Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
S p l i t
Pr-6262/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz O., J. 29, OIB:
…, kojega zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u
S., protiv tužene R. H., M. u. p., OIB:
… koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate,
nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. veljače 2023. u
nazočnosti punomoćnice tužitelja i zz tužene, objavljene dne 12. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici R. H., M. u. p., OIB:
…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju S. Ž., OIB:
…, iz O., J. 29, isplatiti iznos od 2.021,15 eura/15.228,37 kn sa
zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena do
31. 7. 2015., a od 1. 8. 2015. pa do 31. 12. 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
uvećano za 3% poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a
koja kamata:
- na iznos od 30,29 eura/228,23 kn teče od 15.rujna 2011.
- na iznos od 48,19 eura/363,10 kn teče od 15. listopada 2011. - na iznos od 56,14 eura/422,99 kn teče od 15. studenog 2011. - na iznos od 72,3 eura/544,71 kn teče od 15. prosinca 2011. - na iznos od 34,33 eura/258,66 kn teče od 15. siječnja 2012.
- na iznos od 18,98 eura/143,03 kn teče od 15. veljače 2012. - na iznos od 40,39 eura/304,31 kn teče od 15. ožujka 2012. - na iznos od 30,84 eura/232,38 kn teče od 15. travnja 2012. - na iznos od 33,93 eura/255,62 kn teče od 15. svibnja 2012. - na iznos od 34,08 eura/256,77 kn teče od 15. srpnja 2012.
- na iznos od 33,69 eura/253,85 kn teče od 15. kolovoza 2012.
- na iznos od 75,65 eura/569,98 kn teče od 15. rujna 2012.
- na iznos od 42,48 eura/320,09 kn teče od 15. listopada 2012.
- na iznos od 23,89 eura/179,99 kn teče od 15. studenog 2012.
- na iznos od 16,69 eura/125,71 kn teče od 15. prosinca 2012.
- na iznos od 90,36 eura/680,81 kn teče od 15. siječnja 2013.
- na iznos od 43,80 eura/ 320,99 kn teče od 15. veljače 2013.
- na iznos od 8,09 eura/60,95 kn teče od 15. svibnja 2013.
- na iznos od 65,53 eura/493,73 kn teče od 15. lipnja 2013.
- na iznos od 52.54 eura/395,89 kn teče od 15. srpnja 2013.
- na iznos od 17,44 eura/131,37 kn teče od 15. kolovoza 2013.
- na iznos od 29,86 eura/226,01 kn teče od 15. rujna 2013.
- na iznos od 34,54 eura/260,22 kn teče od 15. listopada 2013.
- na iznos od 15,51 eura/116,89 kn teče od 15. studenog 2013.
- na iznos od 53,33 eura/401,81 kn teče od 15. prosinca 2013.
- na iznos od 8,53 eura/64,29 kn teče od 15. siječnja 2014.
- na iznos od 55,67 eura/419,41 kn teče od 15. veljače 2014.
- na iznos od 39,25 eura/295,73 kn teče od 15. ožujka2014.
- na iznos od 21,13 eura/159,19 kn teče od 15. travnja 2014.
- na iznos od 16,25 eura/122,46 kn teče od 15. svibnja 2014.
- na iznos od 49,62 eura/373,86 kn teče od 15. srpnja 2014.
- na iznos od 44,72 eura/336,92 kn teče od 15. kolovoza 2014.
- na iznos od 96,53 eura/727,34 kn teče od 15. rujna 2014.
- na iznos od 40,91 eura/308,21 kn teče od 15. listopada 2014.
- na iznos od 58,44 eura/440,29 kn teče od 15. studenog 2014.
- na iznos od 34,28 eura/258,31 kn teče od 15. prosinca 2014.
- na iznos od 8,16 eura/61,50 kn teče od 15. siječnja 2015.
- na iznos od 49,71 eura/374,52 kn teče od 15. veljače 2015.
- na iznos od 69,68 eura/524,97 kn teče od 15. ožujka 2015.
- na iznos od 35,53 eura/267,72 kn teče od 15. travnja 2015.
- na iznos od 8,50 eura/64,02 kn teče od 15. lipnja 2015.
