Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 17 Gž R-2558/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž R-2558/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku A. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z., OIB: , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6101/2018-45 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6101/2018-45 od 20. svibnja 2021.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove razlike plaće isplati iznos od 80.061,00 kn / 10.625,92 EUR[1] bruto sa zateznim kamatama tekućim

 

              - na iznos od    860,86 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,

              - na iznos od 1.058,58 kn od 16. veljače 2014. do isplate,

              - na iznos od    757,57 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,

              - na iznos od    721,39 kn od 16. travnja 2014. do isplate,

              - na iznos od    882,38 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

              - na iznos od 1.090,42 kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

              - na iznos od 1.268,51 kn od 16. srpnja 2014. do isplate,

              - na iznos od 2.329,92 kn od 16. rujna 2014. do isplate,

              - na iznos od    864,92 kn od 16. listopada 2014. do isplate,

              - na iznos od    992,71 kn od 16. studenog 2014. do isplate,

              - na iznos od    951,44 kn od 16. prosinca 2014. do isplate,

              - na iznos od    827,26 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

              - na iznos od    518,95 kn od 16. veljače 2015. do isplate,

              - na iznos od    951,44 kn od 16. ožujka 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.037,90 kn od 16. travnja 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.059,53 kn od  16. svibnja 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.511,95 kn od  16. lipnja 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.312,78 kn od  16. srpnja 2015. do isplate,

              - na iznos od      20,79 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate,

              - na iznos od 2.809,30 kn od 16. rujna 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.042,78 kn od 16. listopada 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.488,44 kn od 16. studenog 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.309,44 kn od 16. prosinca 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.220,33 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.964,17 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.527,69 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.593,90 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.745,93 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.281,97 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

              - na iznos od    811,04 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

              - na iznos od 2.151,99 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.255,81 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.315,48 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.046,51 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.465,11 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.307,54 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.379,55 kn od 16. ožujka 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.352,90 kn od 16. travnja 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.878,53 kn od 16. svibnja 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.436,10 kn od 16. lipnja 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.501,37 kn od 16. srpnja 2017. do isplate,

              - na iznos od    337,04 kn od 16. kolovoza 2017. do isplate

              - na iznos od 2.197,36 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.375,16 kn od 16. listopada 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.339,99 kn od 16. studenog 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.311,03 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.870,25 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.520,80 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.196,68 kn od 16. ožujka 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.338,93 kn od 16. travnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.402,68 kn od 16. svibnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.072,26 kn od 16. lipnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.761,57 kn od 16. srpnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.345,14 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate

              - na iznos od    857,81 kn od 16. rujna 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.849,70 kn od 16. listopada 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.286,71 kn od 16. studenog 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.345,14 kn od 16. prosinca 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.644,13 kn od 16. siječnja 2019. do isplate,

              - na iznos od 1.325,25 kn od 16. veljače 2019. do isplate,

              - na iznos od 1.778,19 kn od 16. ožujka 2019. do isplate,

 

              izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 11.642,64 kn / 1.545,24 EUR bruto sa zateznim kamatama tekućim

 

              - na iznos od    192,24 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

              - na iznos od    320,71 kn od 16. srpnja 2014. do isplate,

              - na iznos od 1.033,78 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate,

              - na iznos od      58,94 kn od 16. rujna 2014. do isplate,

              - na iznos od    167,96 kn od 16. veljače 2015. do isplate,

              - na iznos od      37,36 kn od 16. travnja 2015. do isplate,

              - na iznos od    123,35 kn od 16. svibnja 2015. do isplate,

              - na iznos od    254,73 kn od 16. lipnja 2015. do isplate,

              - na iznos od    243,93 kn od 16. srpnja 2015. do isplate,

              - na iznos od 1.306,17 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate,

              - na iznos od    239,36 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

              - na iznos od    215,28 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

              - na iznos od    586,31 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

              - na iznos od 1.404,84 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

              - na iznos od    219,26 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

              - na iznos od    245,23 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

              - na iznos od    285,68 kn od 16. svibnja 2017. do isplate,

              - na iznos od    225,15 kn od 16. srpnja 2017. do isplate,

              - na iznos od 1.352,85 kn od 16. kolovoza 2017. do isplate,

              - na iznos od    281,30 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

              - na iznos od    191,72 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

              - na iznos od    273,22 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

              - na iznos od    274,90 kn od 16. svibnja 2018. do isplate,

              - na iznos od    259,60 kn od 16. srpnja 2018. do isplate,

              - na iznos od    506,02 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate

              - na iznos od    859,93 kn od 16. rujna 2018. do isplate,

              - na iznos od    284,54 kn od 16. siječnja 2019. do isplate,

              - na iznos od    198,28 kn od 16. veljače 2019. do isplate,

 

              izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka od 10.950,00 kn / 1.453,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2021. do isplate.

 

II.              Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6101/2018-45 od 20. svibnja 2021.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove razlike plaće isplati iznos od 2.673,24 kn / 354,80 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 594,09 kn / 78,85 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

              te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6101/2018-45 od 20. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.250,00 kn / 165,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2021. do isplate.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 490,63 kn / 65,12 EUR.

