1

REPUBLIKA HRVATSKA              

UPRAVNI SUD U RIJECI              

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                         Poslovni broj: 2 Us I-92/2023-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Nikoline Grubišić i Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja V. P., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, 12. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.                    Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II562-02/22-01/4686, URBROJ: 522-04/1-1-2-22-6 od 5. prosinca 2022. godine.

II.                 Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.                  Prvostupanjskim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo, KLASA: UP/I-562-02/21-01/210, URBROJ: 213303/10-22-4 od 22. veljače 2022., odbijen je zahtjev tužitelja (podnesen 21. srpnja 2021.), zatečenog u svojstvu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) X. skupine s 20% oštećenja organizma uslijed bolesti PTSP-a, za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma zbog pogoršanja zdravstvenog stanja po osnovi navedene bolesti, te za priznavanje statusa HRVI po osnovi bolestî infarkta miokarda i visokoga krvnog tlaka, uz odluku o zadržavanju na snazi ranijeg rješenja.

2.                 Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/4686, URBROJ: 522-04/11-2-22-6 od 5. prosinca 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. 

3.                 Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Javnopravna tijela nisu valjano proučila tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, jer je iz nje vidljivo da je u međuvremenu došlo do pogoršanja bolesti PTSP-a, što je potvrđeno bolničkom obradom. Osporavano rješenje očito je sastavljeno prema klišeju, a ne individualiziranim razmatranjem. I tužiteljeve kardiovaskularne tegobe posljedice su sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika, te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da tužitelju prizna povećanje postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a i da tužitelju prizna status hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolestî infarkta miokarda i visokoga krvnog tlaka.

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Medicinska vještačenja u upravnom postupku provedena su pravilno, prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, koje tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.  

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora.

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 5. travnja 2023. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.                 HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZHB).

8.                 Netom citirana normativna definicija HRVI sadržava sljedeće kumulativne pretpostavke: (1) status hrvatskog branitelja; (2) oštećenje organizma od najmanje 20 %; (3) zbog rane, ozljede, zatočeništva (zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili zatočeništva u neprijateljskom logoru) ili bolesti (ako je bolest neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske). Izostanak makar jedne od ovih pretpostavki zapreka je za priznavanje statusa HRVI. U konkretnom slučaju, u upravnom je postupku utvrđeno da je bolest PTSP-a kod tužitelja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali da je po toj osnovi oštećenje tužiteljeva organizma i dalje 20%, te da bolestî infarkta miokarda i visokoga krvnog tlaka nisu u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

9.                 Smisao i svrha odredbe članka 12. stavka 1. ZHB-a nije priznavanje statusa HRVI svim hrvatskim braniteljima kod kojih može postojati veza između konkretne bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, već priznavanje tog statusa kada je nedvojbeno dokazana neposredna uzročno-posljedična veza između ratnog angažmana i dotičnih zdravstvenih tegoba, uz kontinuitet liječenja. Što je duži protek vremena između sudjelovanja u Domovinskom ratu i registrirane pojave ili registriranog pogoršanja bolesti, to je, po prirodi stvari, teže dokazati spomenutu neposrednu uzročno-posljedičnu vezu. Usto, što je taj protek vremena duži, manje je relevantno zdravstveno stanje hrvatskog branitelja u razdoblju prije ratnog angažmana, a veća je vjerojatnost da je do zdravstvenih tegoba došlo uslijed mirnodopskih uzroka, prije svega starenja. 

10.             Utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma uređeno je odredbama članka 173. ZHB-a. Po stavku 1. toga članka, kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. 

11.             Dokazna sredstva kojima se dokazuje činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a propisana su člankom 180. toga Zakona. Za ovu vrstu predmeta naročito su važne odredbe članka 180. točaka g) i h) ZHB-a. Navedene odredbe glase:

Prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim: 

(…)

g)                 medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva

h)                 medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva

12.             Dalje, nalaz i mišljenje prvostupanjskog vijeća, kojim su utvrđene činjenice za stjecanje prava prema ovom ZHB-u, prije donošenja prvostupanjskog rješenja kojim se priznaje pravo iz ZHB-a, podliježe reviziji liječničkog vijeća sastavljenog od pet liječnika specijalista (čl. 182. st. 2. ZHB-a). Cilj je revizije kontrola nalaza i mišljenja prvostupanjskih tijela vještačenja, radi ujednačavanja prakse vještačenja i osiguranja ravnopravnosti stranaka u postupcima u kojima su za rješavanje upravne stvari ključne stručno-medicinske činjenice. U predmetnom slučaju prvostupanjskim vještačenjem od 4. studenoga 2021. kod tužitelja je utvrđeno oštećenje organizma od 30% privremeno po osnovi bolesti PTSP-a, što je korigirano revizijskim nalazom i mišljenjem od 10. veljače 2022. Prema potonjem nalazu i mišljenju oštećenje tužiteljeva organizma po navedenoj osnovi ostaje 20% stalno. Sva tijela vještačenja suglasna su da ne postoji propisana uzročno-posljedična veza između tužiteljeva ratnog angažmana i kardiovaskularnih bolesti.

13.             Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 118/21, u nastavku teksta: Pravilnik), uključujući Listu postotaka oštećenja organizma (Lista I), koja je sastavni dio Pravilnika. Usto, pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju se u obzir oštećenja koja su posljedica starenja, a na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice (čl. 39. Pravilnika).

14.             U točki 238. Liste I (Glava IX – Neuroze i psihoze) određeno je da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP-a, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d). 