- na iznos od 71,87 eura/541,52 kn teče od 15. srpnja 2015.
- na iznos od 63,84 eura/481,04 kn teče od 15. kolovoza 2015.
- na iznos od 17,07 eura/128,61 kn teče od 15. rujna 2015.
- na iznos od 54,31 eura/409,22 kn teče od 15. listopada 2015.
- na iznos od 16,26 eura/122,49 kn teče od 15. studenog 2015.
- na iznos od 42,67 eura/321,53 kn teče od 15. prosinca 2015.
- na iznos od 15,52 eura/116,92 kn teče od 15. siječnja 2016.
- na iznos od 49,41 eura/372,29 kn teče od 15. veljače 2016.
- na iznos od 51,61 eura/388,89 kn teče od 15. ožujka 2016.
-dok se za više zatraženo, za iznos od 673,72 eura/5.076,12 kn sa zateznim
kamatama na taj iznos, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tužitelj odbija.
II. Nalaže se tuženici R. H., M. u, p., OIB:
…, tužitelju S. Ž., OIB: … iz O., J. 29, u
roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi parnični trošak u iznosu od
3.709,65 eura/27.950,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,
dok je za više zatraženo, za iznos od 2.163,33 eura/16.299,61 kn, tužitelj odbijen u
svom zahtjevu.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 27.srpnja 2016.god. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene
radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj policijski službenik raspoređen na radno
mjesto „policijski službenik za zaštitu granice“ u Postaju granične policije T., da
posao obavlja u turnusima (12 sati rada-24 sata slobodno, odnosno 12 sati rada-48
sati slobodno) te mu se obračunava i isplaćuje plaća za 12 satno radno vrijeme. Od
mjeseca kolovoza 2011.godine do veljače 2016.god. obavljajući poslove svog radnog
mjesta, po nalogu nadređenih osoba tužitelj dolazi na posao pola sata ranije te odlazi
s posla 1 sat kasnije, međutim, tužitelju je isplaćivana plaća na osnovu 12 satnog
radnog vremena pa je isti oštećen za 1 sat i 30 minuta prekovremenog rada. Osim
prekovremenog rada koje je dulje od 1 sat i 30 min od trajanja smjene, tužitelj je
dužan na poziv nadređenoga pristupiti fizičkoj provjeri aktivnosti i gađanju, koja se
obavlja jedanput godišnje i traje sat vremena, a koju zapovijed ne smije odbiti,, a nije
mu naknađen ni putni trošak za dolazak na mjesto gdje se obavlja fizička provjera niti
mu je isplaćena naknada za sat obveznog prisustva i provjere. Tužitelj se sa
zahtjevom obratio državnom odvjetništvu u S., ali isti nisu pristali na mirno
rješenje spora. Temeljem prednjeg, a nakon konačnog preciziranja tužbenog
zahtjeva u podnesku od 28.veljače 2020.god., tužitelj traži da se obveže tužena na
isplatu iznosa od 20.888,55 kn s pripadajućom kamatom počevši od dospijeća
svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim
kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 31.srpnja 2017.god. tužena je osporila tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti. Navodi kako je odlukom Vrhovnog suda RH Rev-466/07 od 5.rujna
2007.god. izraženo pravno stajalište vezano za prekovremeni rad , a koje prolazi iz
odredbe čl. 33.toč.1. Zakona o radu prema kojoj je za postojanje prekovremenog
rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe,
odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije, a
tužitelj nije potkrijepio dokazima svoje navode da su postojale okolnosti koje
definiraju prekovremeni rad, niti da je postojao nalog nadređenih osoba prema
kojemu je isti obvezan doći pola sata prije posla i ostati pola sata kasnije. Što se tiče
potraživanja tužitelja vezano za isplatu prekovremenih sati s osnova provjere fizičke
aktivnosti i gađanja, te putnih troškova dolaska na mjesto obavljanja fizičke provjere,
ni u tom slučaju se ne radi o prekovremenom radu, već se radi o policijskom treningu
iz čl. 22.st.1. Pravilnika o policijskom obrazovanju (Narodne novine br., 113/12) pa se
i u odnosu na to potraživanje tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.
