1                                   Broj: Ppž-4216/2022

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-4216/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice A. V., koju brani V. V., odvjetnik iz R., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice A. V. protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 4. travnja 2022., poslovni broj: Pp 623/2021-12, na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

p r e s u d i o    j e:

1.                 U povodu žalbe okrivljenice A. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica A. V. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da dana 19. lipnja 2020. u 08,00 sati u Rijeci, ulica Ciottina kbr. 25 kao vlasnica vozila M1. marke Mazda, reg. oznake xxxx, na zahtjev-obavijest o prometnom prekršaju, nije dala vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je dala na upravljanje svoje vozilo u vrijeme počinjenja prekršaja dana 8. studenog 2019. 

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

2.               Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenice A. V. je bespredmetna.

3.             Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica A. V. je proglašena krivom da je počinila prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci, za koji joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna.

2.               Istom presudom, okrivljenica je obvezana platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3.               Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga.

4.               Predlaže da se zbog navedenih razloga žalba prihvati.

5.               Žalba je bespredmetna.

6.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdilo u ovom predmetu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo zbog kojeg je okrivljenica optužena i proglašena krivom po propisu nije prekršaj.

7.               Naime, okrivljenica je proglašena krivom da je na način opisan pod točkom I. izreke, počinila prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8.               Nadalje, odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

9.               Dakle, da bi se radilo o prekršaju iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama moraju kumulativno biti ostvarena njegova bitna obilježja i to da je okrivljenik vlasnik vozila i da u roku od 15 dana ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. U konkretnom činjeničnom opisu u izreci nije naznačen rok od 15 dana, koji teče od dana uručenja obavijesti kojim se traže podaci o vozaču, pa opisano postupanje okrivljenice, na način kako je opisano u pobijanoj presudi nije prekršaj, jer nema sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10.          Slijedom navedenog, ovaj sud je po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

11.          Kako je okrivljenica oslobođena od optužbe za terećeno djelo, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

12.          Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. travnja 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.