, budući da se tuženik tom prijedlogu protivio.

 

15. Iz sadržaja revizije proizlazi da se odluka o načinu održavanja kontakata tuženika sa maloljetnom djecom pobija iz razloga što smatra da ista nije u dovoljnoj mjeri određena pa time niti podobna za ovrhu.

 

16. Odluka o načinu održavanja kontakata tuženika sa zajedničkom djecom stranaka je u dovoljnoj mjeri određena i podobna za provedbu.

 

17. Naime, čl. 520-525 OBZ propisano je postupanje suda u postupcima ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom. Člankom 522. OBZ je propisano da će sud prije donošenja rješenja o ovrsi provesti ročište na kojem će saslušati stranke kako bi utvrdio činjenice i ocijenio okolnosti i omogućio djetetu da izrazi svoje mišljenje u smislu čl. 360. OBZ. Nadalje, čl. 525. OBZ je propisano da sud može dijete uputiti na stručni razgovor, no ako se dijete koje je navršilo 14 godina protivi održavanju kontakata nakon što je razgovaralo sa stručnom osobom, sud će prijedlog za ovrhu odbiti.

 

18. Prethodno citirane odredbe OBZ upućuju na zaključak da sudska odluka o načinu održavanja kontakata roditelja koji ne živi sa djetetom treba biti odrediva u smislu da bude podobna za ovrhu (što u određenoj mjeri odgovora i pravnim shvaćanjima u odlukama na koje se tuženik poziva).

 

19. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju iznijetom u citiranim odlukama, iz odredbi OBZ ne proizlazi da sudska odluka kojom se određuju kontakti roditelja koji ne živi sa djecom i djece mora biti određena u smislu točnog navođenja dana i sati kada se kontakti održavaju.

 

20. Stoga odgovor na (prvo) postavljeno pitanje glasi:

 

Sud u izreci presude kojom određuje način (mjesto i vrijeme) održavanja osobnih odnosa između djece i roditelja s kojim ne žive nije obvezan točno navesti dane i vrijeme održavanja istih u situaciji kada djeca nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

 

21. Prilikom donošenja odluke o održavanju osobnih odnosa između djece i roditelja s kojim ne žive sud se mora rukovoditi načelom zaštite najboljeg interesa djeteta, a na koje upućuje i sadržaj prethodno citiranih odredbi OBZ. Upravo cijeneći okolnost da djeca žive u drugoj državi, gdje imaju organiziran život, da imaju svoje školske obveze, pa da i mogućnost njihovog dolaska u Republiku Hrvatsku ovisi o planu školskih praznika, odluka kojom se odlučuje o kontaktima djece sa roditeljem sa kojim ne žive treba biti načelno određena tako da je poznat opseg kontakata.

 

22. S druge strane roditelj koji sa djecom ne živi ima prema odredbama OBZ pravno propisan način zaštite svojih prava na koji upućuju prethodno citirane odredbe OBZ.

 

23. U odnosu na drugo postavljeno pitanje:

 

24. Člankom 105. st. 1. OBZ je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Prema st. 5. istoga članka kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. istoga zakona.

 

25. Nadalje, čl. 100. st. 1. OBZ je propisano da zastupanje se u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi se na: 1. promjenu djetetova osobnog imena, 2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i 3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

 

26. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, u situaciji kada je jednom roditelju temeljem sudske odluke dodijeljena potpuna samostalna roditeljska skrb time je ovlašten i na donošenje odluka o osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. OBZ.

 

27. Stoga odgovor na postavljeno (drugo) pitanje glasi:

 

U situaciji kada sud donosi odluku o potpunom samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi nije obvezan u izreci presude posebno navesti da roditelj koji samostalno potpuno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupa dijete u osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. OBZ jer je ta ovlast sadržana u odluci kojom mu se dodjeljuje potpuna samostalna roditeljska skrb.

 

28. Pritom valja naglasiti da iako iz sadržaja čl. 100. st. 5. OBZ proizlazi obveza suda odrediti može li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. OBZ, ta obveza postoji samo u situaciji kada sud nije donio odluku da jedan roditelj potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

 

29. Na ovaj zaključak upućuje i sadržaj čl. 105. st. 1. OBZ koji razlikuje samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi kao potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi sa djetetom. Stoga se obveza suda na navođenje u pogledu kojih osobnih prava jedan roditelj ima pravo samostalno odlučivati odnosi samo na situacije kada roditelj nema potpunu samostalnu roditeljsku skrb.

 

30. Slijedom navedenog, a kako se pobijane nižestupanjske presude temelje na pravnom shvaćanju iznijetom i u ovoj odluci, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, te je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP revizija odbijena i odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.