3. Presudom ovog suda pod br. Pr-634/2016 od 3. ožujka 2021. naloženo je tuženici
isplatiti tužitelju iznos od 15,666,64 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne
iznose od dospijeća pa do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od
5.222,21 kn sa zateznom kamatom na taj iznos. Rješenjem je je odbačena tužba
tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu za odrađene tjelesne
provjere i aktivnosti gađanja (točka I. izreke rješenja), te je naloženo tuženici
naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.359,37 kn sa
zateznom kamatom od 3. ožujka 2021. do isplate, a za više zatraženi iznos od
8.828,13 kn, odbijen je zahtjev tužitelja (točka II. izreke rješenja).
4. Odlučujući po žalbi tužene, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod br.
GžR-695/2021 od 21. lipnja 2021. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda u
pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženici tužitelju isplatiti iznos od 15.666,64 kn s
pripadajućom zateznom kamatom i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od
15.359,37 kn sa zateznom kamatom od 3. ožujka 2021. do isplate i predmet je u tom
dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužena u podnesku od 29. prosinca 2022. , a s obzirom da je tužitelj radio u
autoophodnji u grupi I čini nespornim iznos koji bi se odnosio na pola sata koje je
tužitelj proveo u vožnji prije smjene, dok osporava dopunu vještačenja u dijelu kojim
je vještak utvrdio iznose za dodatnih sat i pol, odnosno dva sata jer nije utvrđeno da
je tužitelj kroz utuženo razdoblje radio dodatnih sat i pol ili dva sata prije, odnosno
nakon obavljenog posla.
6. Podneskom od 16. veljače 2023. tužitelj ističe kako potražuje naknadu za rad koji
je duži od punog radnog vremena, jer kao vođa grupe za zaštitu državne granice,
između ostalog, zadužen je i za prijevoz policijskih službenika do mjesta rada, te
nakon obavljene smjene za povratak službenog vozila u postaju i razduživanja
opreme i radnog naloga pa sukladno dopuni vještačenju vještaka I. B.,
dipl.oec prema Varijanti 2 (obračun za 2 sata) traži isplatu iznosa od 2.694,87
eura/20.304,49 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa
do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
7. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom rješenja Ministarstva
u. p. klasa: 511-01-157-031807/5-2010 od 20.svibnja 2010.god. i klasa
511-01-157-41560/872-2012 od 28.srpnja 2012.god., zahtjeva za mirno rješenje
spora od 7.ožujka 2016.god., odgovora tužene na zahtjev tužitelja od 17.lipnja
2016.god., dopisa tužitelja upućenog tuženoj od 8.srpnja 2016.god., tumačenje
Zajedničke Komisije (list spisa 20-24), izvoda iz zapisnika s 21. i 31. sjednice
Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog
ugovora za državne službenike i namještenike od 29.siječnja 2016.god., dopisa
N. s. p. od 13.veljače 2017.god. upućen tuženoj, pregleda sati
za izradu izračuna od 25.srpnja 2017. i izračuna dostavljenog od strane tužene,
dopisa tužene upućenog Postaji granične policije T. od 24.kolovoza 2017.god.,
zapovijedi tužene od 6.studenoga 2013.god., obračunskih isprava za isplatu plaće
tužitelja (list spisa 39-93), pregleda sati za izradu izračuna, nalaza i mišljenja stalnog
sudskog vještaka a računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. od
14.studenoga 2019.god., dopunskim vještačenjem vještaka I. B., dipl.oec
od 25. studenoga 2022., tabelarni prikaz razlike plaće tužitelja dostavljen po tuženici,
zapisnika sa saslušanjima svjedoka u istovrsnim predmetima, kontrolne knjižice,
saslušanjem svjedoka S. B., K. M. E., saslušanjem
tužitelja kao parbene stranke, dopunskim saslušanjem tužitelja pao parbene stranke,
pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno
donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga. .
8. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je:
-da je tužitelj policijski službenik u PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije
T. na radnom mjestu vođe grupe za zaštitu, a što je razvidno i iz rješenja MUP-a
od 20.svibnja 2010.god. i 28.07.2012.,
- da je tužitelj podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u S. zahtjev
za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je odbijen kao neosnovan,
- da je tužitelj na svom radnom mjestu radio u turnusima, te da je tužena na temelju
pregleda sati rada za tužitelja obračunala i isplaćivala plaću za dvanaest satno radno
vrijeme,
- da je za dolazak do graničnog prijelaza i odlaska s istoga organiziran prijevoz koji
se obavlja službenim vozilom MUP-a.
9. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelja pripada naknada za rad koji je
bio duži od punog radnog vremena za utuženo razdoblje, a koji se sastoji od
vremena provedenog na putu do policijske postaje Trilj pa do graničnih prijelaza i od
graničnih prijelaza do povratka u postaju T..
10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati naknadu za rad koji je za
sat i pol bio duži od punog radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2011.god. do
veljače 2016.god.
12. U konkretnom slučaju, tužitelj je kao policijski službenik u utuženom razdoblju bio
raspoređen u Ispostavu granične policije u T., i to na radno mjesto vođe grupe za
zaštitu granice, gdje je obavljao rad u turnusima 12-24-12-48, dakle rad je bio
organiziran u turnusima od po 12 sati, međutim, u utuženom razdoblju (od kolovoza
2011.g. do veljače 2016.g.) rad je obavljao 1,5 sat duže od predviđenog, a prema
nalogu nadređenih osoba. Tužitelj je bio u obvezi pola sata prije posla doći u
P. p. radi otpreme službe, zaduživanja i preuzimanja vozila, a nakon
završetka smjene s prijelaza se vraća sat vremena u postaju radi razduživanja
(moraju razdužiti radne naloge kod šefa smjene u postaji, vratiti službeno vozilo i
ključeve istog) pa je tako tužitelj radio dulje od punog radnog vremena i to za sat i pol
koji mu tužena nije platila.
13. Naime, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka saslušanih u drugim identičnim
predmetima i to B. O. (u predmetu pod br. Pr-334/17), J. J. i
S. U. (u predmetu pod br. Pr-243/14), a koji se uz suglasnost stranaka
koriste i u ovom predmetu, te svjedoka saslušanih u ovom predmetu S.
B. i K. M. E., kao i samog tužitelja, a to je da je rad
organiziran u turnusima i da se radi o specifičnoj organizaciji rada jer su granični
prijelazi udaljeni od same postaje granične policije Trilj, radi čega moraju dolaziti pola
sata ranije prije početka radnog vremena, pa onda službenim vozilom odlaze na
granične prijelaze odnosno pogranične prijelaze C., A. i D., dva
međunarodna K. i P., da je za napraviti cijeli krug od graničnog prijelaza
do graničnog prijelaza potrebno oko 1,5 sati jer se radi o udaljenosti za taj krug od
90-ak km. Na posao trebaju dolaziti pola sata ranije radi otpreme službe, dobivanja
radnih naloga i zaduženja za taj dan, potom službenim vozilom se voze na granične i
pogranične prijelaze. Po povratku s graničnog prijelaza su se trebali vratiti u PP T.
i donijeti sa sobom sve radne naloge, pismena i bilješke sačinjene radnog dana, da
se moraju obavezno javiti šefu smjene i razdužiti dokumentaciju, dok onaj policijski
službenik koji je bio zadužen za službeno vozilo predaje ključeve vozila osobi koja je
dežurna u smjeni, a ako se ne vrate u postaju dužni su šefu smjene pisati o tome
izvješća, a u slučaju da se ne vrate u PP T. nakon obavljenog posla na graničnom
prijelazu mogu biti sankcionirani, dok se iz knjižice vozila vidi kada djelatnici polaze
iz PP T. do graničnih prijelaza te kada se vraćaju.
14. Dakle, a imajući u vidu sve provedene dokaze, posebice iskaz tužitelja, te
saslušanih svjedoka, a koji iskazi su logični, objektivni i vjerodostojni i u bitnim
činjenicama se podudaraju pa ih sud prihvaća, nesumnjivo je utvrđeno da je tužitelj
poslove svog radnog mjesta obavljao na GPZPP i GRUPI I - autoophodnja, da je u
PP T. morao doći pola sata ranije prije početka radnog vremena radi upoznavanja s
radnim zadacima tog dana, a onda organiziranim prijevozom bi bio prevezen na
granični prijelaz i na graničnom prijelazu odvijao se primitak smjene od drugog
kolege, a nakon završetka smjene ponovno bi se morao vratiti u PP radi razduživanja
radnih naloga, a ako bi radio na međunarodnom graničnom prijelazu onda je boravio
na putu od postaje T. do graničnog prijelaza i obratno ukupno sat vremena
uključujući i ono vrijeme dolaska na posao pola sata ranije prije početka smjene.
Tako se, dakle, rad tužitelja, pored efektivnog rada provedenog na graničnom
prijelazu, sastojao i od vremena obavezne nazočnosti na radnom mjestu u PP, dok
poslodavac svojim aktima niti kolektivnim ugovorom nije regulirao način vrednovanja
radnog vremena obavezne nazočnosti tužitelja na radnom mjestu te mu taj dio
vremena nije priznao prilikom obračuna plaće.
15. Prema odredbi članka 44. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike (Narodne novine broj 93/08, 23/09, 39/09, 9/10;dalje: KU) propisano je
da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po
osnovu rada u smjenama i rada u turnusima 5 %, a st.2. istog članka da se dodaci iz
st.1. ovog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u
drugoj smjeni.
16. Budući da je tužitelj, postupajući po nalogu poslodavca, na radu proveo duže od
propisanog radnog vremena, to istome temeljem gore navedene odredbe KU-a
pripada pravo na uvećanje plaće za rad organiziran u turnusu koji je duži od punog
radnog vremena. Stoga je valjalo tužitelju priznati dodatak za 1,5 sat koliko je radio
duže (tj. boravio na putu), a ne za 2 sata koliko tužitelj potražuje uređenim tužbenim
zahtjevom u podnesku od 16. veljače 2023. pri tome navodeći da Zakon o radu, kao i
podzakonski akti ne poznaju vrednovanje rada na pola sata ili na minutu, već da se
radni odnos, radno vrijeme, prekovremeni rad i dr. ugovaraju u punim satima, a sve iz
razloga što tužitelju ne može biti priznata naknada za duži rad od po 2 sata po
smjeni odnosno turnusu jer je isti, a kako to nesumnjivo proizlazi i iz njegovog iskaza,
radio duže sat ili sat i pol pa ga i pripada naknada za onoliko sati koliko je stvarno i
odradio.
16.1. Također, za navesti je kako je tužitelj bio zadužen za službeno vozilo, te je isto
nakon završetka smjene bio u obvezi vratiti u postaju, a što proizlazi ne samo iz
iskaza tužitelja saslušanog kao parničnu stranku, već i iz iskaza svjedoka, a i pisane
zapovijedi načelnika PUSD, Postaje granične policije Trilj od 6. 11. 2013.,a kojom se
nalaže svim policijskim službenicima kako nakon obavljene otpreme službe, za
prijevoz do graničnog prijelaza na koji su raspoređeni obavezno i isključivo koriste
službeno vozilo, a koje je šef smjene za tu svrhu prethodno odredio, te se zabranjuje
korištenje osobnih vozila za prijevoz do GPZPP na koji su policijski službenici
raspoređeni, a svi koji postupe protivno toj zapovijedi snosit će disciplinsku
odgovornost po Zakonu o policiji.
16.2. Tužitelj je u postaju bio obvezan doći pola sata ranije radi zaduživanja opreme,
radnih naloga i vozila, a nakon završetka smjene vratiti se u postaju radi
razduživanja
opreme i vozila. Tužitelj, koji je zadužio vozilo, to vozilo je trebao vratiti u postaju,
razdužiti opremu i radne naloge, stoga mu pripada naknada za rad pri povratku u
postaju nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu. Tužiteljevo radno vrijeme
počinje dolaskom u PP T., a završava povratkom u PP T..