 

 

Obrazloženje

 

 

  1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove razlike plaće isplati iznos od 82.734,24 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 12.236,73 kn bruto također sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.950,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2021. do isplate (točka IV. izreke), dok je tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos od 94.970,97 kn odbijen (točka III. izreke).

 

  1.     Protiv točke I., II. i IV. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

  1.     Žalbu protiv točke IV. izreke presude u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.250,00 kn podnio je i tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

  1.     Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

 

  1.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, pobijana presuda kako u odnosu na odlučivanje o glavnoj stvari, tako i u odnosu na odluku o troškovima postupka, o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbama ističu i tužitelj i tuženik.

 

  1.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada odnosno na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad te razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od prosinca 2013. do veljače 2019.

 

  1.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu doktora medicine, specijalist urolog,

              - da tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način:

              - da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji bi tužitelj imao pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 59. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18),

              - da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao liječnik specijalist, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe članka 59. KU/13, i odredbe članka 57. KU/18,

              - da u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora umanjen iznos s obzirom da mu kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

              - da u utuženom razdoblju nije pravilno obračunavao uvećanje za prekovremeni rad blagdanom, sukladno odredbama čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 i čl. 49. st. 9. i 10. KU/18,

              - da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove neisplaćenog dodataka za posebne uvjete rada, dodatka iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te neobračunatog dodatka za prekovremeni rad blagdanom.

  1.     Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je pravilno obračunao sporne dodatke na plaću i da se dodaci i uvećanja na plaću obračunavaju isključivo na osnovnu plaću. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59.a KU/13, te čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.). Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta. Obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju utuženo razdoblje pripada i razlika na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor.

 

  1.     Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2019. Naime, u odnosu na taj dio utuženog razdoblja sud prvog stupnja je odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno.

 

  1. Takav izračun vještaka ne može se međutim, prihvatiti za cijelo utuženo razdoblje. Naime, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Zajedničkom povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

  1. Međutim, tumačenje broj 148. izmijenjeno je (stavljeno izvan snage) tumačenjem Zajedničkog povjerenstva broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati.

 

  1. Zaključak odnosno tumačenje br. 153, u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Obzirom da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje, dakle, tumačenje broj 153 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.).

 

  1. Pritom je potrebno navesti i da je odredbom čl. 19. st. 6. KU/13 propisano da tumačenja zajedničkih povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, a sadržajnu identičnu odredbu sadrži i Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18), koji je u primjeni od 1. ožujka 2018., u čl. 16. st. 6. KU/18. Stoga izmijenjeni zaključci zajedničkog povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

  1. Stoga je u odnosu na dio utuženog razdoblja od siječnja 2016. do veljače 2019. dakle broj prekovremenih sati tužitelja od 21. prosinca 2015 valjalo utvrditi primjenom Zaključka br. 153 zajedničkog povjerenstva na temelju druge varijante nalaza i mišljenja vještaka. To nadalje znači da tražbina tužitelja s osnove razlike plaće ne iznosi 82.734,24 kn, već 80.061,00 kn i to po pojedinim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u točki I.a) izreke ove presude. Tražbina tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor ne iznosi 12.236,72 kn, već 11.6242,64 kn / 1.545,24 EUR a po pojedinim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u točki I.b) izreke ove presude.

 

  1. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 80.061,00 kn / 10.625,92 EUR s osnove razlike plaće, te iznos od 11.642,64 kn / 1.545,24 EUR s osnove naknade za godišnji odmor i odlučiti kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

  1. S druge strane, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje s osnove razlike plaće iznos od 2.673,24 kn / 354,80 EUR, te s osnove naknade za godišnji odmor iznos od 594,09 kn / 78,85 EUR, pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373. ZPP valjalo presudu u tom dijelu preinačiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbiti.

 

  1. Pravilna je i odluka sud prvog stupnja o troškovima u dosuđujućem dijelu. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 96,56 % (dosuđenih 91.703,64 kn u odnosu na zahtijevanih 94.970,97 kn). To nadalje znači da je tužitelj u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, tako da djelomična preinaka prvostupanjske presude ne utječe na odluku o troškovima parničnog postupka.

 

  1. Slijedom toga, u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

  1. U odnosu na dio odluke o troškovima parničnog postupka koji žalbom pobija tužitelj, a kojom je nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 14. ožujka 2019. potrebno je navesti da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani, a u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda pravilna. Naime, tužitelj smatra da je sastav podneska od 14. ožujka 2019. u kojem je tužitelj predložio kako da se odredi zadatak vještaku bio nužan za vođenje parničnog postupka. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Zadatak vještaku određuje sud, pa stoga podneska tužitelja od 14. ožujka 2019. i prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju nije bio nužan za vođenje parničnog postupka. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

  1. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

  1. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

 

  1. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 12. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                             Vesna Žulj, v.r.


[1] fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu