1                             Poslovni broj: I Kž-422/2022-8

 

Poslovni broj: I Kž-422/2022-8

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj K-9/2021-21 od 23. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru, optuženi M. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva, iz članka 110. KZ/11. te kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih pod točkama I. i II. izreke presude.

 

1.1. Pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, optuženom M. V., na  temelju članka 51. stavak 1. KZ/11., za navedena kaznena djela, utvrđene su kazne zatvora i to za kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvo, iz članka 110. KZ/11. na temelju istog članka, kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina te za  kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavak 1. KZ/11., na temelju istog članka kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, slijedom čega je optuženi M. V., na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. (pri čemu je suvišno naznačeno "u vezi članka 44. stavak 1. i 2. KZ/11., članka 41. KZ/11. i članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11."), osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 4 (četiri) mjeseca.

 

1.2. Pod točkom V. izreke pobijane presude, na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od 26. prosinaca 2018. do 25. siječnja 2019.

                  

1.3. Pod točkom VI. izreke pobijane presude, na temelju članka 68. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., optuženom M. V. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja te određeno da će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i da ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.4. Pod točkom VII. izreke presude, na temelju članka 79. stavak 1. i 4. u vezi članka 331. stavak 7. KZ/11., od optuženog M. V. oduzeta je prepravljena automatska puška marke C. Z., model: 70A, serijskog broja: A-…., tri komada streljiva call. 7,62x39 mm, deformirano zrno streljiva call. 7,62 x 39 mm, čahura streljiva call. 7,62 x 39 mm sa oznakom na dnu čahure "…", te odlučeno da će se po pravomoćnosti presude predati Policijskoj upravi Vukovarsko – srijemskoj, radi uništenja.

 

1.5. Pod točkom VIII. izreke presude, na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 84/21. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom M. V. vraćeni su privremeno oduzeti predmeti i to: mobilni telefon marke Samsung Galaxy, IMEI broj: … sa SIM karticom, gležnjače marke London veličine 45, plava majica dugih rukava marke Adidas veličine XXL, gornji dio trenirke s kapuljačom marke Adidas crno – plave boje veličine XL, samt hlače sivo – zelene boje marke United colors of Benetton, bez vidljive oznake veličine, jer ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje.

 

1.6. Pod točkom IX. izreke presude, na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. svjedoku M. A. vraćen je mobilni telefon marke Tele2fon V4, IMEI broja: … sa SIM karticom.

 

1.7. Pod točkom X. izreke pobijane presude, na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08., oštećena V. P. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnični postupak.

 

1.8. Pod točkom XI. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to prijevoza tijela žrtve u iznosu od 582,91 kuna/77,37 eura, troškova obdukcije u iznosu od 2.962,70 kuna/393,22 eura, troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 2.322,00 kuna/308,18 eura, troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.600,00 kuna/477,80 eura, troškova toksikološkog vještačenja u iznosu od 2.600,00 kuna/345,08 eura, troškova balističkog vještačenja u iznosu od 18.554,00 kune/2.462,54 eura, troškova svjedoka u iznosu od 690,40 kuna/ 91,63 eura, kao i paušalni iznos od 3.500,00 kuna/ 464,53 eura i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.9. Pod točkom XII. izreke pobijane presude, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. odlučeno je da će odluku o troškovima branitelja po službenoj dužnosti i punomoćnika oštećenika donijeti predsjednik vijeća posebnim rješenjem kada se svi navedeni podaci pribave.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optuženi M. V..

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se „žalba prihvati, presuda preinači te optuženiku izrekne primjereno stroža kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 110. KZ, a samim time i primjereno stroža jedinstvena kazna zatvora.“

 

2.2. Optuženik se žali po braniteljici, odvjetnici J. M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08. te odluke o kazni iz članka 471. ZKP708., s prijedlogom da se „uvaži žalba, presuda ukine te vrati Županijskom sudu u Vukovaru na ponovni postupak.“

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. V. po braniteljici J. M. B., a odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik. Obje stranke predlažu da se žabe protivnih stranaka odbiju kao neosnovane.

 

4. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

6. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., navodeći da prvostupanjski sud „izostavlja razloge o odlučnim činjenicama i analizu i izlaganje koje činjenice su sporne i iz kojih razloga sud u odluci uzima te činjenice kao dokazane ili nedokazane te kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, krivnji i stupnju krivnje.“ 

 

6.1. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 6.- 8. utvrdio činjenice koje smatra nespornim, da bi u točkama 8.1.-14. izložio sadržaj dokaza, koje je i ocijenio, temeljem kojih je utvrdio sporne činjenice te potom u točkama 15.-17.2. analizirao izvedene dokaze same za sebe i u odnosu sa drugim dokazima kao i obranom optuženika te potom u točkama 18.- 22. iznio ispravne zaključke o ostvarenju objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenih djela ubojstva i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio i razloge o „optuženikovoj svijesti“ u točkama 23. i 23.1. 

 

6.2. Neslaganje žalitelja s iznesenim razlozima i zaključcima prvostupanjskog suda,  predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog izostanka razloga i zaključaka koji bi optuženiku odgovarali. U vezi s time valja navesti i daljnji žalbeni navod (koji optuženik u nastavku navodi u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka) da je „sporan i oblik krivnje kod kaznenog djela ubojstva…jer se ni jednom riječju ne obrazlaže oblik krivnje i neizravna namjera“, međutim prvostupanjski sud je svoj zaključak o počinjenju kaznenog djela ubojstva u izravnoj namjeri detaljno razložio u točkama 18.-19.1. obrazloženja prvostupanjske presude te naveo zašto smatra da se ovdje ne može raditi o drugom kaznenom djelu odnosno kaznenom djelu prouzročenju smrti iz nehaja iz članka 113. KZ/11.

 

7. Nadalje, optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je trebalo provesti rekonstrukciju događaja, kao i da je trebalo neposredno saslušati sudsku vještakinju M. G., svjedoke očevice D. S. i M. A. te sudsko-medicinskog vještaka dr. A. B., a na okolnost položaja optuženika u odnosu na žrtvu, slijedom čega smatra da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

7.1. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje na temelju iskaza svjedoka očevidaca D. S. i M. A. (čiji su iskazi pročitani uz suglasnost stranaka), a koji iskazi su sukladni materijalnim dokazima i to zapisniku o očevidu, fotoelaboratu, kao i nalazima i mišljenjima sudskih vještaka balističara i sudsko-medicinskog vještaka, te iskazu svjedoka B. V. te ispravno zaključio da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., koje zaključke je prvostupanjski sud iznio u točkama 19.-20., a koje ispravnim i potpunim prihvaća i prvostupanjski sud. 

 

7.2. Stoga, kod utvrđenog činjeničnog stanja da je optuženik prije ispaljivanja hica repetirao pušku (što proizlazi iz iskaza M. A.), da je pušku držao ispod jastuka na dvosjedu na kojem je sjedio (što u svom iskazu navodi B. V.), da se od oštećenika nalazio na udaljenosti od samo 20 do 50 cm od njegovog tijela (što iskazuju oba svjedoka očevica), kao i da je, ničim izazvan, ispalio smrtonosni hitac iz neposredne blizine u vitalni dio tijela oštećenika, ukazuje na volju i svijest optuženika da ubije oštećenog V. P., pa ispravno prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, zaključuje da je djelo počinjeno sa izravnom namjerom.

 

7.3. Kod takvih utvrđenja, promašeni su žalbeni navodi da je optuženik djelo počinio iz nehaja smatrajući „da držeći ruku iznad glave nije mogao biti svjestan da će nekoga od prisutnih prijatelja ustrijeliti niti da je na to pristao, već da je olako držao da do toga neće doći“, jer nije jasna teza optuženika da on nalazeći se udaljen od oštećenika 20-50 cm, ispaljujući metak iz puške, „olako smatra da se ništa neće dogoditi“, a osobito jer provedenim psihijatrijskim vještačenjem nije utvrđeno da bi optuženik tempore criminis bio neubrojiv. Dakle, bio je svjestan svojih postupaka i sposoban upravljati svojom voljom (iako bitno smanjeno), međutim takve postupke je htio i s njima upravljao, kao i posljedicu svojih postupaka.

 

8. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika radi odluke o kazni.