15.             Oštećenja organizma po osnovi srčanih bolesti uređena su Glavom XI Liste I.

16.             Osporavano tuženikovo rješenje bazira se, u osnovi, na stručnomedicinskim činjenicama utvrđenima od strane Žalbenog liječničkog vijeća od 25. studenoga 2022. godine. Ključan dio obrazloženja rečenog nalaza i mišljenja glasi:

„Prema medicinskoj dokumentaciji: od 13.9.2011. priznat status HRVI od 20% po T 238b. Nastavio se liječiti po psihijatru pod dg F43.l, bez osobitih promjena stanja, i terapijskih intervencija.Žalbeno liječničko vijeće je razmotrilo cjelokupnu dokumentaciju iz spisa. Suglasni srno sa Revizijskim liječničkim vijećem kako se psihička bolest PTSP i dalje cijeni po T 238b sa 20% te ne nalazimo elemenata za pogoršanjem psihičkog stanja po osnovi bolesti PTSP, Bolesti hipertenzija i infarkt miokarda se zbog samog mehanizma nastanka i vremena javljanja ne dovode u izravnu vezu sa sudioništvom.“

17.             Nejasno je zbog čega je drugostupanjsko tijelo vještačenja zaključilo da, u odnosu na zdravstveno stanje 2011., nije bilo osobitih promjena zdravstvenog stanja tužitelja, iako je to tijelo raspolagalo otpusnim pismom Opće bolnice Karlovac o liječenju tužitelja zbog PTSP-a u razdoblju od 7. listopada 2019. do 16. listopada 2019., kada je tužitelj hospitaliziran zbog pogoršanja simptoma iz kruga PTSP-a. Ako je smatralo da ta hospitalizacija ne dovodi do zaključka o povećanju postotka tjelesnog oštećenja organizma tužitelja po osnovi bolesti PTSP-a, drugostupanjsko je tijelo vještačenja to bilo dužno valjano obrazložiti, u kontekstu mjerodavnih odredaba Pravilnika, naročito u situaciji poput konkretne, u kojoj je prvostupanjsko tijelo vještačenja na početku postupka utvrdilo da je kod tužitelja u međuvremenu došlo do povećanja navedenog oštećenja do razine od 30%.

18.             Povezano s time, tuženik je propustio postupiti prema članku 66. stavku 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) i vratiti predmet Žalbenom liječničkom vijeću na dodatnu obradu.

19.             U odnosu na tjelesno oštećenje tužitelja po osnovi bolesti PTSP-a, u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice zasad, dakle, nisu nedvojbeno utvrđene. K tomu, obrazloženje nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja očito je manjkavo, zbog čega se valjanim ne može smatrati ni obrazloženje drugostupanjskog rješenja, koje se ponajprije temelji na vještačkom nalazu i mišljenju. Tuženik zbog toga, na štetu tužitelja, nije u cijelosti postupio prema dužnostima koje mu nameću odredbe članka 8., članka 9. stavka 2., članka 47. stavka 1., članka 66., članka 98. stavka 5., te članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a. To je dovoljno za usvajanje tužbenog zahtjeva u ovome sporu. Istodobno, s obzirom na to da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem u upravnome sporu, Sud nema podlogu da reformacijskom presudom sam riješi stvar, utvrđivanjem većeg postotka oštećenja tužiteljeva organizma po osnovi bolesti PTSP-a.

20.             Što se tiče bolestî infarkta miokarda i visokoga krvnog tlaka, Sud utvrđuje da tužitelj nije osnovano osporio zaključak drugostupanjskog tijela vještačenja, prema kojem se te bolesti ne mogu dovesti u izravnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Za utvrđivanje te veze nije, naime, dovoljno da postoji mogućnost da je odnosna bolest u određenoj mjeri prouzročena i ratnim angažmanom, već je nužno da je riječ o neposrednoj vezi, uz kontinuitet liječenja, što ovdje nije utvrđeno. S obzirom na protek vremena od sudjelovanja u ratu i zdravstvene rizike vezane uz starenje i ostale mirnodopske faktore, ne postoji dokazna podloga da su kardiovaskularne tegobe tužitelja u neposrednoj vezi s tim sudjelovanjem. Cilj preventivnih sistematskih pregleda hrvatskih branitelja, na koje tužitelj upire na raspravi, nije stvaranje dokumentacijske podloge za ostvarivanje prava vezanih uz status HRVI, već pravodobno otkrivanje bolesti prisutnih u braniteljskoj populaciji i povećanje izgleda za bolje ishode liječenja, neovisno o tome jesu li te bolesti i kojoj mjeri prouzročene sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ili nisu. 

21.             Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, te je, uzevši u obzir prirodu stvari (uključujući to što Sud u ovome sporu ne raspolaže dokazima na temelju kojih bi sam mogao riješiti stvar), predmet vratio na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

22.             U izvršenju ove presude tuženik će od drugostupanjskog tijela vještačenja pribaviti novi nalaz i mišljenje. Po primitku novog nalaza i mišljenja tuženik će provjeriti je li nalaz jasan, potpun, neproturječan i dovoljno obrazložen. Novim drugostupanjskim rješenjem tuženik će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama Suda, kojima je vezan (čl. 81. st. 2. ZUS-a).  23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno članku 135. ZHB-a.

U Rijeci 12. travnja 2023.              

                                                                                                                                     Sudac

                                                                                                                                            dr. sc. Alen Rajko

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS).