- 1 -              Poslovni broj: Usž-4595/22-2

Poslovni broj: Usž-4595/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. T. iz P., kojeg zastupa M. F., odvjetnik u P., protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-703/2022-9 od 26. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-703/2022-9 od 26. listopada 2022.

Obrazloženje             

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-02/22-01/34, urbroj: 514-31/01-22-02 od 6. svibnja 2022. i rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/20-01/7, urbroj: 514-30/01-22-21 od 15. veljače 2022.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3.              Nastavno u žalbi iscrpno navodi kronologiju događaja te obrazlaže razloge zbog kojih nije bilo osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva. Tužitelj upire na niz povreda procesne naravi koje su smatra dovele do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a što je rezultiralo donošenjem nezakonite presude.

4.              Dalje u žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud odluku donio isključivo na utvrđenjima iz upravnog postupka, a niti jedan dokaz nije neposredno ocijenio, a niti je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka (saslušanje tužitelja, uvid u pobliže naznačenu dokumentaciju iz spisa upravnog postupka, kao i drugi dokazi), već ih je sud odbio, obrazlažući takvu odluku razlozima učinkovitosti.

5.              Nadalje u žalbi tužitelj pobliže navodi razloge zbog kojih smatra da postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije pravilno proveden, a u odnosu na upravni spor ističe da je došlo do povrede prava na pristup sudu, odnosno povredi ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, jer je smatra zbog uskrate prava na javni i kontradiktorni postupak, došlo do povrede procesne ravnopravnosti stranaka ("jednakost oružja"). Dodaje da navedeno pravo podrazumijeva i dužnost suda da pažljivo ispita predočene tvrdnje i dokaze stranaka i da na dostatan i relevantan način obrazloži svoju odluku, a što je u predmetnom slučaju izostalo.

6.              Stoga tužitelj u žalbi ukazuje na povredu prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Uz navedeno, tužitelj dodaje da utvrđene činjenice nisu ocijenjene u kontekstu značajno narušenog i trajno poremećenog odnosa tužitelja s Lučkom kapetanijom, što je rezultiralo i prijavama Službeničkom sudu za mnogobrojne povrede radne dužnosti, a i izricanju sankcija, iako službenički sudovi nisu pravilno proveli postupke, odnosno nisu izveli relevantne dokaze, a niti izvedene dokaze ocijenili pojedinačno i u svojoj ukupnosti, a niti su u konkretnom slučaju uvažili sve bitne okolnosti spornog događaja.

7.              Tužitelj u žalbi nadalje daje osvrt i na nedostatne uvjete zbog kojih nije u mogućnosti obavljati svoj posao, a niti su nadređene osobe, koje su o tome imale saznanja, organizirale posao na odgovarajući način. Stoga, a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj zaključuje da se ne može utvrditi njegova odgovornost za utvrđene propuste, a o tim pitanjima niti upravna tijela, a niti prvostupanjski sud nisu dali valjano i dostatno obrazloženje.

8.              Konačno, tužitelj zaključuje da je uslijed opisanog postupanja došlo do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, jer mu ni u upravnom sporu nije omogućeno da postavi pitanja ključnim svjedocima i da se očituje o iznesenim navodima, a niti je proveden daljnji dokazni postupak i izvedeni predloženi dokazi.

9.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu od 26. listopada 2022. te donese odgovarajuću odluku sukladno žalbenim navodima i usvoji tužbeni zahtjev.

10.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

11.              Žalba nije osnovana.

12.              Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

13.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, odbivši tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.

14.              Tužitelj je prvostupanjskim rješenjem od 15. veljače 2022., državni službenik raspoređen u Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture na radnom mjestu stručnog referenta u Lučkoj kapetaniji P., utvrđen odgovornim za počinjenu tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 67/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS) opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno,  nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je  kazna izrečena na vrijeme od tri mjeseca. U odnosu na djela navedena u točkama 2., 4., 6. i 7. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelj je oslobođen disciplinske odgovornosti.

15.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju u točki 1. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđena odgovornost jer nije obavljao svoje dužnosti u skladu s pravilima struke, odnosno 23. travnja 2019. u trenutku završetka smjene i primopredaje dužnosti nije prenio važne činjenice sljedećem službeniku koji je došao u dežurstvo (nije izvršio obvezu izrade zahtjeva prema Hrvatskom hidrografskom institutu). U navedenoj točki prvostupanjskog rješenja se dalje navodi da tužitelj 29. travnja 2019. nije kao dežurni djelatnik u noćnoj smjeni primijetio da je netko odvezao i bacio u more privezni konop i brodski siz za ulazak u službeno plovilo Lučke kapetanije P., dana 23. lipnja 2019. nakon zaprimanja prijave o pomorskoj nezgodi brodice, nije izašao na teren i obavio inspekcijski pregled plovila, izdao plovilu mjeru zabrane plovidbe i naložio vlasniku da nakon saniranja oštećenja, prijavi Lučkoj kapetaniji izvanredan tehnički pregled. Također se u točki 3. izreke prvostupanjskog rješenja navodi da je 3. svibnja 2019. tužitelj nesavjesno obavljao svoju dužnost ne izvršavajući u cijelosti proceduru na način da, nakon što je zatražena Medico pomoć i nakon što je službena brodica po zatraženom na vrijeme isplovila, nije obavijestio lučku kapetanicu o tome, već je to učinio sa zakašnjenjem, nakon izričitog upita drugog djelatnika po dolasku u dežurstvo.

16.              Tuženik je rješenjem od 6. svibnja 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.

17.              Prema članku 99. stavku 1. ZDS-a teška povreda službene dužnosti je, između ostalog, ne izvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (točka 1.).

18.              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi mjerodavne odredbe ZDS-a, koje pobliže propisuju na koji način je državni službenik dužan postupati u obavljanju poslova svoje službe, a navodi i koje su sankcije propisane za tešku povredu službene dužnosti u smislu članka 110. stavka 2. točke a. ZDS-a.

19.              Prvostupanjski sud, ocijenivši da u provedenom disciplinskom postupku nije došlo do povrede propisa u odnosu na opisano ponašanje tužitelja i njegovu disciplinsku odgovornost za utvrđene teške povrede službene dužnosti je, zaključio da su disciplinska tijela dala valjane i dostatne odgovore, kao i osvrt na tužiteljeve prigovore u svezi poslova koje je obvezan izvršavati, a koji su u djelokrugu radnog mjesta na koje je raspoređen, kao i načina na koji ih je dužan izvršavati. Stoga je prvostupanjski sud, prihvaćajući razloge na kojima se temelji tužiteljeva disciplinska odgovornost, prihvatio zaključke i stajališta disciplinskih tijela, a s kojima je tužitelj bio upoznat.

20.              Dalje je prvostupanjski sud tijekom spora utvrdio i da je donošenju odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja prethodio pravilno provedeni disciplinski postupak u kojem je tužitelj imao mogućnost sudjelovati, a da je prvostupanjsko tijelo iscrpno i cjelovito ocijenilo izvedene dokaze, tj. u cijelosti postupilo sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Također je prvostupanjski sud utvrdio i da je tuženik valjano odgovorio na žalbene prigovore tužitelja, i da obrazloženja rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti.

21.               U obrazloženju pobijane presude se dodaje i da je činjenični opis djela koje se navode u točkama 1. i 3. izreke prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. ZDS-a, a sud je prihvaćajući iznesene  razloge disciplinskih tijela dao osvrt samo u odnosu na ključne prigovore tužitelja.

22.              U osvrtu na žalbene navode, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključke prvostupanjskog suda vezano uz ocjenu da je u predmetnom slučaju postojala pravna osnova za donošenje odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, pri čemu su disciplinska tijela razmotrila sve relevantne okolnosti predmetnog slučaja, uzevši u obzir sve činjenične i pravne elemente mjerodavne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Žalbeni prigovori tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude. Također valja reći da ovaj Sud nije našao osnovanima razloge kojima tužitelj upire na procesne propuste učinjene tijekom provedenog disciplinskog postupka, jer takav navod nema uporište u podacima spisa predmeta. U obrazloženju pobijane presude je sud  odgovorio na ključne tužiteljeve navode, koje u bitnom ponavlja i u žalbi. Za iznesene zaključke i stajališta je prvostupanjski sud naveo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljio odluku, a koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

23.              Ocjenjujući osnovanost žalbe u dijelu koji se odnosi na neprihvaćanje tužiteljevih dokaznih prijedloga i povredu ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, valja istaknuti sljedeće:

              Polazeći od činjenice da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje svih jamstava koja su imanentna ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu tužiteljeve žalbene navode, u ovom žalbenom postupku je potrebno utvrditi je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje, odnosno načelom jednakosti oružja, koji kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja  u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja, ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci, pod uvjetima koji ju ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na drugu stranu u postupku, stvarno i djelotvorno, osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza je nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira nijednu stranu u sporu.

24.              Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predlagao tužitelj (uvid u spis prvostupanjskog tijela i saslušanje tužitelja). Naime, u prvostupanjskom upravnom sporu tužitelj je u bitnom osporavao pravilnost zaključaka javnopravnih tijela u svezi utvrđenja disciplinske odgovornosti, odnosno pravilnosti provedenog postupka koji je prethodio donošenju osporenih odluka. Pravilnost utvrđenja bitnih činjenica, međutim, tužitelj ni ne spori, već ukazuje na propuste u organizaciji poslova koje je dužan obavljati i sa time u vezi postupanja nadređenih osoba, navodeći i da postoje narušeni odnosi između tužitelja i nadređenih osoba, ali su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud zaključila da se ne radi o okolnostima koje su od značaja za donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. Prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju ostvarena pravna osnova za utvrđenje tužiteljeve disciplinske odgovornosti, a izričito je naveo i da su u osporenim rješenjima izneseni svi relevantni razlozi za donošenje odluke, pri čemu su uvažene i sve okolnosti konkretnog slučaja.

25.              S obzirom na izneseno, a imajući na umu okolnost da je prvostupanjski sud dao osvrt na sve tužbene prigovore, izvršio je uvid u spis upravnih tijela, dao ocjenu o svim provedenim dokazima tijekom disciplinskog postupka, pri čemu je zaključio da su upravna tijela iznijela dostatne i relevantne razloge za utvrđenje tužiteljeve disciplinske odgovornosti, ne provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja, u okolnostima konkretnog slučaja, a uvažavajući razloge zbog kojih je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, ne može se smatrati postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, zbog čega ovaj Sud i žalbeni navod iznesen u tom pravcu ocjenjuje neosnovanim.

26.              Budući da ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene razloge kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu niti je utvrdio da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 12. travnja 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.