 

8.1. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud odmjerio preblagu kaznu za kazneno djelo ubojstva, jer da je optuženik „recidivist“ (10 osuđujućih presuda), da se optuženik sam doveo u stanje bitno smanjene ubrojivosti, da se radi o ovisniku o drogama, kao i da je oštećenika (brata bivše supruge) usmrtio zbog osjećaja usamljenosti i ostavljenosti u vrijeme božićnih blagdana. Smatra da je optuženiku opravdano izreći strožu kaznu za kazneno djelo ubojstva, a time i strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

8.2. Nasuprot tome, optuženik smatra da je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti njegovo teško zdravstveno stanje, priznanje „da je pogođen metkom kojeg je on ispalio te kajanje i žaljenje zbog posljedice“, kao i ponašanje nakon počinjenja djela i to da je u potpunosti namirio štetu roditeljima i sestri oštećenika u iznosu 650.000,00 kuna, dao iskrenu i suosjećajnu ispriku supruzi žrtve kojoj će, kao i djeci žrtve, namiriti nematerijalnu štetu za duševne boli „budući da je vlasnik nekretnina veće vrijednosti.“ Također smatra da je precijenjena otegotna okolnost prethodne osuđivanosti, jer da je od posljednje osude prošlo sedam godina te da bi se i blažom kaznom od izrečene postigla svrha kažnjavanja.  

8.3. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

8.4. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zakonom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima, okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

8.5. Sve navedeno je cijenio prvostupanjski sud pravilno uzevši kao olakotnu okolnost da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i težinu njegovog zdravstvenog stanja (opisano u točki 23.1.). Također, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost uzeo da je optuženik višestruko osuđivana osoba, da je vrijeme proveo i na izdržavanju kazne zatvora, a što na njega nije djelovalo specijalno preventivno, već upravo suprotno, javlja se počiniteljem kaznenog djela ubojstva na štetu oštećenika koji je o njemu vodio brigu, koji je iza sebe ostavio ženu i troje malodobne djece.

8.6. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da je radi o „recidivistu“, kao ni tvrdeći da se optuženik sam doveo u stanje bitno smanjene ovisnosti. Naime prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da je optuženikovo ponašanje posljedica poremećaja njegove strukture osobnosti sa ovisnošću o opojnim drogama, a ne jednokratnog samoskrivljenog dovođenja u stanje bitno smanjene ubrojivosti.

 

8.7. Isto tako nije u pravu optuženik da mu prvostupanjski sud nije cijenio njegovo „teško zdravstveno stanje“. Ispravno prvostupanjski sud kao olakotno nije cijenio priznanje „da je pogođen metkom kojeg je on ispalio te kajanje i žaljenje zbog posljedice“, jer takva konstrukcija ne predstavlja iskreno i okolnosno priznanje svih obilježja kaznenog djela i time preuzimanje odgovornosti za nastupljelu posljedicu. Ispravno nije olakotnim cijenjeno ni ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, jer verbalizirani navodi nisu argumentirani ni dokumentirani. Također, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud precijenio prethodnu osuđivanost optuženika kao otegotnu okolnost, jer protek vremena od zadnje osude nije od utjecaja s obzirom da nije nastupila rehabilitacija

 

8.8. Stoga, protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika i optuženika, i drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

 

9. Drugostupanjski sud je, sukladno članku 487. ZKP/08., s obzirom da je žalba optuženika izričito istaknula osnov pobijanja odluke o kazni, ispitao također i sigurnosnu mjeru izrečenu u prvostupanjskoj presudi po članku 68. KZ/11., te je pri tome našao da je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja pravilna i na zakonu osnovana, prihvaćajući razloge prvostupanjske presude za donošenje takovih mjera. Također je u skladu s navedenom zakonskom obvezom ispitao i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je od optuženika oduzet predmet-automatska puška, te je utvrdio da je prvostupanjski sud opravdano, u skladu s kogentnom odredbom članka 331. stavak 7. KZ/11. primijenio tu mjeru.

 

10. Optuženik se žali i zbog troškova kaznenog postupka, navodeći da nije presudom odlučeno da li se optuženik oslobađa ili je dužan naknaditi troškove branitelja po službenoj dužnosti. Međutim, pod točkom IX izreke presude, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka, pri čemu je trošak branitelja po službenoj dužnosti i opunomoćenika oštećenika izdvojen pod točkom XII izreke presude, jer će se o istome riješiti posebnim rješenjem, po dostavi podataka o visini troška. U suprotnome, prvostupanjski sud ne bi imao potrebu pisanja posebnog rješenja, po dostavi podataka o visini troškova branitelja po službenoj dužnosti i opunomoćenika oštećenika.

 

11. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. koje su ispitane po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 12. travnja 2023.