17. Navodi tužene kako tužiteljevo vrijeme provedeno u PP prije upućivanja na
granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja ne
može se okvalificirati kao prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 45.st.1. Zakona o
radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 73/13 dalje: ZR) su osnovani, međutim,
ovdje za naglasiti je da vrijeme provedeno na radu duže od propisanog radnog
vremena treba smatrati vremenom koje je tužitelj proveo na radu i s obzirom na to da
je njegov rad organiziran u turnusima sukladno odredbi čl. 44. KU-a tužitelju pripada
naknada za to vrijeme od 5 %, odnosno naknada za rad u turnusu.
18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B..
19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i
bankarstvo I. B. od 14.studenoga 2019.god. proizlazi da je izračunao
satnicu temeljem vrijednosti bruto plaće po mjesecima (u koju su već uračunati svi
dodaci). Izračun je prikazao u Tablici 1 na način da je bruto plaću za svaki mjesec
podijelio s pripadajućim brojem sati tako da je u Tablici dobivena satnica bruto plaće
za svaki utuženi mjesec, s time da u tom izračunu nije dodan izračun od 5 % dodatka
za rad u turnusu na dobivenu vrijednost jer je dodatak za rad u turnusu već uračunat
kao dio bruto satnice, odnosno dio plaće koja se dijelila s mjesečnim fondom sati. Za
potrebe izrade vještačenja, vještak je koristio sve dokumente dostavljene u spisu, a
pribavljena je i dodatna dokumentacija pa je nakon proučavanja, obrade i izrade
vještačenja mišljenja prema Varijanti 1 (obračun po 1,5 sat) da tužitelju u razdoblju
od kolovoza 2011.god. do veljače 2016.god. nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati
koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom
bruto iznosu od 15.666,64 kn, odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni 5
Tablice 2. Prema Varijanti 2 (obračun po 2 sata) tužitelju u razdoblju od kolovoza
2011.god. do veljače 2016.god. nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje je
prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom bruto
iznosu od 20.888,85 kn, odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni 6 Tablice
2.
20. Tužena se usprotivila nalazu i mišljenju vještaka B. ističući da osporava
obračun iz nalaza i mišljenja vještaka B. sačinjen na bazi prosječne vrijednosti
sata za pojedini mjesec pozivajući se na odredbe članka 35.stavka 1., 2. i 5. KU-a za
državne službenike i namještenike (''NN'' 112/17), te članaka 41.stavak 1., 2. i 3.
ranijeg KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 104/13, 150/13, 71/16,
123/16), a kojim je propisano pitanje plaće, ali dopunu vještačenja ili pak novo
vještačenje nije predlagala pa sud prigovor tužene smatra neutemeljenim jer je
vještak jasno obrazložio način na koji je izvršio obračun i to na način da je bruto
plaću za svaki mjesec podijelio s pripadajućim brojem sati pa je tako dobivena
satnica bruto plaće za svaki utuženi mjesec.
21. U dopuni vještačenja vještaka I. B. od 25. studenoga 2022., a nakon
proučavanja, obračuna i izrade vještačenja, isti je, mišljenja : Varijanta 1 (obračun po
1,5 sat): tužitelju u razdoblju od kolovoza 2011. do veljače 2016. godine nisu
obračunati niti isplaćeni dodatni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio
prilikom svakog turnusa, i to u ukupnom bruto iznosu od 15.228,37 HRK, odnosno po
mjesecima kako je prikazano u koloni broj 10, pripadajuće Tablice 2. Varijante 2
(obračun po 2 sata): tužitelju u razdoblju od kolovoza 2011. do veljače 2016. godine
nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio
prilikom svakog turnusa, i to u ukupnom bruto iznosu od 20.304,49 HRK, odnosno po
mjesecima kako je prikazano u koloni broj 11, pripadajuće Tablice.
22. Imajući u vidu vještačenje, odnosno dopunu vještačenja vještaka B., koje
sud smatra objektivnim, logičnim i jasno obrazloženim, a na koje parnične stranke
nisu imale primjedbi (tužena je učinila nespornim iznos koji bi se odnosio na pola
sata koje je tužitelj proveo u vožnji prije početka smjene, a dopunu vještačenje
osporava u dijelu utvrđenih iznosa za dodatnih sat i pol, odnosno dva sata) te isto
prihvaća i to u obračunu pod Varijanta 1 (obračun po 1,5 sat) koliko je tužitelj u
utuženom razdoblju radio duže od punog radnog vremena, i to u ukupnom iznosu od
2.021,15 eura/15.228,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki
pojedinačni mjesečni iznos, koje teku od 15-og u mjesecu za protekli mjesec pa do
isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 673,72 eura/5.076,12 kn i zatezne
kamate na taj iznos, kao i za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene
razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te
iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o
porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12,
43/13, 120/13, 125/13, 148/13 i 136/15, u daljnjem tekstu ZPD ) i čl. 61. Pravilnika o
porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki I izreke
presude.
23. Tužena je istakla prigovor zastare potraživanja, a koji prigovor, po ocjeni ovog
suda, nije osnovan. Budući da je tužba podnesena dana 27.srpnja 2016.god., a
tužitelj potražuje naknadu za razdoblje od kolovoza 2011.do veljače 2016.god. te da
najstarije potraživanje za kolovoz 2011.god. dospijeva na naplatu 15.rujna 2011.god.,
to je onda očito da nije protekao zastarni rok od 5 godina. Naime, u smislu odredbi čl.
139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije
određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo
propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog
vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist
dužnikovog prednika. Odredba čl. 139. ZR-a o zastari potraživanja neće se
primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine
istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu, dakle u slučajevima kada je zastara
počela teći za važenje Zakona o radu iz 2009.god., a nije istekla u trenutku stupanja
na snagu Zakona o radu pa će se u tom slučaju produžiti rok zastare s tri na pet
godina. U ovom slučaju tužba je podnesena 27.srpnja 2016.god., a Zakon o radu
(Narodne novine broj 93/14) stupio je na snagu 7.kolovoza 2014.god. to utuženo
potraživanje od kojih je najstarije dospjelo 15.rujna 2011.god. nije zastarjelo do
7.kolovoza 2014.god. jer nije protekao rok od 3 godine računajući od datuma
dospijeća do stupanja na snagu Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim
odredbama je propisan rok od 5 godina.
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 2. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22; dalje ZPP) pa tužitelju pripada sljedeći trošak : za sastav zahtjeva za mirno
rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova; pristup na ročište od
4.10.2017., 21. 3. 2018. 29. 5. 2018., 20. 9. 2018., 13.11.2018., 26. 3. 2019.,
8.10.2020., 28.10.2021., 24. 3. 2022. i 22. 2. 2023. po 100 bodova, od 23.01.2019. i
26. 1. 2022. po 25 bodova, za četiri obrazložena podneska od 29. 9. 2017.,
11.10.2017., 2. 2. 2021. i 16. 2. 2023. po 100 bodova, od 27.05.2019. 25 bodova, za
sastav odgovora na žalbu od 17. 3. 2021 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću
boda od 10,00 kn iznosi 3.532,25 eura, na ime PDV-a iznos od 883,06 eura, daje
sveukupan iznos od 4.415,31 eura.
24.1. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio sa 87,5 % (uspio 100 % u
osnovu, a 75 % u visini, odnosno ukupno sa 87,5 %), a tuženik je uspio s 12,5 %.
Razlika postotaka uspješnosti je 75 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore
navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 3.311,48 eura, koji iznos
uvećan za iznos od 398,17 eura/3.000,00 kn na ime troškova financijskog
vještačenja, daje ukupan iznos od 3.709,65 eura/27.950,36 kn, dok je za više
zatraženi iznos2.163,33 eura/16.299,61 kn, tužitelj odbijen u zahtjevu Na dosuđeni
iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 12.travnja 2023.,
kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude). Tužitelju nisu priznati
troškovi sastava podneska od 20.03.2018. i 20.09.2018., budući da su isti predani na
ročištima od 21.03.2018. i 20.09.2018., a ni troškovi sastava ostalih podnesaka, jer
se isti svode na ponavljanje već rečenog pa kao takvi nisu bili nužni ni potrebni za
vođenje parnice.
U Splitu 12. travnja 2023.
S u t k i n j a:
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba
se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tužene
